Tačno je, moguće, izvodim ovo rutinski
No ne izvodim, što se ono kaže, štaveć
Rutinski je pola posla
Posvećenost je čak i više.
Nisu ovo karafeke, nekako mi uspjeva da plasiram
rutinski
Jer donekle su ovdje lingvistička posla
Svako najbolje misli na svom maternjem jeziku
Poetika moja nije došla niotkuda.
Ne znam baš je li ili nije li pala sa neba
Padaju ti misli na svakakve glave
Ako si blagoslovljen osobito talnetiranim darom
Možda nisi znao šta da radiš sa sobom
Na šta misli da baciš.
Eeeeeej, prste kroz kosu provlačim u trenutku.
Sa koje stane izlazi Sunce
Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu.
Neka i drugi vide to što vidimo mi.
Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je
velikodušan.
Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše
a meni uglavnom čista savjest to tek je
pola istine.
Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore:
pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce.
Neka ga traže na općim mjestima.
Kao što je opća tvoja dobrota.
Nema tu niti malo defitizma.
A ima čega ima.
Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam
u samom početku opisao obično. Rascvjetan si
preko cijele kolektivne svijesti.
Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije
u prirodi.
Trud se, takođe, vrlo cijeni.
Jednostavno jutrošnja pjesma
Gledaš sa svijetle strane.
Ispod podočnjaka nalazi se duša.
Ispod kapaka sakupljeni horizonti.
Dobro je da nisi malodušan.
Sva sreća pa si nepokolebljiv u prostodušnosti.
A koliko znam ponekad si i jednostavniji.
Jednostavno si, što bi se reklo, take it easy.
Dobro je da nisi sitničav.
Ovako i kišne dane u aprilu vidiš
kao sunačene dane. I jesu, zapravo.
To ne pada garež minulih vremena.
To te umiva narednih dvadest godina 33 ako hoćeš tvoje
nove mladosti on the Route 66.
Post je objavljen 18.09.2021. u 04:49 sati.