Sad ne osjećam više tamnu stranu Mjeseca
Tamna je izvikana kao bilo ko u sred bijela dana
Boje nemaju značenja osim ako nisu ispolitizirane
Ali, boje nisu beznačajne.
Kod mene je uvijek: „Živjela Nova godina!“
More je u djetinstvu bilo crveno ili zeleno, pa tek onda
plavo.
Crno kao nafta.
„Vuk je zelen“ pročitao sam kod Branka Ćopića.
Evergreen je izašao na zimzelenu granu.
Duga je ravnopravnost samo ako prođeš ispod nje.
Pored nje su zastave duginih boja i bodre te kao crvena
plava žuta u svojoj temeljitosti ognja krvi vode i zraka,
Sunca i zlata, braon očiju.
Mikalo
Ja sam pojedinost sasvim izostavljena
I jedino tako nastavlja da govori za sebe
Ispravno kao snalaženje u svemu
Tvoje je ja vjerovatno i moje Mi.
Ma ko? Mikalo! U pojedinim trenutcima činimi se
kako su to samo pojedine slike pojedinih parova,
grupa, ili pojedinih masovnih brda, zamisli, slika
u pojedinim dijelovima svijesti, podsvjesnoga ili svemira.
Ispravno kao redefinisanje u pojedinim voljnim momentima
Pojedine me stvari ne dotiču, uopće
Pojedina stanja me dovode do ludila
Premda sam osjećao pripadnost tvome ja koje, vjerovatno je,
i moje Mi.
Post je objavljen 10.09.2021. u 05:40 sati.