ALEN ALISPAHIĆ
21.11.2021., nedjelja
Ne zapisujem te nikako
|
Ne zapisujem te lako Tiha si kao munja i samo sijevne odnekud tvoj pogled Ja sam stari uhvaćeni koštac Ti si i dalje odbjegla misao, Ne zapisujem te lako Nikako Ti si nešto i odakle se vedri Non-stop kao optimizam na dohvat ruke Stari sam ja koštac uhvaćen u prebiranju sam sa sobom kao grah Kod nadaleko poznatoga čuvenog Caneta Prebranca I pitka si kano Soko sivi kroz dugine boje Nisi posve pobjegla nego sjećanje je takvo Uspomene su i san i java kao sve u životu Povlačenje crte Gdje je produžena ruka koju pletu prsti i raspliću konci Ništa nije započeto u vječito istom trajanju Pogled koji ne smjera ni ispred ni iza Ni misao ni otupjelost čestitu Sam si kao tup udarac u sobi Ne prati te ni otkucaj kazaljki sata na zidu Dišeš različito od punih prsa ili nadutog stomaka Negdje u nosu ili petama, kroz kožu Ništa nije krenulo ali nije zastalo Niti je tamo niti je ovamo a ipak klimavo je Zakrivljenost je sve što je svrha svemu Ispravljenost je i izlazak na ravan Oznake: Književnost, literatura, lektira, lirika, art, lira, poetika |
