ALEN ALISPAHIĆ
10.09.2021., petak
Braon
|
Sad ne osjećam više tamnu stranu Mjeseca Tamna je izvikana kao bilo ko u sred bijela dana Boje nemaju značenja osim ako nisu ispolitizirane Ali, boje nisu beznačajne. Kod mene je uvijek: „Živjela Nova godina!“ More je u djetinstvu bilo crveno ili zeleno, pa tek onda plavo. Crno kao nafta. „Vuk je zelen“ pročitao sam kod Branka Ćopića. Evergreen je izašao na zimzelenu granu. Duga je ravnopravnost samo ako prođeš ispod nje. Pored nje su zastave duginih boja i bodre te kao crvena plava žuta u svojoj temeljitosti ognja krvi vode i zraka, Sunca i zlata, braon očiju. Mikalo Ja sam pojedinost sasvim izostavljena I jedino tako nastavlja da govori za sebe Ispravno kao snalaženje u svemu Tvoje je ja vjerovatno i moje Mi. Ma ko? Mikalo! U pojedinim trenutcima činimi se kako su to samo pojedine slike pojedinih parova, grupa, ili pojedinih masovnih brda, zamisli, slika u pojedinim dijelovima svijesti, podsvjesnoga ili svemira. Ispravno kao redefinisanje u pojedinim voljnim momentima Pojedine me stvari ne dotiču, uopće Pojedina stanja me dovode do ludila Premda sam osjećao pripadnost tvome ja koje, vjerovatno je, i moje Mi. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lektira, lira, poetika |
