Ne treba ulaziti u motive kao u spratove
zgrada.
Izlaziti iz izvidnica, prolaziti pored straža u svakodnevnu
pratnju.
Prati te pogled na tvoj lik i djelo.
Prati te dobar glas.
Ponekad ti broje klikere u glavi
kao što se uvijek pitaš u radiju koliko ima malih ljudi.
Gluh si kad te ogovaraju unutarnji glasovi,
no čuješ glasove zavičaja.
I duhove davnina.
Možda da još i spominješ kule i gradove,
ali Travnik je tvoj visoki položaj
utvrđena podsvijest.
Vidiš kako su svi tvoji prijatelji zajednički od prvoga dana
od A do Ž posvetili ti se, i podržali te kako bi postao
svjestski poznati pisac.
Travničku hroniku više ne možeš napisati.
Ali, napisao sam Novosadsku hroniku gdje je svaki dan
proveden sa vama dva dana novosadskih sjećanja.
Čovjeka čovjek
Pažljivom analizom utvrđeno je kako nema koristi
Utvrđeno je da od toga nema ništa
Nema hljeba u tome, jednostavno rečeno
Na prazno te hvata zlatna groznica.
Pa ostani onda zlata vrijedan
Jednostavnije rečeno ostani dobar kao hljeb
Od toga uvijek bude nešto kao od čovjeka čovjek
i čovjeku čovjek.
Uzajamna korist dobra je iako međusobno napravljene štete nisu.
Pa preporučuj onda i koristoljublje kao i u općem dobru
Sebičan si samo na svoj način
Samodopadan si odlikovno vrlo si razlikovan
Ostani onda dijamant ili draguljarnica, duša draga.
Post je objavljen 11.09.2021. u 10:48 sati.