Nisam neki čičak koji lijepi ti se uz živce, a nisam ni neka sol da ti ližem rane. Lijevo-desno kako na koju stranu, sve se odvija po svom šrafcigeru. Umotaj to i u neku priču, čuo sam da uz bršljan penju se i tapete čuknuo sam u drvo na hajr i na dobro okačio i na zid duplericu. Ne iznenađuje me da to da ti ni najmanje nisam dosadan. Nisi ni ti meni previše, pravo da ti kažem. Vidiš u po bijela dana na kraju tunela. Sad sve izgleda isto kao i ranije kad smo se predomišljali, kako nikad da kontamo te stvari kao realno, u suštini stvari, stvari. Oznake: Književnost, literatura, lektira, lira, poetika lirika |