Ne zapisujem te lako
Tiha si kao munja i samo sijevne odnekud
tvoj pogled
Ja sam stari uhvaćeni koštac
Ti si i dalje odbjegla misao,
Ne zapisujem te lako
Nikako
Ti si nešto i odakle se vedri
Non-stop kao optimizam na dohvat ruke
Stari sam ja koštac uhvaćen u prebiranju
sam sa sobom kao grah
Kod nadaleko poznatoga čuvenog Caneta Prebranca
I pitka si kano Soko sivi
kroz dugine boje
Nisi posve pobjegla nego sjećanje je takvo
Uspomene su i san i java kao sve
u životu
Povlačenje crte
Gdje je produžena ruka koju pletu prsti
i raspliću konci
Ništa nije započeto u vječito istom trajanju
Pogled koji ne smjera ni ispred ni iza
Ni misao ni otupjelost čestitu
Sam si kao tup udarac u sobi
Ne prati te ni otkucaj kazaljki sata
na zidu
Dišeš različito od punih prsa ili nadutog stomaka
Negdje u nosu ili petama, kroz kožu
Ništa nije krenulo ali nije zastalo
Niti je tamo niti je ovamo a ipak klimavo je
Zakrivljenost je sve što je svrha svemu
Ispravljenost je i izlazak na ravan
Post je objavljen 21.11.2021. u 16:06 sati.