U zoru novoga doba To ne baca svijetlost na moju prošlost Ne reflektuje ništa Svijeća gori kao fitilj izgorjeloga mozga Što bi rekao Senad Avdić spaljuje noćas, ili rano jutro ili prijepodne ili preko dana ili tamo u predvečerje, ili bilo kad iluzije. Ostaje ti sve kristalno jasno kao razbijene flaše A arhivska nalazišta ponekad su škrta, ne govore ništa Svako pjeva svoju pjesmu, sve ima svoj historijat Historijat svaki ima svaki svoju priču To opet ne osvjetljava ni munju iz vedra oblaka Tama ostaje privržena mraku, mrak se čvrsto vezuje za tamu Lucidan si kao na kraj pameti Tamo negdje ni na kraj pameti rađaju se nove ideje za nova jutra nove dane. Oznake: literatura, Književnost, art, lira, lektira, poetika, lirika |