Razbuđujem te postepeno Uzimaš me objeručke I danas sam gotovo za zdravo Pa, dobro onda, kako si? Lijepo je znati da išta znači. Besmisleno je ako nikom ne znači. Uzimaš me u prirodnoj veličini Nisam prekratak kao da nisam tri puta mjerio Nekad bih preširoko zaobilazio stvari Uzimaš me kao na tašte I svaki put, što se ono kaže, prije i progledaš Razbuđujem te kao postepeno protezanje u postelji Preko cijele dneve svakodnevnice Preko životne slike, zapravo. Oznake: literatura, Književnost, lektira, lira, lirika, poetika, ars |