ALEN ALISPAHIĆ
11.09.2021., subota
Novosadska hronika
|
Ne treba ulaziti u motive kao u spratove zgrada. Izlaziti iz izvidnica, prolaziti pored straža u svakodnevnu pratnju. Prati te pogled na tvoj lik i djelo. Prati te dobar glas. Ponekad ti broje klikere u glavi kao što se uvijek pitaš u radiju koliko ima malih ljudi. Gluh si kad te ogovaraju unutarnji glasovi, no čuješ glasove zavičaja. I duhove davnina. Možda da još i spominješ kule i gradove, ali Travnik je tvoj visoki položaj utvrđena podsvijest. Vidiš kako su svi tvoji prijatelji zajednički od prvoga dana od A do Ž posvetili ti se, i podržali te kako bi postao svjestski poznati pisac. Travničku hroniku više ne možeš napisati. Ali, napisao sam Novosadsku hroniku gdje je svaki dan proveden sa vama dva dana novosadskih sjećanja. Čovjeka čovjek Pažljivom analizom utvrđeno je kako nema koristi Utvrđeno je da od toga nema ništa Nema hljeba u tome, jednostavno rečeno Na prazno te hvata zlatna groznica. Pa ostani onda zlata vrijedan Jednostavnije rečeno ostani dobar kao hljeb Od toga uvijek bude nešto kao od čovjeka čovjek i čovjeku čovjek. Uzajamna korist dobra je iako međusobno napravljene štete nisu. Pa preporučuj onda i koristoljublje kao i u općem dobru Sebičan si samo na svoj način Samodopadan si odlikovno vrlo si razlikovan Ostani onda dijamant ili draguljarnica, duša draga. Oznake: Književnost, literatura, lirika, lira, lektira, poetika |
