U zoru novoga doba
To ne baca svijetlost na moju prošlost
Ne reflektuje ništa
Svijeća gori kao fitilj izgorjeloga mozga
Što bi rekao Senad Avdić spaljuje noćas, ili rano jutro
ili prijepodne ili preko dana ili tamo u predvečerje, ili bilo kad iluzije.
Ostaje ti sve kristalno jasno kao razbijene flaše
A arhivska nalazišta ponekad su škrta, ne govore ništa
Svako pjeva svoju pjesmu, sve ima svoj historijat
Historijat svaki ima svaki svoju priču
To opet ne osvjetljava ni munju iz vedra oblaka
Tama ostaje privržena mraku, mrak se čvrsto vezuje za tamu
Lucidan si kao na kraj pameti
Tamo negdje ni na kraj pameti rađaju se nove ideje za nova jutra
nove dane.
Post je objavljen 12.12.2021. u 09:18 sati.