Izmiren sam sa svijetom kao sve ovce na broju. Ovo je, uostalom, ovčarski kraj. Jednostavno ne treba za ničim biti gladan kao vuk. Sad kad sam sit svega i pomiren sa sobom Izmiren, dakle, sa svijetom kao sa mjestom odakle potječem, dakle mjesto samoga porijekla. Sad sam poput rijeke Lašve jaka zlatna sredina, a zasigurno od Vilenice nikad ne bih povilenio. Pitaju me često koje su, najčešćše, vanzemljaci. Boje šišarke. Bukovog drveta, šta znam ili žira. Ne znam, a sve maje znam niti mi išta na pojam pada više. Osjeća se tankoćutna lira. Oznake: Književnost, literatura, lira, putopisi |