Nekom je sa srca kamen spao Nekom je sa srca kamen spao kao pokošen Idila je ostala kao sjaj u travi. Trava je ostala kao nedorasla ostatku krajolika. Pusto je stvar percepcije. Prazno iznutra je. Otkako sam se više-mane izvukao iz datuma pronašao sam sudbinu. Dozvoli da budem liričan kao pojednostavljenje Pusti me da pojednostavljujem do poetske stvari. Neko je ispao kao privjesak. Nemoj da izvisiš kao mokar ili sasušen veš na štriku. Idila je kao odsjaj iz blica. Blic je ostao crven u očima. Sve nije podvrgnuto mojoj volji Osjećam da si oko vrata a nisi okovratnik Pojest ću jezik ako te zadavim pričom Namirisat ću sve optuhujem tako: sve nije povrdgnuto mojoj volji Ništa nije onako: sve je kako kažemo ili ne kažemo ništa Odluči se da progutaš grlo kao jabuku u grlu Grotlo se sasulo u tebe kao razbuktao vulkan Odluči se da progutaš grlo kao grlom u jagode Sve nije po mom nit je moja volja povrh svega Iznad svega, ostani fokusiran i ustrajan One znaju tebe zato prije nego te spoznaju, znaj šta je ustvari, šta te briga. Oznake: Književnost, literatura, lira, lirika, poetika, art, lektira |