Nepoznati Zagreb

Prečko, polazak na posao. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Sunce, sjena, preko

Uvijek s veseljem, u Zagrebu, ali i svakom drugom gradu i zemlji, prolazim biciklističkim stazama zagledajući kako su napravljene, koliko su praktične za upotrebu i, također važno (bar meni), kakav je ugođaj vožnje tim stazama: da li su bučne, ima li nekih zanimljivih pogleda, mjesta za odmor, pitke vode, zanimljivih usputnih lokala.
Pa onda sve te dojmove često stavim i u okvir posta, možda će nekome ti moji dojmovi i mišljenja koristiti pa da ta ili možda neka druga, bilo koja staza, postanu bolje i korisnije svima nama.

Već sam dugo čekao pogodan trenutak da obiđem biciklističke staze uzduž Držićeve ulice - taj mi dio grada nije blizu, a i nije mi usput do bilo kojeg meni važnog biciklističkog cilja ... no, stigao je i taj dan, točno za Badnjak (24.12.2023.) provozao sam se s obje strane Držićeve, istočnom stranom u smjeru sjevera i zapadnom u smjeru juga, pa evo i mojih dojmova popraćenih sa puno putopisnih sličica.

Sve u svemu, bila je to dosta ugodna vožnja, bez previše neugodnih detalja (tipa previsoki rubnjaci i slično) i dojma sam da bi uz ne previše dodatnog truda i financija te obje staze mogle postati i odlične, integrirane u (zasad još uvijek rudimentarnu, rascjepkanu na puno nepovezanih staza i stazica) mrežu zagrebačkih biciklističkih staza.

Pa, evo detalja!



Popeo sam se na most (zapadna strana) sa savskog nasipa (nema kanalice pa uspon s biciklom u rukama nije lak)... Snimio: Vanja


... i počinjem krug oko Držićeve. Na pločniku Mosta mladosti nema gužve (bar na Badnjak ) i vožnja biciklom je ugodna). Snimio: Vanja


Stigao sam na južnu stranu mosta, pješačko-biciklistička staza nestaje i moram se spustiti na nivo nasipa - na sreću, tu je kanalica pa je spuštanje lagano. Snimio: Vanja


Moram se spustiti još jednu "etažu" kako bih prošao ispod mosta - no, problema nema, i tu je kanalica! Snimio: Vanja


A sada opet gore, prvo na nasip - juhu, i tu je kanalica! Snimio: Vanja


Posljednji uspon (opet uz kanalicu) ... Snimio: Vanja


... i evo me u plavom kaosu - pardon, na Mostu mladosti! Snimio: Vanja


Krećem lagano prema sjeveru ... Rekao bih da bi ovdje dobvro došao pronetni znak za dijeljeni pješačko-biciklistički prostor. Snimio: Vanja


baš me zanima koliko je tu prometa usred ljeta - sada je sve prazno. Snimio: Vanja


Evo me na razini sjevernog savskog nasipa, niti ovdje nema kanalica. Baš zanimljivo, rekao bih da je sjeverni nasip prometniji od južnog, a pristup s južnog ima kanalice na obje strane, a sa sjevernog nema niti na jednoj. Snimio: Vanja


Eto i znaka za biciklističku i pješačku stazu, kao i žute linije. Snimio: Vanja


Nisam dugo čekao na prvo za Zagreb tako tipično iščeznuće žute linije, hahahaha .... sad je valjda odjednom dalje samo pješačka staza, šta li? Naravno, nema nikakvog prometnog znaka tako da je zapravo vrlo upitno smije li se dalje biciklom ili ne iako, gledajući pločnik, nema nekog posebnog razloga da se ne može, osim što je u blizini prijelaz preko kolnika. Snimio: Vanja


Evo i prijelaza, rubnjaci su tak-tak, može proći (bilo bi bolje da je sniženje rubnjaka šire) ... dakle, trebalo bi ovdje samo pored zebre ucrtati i bic prijelaz i spojiti ga linijama sa bic stazom prije i poslije raskršća. Snimio: Vanja


Tu je i drugi kolnik, izlaz s pumpe i naselja - ista priča, rubnjaci mogu proći, fale oznake za bic. prijelaz i spajanje sa stazom prije i poslije. Snimio: Vanja


Evo sad i jedne lijepe duže dionice staze, posve ugodne za vožnju. Odvojenost od kolnika zelenim pojasom je veliki plus, nema tu nikakvog prigušenja buke, ali je vizualni dojam puno puno bolji. Snimio: Vanja


Opet sam pred raskršćem, žuta linija nestaje, nema ucrtanog bic. prijelaza ... Snimio: Vanja


... no, rubnjak s južne strane bi valjalo spustiti (ova fotka to baš i ne pokazuje, ali, vjerujte mi na riječ, tako je ). Snimio: Vanja


S lijeve strane se na ovom mjestu pločniku priključuje izlaz iz pothodnika (trenutno su tu radovi), tu bi valjalo staviti neki znak upozorenja biciklistima da uspore vožnju. Snimio: Vanja


Ovo mi je jedna od najljepših etapa ove trase, bez raskršća, odmaknuta od ceste (ne samo zelenilom nego čak i nivelacijom, staza je ispod nivoa ceste) ... a tu su pri ruci i ove tri klupe ako zatreba odmor, biciklistima i pješacima. Snimio: Vanja


Evo me i kod prvog prijelaza vezanog uz Petlju. Velika mi je nepoznanica način na koji su ti prilazi izvedeni i opremljeni. Kužim da meni bližem rubu (južnom) treba rubnjak radi slijevanja oborinskih voda u slivnik, a da onoj drugoj strani ne treba jer je uzdignuta ... no, zašto južnoj strani prijelaza trebaju stupići, a sjevernoj ne? (možda su nekad bili pa su maknuti?). Snimio: Vanja


Drugi prilaz - obje strane su u ravnini, nema stupića ... ali niti nikakvog traga biciklističke staze. A baš bi se lijepo crvena boja istaknula i upozorila vozače na moguće prisustvo i biciklista i pješaka! Snimio: Vanja


Treći prilaz: Opet je rubnjak uzdignut samo s južne strane (opet zbog oborinskih voda), a opet su samo s te strane i stupići. Hm? Snimio: Vanja


Pogled unazad na treći prilaz: Ovaj je rubnjak definitivno vrlo neugodan za leđa, mogao bi se on posve lijepo spustiti (nakositi), a da svejedno zadrži funkciju usmjeravanja oborinske vode u slivnik. Snimio: Vanja


Pogled prema pothodniku ispod Držićeve - tu su čak dvije kanalice!?! Snimio: Vanja


Četvrti i posljednji prilaz: Rubnjaci su OK spušteni, tu su i dva, po meni bezvezna, stupića ... od biciklističke staze nema niti traga niti glasa. Snimio: Vanja


Skrećem ulijevo i nastavljam uz Držićevu, čini se da je pločnik ovdje preuzak za zakonski definiranu najužu širinu koja bi imala odvojenu bic. stazu - ali zašto ne proglasiti ovaj dio dijeljenim prostorom pješaka i biciklista? Snimio: Vanja


Pločnik se širi, tu je znak, tu se pojavljuje žuta linija ... a tu je i - Luka Modrić! . Snimio: Vanja


Ponovo mirniji i opušteniji dio trase. Snimio: Vanja


Rapska ulica, bic prijelaz je tu, ali nakon njega više nema oznaka bic. staze. Snimio: Vanja


Prilaz crkvi, nema tu ucrtane niti staze niti prijelaza, ali su zato ovdje česti parkirani auti na pločniku. Snimio: Vanja


Stigoh i do Ulice grada Vukovara. Ovdje je sve uredno označeno i dobro da je tako jer na ovom raskršću zna biti povelika gužva pa nek postoje bar naznake tko bi gdje i kako trebao prelaziti ulicu. Snimio: Vanja


Skretanje prema zapadu je dobro označeno, dok se u nastavku Držićeve vidi znak za pješačku/biciklističku stazu i žuta linija, no ona brzo nestaje. Snimio: Vanja


Ova je regulacija prometa na pločniku (!) zaživjela prije nekoliko godina, ali zapravo ne znam što ju je potaklo, zašto to nije mogao i dalje biti pločnik kojim su eventualno mogli voziti tek auti stanara tog dijela ulice. U svakom slučaju, nastavio sam biciklom smjerom desno od stupića. Snimio: Vanja


Stupića malo ima, a malo nema i čini se da se po ovom pločniku kreću svi koji zažele. Snimio: Vanja


Autobusni kolodvor je odmah preko puta i ovdje biciklistička staza nestaje iako bi baš ovdje bilo uputno označiti ju radi gustog prometa u svim smjerovima. Sigurno bi se dalo dobiti dovoljno prostora za bic stazu uz živicu preuređenjem parkirnih mjesta s desne strane. Snimio: Vanja


Prošao sam parkiralište i, gle čuda, eto uskrsnule biciklističke staze - i to čak dvosmjerne, što je posve u redu, jer sa zapadne strane, zbog blizine kolodvora i gužve, nema prostora za bic. stazu. A tu je i ova čudna zgužvana spirala lijevo dolje ... Snimio: Vanja


Pogledajte ju izbliza, valjalo bi s njom do reciklažnog dvorišta pa ju ubaciti u staro željezo. Snimio: Vanja


Prelazim prilaz benzinskoj pumpi, sve je dobro označeno ... Snimio: Vanja


Prelazim i Radničku, oznake su OK, samo je stup od semafora s druge strane ulice na samom rubu staze. Snimio: Vanja


Pogled unazad otkriva da bi valjalo spustiti rubnjak na južnom prilazu Radničkoj cesti. Snimio: Vanja


Podižem pogled, sa desne je strane, teže opaziva, ova lijepa sjenica koja ljeti daje tako dobrodošli hlad. Tu i tamo se tu nađu raznorazne skitnice i klošari, no obično je to ipak ugodno mjesto za odmor u hladnu.. Snimio: Vanja


Još samo prijelaz Branimirove ulice (sve je uredno označeno) ... Snimio: Vanja


... i stigoh do najsjevernije točke ovog mini izleta (ponovo je sve OK označeno i uređeno, rubnjaci uzorno spušteni), prelazim na drugu stranu ulice i krećem prema jugu. Snimio: Vanja


Ovdje nema bic. prijelaza iako bi on dobro došao, ne radi vožnje niz Držićevu već radi skretanja prema Strojarskoj odmah nakon podvožnjaka. ... Snimio: Vanja


Prilsaz Autobusnom kolodvoru - tu nema bic staze, ali mislim da je ne treba niti biti, jer je s druge strane ceste dvosmjerna staza, a s ove strane je uvijek kolodvorska gužva. Snimio: Vanja


Prolazim ispred kolodvora - Badnjak je pa nema puno ljudi na pločniku, no inače je tu puno veća gužva. Snimio: Vanja


Južna strana kolodvora i staza se pojavljuje niotkuda - iako bi zapravo mogla/trebala ona u smjeru juga prijeći sa istočne strane Držićeve. Snimio: Vanja


Na ovom je dijelu Držićeve pločnik ne tako davno generalno uređen tako da je dvosmjerna biciklistička staza beprijekorno uređena i označena. Snimio: Vanja


Raskršće s Ulicom grada Vukovara je i s ove strane složeno prema propisima (osim oznaka na pješačkom otoku ). Snimio: Vanja


Ovdje se nije štedjelo na crvenoj boji - i neka je tako, radi bolje vidljivosti. Snimio: Vanja


Nastavljam dalje prema jugu, ovaj je komad staze miran i ugodan - i uredno označen. Snimio: Vanja


Ovdje je cestovni prijelaz dobro označen i nakon njega je (ponovo) znak za pješačko-biciklističku stazu, ali oznaka na asfaltu više nema, pohabale su se. Snimio: Vanja


Približavam se Petlji, oznaka za bic. stazu nema, a i asfalt je pomalo neravan, ovom dijelu pločnika bi dobro došla obnova. Snimio: Vanja


Prolaz ispod prvog prilaza Petlji, prolaz malko ometaju još od tko zna kada zaostali metalni stupići. Snimio: Vanja


Eto sad odjednom i žutih linija (a slijeva stižu ljudi iz pothodnika, ovdje bi isto dobro došlo neko upozorenje uz bic. stazu). Snimio: Vanja


Prolaz ispod Petlje, žute linije su tu, iako već apšisane. Snimio: Vanja


Prelazim još jedan kolnik, rubnjaka nema (super), nema niti bic. prijelaza (dobro bi došao, radi generalne vidljivosti), ali ima stupića (ah ...). Snimio: Vanja


Sve je žuto na i oko bic. staze - linije, lišće breza .... Snimio: Vanja


Odvojak prema Savici ... nema oznaka biciklističkog prijelaza, a ne bi bilo loše ni malčice spustiti rubnjake na južnoj strani. Snimio: Vanja


Tik do nadstrešnice ... Snimio: Vanja


Prelazim prilaz benzinskoj pumpi i čudim se onom ficleku žute oznake bic. staze, kako li se samo našao tamo??? Snimio: Vanja


Prelazim izlaz sa benzinske, tu je još jedan usamljeni komadić žute linije ... Snimio: Vanja


Približavam se mostu, staza se naprasno gubi .... Snimio: Vanja


Krug je zatvoren, obišao sam Držićevu s obje strane - nije bilo osobito stresno, dojma sam da bi se uz nju uz vrlo malo ulaganja mogla urediti uzorna staza s obje strane (osim onog komadića ispred Autobusnog kolodvora). Snimio: Vanja


Prisjećanje na prolaske nekim drugim zagrebačkim biciklističkim stazama:

- Trakošćanska ulica: Biciklistička inspekcija u akciji (31.01.2012.)
- Zagrebačka avenija: Bepsoslen biciklist i rubnjake mjeri (07.11.2012.)
- Prisavlje: Samo za ljude podfutranih guza: (29.11.2013. - napomena: stanje se prije godinu-dvije promijenilo bitno nabolje)
- Avenija Dubrovnik: Biciklom s kraja na kraj Aleje Borisa Kidriča (20.06.2019.)
- Ljubljanska avenija: Biciklom na zapad (1) (22.12.2021.)
- Škorpikova ulica: Biciklom na zapad (2) (28.12.2022.)
- Heinzelova ulica: Na dva kotača iz centra grada do njegove krajnje periferije (17.06.2022.)
- Branimirova ulica (zapadni dio) (05.10.2023.)

Oznake: bicikl, Držićeva ulica, trnje, folka, Sigečica, kanal, Autobusni kolodvor

Pogled na biciklističku stazu u smjeru istoka. Snimio: Vanja


Eto, svanuo je i taj dan, Zagreb je dobio prvu "samostalnu" biciklističku stazu (dakle, onu koja nije vezana uz neku klasičnu prometnicu), djelić famoznog "Greenwaya", biciklističke staze koja bi trebala pratiti rijeku Savu, od hrvatsko-slovenske granice pa sve do Rugvice u duljini od otprilike 116 kilometara.

Svi su se raspisali o tome, od klasičnih medija pa do korisnika Facebooka, pa mi se isprve nije dalo slijediti taj val pohvala (manje) i pokuda (više), ali kad sam skužio da se ti komentari u velikoj većini slučajeva daju paušalno, najčešće vezano uz to da li komentator podržava sadašnju gradsku vlast ili ne i da li on(a) koristi bicikl ili ne, rekoh, ajd ipak da se i ja javim s ponekim komentarom.



Početak staze kod Savskog mosta. Snimio: Vanja




Lokacija odmorišta na početku staze koje će, nadam se, još biti dorađeno i dopunjeno - klupama, nadstrešnicom, možda pumpom za bicikle. Snimio: Vanja


Ajmo prvo nekoliko razloga "za" stazu.

Jako mi je lijepo bilo čuti da se, napokon napokon napokon, nešto u Zagrebu gradi specijalno za bicikliste. Ipak ... od prve vijesti o Greenwayu koja je prošla kroz medije prije nekoliko godina osjećao sam popriličnu nelagodu znajući da kod nas čim nešto bude "prvo" onda se obično od toga gradi "spomenik" i više se love troši na "šminku", a manje na funkcionalnost .... o tome ću više u "protiv" poglavlju.
Dakle, staza je sagrađena i dobro je da je tu - i to je njezina najveća vrijednost.

Drago mi je bilo i vidjeti da je na početku staze već postavljena pumpa za vodu ("Francek"), a čini se da bi uz nju mogla tamo osvanuti i poneka klupa. (možda i neka nadstrešnica? Možda i pumpa za bicikl?)

Nisam za to da se osvijetli cijeli Greenway, svih 116 km, to bi bilo bezveze .... ali osvjetljivanje ovog prigradskog dijela ima smisla, radi ljudi koji će se njome vraćati iz kupovine, sa koncerata, na i sa posla. Dakle, podržavam rasvjetu na mjestima gdje će biti više biciklista na svojim svakodnevnim putovanjima, a smatram da je suvišna na onim dijelovima gdje će se njome prvenstveno voziti samo rekreativci i putnici na dalekim biciklističkim putovanjima.



Približavanje Jadranskom mostu. Snimio: Vanja




Prošao sam ispod mosta (prolaz je napravljen korektno) i nastavljam vožnju dalje. Snimio: Vanja




Oznaka na stazi. Snimio: Vanja


A sada evo i mojih argumenata "protiv" - pri čemu, molim da se primijeti, nisam protiv gradnje staze same po sebi već protiv izvedbe nekih detalja koji bi mogli biti izvedeni bolje odnosno funkcionalnije.

Za početak, ne volim "ekskluzivnost" i ne vidim zašto to mora biti samo biciklistička staza, a ne prostor i za bicikliste i pješake. Ne čini mi se da će tih biciklista biti baš toliko da bi im smetali pješaci kojih, također, na tome dijelu i nema tako mnogo. Naravno, ako/kad se jednom sagradi taj (ne)famozni "Mali Manhattan" sigurno će tamo biti više ljudi ... ali opet, ako na svim ostalim dijelovima nasipa žive u suživotu pješaci i biciklisti, zašto to onda ne bi mogli i ovdje kad će tu biti manje prometa nego na nekim drugim dijelovima nasipa (npr na potezu Savski Most - Jarun).

Zatim ... staza završava "nigdje", na pola puta između podvožnjaka ispod Jadranske avenije i semafora (posljednjeg prije Autoputa) kod odvojka za Sveučilišnu bolnicu i golf teren. Dakle, ne vodi prema niti jednom od ta dva jedina prolaza prema Laništu i Areni, mjestima prema kojima će se kretati većina korisnika te staze (mislim da su u krivu svi koji misle da će sad odjednom horda biciklista krenuti na bicikliranje duž Save, pogotovo dok se staza nastavlja tek blatnim puteljcima po nasipu). Ne treba niti spominjati da prema niti jednom od ta dva prolaza prema Areni i Laništu nema nikakvog smislenog prilaza, dapače, nema čak niti običnog spusta niz nasip. Potpuno besmisleno, pogotovo jer to sigurno ne bi bilo jako skupo, a dalo bi širi smisao ovom dijelu projekta. Ovako ispada kao da se očekuje da će on uistinu zaživjeti tek kad se kompletira cijela staza - mo'š misliti.

To je, općenito uzevši, moj najveći prigovor stazi, neukomponiranost u život i funkcioniranje tog dijela grada, kao da je svijet za sebe bez "interfejsa" sa okolinom.



Usputni pogled na zgradu u kojoj je nekad bio dućan "Billa" - naravno, tu nije predviđen nikakav pristup, kao da će stazom voziti isključivo rekreativci .... Snimio: Vanja




Eto i kraja staze, bez mogućnosti silaska u bilo kojem smislenom smjeru (Lanište, Trgovački centar Arena). Snimio: Vanja




Arena centar, tako blizu, a tako daleko. Snimio: Vanja


Što se tiče ugodnosti staze, ljepote ... sa nasipa je uvijek dobar vidik, to je dobro. Ali, dugotrajna vožnja po nasipu je i monotona, nema tu onih sitnica, zavoj tu, okuka tamo, koje putovanje čine raznovrsnim. Na nasipu nema drveća niti hlada, dakle, kada sija sunce ono sije nemilice ... a stabla bi i oslabila vjetar kada zapuše.

Zeleni asfalt ... oko toga je bilo puno komentara, internetski izvori kažu da je zaista obazriv prema prirodi ... moram se još malo bolje informariati o njemu prije nego što donesem neki decidirani stav o njemu.

U svakom slučaju: Treba još pričekati i vidjeti kako će izgledati oprema staze (najavljeni putokazi, hortikultura ..) za punu ocjenu.

Prekjučer kad sam se prvi puta provozao po stazi na njenih 1600 metara dužine sam sreo još troje biciklista i niti jednog pješaka, njih tridesetak (pješaka) je hodalo po Riječkoj cesti ispod nasipa. Bilo je oko 5 popodne, dakle, kraj radnog dana i to dana kada je na Velesajmu bio Interliber, pa sam očekivao ipak malo više ljudi na njoj.

Za kraj: Nedavno sam uočio relativno skoro sagrađenu biciklističku stazu uz željezničku prugu na trasi Brdovec - Šenkovec. Ta je staza posve OK ... a vjerujem da je koštala manje od četvrtine cijene ovog komada Greenwaya (ako netko zna brojke, neka me uputi, unaprijed hvala!).

Pogledao sam koliko je trajala gradnja ovog dijela staze: Malko više od godinu dana. Radovi su otvoreni u rujnu 2022., a završeni krajem ovoga listopada.



Do podvožnjaka ispod Jadranske avenije je samo 100-injak metara - ali, prilaza nema. Snimio: Vanja




Povratak nazad praznom stazom. Snimio: Vanja




Trasa staze ucrtana u kartu. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Greenway, nasip, sava, Lanište, Arena

Već dugo nisam na blogu "recenzirao" neku biciklističku stazu pa sam onda iskoristio "poluposlovni" posjet jednoj gradskoj instituciji u Branimirovoj ulici za prolazak biciklom po biciklističkoj stazi koja se pruža od Trga Petra Krešimira IV pa do Heinzelove. Nema na toj stazi nekih posebnih atrakcija, nije po bilo čemu posebna, niti po dobrome niti po lošem, već je to jedna za zagrebačke prilike klasična staza koja dosta dobro služi svojoj svrsi, auz neka sitna poboljšanja bi mogla biti i još za klasu bolja.

Pa, krenimo onda zajedno po njoj iz smjera zapada prema istoku!

Veliko raskršće na kojem se križaju glavni prometni tokovi, Šubićeva/Držićeva i Branimirova, je za bicikliste jedno od ugodnijih u gradu zbog ucrtanih biciklističkih prijelaza i puno prostora na njima (to ne vrijedi za južni prijelaz preko Držićeve, tamo nema bic. prijelaza, a i generalno je stiska radi tramvajske pruge i uskih prostora uz nju pored podvožnjaka ispod željezničke pruge).
Meni osobno je to jedno od najboljih gradskih raskršća za fotkanje biciklista, i zbog prostora i zbog velikog broja biciklista, a i zbog željezničkog nasipa i mosta sa kojeg je odličan pogled na prometne tokove u "prizemlju".



Krećem od Branimir placa prema istoku .... Snimio: Vanja


Volim ovako široke pješačke i biciklističke prijelaze, pa još sa ovako dobro spuštenim rubnjacima - da bi riječ rek'o! . Snimio: Vanja


Krećem prema istoku! (obratite pažnju na ove male zelene kružiće gdje su se nekad nalazili stupići!). Snimio: Vanja


Sama staza je u cijelom tom dijelu dvosmjerna, pločnik je širok pa obično nema puno neželjeznih interakcija sa pješacima, a na nekim dijelovima tog poteza ima i hlada od drvoreda - a bit će ga i više kad neka od mlađih stabala porastu.
Jedan od problematičnih detalja početka staze su bila dva stupića koji su se nalazili na njemu, no već je duže vrijeme kako su oni uklonjeni i na njih sada upućuju samo dva zelena kružića oko rupa u kojima su se nalazili stupići.



Vožnja je na ovome dijelu staze posve ugodna. Snimio: Vanja


Ono što je najveća boljka gotovo svih zagrebačkih biciklističkih staza su rubnjaci ... pa pogledajmo kakvo je ovdje stanje. Na tom su dijelu pet cestovnih prijelaza: semaforizirano raskršće s Ulicom Crvenog križa, potom prelazak prilaza Ulici Ljudevita Posavskog (bez semafora), prilaz Gradskom uredu za samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (bez semafora) raskršće sa Zavrtnicom, opremljeno semaforima, i na kraju prilaz trgovačkom centru Spar, malo prije Heinzelove.
Najbolji od svih prijelaza je ovaj kod Gradskog ureda, izveden je u ravnini, bez neugodnih skokova - gotovo je neosjetljiv.
A kod drugih treba najviše paziti na rubove, osobito s one strane okrenute prema kolniku Branimirove - tu se može naći na nekoliko neugodnih iznenađenja, rubnjaka koji vire i do desetak centimetara od same staze. U normalnim okolnostima ih je lako zaobići, no u slučaju mimoilaženja mogući su neugodni susreti.



Raskršće sa Ulicom Crvenog križa. Snimio: Vanja


Ovdje je malo manje hlada ...... Snimio: Vanja


Nesemaforizirani prilaz Ulici Ljudevita Posavskog - ovdje su rubnjaci loše spušteni pa je onda ta greška krpana asfaltom što je popravilo stvar - ali je svejedno neugodno kad se na to naleti malo većom brzinom. Snimio: Vanja


Prilaz Gradskom uredu - poezija na asfaltu! . Snimio: Vanja


Zavrtnica ... bez većih problema. Snimio: Vanja


U sjeni mladog drvoreda ... i šume pajasena sa sjeverne strane. Snimio: Vanja


Posljednji cestovni prijelaz prije Heinzelove. Snimio: Vanja


I to je zapravo to. Za naše prilike je to solidan prosjek, pogotovo što osim tih nekoliko stršećih rubnjaka sa strane nema većih pogibelji za nas dvokotačne putnike.

Oznake: bicikl, branimirova ulica, medveščak, centar

Stepenice na prilazu 2. peronu na Glavnom kolodvoru. Snimio: Vanja


Prije nekoliko sam dana stigao vlakom na Glavni kolodvor i to na 2. peron od kojega se do glavne zgrade i grada mora unim uzanim stepeništem i prolazom ... i iznenadio sam se kad sam posred stepeništa zatekao na ogradu zaključani bicikl!

Pitam se da li je to možda izraz nečijeg protesta (možda zato što ne postoji neka rampa ili lift kojima bi se na ugodniji i primjereniji način moglo dostupiti na 2. i 3. peron od glavne kolodvorske zgrade ... ili je to pak čin bezobrazluka u stilu "Baš me briga što drugima smeta!".

Eto, zaista ne znam što bi to moglo biti, možda je ipak protest?

Što vi mislite?



Bicikl iz ove perspektive izgleda kao neko čudovište razjapljenih usta .... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: glavni kolodvor, željeznica, bicikl, ograda, smetnja, protest

Nedaleko gradskog groblja Markovo Polje. Snimio: Vanja


I ove sam godine svoj uobičajeni posjet groblju na Markovu polju obavio biciklom - iako nešto kasnije, nakon što se već slegla gužva Dana Svih Svetih. Na groblju je sredinom današnjeg hladnog i oblačnog popodneva bilo tek nekoliko desetaka posjetilaca, a na parkingu uz groblje je bilo mjesta više nego dovoljno. No, znamo da neposredno prije, za i neposredno nakon Svih Svetih oko i tog groblja nema vožnje osobnim autima pa onda oni koji i toga dana ne vjeruju javnom prijevozu smišljaju kojekakve alternative, na primjer dolazak autom i parkiranje uz glavnu cestu Sesvete - Kašina - Marija Bistrica .. A to je trenutak kad u igru ulazi poduzetnički duh vlasnika parcela uz glavnu cestu, pa onda njihove oranice i livade postaju ad hoc parkirališta. Naravno, uz ad hoc cijenu - npr 20 kn.

A ova guštara iza prometnog znaka već dugo nije vidjela aute - pa je od svega ostao tek ovaj znak koji djeljuje posve nadrealno u tom ambijentu. Zajedno sa odbačenom pivskom bocom pored njega.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Markovo polje, groblje, svi sveti

Početak biciklističke staze po Deželićevom prilazu sa istočne strane, kod Frankopanske ulice. Snimio: Vanja


Eto, napokon dočekasmo da se ove godine oživotvori i dugo iščekivana biciklistička staza Deželićevim prilazom - što je za bicikliste događaj posebne vrste jer su po prvi puta u središtu grada motorna vozila napravila mali koračić unazad i oslobodila jednu svoju traku kako bi biciklisti dobili svoju stazu.

(Da ne zaboravimo, prvi takav događaj uopće u Zagrebu se desio prije cca 3 godine kada je na cesti oko Jaruna uveden jednosmjerni promet za motorna vozila kako bi se oslobodio prostor za dvodmjernu biciklističku stazu na kolniku te ceste. Meni osobno to i nije bilo neko postignuće jer ne upotrebljavam bicikl niti kao vozilo za utrkivanje niti kao sredstvo za održavanje kondicije već kao "sredstvo" za putovanje od kuće do posla na čim ugodniji, opušteniji i zanimljiviji način pri čemu mi je ljepše družiti se tokom vožnje sa zelenilom, jezerom i pješacima na nekadašnjoj pješačko-biciklističkoj kružnoj šetnici negoli s autima na kružnoj cesti.)

Uglavnom, prije nekoliko dana sam prvi puta prošao novom biciklističkom stazom uz Deželićev prilaz (800 metara, s kraja na kraj) pa poželih podijeliti svoje utiske i sa vama.

Za početak, drago mi je što je ta staza prisutna upravo radi tog velikog simboličkog značenja: motorna su vozila "poklonila" djelić svojeg gradskog prostora biciklistima. Smatram da je to jako važno. I najpoznatiji biciklistički uzor/grad, Amsterdam, je tako došao do svojeg statusa, kroz niz malih akcija koje su metar po metar smanjivale prostor za motorni promet i otvarale ga pješacima i biciklistima - sve to lijepo piše u knjizi "Bike City Amsterdam: How Amsterdam became the cycling capital of the world" Freda Feddesa koju imam kod kuće i rado ju prolistam s vremena na vrijeme, ako ništa drugo da smirim svoju nestrpljivost pri iščekivanju boljih vremena za bicikliste i dobijem potvrdu da su procesi takve vrste spori i dugotrajni - ali i nezaustavljivi (nadam se barem).

Kaj se tiče same staze, da ne bude zabune, na ulici postoji samo jedna, ona u smjeru od istoka prema zapadu. Na samome početku je na i oko staze dosta gužvasto, puno je pješaka oko nje, a čak se i auti na tome dijelu puno češće parkiraju dijelom i na stazi ... međutim, već nakon Medulićeve situacija postaje puno bolja i dalje prema zapadu vožnja postaje ugodnija. Vezano uz samu izvedbu staze - na nekim mjestima su radi različitih nivoa podloge morale biti izvedene blage kosine koje ne ometaju vožnju ... ali, na stazi su i neravnine koje su nastale skidanjem sloja boje kojom su označavana parkirna mjesta koja su sada pomaknuta. Zanimljivo, te neravnine prelaskom bicikla izazivaju zanimljive senzacije, zvučne, ali i vibrirajuće, obje posve ugodne.



Neki od virećih auta na početku biciklističke staze po Deželićevom prilazu .... Snimio: Vanja


... ovome najekstremnijem sam osobno podigao brisač - porinuo se na stazu, a iza nejga ima još metar prostora do ceste! Snimio: Vanja


Mala uzbrdica izglađena sa šačicom asfalta .... Snimio: Vanja


Biciklisti, ne žurite, tu je ograničenje i za vas! Snimio: Vanja


Iz asfaltne perspektive .. Snimio: Vanja


Ovo su u tekstu gore spomenute neravnine dobivene skidanjem sloja boje. Snimio: Vanja


Što se tiče suprotnog smjera, od zapada prema istoku ne postoji nikakva biciklistička traka ili staza nego je sve prepušteno maštovitosti biciklista. Neki se hrabro suočavaju sa motornim prometom i voze uskim pojasom između parkiranih auta i dvije prometne trake što nije osobito ugodno i čini se dostasa opasno radi izlazaka parkiranih auta (pogledajte neke od priloženih fotki) - za mojega prolaska samo smo jedna žena i ja provezli bar komad tim prostorom.

Drugi, puno mnogobrojniji, koriste bic. stazu od istoka prema zapadu i za prolazak suprotnim smjerom. Kako mi se čini, broj takvih je gotovo jednak onima koji tu stazu koriste na pravilan način - i, gledajući promet u Prilazu sredinom popodneva kada sam se tamo obreo, potpuno ih razumijem. No za one kojima je život mio, a žele i poštovati propise, najbolje je koristiti neke druge smjerove za prolazak sa zapada u središte grada. Recimo, bic staza u Klaićevoj je samo jedan blok južnije - ali, čini mi se da je njen dio uz bivšu Tvornicu duhana sad zatvoren.



Prostor iza parkiranih auta koji liči kao nekakva neobilježena bic. staza u smjeru istoka na trenutke djeljuje idlično ... Snimio: Vanja


... no, u stvarnosti nije baš ugodno gurati se s autima i istovremeno paziti neće li neki od parkiranih auta poželjeti izaći van ... Snimio: Vanja


... dapače, na trenutke situacija izgleda vrlo opasno. Snimio: Vanja


Povremeno se na toj "kvazi stazi" parkiraju i auti pa je onda i prolazak pored njih još opasniji. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ajmo sada pogledati širu sliku - do pojave ove staze u Deželićevu prilazu od središta grada prema zapadu moglo se smisleno i relativno sigurno putovati biciklom samo već podosta godina postojećom bic stazom u Klaićevoj i od Trga Francuske republike trebalo je nekako (najbolje Međimurskom) "preskočiti" dio bez staza i onda se od Vodvodne nadalje pruža relativno dobra (osim djelića uz Plivu) bic. staza sve do Zagrebačke ceste. A tamo treba donijeti odluku: Da li po Ilici nositi glavu u torbi pa se voziti kolnikom ili kršiti zakon pa se voziti pločnikom ... ili, meni daleko najbolja varijanta, proći uskim uličicama Donje Kustošije i Donjeg Vrapča pa izbiti na Malešnicu, pogledajte moj omiljeni smjer u OVOM POSTU iz 2011.

Dakle, nova staza (Deželićevim prilazom) je samo donijela mogućnost izbora kojim ću smjerom doći do Trga Francuske republike (Klaićevom ili Deželićevim prilazom - meni osobno je bic staza Klaićevom posve OK), ali nije riješila meni osobno veći problem, kako od Ulice Republike Austrije doći do Vodovodne ... Jasno mi je, u Ulici grada Mainza nema prostora za bic stazu - no, zašto ne urediti neku "priključnu stazu" od cca 400-injak metara od Ulice Republike Austrije do Međimurske, a onda se po njoj i Vodovodnoj (u kojoj već i postoji staza) lako dođe do Prilaza baruna Filipovića? Time bi se, čak i bez nove staze u Deželićevoj dobila prilično dobra "long distance" staza/smjer kakvi neopisivo fale u Zagrebu.

Kaj se tiče suprotnog smjera, mislim da će se svi biciklisti koji su do sada vozili stazom južnom stranom Klaićeve i dalje služiti njome (ili će se poslužiti pločnikom Ulice Kršnjavoga kako bi dosegli bic stazu po južnom Zelenom valu), a smjer istoka po Deželićevom prilazu će ostati rezerviran za ekshibicioniste sve dok se ne provede neko slijedeće uređenje te ulice.

Dakle, na kraju priče zaključujem da je za mene osobno izgradnja te nove staze više simbolički nego stvarni dobitak - ali, rado ću se tu i tamo provozati njome pa da se koji puta odmorim od Klaićeve i njene staze.



Suživot sa pješacima je toga popodneva dobro funkcionirao ... Snimio: Vanja


Vjerujte mi, nije vozio prebrzo ... Snimio: Vanja


Pogled unazad, od Ulice Republike Austrije ... Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Prilaz Đure Deželića, centar

Željeznička stanica Čulinec. Snimio: Vanja


Prilaz stepenicama kojim moraju proći svi putnici. Snimio: Vanja


Posljednjih je desetljeća vrlo popularno zbijati viceve sa Hrvatskim željeznicama (državnom firmom) i hrvatskim željeznicama (svime što uključuje željeznički transport u Hrvata) odnosno ljutiti se na njih odnosno naricati nad njihovom sudbinom kletom jer su im usluge koje mi, građani, obični smrtnici, vidimo (prijevoz putnika) u najboljim trenucima tek "uglavnom OK", a u najgorim naprosto katastrofalne.

Ja se vlakom, nažalost, ne vozim osobito često. Moja glavna odredišta (stan u Prečkom, ured blizu središta Stare Trešnjevke) su daleko izvan glavnih željezničkih koridora i tek ponekad, u napadaju želje za pokojim željezničkim kilometrom, prošećem od ureda do Zapadnog kolodvora, sjednem na neki od prigradskih vlakova u smjeru zapada pa izađem na ž.st. Vrapče otkuda se ili prošećem do Prečkog (cca pola sata hoda) ili uhvatim ZET-ov autobus linije 120 koji nakon 15-20 minuta vožnje završi svoju rutu kod Shopping centra Prečko).

No, čak i uz te vrlo sporadičnu upotrebu željeznice vidim da je većina sadašnjih vlakova vrlo pristojna (udobna), niskopodna ... ali vidim i da su vozni redovi i dalje nasumični (bez određenih intervala odnosno gustoće polazaka, što znači da se prije svake vožnje vlaka treba konzultirati sa voznim redom umjesto da znam da će mi sliedeći vlak sigurno doći u slijedećih npr 15 minuta), da se tarifna unija sa ZET-om i dalje spominje tek kao neka daleka želja (u takvom je stanju valjda već 40 godina), a nema ni puno najava o gradnjama novih željezničkih stanica (Ulica grada Vukovara, Savski most i Trnsko na južnoj željezničkoj grani).

No, ono što mi od svega najviše ide na jetrica (pogotovo jer vlak često koristim u kombinaciji sa biciklom) je oprema željezničkih stanica ... konkretno: nepostojanje prilaza bez barijera (za invalide, teže pokretne, roditelje sa djecom u dječjim kolicima ... pa i za nas, čudake, koji vlakom želimo prevesti svoj bicikl) i neadekvatne nadstrešnice.

Na željezničkoj stanici Zagreb Glavni kolodvor, najvažnijoj i najprometnijoj željezničkoj stanici u zemlji, i dalje se samo stepenicama može na 2. i 3. peron. Ne sjećam se da je itko ikada spominjao neko uvođenje lifta (za koji u HŽ-u uopće nije izvjesno da li bi služio ičemu), a kamoli neke sofisticiranije metode tipa pokretne stepenice ili rampa/kosina.
Na svu sreću, bar su nadstrešnice OK, funkcionalne (valjda zato jer potječu iz prošlosti ...).

Na željezničkoj stanici Vrapče su nadstrešnice (postavljene prije 10-15 godina) super, prilaz sa južne strane na peron u smjeru grada je u nivou (odlično), no pristup sjevernom peronu (smjer Zaprešić) je koma - jer treba prvo savladati silazak u pothodnik (tu bi se lako mogla napraviti neka kosina), a onda uspon na peron. Tu je postavljen lift, kao i na još nekim sličnim stanicama, koji valjda nikad nije niti radio.

Na željezničkoj stanici Čulinec je situacija naoko slična, ali zapravo još lošija ... jer je stajalište smješteno između kolosijeka tako da s koje god strane dođete morate do perona savladati tri niza stepenica. Ne znam kako se tu snalaze slabije pokretni ljudi, roditelji s dječjim kolicima si rastežu leđa (kao i ja s biciklom za mojeg posljednjeg posjeta prije 10-ak dana), a invalidi vezani za kolica ... thja, oni tu stanicu ne mogu upotrebljavati. Naravno, lift je tu, ali sa zakucanim pločama preko vrata, da ne bi netko došao na ideju da možda radi (sumnjam da je ikada).

Željeznička stanica Kustošija je pri završetku rekonstrukcije ... i tu, hvala bogu, nema problema sa dostupom bez barijera, ali samo zahvaljujući činjenici da on tu već dugo postoji bez ikakve zasluge željeznice, kroz pothodnik uz Zagrebačku cestu. Pa kad već HŽ nije bio u situaciji zeznuti stvar sa pristupom, onda je to učinio sa nadstrešnicama. Naime, jedna od važnijih prigradskih stanica je dobila po tri male nadstrešnice poput onih na tramvajskim stanicama. Zašto se tu nisu mogle dići nadstrešnice poput onih u Vrapču ili Gajnicama, pojma nemam, ali eto, nije se desilo ... pa ćemo valjda čekati neku slijedeću rekonstrukciju oko godine 2052 ...

Iz svega ovdje izloženo ga se vidi da projektante koji rade projekte stanica za HŽ boli ona stvar za putnike i da staničnu opremu projektiraju tek onako, da mogu reći da postoji na projektu, a u stvarnosti je pola od toga neadekvatno ili posve beskorisno. A očito ta određena stvar boli i HŽ-ovce koji dopuštaju da takvi projekti budu odabrani odnosno da ako su ih već odabrali (liftove npr) da budu u funkciji.

Jer, badava skupi lift ako se ista stvar mogla dobiti i jednom dobro osmišljenom rampom za pristup.

Oznake: željeznica, stanica, vlak, nadstrešnica, prilaz, bicikl, vrapče, Čulinec, Kustošija, Zagreb Glavni kolodvior

Graz, Reininghaussiedlung, UNSECO-Esplanade. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Već sam u prethodnome postu spomenuo novo naselje Reininghaus, koje se gradi na prostorima bivše istoimene pivovare ... a danas ćemo krenuti još koji korak dalje u upoznavanju novoga naselja. Pogledajte na fotkama kako izgleda glavna ulica toga naselja koja ga siječe otprilike po pola u smjeru sjever-jug. Dakle, po njoj je dozvoljen promet samo javnome prijevozu (tramvaj, autobus), biciklistima i dežurnim vozilima (Ćistoća, vatrogasci itd) ... a to znači, nema guranja s autima, dugih čekanja na raskršćima ....

Za aute su rezervirane garaže koje se nalaze ispod novih stambenih zgrada, dok su za bicikle rezervirani veliki prostori u prizemljima zgrada, a i ma i dovoljno vanjskih parkirnih mjesta ... uostalom, pogledajte sami na fotkama.

Što se pak tiče javnog prijevoza, tramvaj radnim danom vozi svakih 7 minuta u smjeru centra grada, prolazeći usput pored glavnog kolodvora, a završavajući svoju rutu kod trgovačkog centra Murpark, dok je tu i dodatna autobusna linija koja vozi svakih 10 minuta u smjeru Puntigama, lokalnog čvorišta do kojeg se dolazi okomito na tramvajsku liniju 4. Treba spomenuti i da je ta tramvajska linija nekad prometovala u smjeru Andritza koji se nalazi na sjeveru Graza, međutim za potrebe ovoga naselja su ju preusmjerili i sagradili dodatnu trasu sa još četiri stanice Više o toj izgradnji pogledajte ovdje u tekstu na web stranici Holdinga Graz.



Graz, Reininghaussiedlung, UNSECO-Esplanade. Snimio: Vanja


Servisni objekat (javni WC i vjerojatno nekakva trafika ili nešto slično) uz tramvajsku stanicu. Snimio: Vanja


Vozni red tramvajske i autobusne linije koje prolaze tom ulicom. Snimio: Vanja

Oznake: graz, tramvaj, bicikl, Reininghaus, ulica, javni prijevoz

Biciklistička staza na početku Heinzelove ulice. Snimio: Vanja

Znate li za neki prometni potez kojim sa samo jednim (vrlo blagim) skretanjem možete doći iz centra grada sve do njegove najdalje periferije?
I to još prometnim pravcem na čijem je početku jedno bivše kupalište, a na kraju također jedno?

Ako se ne možete domisliti koji bi to prometni pravac treba biti, evo i odgovora: To je kombinacija Heinzelove ulice i Radničke ceste (Đure Đakovića)!
U otprilike 6,5 km (ako vjerujemo Google Maps mjerenjim) može se stići od Kvaternikova trga koji je ajmo reći istočna granica najužeg centra grada i na kojem se na samome početku Heinzelove ulice nalazi bivše javno kupalište ... sve do Petruševca i Domovinskog mosta koji uistinu predstavlja krajnju gradsku periferiju u tome smjeru, a rijeka SAva također predstavlja nekadašnje mjesto za kupanje.

Dakle, prekjučer prođoh biciklom tih 13 kilometara (6,5 km zapadnom stranom od Kvatrića do Petruševca i potom još jednom 6,5 km istočnom stranom nazad), a motivacija mi je bila to što tu relaciju još nikad nisam prošao u komadu i to s pozornošću na stanje biciklističkih staza koje bi se, teoretski barem, trebale pružati ciujelom tom duljinom. Znao sam da to neće biti vožnja prepuna avantura i da će biti poprilično vruće, no, rekoh, ajd da ipak to prođem, vjerujem da ću naći zanimljivih detalja.

I, našao sam ih.

A za početak: Generalno gledavši taj je pravac prilično "bycicle friendly", a evo i zašto:
- pristojna biciklistička staza pokriva cca 90% dužine, a dijelovi na kojima staza nije iscrtana su prilično OK za vožnju
- automobilskog prometa je podosta (čitaJ. Bučno je i treba paztiti kod prelaženja sporednih ulica), ali što se vozi dalje to ga je manje, a i širi je zeleni pojas između staze i kolnika koji djelomice štiti od galame i vizuelnog utjecaja prolazećih auta.
- na njoj nema puno biciklista, a osobito na dijelu južno od Ulice grada Vukovara, a pogotovo nakon Savišća
- rubnjaci su u velikoj većini slučajeva dobro spušteni (uz iznimke tramvajskog okretišta Savišće sa zapadne strane, benzinske pumpe Lukoila, također na zapadnoj strani, te 2-3 izolirana mjesta na istočnoj strani)
- hlada ima više nego što bi čovjek očekivao (ja sam se provezao tamo između cca 13 i 15h)
- na zapadnoj strani postoji 5 malih "odmorišta" (klupa plus "spirala" za vezivanje bicikala), a na istočnoj njih 6
- pitke vode, nažalost, nema ... ali se zato kod Petruševca sa zapadne strane nalazi posve novi Lidl, a na istočnoj mali dućančić Prehrane (pogodite u kojem sam bio obnoviti zalihe tekućine i šećera u krvi!)
- uz puno fotkanja za vožnju u jednom smjeru mi je trebalo cca 45 minuta, dakle, dalo bi se proći i u ne previše užurbanih 30-35 minuta.

Pa, krenimo! (svee su fotke poredane kronološki. kako sam vozio)



Krećem s desne strane bivšeg kupališta na Kvatriću, a vratit ću se s lijeve. Snimio: Vanja


Tu i tamo je neka zapreka, ali vožnja je generalno u redu .... Snimio: Vanja


... ali staza je dosta dobro uklopljena u prostor ulice. Snimio: Vanja


Od Zvonimirove do Vrbanićeve nema ucrtane staze jer je tu manje prostora ... Snimio: Vanja


... a od Vrbanićeve do Banjavčićeve je prostora između zgrada i drvoreda još manje, no ovdje znakovi upućuju na "meku kohabitaciju" pješaka i biciklista. Snimio: Vanja


Pred Banjavčićevom sam i bic staza je ponovo uskrsnula ... Snimio: Vanja


... a tu je i pradavna gostionica, već dugo zatvorena, koja još podsjeća na doba kada je ovo bila tek lokalna ulica koja je vodila u smjeru sajmišta. Snimio: Vanja


Raskršće s Branimirovom je uzorno uređeno ... Snimio: Vanja


... a dio uz poslovni centar kod Zavrtnice je dosta kaotičan ... Snimio: Vanja


... pogotovo kod dežurne veterinarske ambulante gdje nedostaje mjesta za parkiranje pa onda auti zaumzimaju i biciklističku stazu. Snimio: Vanja


Slijedi dio uz bivšu klaonicu gdje je vožnja OK ... Snimio: Vanja


... a na ugibalištu autobusne stanice kod Planinske vidimo i novi način vođenja bi staza koji je ovdje posve u redu. Snimio: Vanja


Onda opet jedan ravnomjerni komad: Cesta, drvored, pločnik/staza i betonski zidić klaonice ... Snimio: Vanja


Ulica grada Vukovara, puno je više prometa u smjeru istok-zapad nego sjever-jug. Snimio: Vanja


Uz naselje socijalnih stanova Laščinčak, izgrađeno u kasnim 20-ima, staze opet nema ... Snimio: Vanja


... da bi opet uskrsnula kod Radničke ceste. Snimio: Vanja


Kod MUP-a je boja na biciklističkoj strazi još vrlo svježa ... Snimio: Vanja


... da bi onda staza, tko zna zašto, odjednom nestala ispod podvožnjaka kod Slavonske avenije ... Snimio: Vanja


... ali, malo južnije se opet pojavljuje i to u punoj širini i dvosmjernom profilu. Snimio: Vanja


Na ovom ju je mjestu gricnuo grmić ... Snimio: Vanja


... a malo niše je jedina "rupa" u stazi kod ove drvene kućice koja se nagurala uz cestu (odnosno, cesta se nagurala uz nju) pa je tu prekid od cca 50 metara. Snimio: Vanja


No, eto opet staze u lijepom širokom profilu i uz dosta hlada! Snimio: Vanja


Ajd da bar netko prizna da mu je do profita! Snimio: Vanja


Jedno od tipskih odmarališta uz stazu ... Snimio: Vanja


... pa onda opet duuuugo ravno. Snimio: Vanja


Asfalt titra, zvizdan je ... Snimio: Vanja


... ali, kilometri jure, već sam kod Savišća ... Snimio: Vanja


... gdje je sve 5! Snimio: Vanja


S druge strane se ruše objekti Tvornice papira, sad tamo stoje samo neobični ostaci, kao da je nekad neka druga kultura (radnička?) ovdje stvarala i gradila! Snimio: Vanja


Tako je, pomalo! Snimio: Vanja


Već sam pred nadvožnjakom preko željezničke pruge, posljednjii je to komad Radničke ceste koji je proširen u ovakav avenijski profil. Snimio: Vanja


Na nadvožnjaku ... Snimio: Vanja


... preko pruge ... Snimio: Vanja


... i uz auto otpad, gledan ovako svisoka izgleda kao neki veliki kolaž ili mozaik. Snimio: Vanja


A sad, dalje, prema Petruševcu, stabla su tu niža pa je i sjene manje ... Snimio: Vanja


... ali, nađe se ipak i poneko drvo, a i poneki raritetni prizor, poput ovog bicikla koji još uvijek ima dinamo i kočnocu na polugu! Snimio: Vanja


I, to i shiny new Lidla na ulazu u Petruševec ... Snimio: Vanja


.. a odavde do mosta više nema puno pa sam se tu i okrenuo ... Snimio: Vanja


... pogled prema jugoistoku, u smjeru mosta ... Snimio: Vanja


... i prema sjeverozapadu, prema gradu ... Snimio: Vanja


... a sa istočn strane je i mala Prehrana ... Snimio: Vanja


... koja zove na konzumaciju koje pivice pred lokalom ... no, ipak je za to bilo i prevruće, a i falila je neka hladovina za sjesti. Snimio: Vanja


Krećem prema gradu, uz svjetlucavu novu poslovnu zgradu na samome kraju grada ... Snimio: Vanja


... na cesti niče suncokret iz odvoda .. Snimio: Vanja


... a ispod nadvožnjaka "izniknuo je" teretni vlak koji vozi prema Čulincu. Snimio: Vanja


Eto i metropole u daljini ... Snimio: Vanja


... ali, predamnom je još dosta sunca i kilometara. Snimio: Vanja


... i opet asfalt titra oko rijetkih biciklista. Snimio: Vanja


Ne osobito gust promet omogućava i ovakve kadrove ... Snimio: Vanja


... a ja sam našao i mjesto svojih snova, klupicu u hladu ... Snimio: Vanja


... koja omogućava i ovakve kadrove snimljene iz klupske horizontale. Snimio: Vanja


Nastavljam dalje, slučajne prolaznice, čekateljice autobusa, koriste svaki komadić hlada ... Snimio: Vanja


Zanimljiva "ikonografija" ... Snimio: Vanja


... na kućici tvornice papira. Snimio: Vanja


Savišće, sad u suprotnom smjeru i sa suprotne strane ... Snimio: Vanja


... a nakon njega, iznenađenje, sprava za malčiranje terena kojom se upravlja daljinski, nisam znao da i to postoji!!! Snimio: Vanja


A sad komadić uz nekadašnji "drek river" koji mirno plovi podzemnim tokom ... Snimio: Vanja


.. i već sam kod Slavonske avenije gdje i s ove strane fali bic staza na dijelu prijelaza. Snimio: Vanja


Djelić kod bivšeg skladišta "Rudara" gdje se opet zaobilazi autobusno stajalište na novi način ... Snimio: Vanja


.. i gdje bi također dobro došlo malo sjene. Snimio: Vanja


Kod Donjih Svetica opet nestaje staza u ovom mini slalomu između prometnih znakova ... Snimio: Vanja


Uz barake Hrvatskih cesta ... Snimio: Vanja


... se ponovo pojavljue bic staza, prvo bojažljivo, ugurana između parkiranih auta i ograde ... Snimio: Vanja


... a potom i u punom sjaju, uz poslovni centar Almeria, uz drvored, zaklonjena od sunca i buke. Snimio: Vanja


Ulica grada Vukovara, ponovo susrećem gužvu i sve više biciklista ... Snimio: Vanja


... pa prema Darwinovoj ulici ... Snimio: Vanja


... gdje je susreta sve više ... Snimio: Vanja


.. i više ... Snimio: Vanja


... a i hlada je sve više. Snimio: Vanja


Prešao sam i Branimirovu, hlad me još uvijek prati ... Snimio: Vanja


Tu je i Zvonimirova, uz ponovni prekid bic. staze na nekoliko metara ... Snimio: Vanja


.. slijedi lijep komadić ispod drvoreda i uz zanimljive kućice ... Snimio: Vanja


... ali tad, pred Martićevom, slijede iskušenja kisoka, neki, veći, su izgurali stazu ... Snimio: Vanja


... a neki manji žive sa stazom u suživotu. Snimio: Vanja


... još nekoliko kisok-iskušenja (ovog puta sa stazom), ali i auta koji vrebaju iz potaje ... Snimio: Vanja


... i, eto me, ponovo na KVatriću, oči u oči s Namom! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Heinzelova ulica, Radnička cesta Đure Đakovića, Petruševac

Nekad su se uz stube stavljali lavovi, a sada ...



Početak Mirogojske ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Mirogojska cesta, zvijezda, LAVOVI, stube, bicikl

Raskršće Savske ceste i Ulice grada Vukovara. Snimio: Vanja


Evo danas i nekoliko prigodnih riječi, uz Dan žena, a i skori početak proljeća .... Drago mi je što posljednjih godina vidim sve više i više žena na biciklima po gradu, i to svih dobnih skupina, među ljudima starije dobi na biciklima mislim da ih čak ima puno više nego muškaraca.

Žene, sretan vam bio vaš dan, a za sve vas koje bar tu i tamo sjednete na bicikl i provozate se gradom želim vam puno sunca, malo vjetra i obazrive vozače u vašoj blizini!



Kod okretišta tramvaja Prečko. Snimio: Vanja


Savska cesta, kod Cibone. Snimio: Vanja


Savska cesta, kod Cibone. Snimio: Vanja


Savska cesta, kod Cibone. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, ljepotica, trešnjevka, Savska cesta, svilkovići

Ne znam čije je ovo prometalo, no, sudeći po poziciji i opremi, možda ima veze i sa ovim filmom!



Gruška ulica, Savica. Snimio: Vanja.

Oznake: Savica, bicikl, Bosnalijek, Gruška ulica, trnje

Bogovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: centar, Bogovićeva ulica, bicikl, Take, dućanska kolica

Ovako bi to trebalo izglerdati cijelom dužinom Škorpikove ... Snimio: Vanja


U prošlom smo postu stigli do Jankomirskog mosta - kuda i kako dalje ako želimo nastaviti naše putovanje u smjeru (sjevero)zapada?

Jedna od mogućnosti je savski nasip (gradska strana). Put po nasipu nije nešto osobito ugažena i meni osobno taj dio nasipa nije ugodan za vožnju biciklom.

Druga mogućnost je vožnja Priobalnom cestom, koja zapravo predstavlja povijesni relikt, djelić nekadašnjeg "autoputa" iz doba kada Jankomirski most nije bio sagrađen pa se u smjeru zapada (Samobor, Ljubljana) vozilo starim drvenim Samoborskim mostom, a u smjeru Zagorja se uz rampu prelazila pruga u središtu Podsuseda i dalje nastavljalo sadašnjom Alejom Seljačke bune prema Zaprešiću, Bistri i dalje. (taj spori dio putovanja je uklonjen izgradnjom Aleje Bologne 1970. te izgradnjom podvožnjaka ispod željezničke pruge i Škorpikovom ulicom (nekada Šavrićevom) koju godinu kasnije.
Meni osobno je vožnja biciklom Priobalnom cestom OK, to je najbrža varijanta za dolazak do Podsuseda, no nije za svakoga. Zašto?
Zato što se po njoj vozi brzo - i to ne samo biciklom. Nije rijetkost da ljudi po njoj odvale i brže od 100 km/h, a vožnja uz jureće aute nije najugodniji osjećaj na svijetu (pločnika nema).

Treća varijanta je "kombinirana", nešto duža, ali i nešto ugodnija. Škorpikovom do Kovinske, dalje po Kovinskoj u smjeru zapada, a na samome kraju se nakon 2 oštra zavoja može ući u ulicu Susedsko Polje koja je posve ugodna i krivuda među obiteljskim kučicama, a izađe manje od stotinu metara udaljenosti od "obeliska" na križanju Samoborske i Priobalne.

A četvrta varijante je najdulja, ali je i "ziherica", uz najmanje opasnosti. Škorpikovom do Samoborske pa onda po njoj, kolnikom ili, još "ziherastije", pločnikom do Podsuseda. Ili, tko više voli uz Aleju Bologne i Podsusedsku aleju, tad produžiti Škorpikovom ispod pruge pa dalje na zapad uz Aleju Bologne.

I, tako smo sve nešto okolišavši stigli do Škorpikove ulice. Uz koju, da, postoji biciklistička staza. Koja čak i nije loša - prvenstveno zahvaljujući činjenici da uz nju nema puno pješaka i biciklista, većinu vremena imate stazu, pa i čitav pločnik, samo za sebe.
To je bila dobra vijest.

Loša vijest da je ta biciklistička staza zapravo uprskana lošom izvedbom, ponajviše kriminalno loše spuštenim rubnjacima na raskršćima, no felera ima i druge vrste (iznenadni prekidi prije raskršća i kod autobusnih stajališta, na primjer).

Nisam baš istraživao povijest te biciklističke staze, no njeni su "korijeni" očito u kasnim 80-ima ili ranim 90-ima kada su se biciklističke staze počele "ucrtavati" (šifra: za stazu je potrebna samo kantica boje i penzl ) na već postojeće pločnike, a spuštanje rubnjaka je bilo provođeno diletantski, uz pomoć betonskih "kockica". I, sve naknadne intervencije (novi prilazi itd) su slijedili taj šugavi princip tako da ova staza zapravo predstavlja pravu izložbu loših i zastarjelih tehnika izvedbe biciklističkih staza.

A kako tu zapravo izgleda u stvarnosti - evo i pregleda! (snimio sam sve spomenute detalje, no da post ne zatrpam previše gomilom sličnih fotki onda sam uvrstio samo izabrane primjere sa staze).

Škorpikova ulica - istočna strana:

1. Od Ljubljanske averenije do pješačkog semafora kod King Crossa: nema bic. staze (trebalo bi proširiti pločnik pa ju ucrtati)

2. Od pješačkog semafora kod King Crossa do Ulice Oktavijana Miletića (ex Pevec):

- dva posve krivo ucrtana bic. prijelaza preko slijepih odvojaka uz opasno visoke rubnjake
- do i nakon Ulice Dušana Vukotića (u zoni raskršća) bic staza nije ucrtana, ali su na raskršću rubnjaci uzorno spušteni
- u zoni raskršća sa Ulicom Oktavijana Miletića staza na pločniku nije ucrtana, ali jest na kolniku (rubnjaci su opet opasno djelomično spušteni)



Evo i semafora - od staze još nema ni traga. Snimio: Vanja


Jedan od više bisera stazograditeljstva na toj dionici - slijedeći oznaku na kolniku zveknuli bi ne samo o rubnjak nego i o prometni znak i stup javne rasvjete Snimio: Vanja


Staza nestaje jer se bliži raskršće naknadno sagrađene Vukotićeve ulice - čemu se onda mučiti sa označavanjem staze ... Snimio: Vanja


... i, zaista, ona ovdje nije uopće označena. Snimio: Vanja


Slijepi nastavak Miletićeve ulice - staza se gubi prije raskršća ... Snimio: Vanja


... a na njemu ima ubitačan rubnjak. Snimio: Vanja


3. Od ulice Oktavijana Miletića do Kovinske/Golikove:

- autobusna stanica: nema staze
- prijelaz slijepog odvojka prije Family Malla: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su OK
- prilaz Family Mall-u: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su OK
- prijelaz Golikove: prije i nakon odvojka nema staze, rubnjaci su traljavo i nelogično spušteni, a vrhunac bizarnosti je što je preko desnog odvojka u Golikovu prijelaz ucrtan sa desne strane zebre, a slijedeća dva (Golikova, skretanje iz Golikove desno u Škorpikovu) s lijeve strane zebre.



Čim se na vidiku pojavi stanica, staza nestaje ...Snimio: Vanja


A slično je i sa odvojkom - šifra: kako sa stazom zaobići stupove javne rasvjete? Najlakše je ne ucrtati stazu. Snimio: Vanja


Uočite: Bic prijelaz je na prvom segmentu desno, a na slijedeća dva lijevo od zebre. Snimio: Vanja


4. Od Kovinske/Golikove do Samoborske

- autobusna stanica: nema staze
- 2 prilaza bivšoj bazi Tehnike i još dva prilaza prije i poslije Jedinstva: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su djelomice spušteni
- raskršće sa Samoborskom: bic. prijelaz postoji samo preko južnog dijela Škorpikove, na ostale tri strane nema bic. prijelaza kao što nema ni bic. staze u nastavku Škorpikove i u oba smjera Samoborske



Opet stanica ... Snimio: Vanja


Jedini bic. prijelaz na ovom raskršću, sa jedne strane Škorpikove na drugu. U stvari, posve korektno, jer ni na koju drugu stranu nema nastavka biciklističke staze ... ali, naravno, ni propisnog načina za uključivanje u promet na kolniku. Snimio: Vanja


Škorpikova ulica - zapadna strana:

1. Od Samoborske ceste do Kovinske/Golikove:

- skretanje sa zapadnog dijela Samoborske na jug u Škorpikovu: označen bic. prijelaz na kolniku iako ga nema nigdje na pločniku, rubnjaci su opasno visoki
- autobusna stanica: nema staze
- dva prilaza benzinskoj pumpi Adria petrol: staza i prijelazi su propisno označeni, rubnjaci korektno sniženi
- Lučićeva ulica: bic staza je OK označena, južni rubnjak je samo djelomice snižen, sjeverni je OK
- prilaz bivšem građevinskom skladištu: bic staza je OK označena (boija je izblijedjela), rubnjaci nisu korektno sniženi
- dva prilaza Petrol benzinskoj pumpi: bic staza je propisno označena, rubnjaci su samo dijelom spušteni i to uz opasno visoki rubnjak
- raskršće sa Kovinskom: prijelazi preko kolnika propisno označeni (iako nelogično, prvi segment je desni, a slijedeća dva lijevo), rubnjaci nisu dobro spušteni



Potpuno nepotreban ucrtani bic. prijelaz, kad dalje ni nema staze ... a tek rubnjak, ufff! Snimio: Vanja


Uistinu, dalje nema staze ... Snimio: Vanja


Korektno izveden prijelaz. Snimio: Vanja


I ovaj nije tako loš, iako rubnjak preko puta već pomalo "zijeva" ... Snimio: Vanja


Isto to, ali rubnjak je još viši ... Snimio: Vanja


OPet čudno ucrtavanje bic. prijelaza - prvo je s desne strane zebre, a nakon toga s lijeve. Snimio: Vanja


2. Od Kovinske ulice do Ulice Oktavijana Miletića

- autobusna stanica: nema staze
- nešto prije ulaza u trgovinu Prima je neasfaltirani prekopani dio, tko zna koliko star.
- ulaz u trgovinu Prima: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni
- dva ulaza u bivšu trgovinu Pevec: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni
- raskršće sa Ulicom Oktavijana Miletića: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni



Malo iznenađenje na stazi za neoprezne ... Snimio: Vanja


Ulica Oktavijana Miletića - Prijelaz je iscrtan, no staze nema do njega. Snimio: Vanja


3. Od Ulice Oktavijana Miletića do pješačkog semafora kod King Crossa i dalje do Ljubljanske avenije

- slijepi kolni prilaz: prijelaz preko kolnika propisno označeni, rubnjak opasno visoke
- autobusna stanica: nema staze (iako je pločnik izuzetno širok)
- dva prilaza trgovini Benussi: prijelaz preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni i opasno visoke
- nakon semafora jedini trag bic. staze je crvenom bojom obojani prijelaz preko ulaza na parkiralište King Crossa - ni prije ni poslije tog detalja nema ni traga stazi.




Ogromno široki pločnik - ali, staze nema, iako ima za nju mjesta iza nadstrešnice ... Snimio: Vanja


Svježe napravljen prilaz trgovini Benussi - ali, spuštanje rubnjaka je opet izvedeno diletantski. Snimio: Vanja


Krpuljak bic. staze na prijelazu prilaza King Crossu, staze nema niti prije niti poslije njega. Snimio: Vanja


I što reći na kraju: Dala bi se tu vrlo brzo i ne preskupo napraviti tip-top biciklistička staza, no čisto sumnjam da će se to desiti u bližnjoj (< 5 godina) budućnosti. Sreća da je što se funkcionalnosti tiče i ovakva uglavnom OK, uz pozornu vožnju (da ne zveknemo preko nekog previsokog rubnjaka i ne mimoilazimo na preuskim spuštenim dijelovima prijelaza).

Oznake: bicikl, Škorpikova ulica, zapad, jankomir

Završetak Zagrebačke avenije i posljednji gradski semafor na putu prema zapadnom izlazu iz grada (smjer: Ljubljana, Krapina, obilaznica). Snimio: Vanja


Već dugo se nisam detaljnije pozabavio nekom zagrebačkom biciklističkom stazom pa, rekoh, ajd da iskoristim toplo i južinasto badnjačko popodne pa da se povezem uz Ljubljansku aveniju i Škorpikovu ulicu i pregledam ih poput prometnog inspektora tako da vam o ovom i slijedećem postu slijede inspekcijski nalazi biciklističkih staza uz te važne prometnice zapadnog dijela Zagreba.

Međutim, evo prije toga i nešto šire priče na temu "Biciklom na zapad". Jer, što to zapravo znači u slučaju Zagreba?

Na toj strani grada je gradska granica vrlo jasna i određena - to je rijeka Sava. A ona se na prostoru između Savskog mosta (točnije, Jadranskog mosta, kao najzapadnijeg mosta središnjeg dijela grada) i jugozapadnih obronaka Medvednice može prijeći tek na dva mjesta: preko Jankomirskog mosta i Samoborskog mosta kod Podsuseda, na lokaciji gdje je Savu nekad prelazio i Samoborček. Tim dvjema pravcima bih pridodao i treći, koji ide u sličnom smjeru, ali ne prelazi Savu: prolaz po/uz Aleju Bologne.

Zamislite si ta tri pravca i gotovo sam posve siguran da vas niti jedan od njih ne oduševljava ljepotom i užitkom bicikliranja, tek je izlaz iz grada Samoborskom cestom u smjeru Bestovja i Svete Nedelje koliko-toliko ugodan. Dapače, prolaz biciklom Jankomirskim mostom je izričito zabranjen prometnim znakom, a nakon njega se i tako nema kud pametno otići jer petlja Jankomir "reže" sve mogućnosti dalje vožnje biciklom u smjeru zapada, ostaje tek spuštanje na južnu obalu Save i nasip kojim se može doći do Lučkog odnosno Bestovja. S druge strane, vožnja biciklom po kolniku Aleje Bologne nakon Podsuseda je također zabranjena, no ostaje vrlo uski (uži od metra) pločnik po kojem je moguće voziti bicikl, ali je to sve prije nego ugodno iskustvo.

Dakle, na potezu dužem od 15 kilometara, na cjelokupnom jugozapadnom i zapadnom rubu Zagreba, postoji samo jedan jedini pravac kojim se koliko-toliko sigurno može izaći biciklom u smjeru zapada: Prema Svetoj Nedelji, Samoboru, jezerima oko Strmca, Zaprešiću ... a zašto ne pogledati i širu sliku: Prema Brežicama, Ljubljani, Zaboku, Krapini, Mariboru ...
Nije li to sramotno????

Da smo u nekoj barem donekle biciklistima sklonoj zemlji evo što bismo sve sada imali:
- pješačko-biciklistički most kojim bi se povezivao Jarun sa Laništem i Arena Centrom (i svime što se već bude tamo gradilo u budućnosti)
- pješačko-biciklističku stazu koja bi prelazila Jankomirski most i zatim bi se sistemom podvožnjaka "provlačila" ispod petlje Jankomir (u najjednostavnijem rješenju bi bio dovoljan samo jedan podvožnjak - bilo smješten sjeverno od petlje, ispod kraka obilaznice prema sjeveru, bilo južno od petlje, ispod kraja obilaznice prema jugoistoku) i dolazila do Ježdovca otkuda nije teško zaputiti se prema Lučkom, Kerestincu, Bestovju ...
- pješačko-biciklističku stazu koja bi se nastavljala na toliko željenu stazu koja bi trasom Samoborčeka vezivala centar grada (udaljen tim putem od Podsuseda 15-ak kilometara) sa sjeverozapadnim izlazom iz grada koji bi se u Podsusedu granao u dva pravca:
- Samoborskim mostom za Bestovje gdje bi se cestom moglo nastaviti južno prema Rakitju i Ježdovcu, zapadno prema Svetoj Nedelji i Samoboru, sjeverozapadno prema jezerima oko Strmca i Bregani ili posve sjeverno, na splav kod Medsava pa prema Zaprešiću, Harmici ili Zaboku.
- željenom i posve mogućom za realizaciju pješačko-biciklističkom stazom uz sjevernu obalu Save (između rijeke i željezničke pruge) koja nakon mosta preko rijeke Krapine stiže do Zaprešićkog jezera i samog Zaprešića i svih odredišta iza njega.

Zvuči lijepo i zove na akciju i izlete, zar ne?

I, što je najbolje, uopće mi se to ne čini kao nekakva "nemoguća misija", bilo zbog uvjeta gradnje, bilo zbog financija. Imam dojam da bi se sve ovo (osim Jarunskog mosta preko Save) moglo napraviti za cijenu gradnje kilometra ili dva bilo kojeg ravničarskog autoputa.

No, vratimo se sad iz romantičnog sanjarenja u grubu stvarnost i pogledajmo kakvo je stanje na već postojećim biciklističkim stazama. Reći ću vam odmah (uz rizik da vam time oduzmem draž iščekivanja detalja ), biciklistička staza uz Ljubljansku aveniju uopće nije loša i njeno dovođenje u potpunu funkcionalnost i zakonsko stanje ne bi bilo niti dugo niti skupo.
(treba napomenuti da u stvarnosti postoji samo jednosmjerna staza u smjeru zapada smještena sa sjeverne strane kolnika, no ne vidim ama baš nikakav razlog da one ne postane dvosmjerna)

S druge strane, biciklistička staza uz Škorpikovu (u stvarnosti uz nju postoje dvije jednosmjerne staze, ona u smjeru sjevera se nalazi sa istočne strane, a ona u smjeru juga sa zapadne) je u stvarnosti sasvim OK za vožnju, ponajviše jer je tamo malo pješaka i biciklista, no njena "zakonitost" je vrlo upitna i na više od tri četvrtine Škorpikove ulice su obje staze (istočna i zapadna) ili nepostojeće ili protupropisno izvedene.

Ajmo sada prvo proći onom uz Ljubljansku aveniju!

1. Biciklistička staza koja se nastavlja na onu iz Zagrebačke avenije sukladno propisima (ucrtana, uz zadovoljavajuće spuštene rubnjake) prelazi Ulicu Milana Rešetara i odmah nakon nje nailazi prvi "gaf". Naime, tu je novosagrađeno autobusno stajalište sa nadstrešnicom koje bi staza lako mogla zaobići sa stražnje strane i time izbjeći konflikt između putnika na autobusnoj stanici i biciklista ... međutim, staza je izvedena rubom stajališta i konflikt je tu.



Snimio: Vanja


2. Slijedi prijelaz preko odvojka za Lidl, McDonald's i Z centar. Biciklistički prijelaz je uredno ucrtan, rubnjak sa zapadne strane prijelaza je propisno spušten, međutim onaj sa istočne strane je vrlo opasno nakošen (vidi fotku). Takvo, malo je reći debilno, rješenje na stazi uz Ljubljansku aveniju nije često, međutom uz Škorpikovu je to više pravilo nego iznimka ... i nije mi jasno da li je to greška projektanta (ako jest, zaslužio je kaznu, i to debelu!) ili pak izvođača (koja mi se isto čini neoprostiva).




Sam prijelaz izgleeda dobro ... Snimio: Vanja


... ali ovaj rubnjak uopće ne. Snimio: Vanja


3. Uredno ucrtanom stazom stižemo do kružnog toka kod Savske Opatovine. Prijelaz preko sjevernog kraka te ulice je ponovo korektno iscrtan i zapadni rubnjak je kvalitetno spušten, dok je istočni zabrljan opet na istu foru kao i onaj kod Lidla.
Na ovome mjestu treba napomenuti da tu prestaje biciklistička staza uz južni kolnik Ljubljanske avenije i bilo bi vrlo praktično kada bi se od tog mjesta biciklistička staza uz sjeverni kolnik proglasila dvosmjernom. Trebalo bi tu stazu izmjeriti pa vidjeti da li bi sadašnja širina bila u skladu sa propisima za dvosmjerne staze, međutim u praksi za to ne bi trebalo nikakvo proširivanje jer je broj i pješaka i biciklista tu vrlo mali.



Prijelaz je opet OK ... Snimio: Vanja


... a rubnjak nije. Snimio: Vanja


4. Nakon kružnog toka slijedi prolaz uz nadstrešnicu autobusne stanice. Staza je tu ucrtana uz rub ugibališta usprkos konfliktu sa čekačima autobusa, zaobilaženje kakvo sam spomenuo u primjeru kod Lidla tu nije moguće jer je odmah iza ograda auto servisa.



Snimio: Vanja


5. Slijedi poduži dio ugodne vožnje od punog kilometra (do ulice Jankomir) na kojem nema puno primjedbi. Na dva su mjesta već desetljećima nesanirani ostaci radova (širine tek 20-ak centometara, taman da si natučete guzu ako ih ne primjetite na vrijeme ), a pred ulicom Jankomir je ukrasno grmlje preraslo dio staze u dužini 15-ak metara.



Jedna od nesaniranih pukotina koja čeka na popravak već desetljećima ... Snimio: Vanja


Užitak vožnje. Snimio: Vanja


Jedva vidljiva oznaka jednosmjernosti ove staze. Snimio: Vanja


Grmlje u nadiranju. Snimio: Vanja


6. Prijelaz ulice Jankomir koja se sa dva kraka spaja na Ljubljansku aveniju je korektno iscrtan (iako je boja već posve izblijedjela), međutim opet su tu previsoki dijelovi rubnjaka na stazi (istina, ovdje je to manje opasno nego u prethodna dva primjera).



Prijelaz na prvi pogled izgleda posve OK ... Snimio: Vanja


No, bliski pogled ponovo uočava neprikladno spušten rubnjak. Snimio: Vanja


7. 30-ak metara nakon prijelaza dolazi autobusno stajalište. Iako je staza iscrtana korektno, iza nadstrešnice, iz nekog meni neobjašnjivog razloga je ucrtana sa isprekidanom linijom.



Snimio: Vanja


8. Na slijedećih 150 metara pločnik služi i kao automobilski prilaz ribičkom domu uz jezero na potoku Dubravica pa je i biciklistička staza djelomice oštećena i opasno neravna.



Znakovi prolazaka automobilskog prometa ... Snimio: Vanja


9. Do prilaza benzinskoj pumpi "Tifon" staza malo jest, a malo nije ucrtana što za vožnju na terenu ne predstavlja problem, ali veći problem može biti ponovo neravna podloga.



Vrlo neravan pločnik. Snimio: Vanja


10. Prijelazi biciklističke staze prema i od benzinske pumpe su riješeni OK (rubnjaci spušteni), iako sama staza nije ucrtana. Malo veći problem predstavlja još jedan puno godina nesanirani prekop kod rasvjetnog ormarića taman između oba pristupa pumpi.
(napomena: odmah nakon drugog prijelaza na samoj stazi se nalazi stup signalizacije)



Prilaz pumpi. Snimio: Vanja


U prvom planu nesanirani prekop, također star već desetljećima. Snimio: Vanja


Stup koji drži putokazne table se nalazi unutar staze. Snimio: Vanja


11. Točno stotinu metara nakon prilaza od pumpe dolazi prvi od dva značajna problema na ovoj stazi. Prema ostacima asfalta i rubnjacima mogu zaključiti da je tu nekada bio pješački otok uz autobusnu stanicu kojeg nitko nikada nakon njenog ukidanja nije "uključio" u pločnik i bic stazu tako da su ostali visoki rubnjaci koje biciklisti zaobilaze na razne ne osobito ugodne načine. Taj je dio dugačak svega 40-ak metara i sigurno ne bi bilo posebno skupo sanirati ga ... međutim, on stoji takav kakav jest valjda još od gradnje Škorpikove ulice (tada Šavrićeve) tamo u 70-ima.



Pogled prema naprijed. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Neksadašnji pješački otok. Snimio: Vanja


Ostatak metalnog stupa u tlu otkriva bivšu funkciju - tu je očito nekad stajao natpis za autobusno stajalište. Snimio: Vanja


Idemo dalje na normalnu stazu. Snimio: Vanja


12. I, odmah nakon prvog problema stiže i drugi: Sa kolničkim odvojkom u Škorpikovu ulicu završava označena biciklistička staza. Po zakonu bi biciklisti sada trebali preći na kolnik i nastaviti sjeverno po Škorpikovoj - no, za takvo uključivanje u promet tu nema niti spuštenog rubnjaka niti prometnog znaka, a i samo mjesto je opasno da opasnije ne može biti. Puno lakše bi bilo jednostavno proširiti pločnik u smjeru sjevera i nastaviti vođenje bic. staze sve do njenog nastavka uz Škorpikovu ulicu nakon semafora iza kružnog toka.

No, zašto ne nastaviti pješačku i biciklističku stazu prema Jankomirskom mostu? Trenutno za to nema uvjeta - nema pješačkog prijelaza, prostor između kolnika Ljubljanske avenije i ograde nadvožnjaka Škorpikove je preuzak, dakle jedini legalan prilaz mostu je nastaviti uz Škorpikovu na sjever, sve do pješačkog semafora, tamo prijeći Škorpikovu i vratiti se uz nju do Ljubljanske avenije istočnim pločnikom Škorpikove. Za pješake pa i bicikliste je to posve nepotrebnih 800 metara (400 tamo po istočnoj strani i još 400 nazad po zapadnoj) koji bi se mogli izbjeći izgradnjom dvaju pješačkih prijelaza uz Ljubljansku aveniju i širenjem nadvožnjaka preko Škorpikove za recimo dva metra.



Kraj označene staze. Snimio: Vanja


Može se proći, ali nije ugodno ni uredno, a još manje po propisu. Snimio: Vanja


Ovdje bi isto dobro došao pjeršačko-biciklistički prijelaz. Snimio: Vanja


13. Nakon tog problematičnog susreta sa Škorpikovom dolazi idiličnih 300 metara bic. staze sa odlično riješenim prijelazom oba kolnička traka Priobalne ceste ... i već smo na početku Jankomirskog mosta gdje nas prometni znak upozorava na zabranu vožnja biciklom preko njega. Dakle, ili ćemo ga gurati pa onda skrenuti na zapadni savski nasip ili ćemo se već ovdje odlučiti na vožnju po istočnom nasipu. Ili, vratiti nazad pa nastaviti put Priobalnom ili Škorpikovom. A upravo to, nastavak puta Škorpikovom, vam stiže u slijedećem postu!



Priobalna, prvi kolnički trak. Snimio: Vanja


Priobalna, drugi kolnički trak. Snimio: Vanja


Eto me nadomak mostu. Snimio: Vanja


Znak kaže, nema vožnje dalje. Snimio: Vanja


Dalje ovoga puta ne idem, nego se vraćam na Škorpikovu i nastavljam vožnju put sjevera. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Ljubljanska avenija, zapad

Izgleda kao da nije tako, ali jest. I zapravo je dobro da je tako, da nam je grad tako šarolik.



Snimio: Vanja.


Snimio: Vanja.


Snimio: Vanja.

Oznake: centar, dvorište, grafiti, bicikl, balkon, Petrinjska ulica

I kad nemam pravi "ljetni osjećaj" zagrebačkog gradskog života (kao što je to slučaj ovoga ljeta) savski nasip nikad ne omane i da mi veliku šeflju zagrebačke ljetne atmosfere ... i to one prave gradske, s jedne strane osunčano tople, a sa druge sjenovito sjetne.



Upravo pristigao iz grada, putem pored "Kockice". Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


U smjeru smiraja dana, prema Prečkom. Snimio: Vanja

Oznake: trnje, nasip, ljeto, ljepotica, bicikl, pas

Nažalost, propuštena je prilika da se na prije tjedan dana rekonstruiranom autobusnom stajalištu na Ljubljanskoj aveniji, neposredno prije skretanja za trgovački centar City Center One, po prvi puta u Zagrebu ostvari bolje rješenje susreta biciklističke staze sa autobusnim stajalištem.

Naime, umjesto ostvarenog prekida biciklističke staze na području autobusnog stajališta moglo se napraviti rješenje kao u Sloveniji, u kojem biciklistička staza zaobilazi autobusno stajalište paralelno sa kolnikom i time biciklisti ne bi ugrožavali autobusne putnike za vrijeme čekanja autobusa, ulaska i izlaska u vozilo.

Evo kako to izgleda u Celju (snimljeno 2014. godine), zaista to ne bi bilo ni teško ni skupo primijeniti i u našim prilikama.



Ljubljanska avenija, snimljeno 21.07.2021., nakon rekonstrukcije. Snimio: Vanja


Celje, snimljeno 2014. Snimio: Vanja


Ako vas zanimaju i drugi načini na koje se u Zagrebu može poboljšati biciklistička infrastruktura po uzoru na dobre prakse drugih zemalja, pogledajte mini serijal mojih tekstova objavljenih 2014. godine na web portalu Pogledaj.to.
- Dio 1
- Dio 2
- Dio 3

Oznake: bicikl, Ljubljanska avenija, stajalište, autobus

Pogled od zapada zapadnije, niz Ulicu Ante Šoljana. Snimio: Vanja


Kad sam bio mali ljudi oko mene su govorili da su grad svi oni kvartovi do kojih se može doći tramvajem, sve ostalo je "selendra", perdgrađe. (a u to se ubrajao i moj kvar u kojem sam proživio prvih 30 godina života, Čret, stiješnjen između Bukovca i Dotrščinske šume - još 1992. smo u našem dvorištu, u svinjcu, držali pajceke - i nismo bili jedini u kvart koji smo ih imali).

U to doba je Grad sezao do Črnomerca i Remize, do kuda je išao i tramvaj, a to je i bila gradska administrativna granica sve do 1945. No, u međuvremenu se Grad itekako proširio, tramvaj je na zapadu stigao sve do Prečkog (dakle, sada zaista živim u Gradu! ), a teško bih mogao nekoga ubijediti da Gradu ne pripadaju , na prinmjer, i Gajnice, Malešnica, Špansko, iako nemaju tramvaj - jer su to, jednostavno, vrlo urbani kvartovi, gradskog izgleda i gradskog života. Ali, to jest, jest - to je krajnji zapad Grada, a sve što je zapadnije od toga već ima prigradski karakter, radilo se tu o zapuštenim građevinskim parcelama i skladištima Jankomira ili pak rukavcima i šumarcima Savske Opatovine.

A do tog najzapadnijeg zapada Grada može se stići, autom, biciklom, javnim prijevozom ili čak i pješice, najbrže glavnim magistralnim pravcem, Autoputom. Ako vam on ne paše, tad vam se, autom ili javnim prijevozom, nuđa Ilica/Aleja Bologne ... ili, ako ste na dva kotača, tad je najbolje slijediti trasu Samoborčeka (uz nadu da će ona jednom zaista postati bicklističko-pješačka magistrala, o čemu sam već više puta pisao, npr OVDJE i OVDJE).

Ali, u tom smjeru postoji i još jedan put, Srednji put, koji se (bar za sada) ne pruža s kraja na kraj grada kao ova dva prethodna, ali svejedno dobro dođe kao dodatni pravac puta na zapad, autom, javnim prijevozom ili čak i biciklom, kako sam se i ja uputio. A to je smjer kojim se kroz Špansko pruža Ulica Antuna Šoljana, na koju se dalje u Jankomiru nadovezuje Ulica Josipa Lončara (i dalje, Ulica Krešimira Golika pa Kovinska), koju ću ovom prilikom samo spomenuti.

Kad bismo od središnjegradskog Srednjeg puta, Ulice grada Vukovara, povukli ravnu liniju na zapad vrlo bismo brzo na karti stigli do Baštijanove ulice koja se (opet: bar za sada) slijepo završava kod potoka Kustošaka ... da bi kod slijedećeg potoka, Vrapčaka, odjednom uskrsnula Ulica Antuna Šoljana, sve do potoka Dubravice, gdje se pojavljuje već spominjana Ulica Josipa Lončara. Taj gotovo posve ravni pravac nije tu samo radi tog miua ulica "drugog gradskog prioriteta", već i zbog koridora za "laki tračnički promet" koji postoji u planovima još od 70-ih, kada se maštalo o takvoj liniji koja bi vozila od Sesveta do Jankomira, u centru (Džamija - Adžijina) podzemno, a dalje nadzemno. Dakle, bio bi to nekakav "ubrzani tramvaj", sličan takvim prijevozima u mnogim njemačkim i francuskim gradovima. Tog kvazitramvaja sumnjam da ćemo ikada vidjeti, no koridor je uglavnom još uvijek tu, mjestimica ga već nagrizaju okolne zgrade, no čini se da gradski planeri još uvijek misle da bi na tom koridoru bilo zabranjeno zasaditi bilo koje drvo ili napraviti dobru pješačku ili biciklističku stazu, iako je od donošenja tih planova prošlo već 50-ak godina. DAkle - prije će stići slijedeće slijedeće ledeno doba nego li će taj komad zemlje biti upotrebljen za bilo što drugo osim šetanja peseka ...

No, neka sad ovoj priči bude kraj, a neka počne slikovni izvještaj - prošao sam danas biciklom tim potezom od potoka Vrapčaka do potoka Dubravice, od zapada grada još zapadnije, i evo mojih zapažanja i komentara!



Krećem od potoka Vrapčaka ... Snimio: Vanja


... u smjeru zapada, po sjevernoj strani, gdje se nalazi i biciklistička staza (sa ponekom vrlo izblijedjelom oznakom da bi trebala služiti samo za promet u smjeru zapada). Snimio: Vanja


Ovdje počinje i koridor za "laki tračnički prijevoz" na kojem je, vid čuda, na ovome dijelu čak zasađeno nekoliko stabala. Snimio: Vanja


Linije biciklističke staze su jedva vidljive, no tu je prometni znak, a i dobro i svježe označen prijelaz staze preko pokrajnje ulice. Obratite pažnju da između kolnika i staze/pločnika na ovome potezu nema nikakvog drveča ni ikakvog drugog raslinja! Snimio: Vanja


Na ovome dijelu ulice, gdje su sa sjevera obiteljske kuće, ipak su zasađena stabla - zanimljivo, isto pravilo se može zamijetiti i zapadno od Ulice Jurja Šižgorića/Ulice Gustava Krkleca: gdje su obiteljske kuće, tamo ima i zelenila. Gdje su zgrade, tamo zelenila nema. Zašto??? Snimio: Vanja


Evo i The Koridora zapadno od Ulice Gustava Krkleca - ovdje osim trave uspijevaju samo reklamni panoi. (ona stabla lijevo, uz rub, nisu više na koridoru) Snimio: Vanja


Usputni (i Corona prigodni) BBB mural maloga formata. Snimio: Vanja


Nakon ćoška sa Ulicom Jurja Šižgorića - uvijek zanimljiva i u medijima već stotinu puta spominjana "Sunčeva kuća", opremljena solarnim panelima još 2003.. Snimio: Vanja


Neobična efektna ograda sa "rupama". Snimio: Vanja


Idem dalje u smjeru placa - nema više obiteljskih kuća ... pa nema ni stabala između kolnika i pločnika/staze. Snimio: Vanja


Plac je sada radi radova izmješten na parking istočno od uobičajenog prostora ... Snimio: Vanja


...na kojem caruje bager. Snimio: Vanja


Pogledajmo opet Koridor - osim reklama nema tu ništa. Zašto se, recimo, tu en napravi pločnik i biciklistička staza u smjeru istoka? Snimio: Vanja


Stižem na "najcentralniji" dio Šolajnove ulice, to je prostor između tržnice i Trga Ivana Kukuljevića, dakle, najživlji i geografski središnji dio kvarta ... na kojem se već desetljećima nalazi prazna livada koja čeka projekt za park, a do tada tek tu i tamo ugošćuje putujući luna park ... jadno (ne mislim pritom na luna park, već na to veliko Ništa na tom prostoru). Snimio: Vanja


Evo i te ledine, gotovo bez stabalca .. (ona u pozadini pripadaju uređenom području Trga Ivana Kukuljevića). Snimio: Vanja


Da nema ove stare topole koja je tko zna kojim čudom preživjela radove ne bi bilo nikakve sjene na pločniku potezu od Ulice Nikole Gučetića (one kod placa) do Ulice Matije Vlačića Ilirika (one kod doktora). Snimio: Vanja


Prošao sam Vlačićevu, sad se pojavio drvored, ali . pogodite - sa sjeverne strane, tako da daje hlad tratini (koja se redovno šiša), a pješake (ni)tko (ne) šiša ... Snimio: Vanja


Izblijedjela oznaka da se radi o jednosmjernoj biciklističkoj stazi. Biciklista nema puno, pješaka malkice više, nije gužva, ali bi ipak dobro došla i staza u suprotnom smjeru - zašto ne baš po Koridoru? Snimio: Vanja


Evo me kod Ulice Vilima Korajca - eto napokon drvoreda! Snimio: Vanja


Na potezu od Vrapčaka do Dubravice sam sreo cca 15-ak biciklista u oba smjera. Snimio: Vanja


Približavam se najnovijem dijelu Španskog ... Snimio: Vanja


Tu je sa sjeverne strane i neuobičajeni mini-park opremljen sa rekordnim brojem klupa! Snimio: Vanja


Evo i granice između starijeg i novijeg dijela Španskog - koridor za dalekovod koji napaja rasklopno postrojenje Stenjevec (RP 110 kV TS). Snimio: Vanja


S južne strane koridora je okretište autobusne linije 136, a iza njega su, nadam se, još uvijek "divlji vrtovi", vidi post o njima iz 2013. Snimio: Vanja


A sa sjevera je ... veliko ništa. Snimio: Vanja


Idem dalje - sada uz drvored stabala oraha, zanimljivo, ne sjećam se da sam igdje drugdje vidio takav drvored u novome dijelu grada! Snimio: Vanja


Ulica blago zavija nadesno pa tako čini i Koridor (zbog čega ova zgrada u pozadini izgleda "auzvinkl"). Snimio: Vanja


I, sad sam već izvan postojeće urbane strukture, u zoni gradilišta ... atmosfera je polako prešla iz gradske u predgradsku ... Snimio: Vanja


Orahe su zamijenile platane. Snimio: Vanja


S južne je strane također gradilište, sve do City Centra One West. Snimio: Vanja


Pretpostavljam da se ovdje ne radi o nekom biku već nekoj B i nekom K (Branka i Kruno? Berislava i Krešo? Barica i Klaudije? ) Snimio: Vanja


Još jedna runda platana ispred mene ... Snimio: Vanja


Sa južne je strane tu i nadalje Koridor (tu negdje bi vajda trebala završavati "željeznica"?), rezerviran trenutno samo za reklame i blato. Snimio: Vanja


Sa sjeverne je pak strane lijepi pogled na Medvednicu ... a u onom šumarku s desne strane fotke je staro Stenjevečko groblje, pisao sam već o njemu OVDJE. Snimio: Vanja


Nailazim na usamljeni Kaufland koji tu izgleda potpuno izvan konteksta .. ne znam koliko ima mušterija, nikad nisam ušao u tu njihovu poslovnicu (a i inače ulazim u njihove dućane ekstremno rijetko). Snimio: Vanja


Još malo pa će i kružni tok sa ulicom Jankomir ... sa sjeverne je strane novi dio Psihijatrijske bolnice Sv. Ivana ... Snimio: Vanja


... a sa južne je otvoreni prilaz njihovom starom dijelu. Sa ulice Jankomir se čini da je do objekta nemoguće doći, no sa sjevera je prilaz otvoren, čak donekle i uređen .. Snimio: Vanja


Objekt je posve napušten i grafitiran - na žalost, bez nekh grafita posebno vrijednih spomena ... Snimio: Vanja


.. osim ove nasmiješene Corone! Snimio: Vanja


Ovo je nekad vjerojatno bilo ugodno dvorište sa ovim kestenovim drvoredom ... Snimio: Vanja


... no, unutrašnjost vjerojatno nije bila osobito ugodna ni tada, a još manje sada. Snimio: Vanja


Pogled na sjever, uz ulicu Jankomir ... Snimio: Vanja


A ovo je pogled dalje na zapad, niz Ulicu Josipa Lončara, jednu od najzapuštenijih u gradu. Snimio: Vanja


I, došao je kraj ovoj urbanističkobiciklističkohortikulturnoj šetnji, stigoh od potoka Vrapčaka do potoka Dubravice "Srednjim putem" ... neki drugi put nastavljam dalje, za danas je bilo dosta! Snimio: Vanja

Oznake: špansko, bicikl, Vrapčak, dubravica, zapad

Hrvojeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: Hrvojeva ulica, bicikl, prozor

Za sve vas koji možda još niste vidjeli ovu vatrogasnu biciklističku instalaciju!
(kako sam rijetko u gradu moguće je da je ovaj bicikl nakićen vatrogasnim alatom i priborom na njihovim vratima već odavno ...)



Savska cesta, kod ulaza u vatrogasno sjedište. Snimio: Vanja

Oznake: vatrogasci, Savska cesta, bicikl

Eh, lako je sa tim magnetnim gumama voziti bicikle na krovu auta bez nosača!



Branimirova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, krov, auto, branimirova ulica

Da, da, znam, ta se ulica (aleja, avenija) već dugo ne zove tako, već Avenija Dubrovnik.

Ali, za bicikliste je vožnja po njoj gotovo kao povrat u 80-te, kada se ona još uvijek zvala Alejom Borisa Kidriča.
Pitate se zašto?

Evo odgovora u nastavku posta!



Južna strana Avenije Dubrovnik kod mjesta dodira Savskog gaja, Trokuta i Trnskog, u blizini privremenog pješačkog prijelaza za Kajzericu. Snimio: Vanja


Dakle, krenuh jutros biciklom u Novi Zagreb sa namjerom da ga prijeđem s kraja na kraj Avenijom Dubrovnik i pogledam kakvo je stanje biciklističke staze uz nju. Već dugo nisam biciklirao njome, možda je već tome 15-ak godina kako sam posljednji put prešao baš tom kompletnom rutom .. i sjećam se da su nekad veliki problem bili pothodnici, visoki rubnjaci ... ali, isto tako, znam da se puno govorilo o obnavljanju te biciklističke staze koja predstavlja jednu od nekoliko "magistralnih" zagrebačkih staza, pričalo se o postavljanju kanalica u pothodnike, raznim prilagodbama ... pa, rekoh, ajd da vidim to čudo i uživo.

I, imao sam što vidjeti - evo detaljne priče. Krećem južnom stranom (dakle, po propisu, molim lijepo! ), od zapadnog početka (privremenog, dok je Remetinečki Rotor u radovima) do istočnog kraja, rotora kod Zapruđa.

Postaja prva: prvi izlazak iz Trnskog, kod privremenog pješačkog semafora. Gotovo uzorna situacija - rubnjaci vrlo niski, biciklistički prijelaz je označen paralelno sa pješačkim (OK, fale bijeli kvadratići sa lijeve strane, ali nećemo cjepidlačiti ...) i to u razumnom najkraćem smjeru preko ulice. Nemam bitnog prigovora.



Najzapadniji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Postaja druga: Drugi prilaz Trnskom. Već se iz daljine vidi da nema više idile - nailazim na završetak biciklističke staze (dakle, trebao bih sići sa bicikla i gurati ga preko pješačkog prijelaza, kao i na slijedećih cca 20 prijelaza ... dvostruko bih više vremena proveo gurajući bicikl nego vozeći ga da sam poštovao te apsurdne prekide staza na gotovo svakom križanju ), a i rubnjak je spušten samo na sredini pješačkog prijelaza, a vi, biciklisti, koji se želite voziti po imaginarnoj poveznici dva dijela vaše staze, vi si nabavite dobro podfutrani jastučić da vam rit ne otpadne od silnoga truckanja. No, ovaj je rubnjak još mila majka, tek mu je 7-8 cm, vidjet ćete još što nam slijedi ...

Primijetite bijele kvadrate lijevo od pješačkog prijelaza - ova praznina između njih i ostatka zebre označava biciklistički prijelaz - ali, kako, kada su sa obje strane oznake da staza završava prije njega???



Srednji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Još jednom isti prilaz, iz bliže perspektive. Snimio: Vanja


Postaja dva i pol: Obilno raspoređene klupice (primjer sa dijela kod Trnskog, ove na suncu, te kod Parka mladenaca, one u hladu) - istina, bez naslona, ali su u dobrom stanju. Za razliku od zapadnog dijela, na istočnome (uz Sopot i Utrine) je manje klupica - ali, imaju naslone!



Trnsko - klupice u savršenom stanju. Snimio: Vanja


Park mladenaca - također odlične klupice, pa još u hladu. Snimio: Vanja


Postaja treća: Glavni ulaz u Trnsko, kod Parka mladenaca. Tu je prvi od zloglasnih pothodnika sa kojima muku muče invalidi, roditelji sa djecom u kolicima, biciklisti ... ali, gle, tu su kanalice! To nije idealno rješenje (najbolje bi bila rampa ili pak lift), ali je ipak velika pomoć! I,što je još najbolje, pješačko-biciklistički prijelaz preko poprečne ulice Trnsko je izveden u nivou i to po svim propisima (niski rubnjaci, signalizacija). Bravo!



Pothodnik kod Trnskog - tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko ulice Trnsko uređen prema propisima. Snimio: Vanja


Postaja četvrta: Ulica Siget. Prijelaz je ponovo izveden kako treba, no rubnjaci su malkice previsoki. Nažalost, zaboravio sam ga snimiti - mea culpa ...

Postaja peta: Froudeova ulica, još uvijek Siget. Tu je opet pothodnik sa kanalicama i OK prijelaz (oznake za pet, rubnjaci gotovo posve dobri). Bez bitnih problema.



Pothodnik kod Sigeta - i tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Freudeove ulice. Snimio: Vanja


Postaja šesta: Resselova ulica, prilaz Avenue Mallu. Prijelaz je uredno iscrtan, rubnjak sa zapadne strane malko previsok. Ponovo zaboravio fotkati ...

Postaja sedma: Središte Novog Zagreba, Avenue Mall/MSU. Svi su prijelazi u nivou, rubnjaci su bar na južnoj trasi OK.



Prijelaz preko Avenije Većeslava Holjevca. Snimio: Vanja


Ovime sam apsolvirao jugozapadnu stranu, bila je posve u redu, i sad krećem dalje, na istok ....

Postaja osma: Sopot, Ehrlichova ulica. Situacija se malko pogoršava - nema biciklističkog prijelaza, a i rubnjak je malko previsok ...



Prijelaz preko Ehrlichove ulice. Snimio: Vanja


Postaja deveta: Ulica Viktora Kovačića. Ovdje situacije već postaje ozbiljnija. Evo prvog pothodnika bez kanalica, a nema ni pješaćkog prijelaza u nivou preko Kovačićeve ulice za razliku od onih na zapadnom dijelu Novog Zagreba. Prema znacima na terenu ljudi se snalaze tako da prelaze divljim prijelazom na kojeg je netko čak donio hrpicu pločica.



Pothodnik kod Kovačićeve ulice - nema kanalica. Snimio: Vanja


... a nema ni pješačkog prijelaza u nivou ... Snimio: Vanja


... već samo hrpica priručno nabacanih pločica. Snimio: Vanja


Postaja deseta: Porezna uprava, Turinina ulica. Prijelaz je u nivou, ali nije označen biciklistički dio, a i rubnjak je spušten samo na uskom središnjem dijelu.



Prijelaz preko Turinine ulice. Snimio: Vanja


Postaja jedanaesta: Ulica Savezne republike Njemačke. Ponovo nepremostiva prepreka - pothodnik nema kanalice (ali zato još uvijek ima označenu tramvajsku liniju 16 ), nema prijelaza u nivou ... a ulica je vrlo prometna. Ljudi se snalaze kako umiju - u moje tri minute boravka tamo dva su biciklista prešla ulicu izvan prijelaza, malo niže, kod autobusne stanice.



Prilazim Ulici Savezne republike Njemačke. Snimio: Vanja


Pothodnik nema kanalice ... Snimio: Vanja


.. pa se ljudi snalaze ovako ... Snimio: Vanja


... i ovako. Snimio: Vanja


Postaja dvanaesta: Kombolova ulica, pored Prve gimnazije. Tu je prijelaz u nivou (istina, samo pješački, a biciklističkog nema), no najveći su problem rubnjaci-ubojice, pogledajte fotku (trokutić sa fotke je visok 13 cm) ... da ti rit otpadne od zadovoljstva kad se tresne preko takve barijere!



Stiže Kombolova ulica - prestanak biciklističke staze i stupovi posred pločnika su loš znak ... Snimio: Vanja


Evo i ubojitog rubnjaka u krupnom planu ... Snimio: Vanja


... a sad se i vidi zašto je tako visok: Ispod njega ide odvodnja! Ali, to ne znači da nije moguće naći neko zadovoljavajuće rješenje - tko zna, možda u slijedećih 40 godina postojanja ove ulice? Snimio: Vanja


Postaja trinaesta: Tržnica Utrine. Svi horror elementi su opet tu (pothodmik bez kanalica, nema prijelaza u nivou), samo još pojačani ogradom sa istočne strane kako bi se prekršiteljima zakona (koji prelaze ulicu u nivou) položaj još malko otežao.



Prijelaz kod tržnice Utrina ... Snimio: Vanja


.. pogledao sam, nema kanalica. Snimio: Vanja


Postaja četrnaesta: Maretićeva ulica, Utrina, kod HAK-a. Još jedan killer odvodni rubnjak na zapadnoj strani, dok istočna, zahvaljujući nekakvom šahtiću, ima slabu spuštenu točku. Sigurno je gužva oko nje ... Naravno, biciklističkog prijelaza nema.



Maretićeva ulica, njena grozna zapadna strana ... Snimio: Vanja


.. . i ljepša istočna. Snimio: Vanja


Postaja petnaesta: Šišićeva ulica. Biciklistička staza se prekida, rubnjak je spušten samo na sredini .. ali, nakon užasa prethodnih raskršća ovo je sad samo blaga kamilica.



Šišićeva ulica. Snimio: Vanja


Postaja šesnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, zapadna strana. I još jedan visoki rubnjak, ali ovoga ne opravdava odvodna funkcija, on je tu iz čiste zlobe. Zanimljivo, takav je samo zapadni rub, dok je istočni posve ravan!



Sarajevska cesta, zapadna strana. Snimio: Vanja


Postaja sedamnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, istočna strana. Wow, evo i prijelaza sa humanim rubnjacima i biciklističkim prijelazom čak! (istina, malko je auzvinkl, vodi nekud udesno, a i nalazi se u sredini pješačkog prijelaza što je, čini mi se, protupropisno. Ali, nećemo cjepidlačiti ...



Sarajevska cesta, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja osamnaesta: Ulica Milana Mladenovića, prilaz trgovačkom centru Plodine. Još jednom OK prijelaz, ali je rubnjak sa svojih 6-7 cm ipak previsok.



Ulica Milana Mladenovića (da, onoga iz Ekaterine velike!). Snimio: Vanja


Postaja devetnaesta: Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Spušteni rubnjaci - prava pjesmica ... još da je ucrtan biciklistički prijelaz ...



Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja dvadeseta, posljednja: Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Isto kao i na istočnoj, easy-going, ali bez biciklističkog prijelaza.



Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Snimio: Vanja


I, što reći na kraju ove priče? Prava je sramota da ovakav magistralni prometni smjer koji siječe Novi Zagreb s kraja na kraj ne prati i reprezentativna biciklistička staza kojom bi se prosječni biciklist mogao bez većih problema u 15-20 minuta prevesti od jednog do drugog rotora! I tu čak ne aludiram samo na pothodnike bez kanalica (tri su!), već i na ostale detalje, od previsokih rubnjaka nadalje.

Što se svega toga tiče, zaista se nije puno promijenilo od doba Aleje Borisa Kidriča - čak se i boja kojom je označena biciklistička staza na mnogim mjestima jedva vidi ili je i nema.

P.S. A kako biste vidjeli da se može drugačije (ali u nekim drugim zemljama i gradovima ...) evo linka na članak iz The Guardiana u kojem se mogu naći istaknuti primjeri svjetske biciklističke infrastrukture

P.P.S. Možda će vas zanimati fotka Aleje Borisa Kidriča iz 70-ih, pogledajte ovaj moj post!

Oznake: bicikl, Avenija Dubrovnik, Aleja Borisa Kidriča, novi zagreb, Trnsko, Siget, sopot, Utrine, Zapruđe

Prekjučer nas je snijeg malkice "zaprašio", a jučer i pošteno zabijelio ... i bilo mi ga je lijepo vidjeti!!!

Evo kako je to "gradobijeljenje" izgledalo u koracima, prvi (prekjučer) i drugi (jučer i danas ujutro)!

Prekjučer ...



Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Okretište tramvaja Prečko. Snimio: Vanja


Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja


... jučer ...



Strossmayerov trg. Snimio: Vanja


Kurelčeva ulica. Snimio: Vanja


Bogovićeva ulica. Snimio: Vanja




Dežmanov prilaz. Snimio: Vanja



I danas!




Paljetkova ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


Knežija. Snimio: Vanja


Knežija. Snimio: Vanja


Slavetićka ulica. Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja


Knežija. Snimio: Vanja


Zorkovačka ulica. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, snijeg, Zima, bicikl

Jučer sam bio u Grazu i na jednom semaforskom stupu sam našao zanimljivu naljepnicu – vidi fotku!
(„Bewerte unsere Ampeln!“ znači „Ocijeni naše semafore!“)

Web adresa navedena na naljepnici je ova: https://www.trafficcheck.at/app.html

A tamo se nalazi web aplikacija sa lokacijama svih 333 gracerska semafora, klikom na nekog od njih vam se omogućava pristup kratkom upitniku sa pitanjima s koje pozicije (prometno sredstvo: pješak, bicikl, auto/motor, javni prijevoz) se daju ocjene, a nakon toga slijedi 15-tak kratkih pitanja pomoću kojih možete ocijeniti dotični semafor: pozicija, sigurnost, dužina intervala itd), a nudi se i mogućnost prijave kvara semafora.

Ne znam koliko se ljudi koristi tom aplikacijom i što se radi sa odgovorima (koliko to često i na koji način prate odgovorni), ali mi se to čini kao vrlo zanimljivo sredstvo praćenja, ali i kritiziranja regulacije prometa.

Pitam se što bi na ovaj prijedlog rekli ljudi odgovorni za regulaciju prometa u Zagrebu, vjerojatno bi se slatko nasmijali.

P.S. I vi možete ocijeniti bilo koji njihov semafor, moguće je popunjavanje upitnika i za anonimne korisnike.



Ugao Eggenbergerstrasse. i Waagner-Biro-Strasse. Snimio: Vanja

Oznake: graz, bicikl, semafor, ocjena, anketa

Već vas dugo nisam zabavljao sa biserima sakupljenima na zagrebačkim biciklističkim stazama, no očito je da ću morati ponovo početi ...

Možda niste upućeni, no prema ne tako davno donešenom Zakonu o cestovnom prometu biciklističke staze moraju biti obilježene bijelom linijom umjesto žutom kako je to slučaj na većini zagrebačkih staza. Naravno, postoji još niz propisa koji imaju cilj da te staze budu funkcionalne, sigurne itd, no, naravno, Grad Zagreb i ljudi koji su u gradskoj upravi zaduženi za provedbu tog propisa shvaćaju to drugačije ... pa su onda na nekima od staza (Zagrebačka avenija, Horvaćanska cesta) umjesto da se prihvate rješavanja pravih problema krenuli u banalno prefarbavanje žutih linija u bijele ... a pri toj apsurdnoj djelatnosti se još potkradaju biseri poput ovoga kada staza ima prekid jer je, vrlo vjerojatno, na toem mjestu bila lokva vode.

Zamislite da se signalizacija na nekoj cesti prekine zato što je, eto, taj dan na njoj bila lokva vode .... baš me zanima dokad će ovaj prekid biti ovdje (Zasad je, mislim, oko 3 mjeseca).



Zagrebačka avenija, nedaleko Nove ceste. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zagrebačka avenija, trešnjevka, smijeh

Rotor na raskršću Zagrebačje avenije i Savske Opatovine, kod City Centar One West trgovačkog centra. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Kao raritet i bizarnost za kraj, kad sam već kod Savske Opatovine, samo 6 ulica "preživljava" susret sa Zagrebačkom avenijom tj. zapadnim dijelom zagrebačkog "autoputa", a to su sa istoka na zapad Zadarska ulica, Selska cesta, Zelengradska ulica, Peščanska ulica, Rudeška cesta i Savska Opatovina. Svih tih 6 ulica živi pod tim imenom i sjeverno i južno od Autoputa, ali na posve čudne načine.

Zadarska ima kućne brojeve i sjeverno i južno, ali sa sjeverne strane ne postoji sama ulica, samo zgrada.
Selska cesta itekako postoji i sjeverno i južno, provozna je, ali sa južne strane (kud je probijena tek poslije drugog svjetskog rata) nema niti jednog kućnog broja.
Zelengradska je kratka ulica sa dva mala ficleka sjeverno i južno, nema spoja između tih komadića.
Peščanska je također nepovezana, u dva komadića.
Rudeška cesta je jedina puna, prava i cjelovita kao ulica i sjeverno i južno.
A Savska Opatovina je čudo od ulice, na jugu pravo selo, poslije pravo trgovačko predgrađe, zatim opet nekoliko kuća seoskoga štiha ....

Oznake: Savska Opatovina, bicikl, Sjene

Bicikli u dvije dimenzije ...



Slavonska avenija, kod Vrbika. Snimio: Vanja


... i tri dimenzije!



Slavonska avenija, kod Vrbika. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, trnje, Slavonska avenija, Vrbik

Jarun, nova biciklistička staza. Snimio: Vanja


Jarun, dosadašnja pješačko-biciklističko-rolerska staza, simbol bicikla je prebrisan. Snimio: Vanja


O našem jednom i jedinstvenom trešnjevačkom i zagrebačkom Jarunu svatko ima svoje mišljenje - nekima je on prenakrcan kafićima i svim drugim mogućim sadržajima i nedovoljno prirodan, dok je drugima priroda manje bitna, a glavni im je razlog dolaska roštilj preko dana ili kafić navečer. Prvi na Jarun uglavnom dolaze pješice, biciklom ili na rolama, dok drugi preferiraju dolazak autom, ulazak na područje oko jezera i parkiranje čim bliže svom odredištu. A kako je Jarun takav kakav jest, sadrži od svega pomalo i za svakoga ponešto, onda se povremeno dešava da se interesi i želje jedne grupe posjetilaca sukobljavaju sa interesima i željama drugih. A točno to se dešava i ovih dana.

Naime, uprava ŠRC Jarun je odlučila da umjesto dvosmjernog prometa cestom oko jezera uvede jednosmjerni promet, a da se jedna od dviju cestovnih traka prenamjeni u dvosmjernu biciklističku stazu. Motorizirani posjetioci su zgroženi, sada im do nekih odredišta treba višestruko više nego do sada. Pristalice biciklističkog prometa su pak oduševljeni: ovo je prvi put da je grad Zagreb, inače izrazito sklon individualnom motornom prometu koji ostalim sudionicima u prometu (javni prijevoz, biciklisti, pješaci) u pravilu baca samo mrvice, prenamjenjuje tako veliku površinu za korištenje biciklistima. Kad bismo ovu mjeru gledali samo kroz te oči, tada bih i ja bio veliki pristalica te izmjene i dočekao bih ju pljeskom.

No, ova priča ima i svoje drugo lice - istovremeno sa tom promjenom promijenjen je i režim korištenja dosadašnje pješačko-biciklističko-rolerske staze koja je sad postala rezervirana samo za pješake i rolere. A to znači slijedeće: biciklisti više nemaju izbora i moraju koristiti samo stazu koja predstavlja dio ceste (dakle, monotonu, izloženu suncu, bučnu i smrdljivu zbog motornog prometa), dok im je dosadašnja staza, ugodna i mirna, u sjeni i zelenilu, sada izvan dohvata. Odnosno, ovom su promjenom profitirali samo niciklisti-trkači, ljudi koji se oko Jaruna voze biciklom isključivo radi nabijanja kondicije i nije ih briga u kakvom ambijentu to rade, dok su oni koji su se biciklom oko Jaruna vozili iz gušta, radi uživanja u miru ili pogledima na jezero ili socijalizacije sa ljudima izgubili glavni razlog zbog kojeg su dolazili na Jarun. Jer, Jarunska biciklistička staza sad nije puno drugačija od one uz npr Zagrebačku aveniju: asfalt, promet, buka ... to je to. Jedino, eto, nema semafora, ali zato ima povećane opasnosti od automobilista koji preko biciklističke staze zaobilaze hupsere.

Pretpostavljam da je ova mjera donesena kako bi se smanjila gužva na dosadašnjoj stazu gdje su se u trenucima najveće gužve (vikendi i poneko lijepo predvečerje) gurali pješaci, biciklisti i roleri i siguran sam da je bilo nezgoda za koje su vjerojatno najveći krivci bili neoprezni i prebrzi biciklisti i roleri. Istina je, dijelovi staze su bili prenapučeni. No, sadašnje rješenje sa novom biciklističkom stazom je veliki korak unazad što se tiče ljepote i ugođaja vožnje biciklom oko jezera. Rješenje bi bilo napraviti još jednu stazu, samo biciklističku, koja bi parkom vrludala nekom trećom trasom, no za nju baš i nema puno mjesta ....

I što sad?

Znam da će mnogi biciklisti kršiti novopropisanu regulaciju, ali nije ideja imati regulaciju koja ne valja pa ju kršiti već imati DOBRU regulaciju koju će svi poštovati jer će imati smisla i svakome dati ono što je moguće (tendencija gradskih projekata je da se biciklistima daju mrvice, po mogućnosti nejestive).

Mislim da će me ova nova biciklistička staza zapravo odbiti od Jaruna i da ću njime vjerojatno proći tek tu i tamo i to najvjerojatnije "ilegalno", dosadašnjim putem, jer mi je ova nova staza, iako tehnički u redu, zapravo posve nezanimljiva i odbojna. Što se ambijenta tiče, puno mi je onda ljepše provesti se biciklističkom stazom uz Horvaćansku cestu ili pak jednostavno nasipom koji je još monotoniji, ali se njima barem ne vozim tik do auta.

A što vi mislite o ovom pitanju?

Imate li kakav prijedlog?



Nova signalizacija. Snimio: Vanja


Prekrasan relaksirajući ugođaj nove biciklističke staze. : wink: Snimio: Vanja


Opustite se uz ljepote ove staze ... Snimio: Vanja


Ova livada više nije dostupna biciklom .. Snimio: Vanja


.. niti ovaj dio uz šumu, meni najdraži ... Snimio: Vanja


... kao niti jedna plaža uz jezero ... Snimio: Vanja


... a niti dječja igrališta. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Jarun, trešnjevka

Snijega je u gradu već gotovo nestalo dok se posljednje prljave snježnoledene hrge polagano pretvaraju u lokvice vode ...



Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, bicikl, lokva, trešnjevka, Zagrebačka avenija

Ajd da se malo prisjetimo i dana kada nije bilo snijega, a i da potrošim poneku dobru fotku iz ovozimske predsnježne arhive!

Super je ovaj puloverom potfutrani sic, samo se bojim da taj tapecirung malo pomalo klizi pod guzom dok se vozi.



Trešnjevački plac. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Trešnjevački plac, trešnjevka, sic, pulover

.. eh, dok ja nađem vremena staviti post snijeg se već otopi!



Kod Remize. Snimio: Vanja


Naselje na uglu Selske i Ozaljske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, trešnjevka, Remiza, Selska cesta, bicikl

Usred smo praznika, božićni dio je iza nas, a novogodišnji ispred nas, pa je danas bilo potrebno obnoviti zalihe špeceraja. A južina i iznimno toplo vrijeme su bili idealna kulisa za odlazak biciklom u kupovinu, obavio sam plac, Dm, apoteku, knjižnicu ... i negdje usred tog vozikanja biciklističkom stazom uz Horvaćansku/Matetićevu na relaciji Prečko-Vrbani-Prečko naišao sam i na novotariju ugrađenu prilikom izgradnje nove stambene zgrade kod ugla Petrovaradinske/Horvaćanske/Matetićeve. Nekad je tamo bila biciklistička staza bez prekida (prekidi su bili rezervirani za sva križanja na Horvaćanskoj cesti osim onoga kod Ulice Hrvatskog sokola i time su gotovo do besmisla dovodili vožnju tom bic. stazom jer se od biciklista očekuje da svakih 200-300 metara siđu sa bicikla i preguraju bicikl preko raskršća), no izgradnjom te zgrade i parkiraišta do nje uveden je novi prekid staze kojim se od biciklista očekuje da zaustave bicikl, siđu sa njega i preguraju ga preko prilaza privatnom parkiralištu da bi nakon toga ponovo uzjahali bicikl provezli se još 30 metara i potom ponovo sišli i gurali bicikl preko Petrovaradinske ulice. Dakle, riječ je o prekidu staze ne zbog cestovnog raskršća, već prilaza parkiralištu stambenog objekta koji nije javna prometna površina.

Posve besmisleno, dapače kretenski, zar ne?

Ako ćemo stvar tjerati do apsurda, možemo pogledati biciklističku stazu uz Matetićevu ulicu na dijelu između Jarnovićeve i Bezdanske ulice. Tamo se na svakih cca 10-15 metara nalaze kolni ulazi u dvorišta kuća u nizu. Dakle, biciklist bi na tom potezu svakih cca 10 metara trebao silaziti s bicikla, gurati ga 4-5 metara, potom bi ga mogao zajahati i voziti se slijedećih 5 metara, zatim ponovo sići ... i tako otprilike 20 puta na tih cca 200 metara ... zanimljivo, zar ne? I posve u skladu sa dugogodišnjom prometnom politikom grada Zagreba koji se s jedne strane hvali kako biciklistima posvećuje puno brige (izražene kroz litre farbe po kvadratnom metru bic. "staze"), a sa druge strane zapravo čini sve što može da građanima zakomplicira i ogadi upotrebu bicikla.




Horvaćanska cesta, nešto istočnije od raskršća sa Petrovaradinskom. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Horvaćanska cesta, trešnjevka, preko

Gruntovnica, pored ulaza. Snimio: Vanja


Gruntovnica, kod knjižare. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Gruntovnica, sjena, Zima, Sunce

... kad se na dva kotača krene kroz jutarnju svježinu i suoči sa izlazećim suncem!



Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Horvaćanska cesta, trešnjevka, jutros, jesen, Sunce

Jutrošnji jutarnji promet (oko 8h) u Baštijanovoj ulici. Snimio: Vanja


U posljednje vrijeme, godinu-dvije-tri, otkako se broj biciklista u Zagrebu naglo povećao, osjećam sve veću potrebu pisati o mogućnostima za čim kvalitetniju biciklističku infrastrukturu u gradu i načinima da se bicikl u gradu koristi na čim sigurniji, volji i ugodniji način. "Štofa" za pisanje, komentiranje i diskutiranje uopće ne nedostaje, dapače, moglo bi se o nekim temama raspredati u beskonačnost, pogotovo što imam dojam da naša gradska upravo ni najmanje ne brine za dobrobit biciklističkog prometa već ga čak, što iz nehaja, a što možda čak i iz neke namjere, sabotira.

No, ova tema o kojoj ću danas pisati se tiče podjednako gradske uprave i njihove (ne)brige o sigurnosti svih sudionika u prometu koliko i samih biciklista. I tu se postavlja pitanje: Tko su zapravo ti biciklisti koje se u posljednje vrijeme često (i to često s razlogom!) proziva radi bezobzirne vožnje po pločnicima (gdje im zakonski nije mjesto, ali mnogi bježe na njega jer su tamo sigurniji nego na kolniku), bezobzirne vožnje po kolniku (gdje po zakonu pripadaju, ali se često, posve s pravom, osjećaju nesigurno) i bezobzirnosti samog njihovog postojanja, jer zauzimaju mjesto gdje god se pojave, a koje je uobičajeno bilo rezervirano za automobile ili pak za pješake.

Odgovor je jednostavan: Biciklisti su ljudi kao vi i ja. Dapače, to i jesmo baš mi. I ja. U prosječnom radnom tjednu za prosječnog meteorološkog vremena na posao dolazim 2-3 dana biciklom i 2-3 dana autom. I u sve te dane sam to ja, i za guvernalom bicikla i za volanom auta. A ti bezobzirni biciklisti, to su ljudi koji su bezobzirni i kada su vozači auta i kada su vozači bicikla, a i kada su pješaci (sjetite se kako i pješačka bezobzirnost nekad zna biti opasna i neugodna!). A sva ta bezobzirnost, u bilo kojem prometnom sredstvu, postaje još opasnija kada se svi sudionici prometa naguraju zajedno na malu površinu i kada promet postane kaotičan.

I, ta nas priča sad vodi na jedan vrlo životan primjer, primjer Baštijanove ulice na Trešnjevci. To je prilično uska ulica sa gustim prometom, mnogo sporednih ulica, jednim vrlo nepreglednim i opasnim semaforiziranim raskršćem na kojem se dešava puno nesreća (Baštijanova/Vitezićeva), puno automobila koji se parkiraju tako da zakrčuju promet, puno pješaka koji ulicu prelaze na sve dopuštene i one druge načine, dvije velike firme (Ericsson Nikola Tesla i Končar) koje generiraju snažan promet kroz nju ... ukratko, svi preduvjeti za prometni krkljanac i opasnost su tu.

I onda se na to nadodaju još i biciklisti. Ne znam da li je neugodnije voziti biciklom po kolniku, uz nepregledan niz auta koji prolaze pored mene, opasnost od auta koji dolaze iz sporednih ulica ili pak na brzinu bez puno razmišljanja skreću u sporedne ulice, opasnost od onih koji izlaze iz parkiranih auta i ne gledajući otvaraju vrata ... ili je pak neugodnije voziti po pločniku (opaska: to ja ne činim!) uz gust pješački promet, uske prolaze pored parkiranih auta, ljude koji izlaze i ulaze iz lokala ... Sve u svemu, kada se vozim po toj ulici (a činim to izuzetno rijetko), osjećam se kao da imam glavu u torbi!

Na sreću, za ovaj problem postoji rješenje: Samo 50 metara južnije uz prometnu Baštijanovu postoji gotovo posve pusta Mandićeva ulica, većinu vremena kroz nju nema nikakvog prometa i vožnja biciklom je prava idila. Ona čak ima i pravo prvenstva nad svim poprečnim ulicama osim Vitezićeve (tu treba paziti kod prelaska), a dobro informiranom biciklistu nudi i vrlo velike mogućnosti kombiniranja pristupa na sve strane:
- Idete prema Centru? Od Selske treba nastaviti kratkom pješačkom stazom (koja bi trebala biti pješačko-biciklistička) prema Kostelskoj ulici i dalje za grad.
- Idete prema jugozapadu, Prečko/Vrbani itd? Preko mosta preko potoka Črnomerec (čekamo već godinama zapadnu silaznu rampu!) se može nastaviti kroz Ljubljanicu Uskočkom pa dalje Kalničkom i Bijeljinskom prema Rudešu!
- Idete prema Voltinom, Končaru? Preko mosta skrenite u Voćarski put i već ste blizu Golikovoj koja se opet može zaobići lijepom mirnom stazom uz potok Kustošak!

Na žalost, tek tu i tamo sretnem pokojeg biciklista na Mandićevoj ulici. Mislim da je za to najveći razlog puko nepoznavanje grada. To što mene zanima izgled grada i imam raster ulica u glavi ne znači da ga imaju i drugi, dapače, znam da većina ljudi grad poznaje puno lošije od mene. I vjerujem da kada bi znali za tu prekrasnu mogućnost ugodne vožnje Mandićevom da bi prestali držati glavu u torbi vozeći se Baštijanovom.



Baštijanova (označena narančasto) i Mandićeva sa priključnim ulicama upotrebljivim za biciklistički promet (označene zeleno).


A tko je kriv za to?

Ja bih kao prvog krivca istaknuo Grad i njegove službe. Biciklom sam se vozio po mnogim evropskim gradovima i mislim da je Zagreb jedan jedini grad ove veličine kojeg poznajem koji nema ama baš nikakvu mrežu biciklističkih staza koja bi planirano i čim sigurnije i ugodnije, uređeno i označeno o trošku poreznih obveznika, pod paskom nekog nadležnog ureda, vodila bicikliste od točke A do točke B. Ti bi pravci morali biti promišljeno trasirani, označeni i oglašeni (na webu, biciklističkim kartama, mobilnim aplikacijama). To je učinjeno na prekrasan i nadasve upotrebljiv način ne samo u gradovima Njemačke i Austrije nego i na puno drugih mjesta, na primjer i u Češkoj, Poljskoj ... To je jednostavno briga gradskih ureda za promet i njegovih timova. Pogledajte OVDJE kako to radi Gradski ured za mobilnost u Beču koji je zadužen za promociju bicikliranja i pješačkoga prometa u gradu (i to on zaista i radi!)

Drugi krivac? Pa, sami biciklisti. Svatko se mora brinuti za svoju sigurnost i sam istražiti najbolje puteve. Meni je jako drago što je OVAJ moj post nekim ljudima već poslužio kao vodič za otkrivanje ugodnih pristupa gradu .. a imam ja takvih postova vezanih i uz druge dijelove grada.

Znam da postoje ljudi kojima njhova sigurnost nije bitna, no kako ovaj post pišem za vas ostale, nadam se da ćete razmisliti o ovoj alternativi vožnji biciklom kroz Baštijanovu ulicu!
(napomena: Jutros sam za posjeta Baštijanovoj ulici u njoj zatekao 20-tak biciklista, svega 3 su vozila po pločniku, protupropisno, a ostali su vozili po kolniku - opasno, ali po propisu.)

Pogledajte na slijedećim fotkama kako izgleda promet u Baštijanovoj ulici, a kako u Mandićevoj, fotke su snimljene sa 2 minute razmaka ovoga jutra!



Pogled u Mandićevu ulicu, smjer istok. Snimio: Vanja


Pogled u Mandićevu ulicu, smjer zapad. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Obratite pažnju da je na ovoj fotki čak 6 biciklista! Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja


Baštijanova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Baštijanova ulica, Mandićeva ulica, trešnjevka

Bio jednom, prije gotovo punih 7 godina, jedan post pod naslovom "Sve po 2" ... a jutros, u nepune dvije (!) minute stigla mi inspiracija za još jedan takav - evo ga!



Ugao Horvaćanske ceste i Ulice Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Isto mjesto, minutu kasnije. Snimio: Vanja


Isto mjesto, još minutu kasnije. Snimio: Vanja

Oznake: dva, 2, bicikl, Horvaćanska cesta, trešnjevka, pas

Napokon smo dočekali i prvo svježe jutro nakon prošlotjedne nesnosne vrućine! Jutros sam, nakon duuuugo vremena, iz kuće izašao u majici dugih rukava i nisam ju skifao sve dok nisam biciklom stigao iz Prečkog u središte Trešnjevke - kakva razlika nakopn bicikliranja prošloga petka kada sam se oko 18h vraćao s posla, a zrak je bio tako pregrijan da se jedva moglo disati na gradskome asfaltu!

I upravo toga petka sam se po prvi puta provozao obnovljenom Kranjčevićevom ulicom. Radovi su trajali, čini mi se, puna dva mjeseca i ulica je kompletno obnovljena, a ono što me raduje kao osobu koja se trudi u gradu čim više vremena provesti pješice i na biciklu je slijedeće:
- pločnici su ostali široki i, usprkos nekim zlogukim prognozama, na njih nisu ucrtali biciklističke staze
- biciklistima je, zajedno sa ostalim vozilima, namijenjen kolnik što je posve u redu, pogotovo što su i ovdje primjenjene tzv. "sharrows" oznake (koje vozače motornih vozila upozoravaju na prisustvo bicikala na kolniku) i "bike boxovi" koji biciklistima omogućuju prednost pri prestrojavanju na semaforiziranim raskršćima (ako se sjećate, te smo oznake već vidjeli u gradu, na lani obnovljenoj Gajevoj ulici, vidi OVDJE)
- predviđen je i dio za zelenu površinu sa južne strane ulice na koju će, nadam se, uskoro biti zasađen drvored

Ono što se, bar po meni, moglo bolje napraviti je vođenje prometa po kolniku. Iako su na kolniku ucrtane oznake sa preporukom brzine na 30 km/h ravno vođenje prometa i širina kolnika zapravo kao da pozivaju da se gas stisne malko jače ... a izgled ulice i kolnika bi zapravo trebao pozivati na smirenje prometa, npr vijugavim vođenjem prometa, ponekim pametno složenim izbočenjem (kao npr u ulici Srednjaci) i sličnim mjerama ()primjere iz Njemačke pogledajte OVDJE i OVDJE.) Takve mjere bih pozdravio i kao vozač auta i kao vozač bicikla, jer smatram da doprinose sigurnosti u prometu.

Što vi mislite, kako vam se sviđa novi izgled ulice?



Početak obnovljenog dijela ulice kod kružnog toka sa Novom cestom. Snimio: Vanja


"Sharrows" koji upozoravaju na prisustvo biciklista na ulici. Snimio: Vanja


"Bike box" na semaforiziranom raskršću sa Ogrizovićevom, vozač automobila je pravilno stao nakon crveno označenog polja. Snimio: Vanja


Semafor na raskršću sa Tratinskom/Brozovom, vozač automobila je nepropisno stao unutar crvenog polja. Snimio: Vanja


Zelena površina (zasad još smeđa ) na dijelu južnog kolnika ulice. Snimio: Vanja


Pogled unazad, prema zapadu. Snimio: Vanja

Oznake: Jranjčevićeva ulica, trešnjevka, promet, bicikl

Ove godine sam se posebno potrudio da ne čekate punu godinu na izvještaj sa moje Jane's Walk šetnje tako da vam priča stiže sa tek 2-3 tjedna kašnjenja!

Dakle, krenimo na šetnju!

U subotu, 06.05.2017. poveo sam prvu iz niza ovogodišnjih Jane's Walk šetnji pod naslovom "Željeznicom od riječne do zračne luke ili u posjeti najdužoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreb-grada". Šetnja nas je povela od polazne točke uz Držićevu uzduž željezničkih kolosijeka u smjeru istoka otkrivajući detalje iz prošlosti i sadašnjosti tog područja, no i propitujući mogućnosti za razvoj u budućnosti sa posebnim osvrtom na mogućnost izgradnje magistralne biciklističke staze koja bi povezivala centar grada sa istočnim kvartovima (Maksimir, Borongaj, Dubrava) kao i sa mjestima u istočnoj okolici grada, Sesvetama i Dugim Selom. Detalje o ideji za izgradnju te magistrale sam već opisivao prije 5 godina u OVOM postu, a situacija se po tom pitanju gotovo nimalo nije promijenila!



GPS trag šetnje. Snimio: Mladen Sokele.


Šetnja je počela kod lijepe, ali zapuštene sjenice na uglu Radničke ceste i Držićeve sa uvodnim pogledom u povijest tog dijela grada. Iako riječna luka u Zagrebu nikad nije sagrađena, ona je postojala u planovima sačinjenim u drugoj polovici 19. stoljeća (npr. u planu iz 1887.) i trebala se nalaziti južno od željezničkih radionica (Gredelja), otprilike negdje između Strojarske i Palače pravde. Trebao je to biti poluzatvoreni "bazen" spojen kanalom sa glavnim savskim tokom tamo negdje kod današnjeg Mosta mladosti. Uz tu luku bi područje Glavnog kolodvora postalo glavni transportni centar tadašnjeg grada obzirom da su plovidba i željeznica bili glavni načini transporta tog vremena. Ne treba zaboraviti da je željeznica stigla do Zagreba 1962. na relaciji Zidani Most - Zagreb - Sisak, a 1870. je spojen i krak prema Budimpešti. Do 1892. je je ulogu glavne željezničke stanice grada vršio današnji Zapadni kolodvor, a tada je sagrađen današnji Glavni kolodvor.



Isječak iz plana grada iz 1887.


Mnogo kasnije pojavio se u gradu i automobilski promet, a s njime je vezan i autobusni prijevoz čije je središte (glavna autobusna stanica) do početka 60-ih bilo prvo na Langovu trgu, a potom se ta funkcija malo-pomalo selila u Ulicu Grgura Ninskoga, iza hotela Esplanada. Tek 1962. godine, sa izgradnjom Držićeve i željezničkog podvožnjaka, autobusni se kolodvor preselio na današnju lokaciju tako da je središte autobusnog prometa stiglo u blizinu jednog od glavnih izlaza iz grada (oko 1970. izgrađena je i Petlja koja je na primjeren način spojila Dtžićevu sa autoputem te Mostom mladosti koji je dovršen nešto kasnije, 1974). Produženjem Branimirove koja je građena u etapama od 1979. pa sve do nedavno ova je lokacija još više dobila na prometnoj važnosti, iako je nekad zapravo bila tek početak industrijske zone koja se prostirala u smjeru istoka i jugoistoka, sve do Žitnjaka i Borongaja.

Dolaskom željeznice u Zagreb u gradu se počela razvijati gradska industrija. Jedno od žarišta industrijskog razvoja je bio zapadni krak pruge, oko Zapadnog kolodvora, no vrlo brzo je aktiviran i istočni krak, selidbom Gradske plinare iz Gundulićeve ulice na današnju lokaciju na početku Radničke ceste, zatim izgradnjom Uljare (sjeverno od pruge, na prostoru današnjeg produžetka Branimirove, od 1916.), Tvornice tekstila (zapadno od Zavrtnice), Tvornice papira (istočno od Zavrtnice, od 1911.), a ne tako daleko, povezana industrijskim kolosijekom, je bila i Tvornica likera i žeste Arko, kasnije Badel (Vlaška ulica, kod Kvatrića, od 1918.) na čijem je dijelu 1930. počela raditi i Tvornica posuđa Gorica, Tvornica bačava (na prostoru današnje zgrade Ine u Šubićevoj) i još više manjih industrijskih pogona (u jednom od njih, bivše tvornice Pluto, se danas nalazi i Muzej automobila Ferdinand Budicki)

Grad se tijekom vremena širio, nekadašnja (industrijska) periferija je postajala sve bliža centru, stambene zgrade su se počele miješati sa industrijskim postrojenjima, s vremenom je i industrija postajala sve nezavisnija od pruge ... i, došlo je do selidbe odnosno zatvaranja većine industrijskih pogona. A na napuštenim prostorima se počelo graditi, prvo ceste (Branimirova), potom stambene zgrade (na području današnje uljare) ... i taj je proces na području uz prugu trenutno u punome jeku. Neki su prostori već prenamijenjeni, neki su upravo u tom procesu, neki još čekaju pravu namjenu u novim okolnostima ...

Nakon pregledavanja starih planova grada grupa šetača, nas 35, krenula je na sjevernu stranu željezničke pruge i strmo se popela na željeznički most kojim je premoštena Držićeva ulica sa kojeg se pruža pregled na cijelo raskršće i Branimir-plac. Nekad se na tome mjestu odvajao industrijski kolosijek za Uljaru, a sada se na mostu nalazi još samo dodatni treći "parkirni" kolosijek na kojem smo mogli u miru stajati i promatrati okolicu. Na tome mjestu vrijedi napomenuti da je koridor današnje Branimirove ulice izgrađivan u više etapa.

- do 30-ih godina 20. stoljeća se Branimirova ulice zvala Baroševa, tramvajsku je prugu dobila 1928., a okretište je bilo ispred Uljare, otprilike na mjestu današnjeg raskršća Branimirove i Držićeve ulice. Okretište se zvalo "Sigečica"
- 1931. je na planu grada, u dijelu između Heinzelove i Krupićeve (Željeznička kolonija) ucrtana Ulica Lisinskoga, no po svemu sudeći ta ulica nikad nije postojala u stvarnosti, već samo u planovima (u novijim planovima nije bila ucrtana)
- 1961. je izgrađena pruga kroz Šubićevu ulicu i spojena na prugu iz Branimirove
- 1962. je izgrađen podvožnjak ispod pruge za Držićevu i tramvaj je prošao prema današnjoj Ulici grada Vukovara (tadašnjoj Ulici proleterskih brigada)
- 1979. je započeta gradnja tzv. "produžene Branimirove" na dijelu između Heinzelove i Mandlove
- 1984.-1985. je Branimirova produžena do Osječke ulice u Dubravi
- 1987. produžena je do Čulinečke ceste
- oko 2000. je produžena sve do Sesveta
- 2005. je kroz teren bivše Uljare sagrađen dio od Držićeve do Ulice Crvenoga križa
- 2007. je Branimirova produžena do Zavrtnice
- 2015. je izvršen spoj između Zavrtnice i Heinzelove sa samo dvije prometne trake
- 2017. je dio između Zavrtnice i Heinzelove ulice proširen u puni profil

Promatrajući željeznički nadvožnjak i sa saznanjem da će se u budućnosti na prostorima Gredelja i ranžirnog dijela Glavnog kolodvora sigurno prostirati razni novi sadržaji (poslovni, trgovački, kulturni, možda čak i stambeni) zanimljivo je primjetiti kako bi bilo lijepo spojiti taj dio zapadno od Držićeve sa istočnim pomoću biciklističkog nadvožnjaka koji bi omogućavao neometanu povezanost na zamišljenoj istočnoj biciklističkoj magistrali.

Od mosta smo se po trasi bivšeg kolosijeka polako spuštali prema početku željezničkog nadvožnjaka dugačkog 1,5 km koji započinje kod stražnjeg ulaza u Gradsku plinaru, a završava nedaleko okretišta Borongaj. Početak nadvožnjaka je označen velikom brojkom 1970 koja označava godinu dovršetka izgradnje. A kao zanimljivost uočenu tokom obilaska, netko je upravo na tome mjestu početka nadožnjaka palio vatru, na ognjištu smo u pepelu pronašli rabljene muške cipele!

Nakon prvog dijela na kojem je prostor uz prugu širok i obrastao travom, u nastavku, sve do Heinzelove ulice, uz prugu se pruža novostvoreno parkiralište posuto šljakom. Na tome je dijelu primjetno da se i sa južne strane pruge nalazi nekoliko metara slobodnog prostora koji bi se, u slučaju potrebe, mogao iskoristiti i za smještaj biciklističke staze. Do ulice Zavrtnica, na prostoru nekadašnje tekstilne industrije, se nalazi slobodna parcela na kojoj je u planu izgradnja 4 visoke (16 katova) stambene zgrade, a između Zavrtnice i Heinzelove, na mjestu nekadašnje Tvornice papira, je sada poslovni centar Zavrtnica.



Polako se okupljamo u miru pomalo zapuštene sjenice ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pozdravna riječ i uvod u šetnju. Snimio: Mladen Sokele.


A sad na nadvožnjak! Snimila: Anica Mazura.


Na mostu. Snimio: Mladen Sokele.


Zabranjeno voće je najslađe! Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pogled prema Branimir-placu. Snimila: Anica Mazura.


Krećemo u smjeru istoka ... Snimio: Mladen Sokele.


Pričamo o industriji nekad i sad. Snimio: Mladen Sokele.


Evo i početka nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Na novostvorenom parkiralištu kod Zavrtnice ... Snimila: Anica Mazura.


Uz ognjište sa cipelama. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled u dubinu nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Zanimljiv mural, ne znam tko stoji iza njega (kao autor, ali možda postoji i neki sponzor?). Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od zgrada Poslovnog centra Zavrtnica na prostoru nekadašnje Tvornice papira. Snimio: Mladen Sokele.


Razgovor o knjizi "Koko i duhovi". Snimila: Anica Mazura.


Tik uz Heinzelovu uliou sam šetačima postavio nekoliko pitanja, prenosim i pitanja i odgovore!
- po čemu je to mjesto poznato?
Po tome što su se tamo sve do prije nekoliko mjeseci sa svojim kamionima okupljali prodavači drva za ogrjev te pilari sa svojim pilama. Ispod mosta su organizirali "dnevni boravak" sa rabljenim kaučevima i foteljama i improviziranim ognjištem. Pretpostavljam da je to mjesto odabrano zbog blizine Istočnog kolodvora na koji je dovožen ugljen.
- na koju knjigu podsjeća to mjesto?
Na knjigu "Koko i duhovi" Ivana Kušana čiji je junak Ratko Milić zvani Koko stanovao ne tako daleko, na Heinzelovoj 31, a u knjizi se spominju i šetnje preko pruge na putu do i od škole (pretpostavlja se one u Kušlanovoj) i do vrta u kojem su iza drvene ograde Koko i Zlatko kopali podzemni prolaz.
- kada je napisana knjiga?
1958.

Kad smo prešli Heinzelovu ulicu (ispod koje teče potok Laščinčak) nastavili smo šetnju u puno ugodnijem zelenom ambijentu parka koji se nalazi sjeverno od pruge, između uzdignutih kolosijeka i kolnika Branimirove ulice - bilo bi prekrasno kada bi njime čim prije bila izgrađena već spominjana biciklistička staza! Sa južne strane pruge pruža se pak potpuno različit pejzaž: tu je širok prostor Istočnog kolodvora sa 20-tak kolosijeka i dugačkim nizom magazina. Kolodvor je sagrađen krajem 20-ih godina prošloga stoljeća i danas je posve prazan iako je još do prije nekoliko godina na njega dopreman ugljen za prodaju i kolosijeci su bili puni teretnih vagona. Neki od sudionika šetnje su se prisjetili kako je tokom rata na taj kolodvor dopremana i humanitarna pomoć, a za vrijeme proizvodnje novih niskopodnih tramvaja na jednom od postranih kolosijeka kolodvora (koji vodi do Radničke ceste) su vlakom stizali novi tramvaji (vidi OVDJE!) i zatim se spuštali na tramvajsku prugu kod današnjeg Superkonzuma na Ulici grada Vukovara (na tom se mjestu nekad okretao tramvaj broj 13).

No, prije nego što smo uronili u svijet istočnog kolodvora prisjetili smo se još jedne omladinske knjige koja je vezana uz taj dio grada i govori o životu na rubu grada i predgrađa. Riječ je o "Smogovcima" Hrvoja Hitreca koja je nastala 1976. godine. Njeni junaci su se uglavnom zadržavali u ulici Naselak i okolici i nisu zalazili dalje na jug, do pruge, no Naselak, najstarija naseljena ulica tog kvarta, se nalazi svega 100-injak metara od sadašnje Branimirove. Prošle nas je godine upravo tokom akcije Jane's Walk Milan Dalmacija svojom šetnjom proveo kroz Naselak i njegovu okolicu, kroz svijet "Smogovaca".

Nakon razgovora o knjizi premjestili smo se na južnu stranu pruge, među željezničarske kućice koje stoje u uglu pored Livadarskog puta - neke su uredne sa lijepo održavanim vrtovima, dok su druge trošne i zapuštene. A najzapuštenija je zgrada željezničke stanice koja je zarasla u travu i grmlje, no njenom okolicom ipak caruje puno ljepši prizor velike i neobično razgranate stare trešnje. Pored tih željezničarskih kuća sagrađenih vjerojatno u 50-ima se nalazi i desetak divlje sagrađenih romskih kućica.

Nastavili smo šetnju uz kolosijek u smjeru istoka, prešli smo Donje Svetice i uz pješačku stazu prema Borongajskoj cesti smo napravili pauzu tokom koje smo pojeli već uobičajenu kutiju čokoladnih napolitanki. Harambašićeva je nekad bila dio Borongajske ceste, a ime Borongaj je u to davno doba obuhvaćalo i kraj sve do Maksimirske ceste. A kad smo već bili kod Harambašićeve ulice spomenuli smo i treću omladinsku knjigu toga dana: "Zvižduk s Bukovca" autora Zvonimira Milčeca iz 1976., junaci su živjeli na Bukovcu, ali su pohađali Osnovnu školu u Harambašićevoj ulici (koja je sagrađena 1913., proširena 1921. i 1939., a od 1963. pa do 1991. se zvala Osnovna škola Božidar Adžija). S druge su nas strane, na početku Borongajske, pozdravili hostel znakovitog imena "Favela" i neobičan grafit na susjednoj fasadi. A valja spomenuti da se malko dalje nalazilo nekad i skladište izdavačke kuće "Mladost" (ne znam što je sada u tome prostoru).

Nastavljamo uz prugu, vrlo brzo smo došli do kraja mosta gdje se pruga postepeno spušta na nivo okoline. Tamo smo sreli jednu romsku obitelj koja, čini se (sudeći po vešu koji se sušio i po sakupljenom namještaju), živi ispod mosta.



Uz Heinzelovu ulicu ... Snimila: Anica Mazura


Na duuugačkom zelenom pojasu između Branimirove i pruge. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled na Istočni kolodvor. Snimio: Mladen Sokele.


Razgranata trešnja ispred stanične zgrade Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Zapuštena stanična zgrada. Snimio: Mladen Sokele.


Ljepši dio naselja sa urednim montažnim kućama iz možda 50-ih ... Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od rijetkih preživjelih rampi u Zagrebu, na Livadarskom putu ... a kako nema više vlakova više se niti ne spušta. Snimio: Mladen Sokele.


Na izlazu sa Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Poseban romantičan ugođaj ... Snimila: Anica Mazura.


Hostel "Favela" na početku Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Okupljamo se na pauzi kod početka Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Neobičan mural na početku Borongajskle ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Pauza uz čokoladne napolitanke. Snimio: Mladen Sokele.


Još pauziramo ... Snimila. Anica Mazura


Krenuli smo dalje zelenim pojasom ... Snimio: Mladen Sokele.


Ubrzo smo stigli i do okretišta tramvaja Borongaj. Obzirom da se zeleni pojas na sjevernoj strani pruge tu sužava prešli smo našom šetnjom na južnu stranu pruge, među ulice pjesnika i borongajske "limenke". Sa sjeverne strane pruge smo ostavili Željezničku koloniju, jedno od urbanistički najzanimljivijih naselja u gradu koje je građeno od 1927. kada je otvoren Dominikanski samostan na Kažotićevu trgu oko kojeg je tokom godina sagrađeno naselje.

Kod željezničke stanice Maksimir smo bacili pogled na sjevernu stranu i pogledali stari natpis gostionice "K aerodromu", pričali smo o pješačkom pothodniku koji spaja Borongaj i Ravnice sa željeznicom i posve je neprikladan za prolaz dječjim ili invalidskim kolicima ili biciklom zbog stepenica usred pothodnika i na sjevernom izlazu (vjerujem da ne bi bilo tako teško napraviti rampu!). A mi smo nastavili put po borongajskoj strani do dijela kvarta u kojem su živjeli željezničari, do Ravenske i Brckovljanske ulice i šetališta Vesne Parun ispod kojeg teče potok Bliznec, idealne trase biciklističke staze koja bi spajala podsljemensku zonu sa poprečnim propmetnim pravcima i okolicom Save. Na tome bi mjestu realizacijom te staze i ove uz željeznicu prema istoku nastao važan biciklistički prometni čvor.

Došli smo do pruge i nastavljamo kolskim putem uz nju, uz niz vrtova koji dijele kolosijeke od pogona Končara koji koristi objekte starog aerodroma. Aerodrom Borongaj je drugi zagrebački aerodrom (nakon prvoga na "Črnomercu" koji se u stvari nalazio na području današnje Trešnjevke), otvoren je 1928. i služio je i za civilne i vojne letove. Tokom drugog svjetskog rata više je puta bombardiran pa je dio bombi pao i na okolna naselja (Željezničku koloniju i Ravnice). Nakon Drugog svjetskog rata zračni je promet preseljen na Lučko, a od 1959. na novotvoreni aerodrom na Plesu.

Danas se uz ogradu bivšeg aerodroma nalazi niz vrtova, najneobičniji od svih je jedan tik uz stazu koji je ograđen samo starim sušilicama za veš, tamo je njih stotinjak!

Nastavili smo šetnju kroz Ranžirni kolodvor, širokom stazom koja ide njegovim južnim rubom i uz koju stoji nekoliko starih zapuštenih vagona u kojima su nekad stanovali beskućnici, no danas su prazni i posve zapušteni. U posljednje vrijeme je nestalo puno tračnica i pragova, no staza je sve bolje ugažena, jer se njom koriste studenti koji idu na predavanja na Kampus Borongaj. Oko nas je carevao miris bagrema u cvatu i pjev ptica koje su nadglasavake udaljene zvukove sa Branimirove ceste .. vrlo neobičan ugođaj.

Skrenuli smo širokom stazom prema Kampusu. Uz stazu su vidljive bivše vojne instalacije i napuštene magazinske zgrade koje više ne služe nikome i ničemu.

Vraćamo se nazad, prelazimo u šumu zarasle kolosijeke (nabrojili smo ih 12), pozdravljamo strane lokomotive i malu dizalicu i zatim nastavljamo uz željezničarske kućice u kojima danas žive neznani stanari (zanimljivi su im vrtovi i kokošinjci položeni između zapuštenih kolosijeka!). Dolazimo do ž.st Trnava i ostaje nam još posljednja zanimljivost, posjet Parku Tomislava Ivčića koji se nalazi 100 metara južno od pruge. Vratili smo se do željezničke stanice i pričekali 15-tak minuta do vlaka kojim smo se vratili, umorni, ali i zadovoljni, do Glavnog kolodvora i time završili šetnju.



Na pješačkom prijelazu kod tramvajskog okretišta Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od borongajskih "limenki". Snimio: Mladen Sokele.


Bivša gostionica "K aerodromu". Snimio: Mladen Sokele.


Pred pothodnikom .. Snimila. Anica Mazura.


Pothodnik kod željezničke stanice Maksimir. Snimio: Mladen Sokele.


Na šetalištu Vesne Parun. Snimio: Mladen Sokele.


Odmor na mjestu gdje potok Bliznec podzemno prolazi ispod željezničke pruge. Snimila: Anica Mazura.


Među vrtovima. Snimio: Mladen Sokele.


Uređaj "Elektronske industrije" Niš. Snimio: Mladen Sokele.


Vrt ograđen sušilicama za veš. Snimio: Mladen Sokele.


Napušten vagon na Ranžirnom kolodvoru Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


I ovaj je vidio bolje dane .. Snimila: Anica Mazura


Šećemo se po zapuštenom kolodvoru ... Snimio: Mladen Sokele.


Napušteni magazin na stazi prema Kampusu. Snimio: Mladen Sokele.


Smrdljive naftne instalacije iz doba JNA ... Snimila: Anica Mazura.


Trebamo požuriti prema kraju šetnje, vlak nam kreće za 45 minuta ... Snimio: Mladen Sokele.


Lokomotive u gostima. Snimio: Mladen Sokele.


Napuštena dizalica na kolodvoru. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Uz kolosijeke ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Još smo u svijetu željeznice, radionica i skladišta ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Vrtovi i kokošinjci među napuštenim kolosijecima. Snimio: Mladen Sokele.


Kraj šetnje: Čekajući vlak na ž.st. Trnava. Snimio: Mladen Sokele.


Povratak vlakom ... Snimio: Mladen Sokele.


Za kraj, zahvaljujem se na fotkama Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri i Mladenu Sokeleu, a za vas još jedan mali dodatak, kronološka lista nastajanja tramvajskih veza tog istočnog dijela grada:

1926. Otvorena je pruga od Kvaternikovog trga Heinzelovom do Sajmišta (u blizini Klaonice)
1928. Otvorena pruga Branimirovom (tadašnjom Baroševom) do okretišta Sigečica (danas križanje sa Držićevom)
1935. Otvorena je pruga Zvonimirovom do okretišta Harambašićeva
1942. Otvorena je pruga od Maksimira do Dubrave
1949. Otvorena je pruga Ulicom grada Vukovara do Heinzelove
1950. Otvoren je produžetak pruge Ulicom grada Vukovara i današnjom Ulicom grada Gospića do okretišta Žitnjak
1954. Ukinuta je pruga Kvaternikov trg - Sajmište Heinzelovom ulicom
1961. Izgrađena je pruga Šubićevom ulicom
1962. Izgrađena je pruga Držićevom ulicom
1963. Produžena je pruga od Harambašićeve do Borongaja
1971. Maknuta je pruga po Držićevoj (južno od Vukovarske) zbog izgradnje Petlje
1979. Izgrađena je pruga Držićevom do Sopota u Novom Zagrebu
2000. Produženje pruge do Savišća

Oznake: šetnja, Jane's Walk, Borongaj, Dubrava, pečenica, bicikl, željeznica

... sangejzing i founbrauzing.

A ja odabrah bajkrajding.



Željeznička stanica Trnava. Snimio: Vanja

Oznake: sun gazing, bicikl, Dubrava, trnava

Veseli čistači savskog okoliša nakon akcije čišćenja. Snimila: Martina.



Kao što i najavih, današnje prijepodne provedoh u Podsusedu, čisteći savsku obalu povodom akcije "Zelena čistka" (koja se pak održava baš na današnji dan povodom Međunatodnog dana planete Zemlje) sa kolegama iz "Sindikata biciklista" te udruge "Biom" i članovima podsusedske udruge "Eko 2000". Dosta toga smo očistili, dobro se zabavili, a ovdje je i foto izvještaj kako nam je tamo bilo!
(sve je fotke snimila moja malenkost )



Ujutro iskoristih mogućnost besplatnog prijevoza bicikla vlakom do Podsuseda kojeg je isposlovao Sindikat biciklista ... i, evo nas nekolicine oko 09:30 kod bivšeg podsusedskog kupališta ...


... uz spremna tehnička sredstva ...


... zasukasmo rukave, navukosmo rukavice i krenusmo se sučeliti sa otpadom (u pomoć nam je stigao i kamion čistoće - do kraja smo skupili otpada za kamion i pol) ...


... svašta nađosmo razbacano uz put i po okolnoj šumi i šikari, od ove figurice pa do nekoliko televizora, dvije WC školjke, stotinjak praznih bočica pelinkovca i sličnih pića, gomilu roleta i još puno puno toga što ne pripada prirodi ...


... pronađosmo i pravo djevičansko ulje ... ...


... čudili su nam se usputni vozači nenavikli na ovoliku količinu ljudi na toj prečici ...


... zavlačismo se i u grmlje pronalazeći u njemu kojekakvog otpada ...


... ovo bješe jedna od najvećih hrpa otpada ...


... a u njoj bijaše i puno polutrulog voća i povrća pristiglom u guštaru tko zna otkud ...


... pokušavasmo razdvojiti otpad koliko se moglo ...


... a za nama kao golemi usisivač jezdio je kamion Čistoće gutavši gomile otpada ...


... samo djelić kolekcije praznih bočica iz grmlja ...


... a ovdje se cure iz ekipe dive ovom djeliću kolekcije ženskih cipela (novih!) pronađenih u tom istom grmlju ... ...


... baš ovome ...


... sretosmo usput i zmiju bjelicu koja se uvukla u odbačene rolete ...


... malo kasnije su stiugli i izviđači ...


... koji su se odmah okupili oko zmije ...


... čim smo se maknuli od ceste smeća odjednom nestade ...


... čistismo i potok ...


... uključiše se i izviđači ...


... stigli su i mediji, TV Zapad, snimahu malo na cesti ...


... malo u šumici ...


... malo u društvu odreda za čišćenje ...


... a onda stiže i pizza ...


... postavismo i putokaz za stazu prema Zaprešiću, zasad je to samo stazica kroz šumarke uz rijeku, ali nadamo se i pravoj biciklističko-pješačkoj stazi ...


... na kraju akcije: odmor umornog pregaoca ...


... dok mlađi još uvijek imadoše snage ...


... pa krenusmo ka polaznoj točki ...


... gdje predahnusmo, prezalogajismo, podružismo se ...


... i tad ja krenuh kući svojoj, a ostali prošetahu uz Savu gledajući ptice u pratnji ekipe iz Bioma pa potom odvezoše se do Zaprešića uz ekipu iz Sindikata biciklista.

Bješe to vrlo lijep dan!

Oznake: Zelena čistka, podsused, sindikat biciklista, BIOM, Eko 2000, Otpad, bicikl

Iako je vani trenutno prava pravcata zimska atmosfera, tek su 3 stupnja i puše jak ledeni vjetar, nadam se da će se vrijeme do vikenda ipak popraviti (meteorolozi kažu da hoće, da će vjetar stati i razvedrit će se!) jer ga planiram provesti na otvorenome i radno, a pozivam i vas da mi se pridružite!

Za početak, sutra (petak, 21.04.2017.) je na programu još jedna šetnja u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke", pod naslovom "Sigečica za napredne početnike". Sastanak je u 18h na uglu Ulice grada Vukovara i Olibske, a ovoga vas puta vodim po tom istočnotrnjanskom kvartu koji je okružen sa četiri važne prometnice (Držićeva, Ulica grada Vukovara, Heinzelova, Slavonska avenija), a počeo se razvijati tokom 30-ih godina prošloga stoljeća. Naravno, ponovo nas čeka otkrivanje manje poznatih kvartovskih zanimljivosti, u pričanju kvartovskih priča pomoći će mi i jedan od stanovnika kvarta, Dinko Skočir, a nadam se da će svratiti i još poneki od stanovnika Sigečice.

Kad smo već kod šetnji, ne zaboravite, vrlo brzo će nam doći i svibanj sa 8 šetnji vezanih uz globalnu inicijativu "Jane's Walk", pogledajte OVDJE program!



Sigečica na planu grada oko 1930.


Sudar starog i novog na današnjoj Sigečici. Snimio: Vanja


Što se pak subote tiče ... možda se sjećate nedavnog posta na kojem sam pisao o zanimljivoj mogućnosti izgradnje biciklističko-pješačke staze kojom bi se obalom Save spojili Podsused i Zaprešić. I, malo-pomalo zavrtio se kotač događanja - u razgovoru sa kolegama iz "Sindikata biciklista" saznao sam da su oni već prije nekoliko godina izradili okvirni idejni projekt te staze i da je u planu sudjelovanje u ovogodišnjoj "Zelenoj čistki" u okviru koje će se čistiti okoliš bivšeg podsusedskog kupališta oko ušća potoka Dolje u Savu nedaleko željezničke stanice Podsused, a tom prilikom će se i promovirati ideja izgradnje te staze (jer, bliže se izbori, sad je vrijeme ). Akciji će se pridružiti i članovi udruge "Biom" koja se bavi zaštitom prirode i koji će zainteresirane upoznati sa živim svijetom tog staništa uz obalu rijeke, a najavljeno je i sudjelovanje lokalne podsusedske udruge Eko 2000.

Akcija kreće u 09:30, a preostale detalje potražite u pozivu na akciju!

Nadam se da ću se vidjeti sa nekima od vas na šetnji i u akciji čišćenja!



Savska obala kod Podsuseda danas ... Snimio: Vanja


... a ovako bi mogla izgledati sutra (detalj biciklističke staze uz rijeku Muru u Austriji, sjeverno od Graza). Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, podsused, Sigečica, Zelena čistka, sindikat biciklista, bicikl, mapiranje trešnjevke

Sava kod ušća Krapine. Snimio: Vanja


Pogled na brijeg iznad Aleje grada Bologne. Snimio: Vanja


Stazica uz rijeku Savu. Snimio: Vanja


Već sam dugo namjeravao pješice proći od Podsuseda do Zaprešića sa ciljem otkrivanja alternativnog smjera jedinom trenutno postojećem, onom po Aleji grada Bologne. Znamo kakva je to cesta - od izlaza iz Podsuseda (ulaza u tunel) pa do ulaza u Zaprešić kod mosta preko rijeke Krapine postoji samo iznimno uski pločnik kojim je u stvarnosti zapravo posve nemoguće prijeći pješice ili biciklom tu dionicu od cca jednog kilometra, pogotovo jer se tom cestom vozi vrlo brzo. No, moja današnja šetnja sa prijateljima je pokazala da ipak postoji vrlo lijep i zanimljiv put kojim bi se uz ne prevelike investicije mogla provesti pješačko-biciklistička staza koja bi izbjegla glavnu prometnicu i interesantnim krajolikom tik uz rijeke Save i Krapinu i jezero Zajarki povezala Podsused (a time i cijeli Zagreb - sjetimo se samo prijedloga za izgradnju biciklističke staze trasom Samoborčeka!) sa Zaprešićem.

Kako je taj put izgledao danas?

Krenuli smo od željezničke stanice Podsused stazom pored nogometnog igrališta i zgrade nekadašnjeg kupališta/gostionice (koja je sad u vrlo lošem stanju, djelomice posve ruševna) gdje započinje neravna makadamska cesta koja na bizaran način, kroz korito potoka, povezuje Samoborsku cestu sa centrom Podsuseda. Po izvoženosti ceste vidljivo je da je ta prečica u vrlo čestoj upotrebi za prometnih špica .. no, ono što je nas puno više zanimalo je kolski put koji se kod korita potoka odvaja od te ceste i vodi istočnom obalom Save. Sada, početkom travnja, dok je vegetacija tek krenula, staza je prohodna bez problema, no vjerujem da je u drugom dijelu godine staza prilično obrasla kupinama, grmljem i koprivama i možda čak posve neprohodna.



Oočetak staze od ž.st. Podsused. Snimio: Vanja


U dijelu bivše zgrade kupališta se još živi ... Snimio: Vanja


... dok je drugi dio posve ruševan. Snimio: Vanja


Makadamska cesta koja započinje iza igrališta. Snimio: Vanja


Podvožnjak ispod kojeg se cesta susreće s potokom ... Snimio: Vanja


Evo i korisnika ... Snimio: Vanja


Kolski put uz obalu Save ... Snimio: Vanja


... ubrzo prelazi u stazu. Snimio: Vanja


... uz povremene poglede na Savu. Snimio: Vanja


Staza cijelim putem vodi uz rijeku, odvojena od nje tek nizom stabala, uz povremene poglede na drugu obalu te na brdo na kojem se nalaze ruševine Susdgrada. Nakon cca 20 minuta hoda staza izlazi na livade pored ušća Krapine u Savu i pretvara se ponovo u kolski put kojim se povremeno služe ribiči. Put vodi uz rijeku Krapinu i prolazi ispod željezničkog i cestovnog mosta nakon kojeg se penje na cestovni most i prelazi Krapinu. Odmah nakon mosta treba skrenuti desno i ponovo proći ispod oba mosta nakon kojeg se nalazi ruševni bunker iz Drugog svjetskog rata. Na tome mjestu treba nastaviti uz nasip koji kreće u smjeru zapada, paralelno sa Savom. Nasip i makadamska cesta pored njega prolaze ispod obilaznice i zatim cesta prelazi nasip i jedan njen odvojak skreće u smjeru željezničke stanice Zaprešić dok ona nastavlja prema jezeru Zajarki koje je nastalo kao šoder-graba, ali se postepeno sve više pretvara u sportsko-rekreacioni centar poput Jaruna. Cestom se uz jezero može nastaviti vožnja prema centru Zaprešića, ali i dalje prema zapadu, usporedno sa rijekom Savom, dok je naša mala grupica šetnju završila na pivcu u lokalu "Zlatno jezero" nakon kojeg smo preko livada došli do nedaleke željezničke stanice i vlakom se vratili u Zagreb.

Kao zaključak: Koliko sam uočio, ne postoji niti najmanja prepreka da se tim putem ne uredi pješačko-biciklistička staza kojom bi se omogućila sigurna i lijepa veza Zaprešića sa Zagrebom!.



Zmijica na koju smo naišli po putu. Snimio: Vanja


Ne baš spektakularno ušče rijeke Krapine u Savu. Snimio: Vanja


Meglenjak sa južne strane. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prema mostu preko rijeke Krapine. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zanimljiv pogled na podnožje cestovnog mosta. Snimio: Vanja


Cestovni most odozgo, zajedno sa tipičnom ogradom iz ranih 80-ih i starom pločom s imenom rijeke. Snimio: Vanja


Silueta željezničkog mosta. Snimio: Vanja


Most s druge obale .. Snimio: Vanja


... zajedno sa ruševnim bunkerom. Snimio: Vanja.


Ispod obilaznice ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sjedaća garnitura za slučajne namjernike ... Snimio: Vanja


Meglenjak sa zapada. Snimio: Vanja


Jezero Zajarki. Snimio: Vanja


Opanačke ... Snimio: Vanja


Na kraju dana ... Snimio: Vanja


Povratak u Zagreb. Snimio: Vanja

Oznake: sava, podsused, Zaprešić, Zajarki, bicikl, šetnja

Nepraktični "češalj" uz caffe bar "Brooklyn". Snimio: Vanja


Stiglo je proljeće i zaista više nema razloga da se na svjetlo dana ne izvuku bicikli i njima krene na posao, u školu, na faks, u kupovinu (prije tri dana sam iznenadio jednu ženu kada sam sa dućanskim kolicima gotovo punima stvari stao pored bicikla i počeo u bisage i torbe trpati stvari - sve je stalo, bez problema ) ...

A kad se tako vozam(o) simo-tamo, što vođen(i) poslom, što razonodom dođe vrijeme i da se negdje parkiram(o). A tada nije uvijek lako ... jer, ako to želim(o) učiniti na lijep i pristojan način, da ne ometam(o) promet ili pak uništavam(o) nečiju ogradu, prometni znak, drvo, tada treba naći namjenski parking za bicikl. Njih se još i nađe tu i tamo, no najveći je problem što je većina njih zapravo posve nepraktični, kao da je proizvođače samo zanimalo na koji način zadovoljiti formu, a pritom čim više otežati posao vlasnicima bicikala.

U posljednja tri mjeseca provozao sam se dvaput svim (ali baš SVIM!) ulicama Prečkog i pregledao kakve su mogućnosti parkiranja bicikala na na mjestima gdje je veći promet i evo kakvo je stanje na terenu!


Krenut ću sa dobrim primjerima:

- Grad (preko firme Zrinjevac) je još prošle godine postavio 6 "klamerica" pored apoteke u Ulici Slavenskoga
- ove godine akcija je nastavljena na još tri lokacije:
- 4 klamerice pored Knjižnice Prečko
- 3 klamerice pored polazne autobusne stanice u Ulici Slavenskog
- 3 klamerice pored kućice tramvajskog otpremnika na okretištu tramvaja
- 2 klamerice već odavno postoje pored privatne apoteke preko puta Shopping centra Prečko (Ulica Slavenskog)

Dakle, u cijelome kvartu postoji kvalitetno mjesto za parkiranje 36 bicikala (svaka klamerica može kvalitetno udomiti po 2 bicikla).



3 + 6 klamerica kod Knjižnice Prečko. Snimio: Vanja


Dvije dobre "klamerice" ispred apoteke u Ulici Slavenskoga. Snimio: Vanja


Klamerice kod polazne stanice autobusa. Snimio: Vanja


Kod okretišta tramvaja. Snimio: Vanja


I, na žalost, to je to što se tiče zaista dobrih vijesti, sve drugo spada u više ili manje nepraktična rješenja koja su ponekad čak tragikomična u svojoj neupotrebljivosti (pogledajte neke od "češljeva"), ponajviše zato što ne drže bicikle (naslanjaju se jedan na drugi odnosno padaju ako nema oslonca među drugim biciklima), moguća su oštećenja, a i vezanje je vrlo nepraktično i nesigurno (veže se samo prednji kotač, znači da je sve drugo ponuđeno lopovima).

Ako vas zanima više detalja o "klamericama" ("good guys") i "spiralama" ("bad guys"), pogledajte ove linkove koji vode na tekstove na web stranici "Sindikata biciklista"!
(oba su teksta iz 2014. godine, ali još uvijek VRLO aktualna!)

A sad, krenimo redom uzduž i poprijeko Prečkog:

- Osnovna škola Nikole Tesle - 5 mjesta u zidnoj varijanti "češlja"
- tržnica Prečko - 4 mjesta u "češlju"
- kafić "Brooklyn" - 4 mjesta u "češlju"
- kafić uz tržnicu - 4 mjesta u reklamnom stalku
- trgovina "kod Arapa" - 4 mjesta u reklamnom stalku
- DVD Prečko - 5 mjesta u reklamnom stalku konkurencije
- trgovina Spara u Dobronićevoj ulici (bovša Diona) - 3 mjesta u nepraktičnom stalku
- trgovina Spara u Petrovaradinskoj ulici (bivša Diona) - 4 mjesta u "češlju"
- trgovina "Billa" - 10 mjesta u dva "češlja", jedan ispred trgovine i drugi iza nje, na parkingu
- igračnica "Admiral" - 7 mjesta u "češlju"
- Dom kulture u ulici Prečko - 14 mjesta u dva "češlja"
- Dom zdravlja - 5 mjesta u "češlju"
- caffe bar "Times" u Beethovenovoj - 3 mjesta u "češlju"
- parking uz Shopping centar Prečko (istočna strana, na pločniku) - 20 mjesta u tri "češlja"
- kod ulaza u krojačku radionicu uz park - 3 mjesta u "češlju"
- parking uz Zagrebačku banku u Ulici Slavenskoga - 3 mjesta u "češlju"
- igračnica "Gogs" na ćošku Tijardovićeve ulice - 3 mjesta u "češlju"
- solarij "MegaSun" u Ulici Slavenskoga - 5 mjesta u "češlju"
- trgovina "Vindija" u Ulici Slavenskoga - 4 mjesta u reklamnom stalku
- dječje igralište kod Baranovićeve ulice - 7 mjesta u "češlju"

Rezultat je 117 mjesta u lošim stalcima prema 36 mjesta na "klamericama" ... nije baš neki omjer.



Tržnica Prečko, parkiralište tik uz ulaz u javni WC. Snimio: Vanja


Stalak uz kafić na tržnici Prečko. Snimio: Vanja


Isti stalak desetak metara dalje, uz čuveni dućan "Kod Arapa". Snimio: Vanja


Trgovina "Spar" u Dobronićevoj ulici. Snimio: Vanja


Nepraktični stalci na zidu Osnovne škole Nikole Tesle. Snimio: Vanja


Ispred Doma kulture Prečko. Snimio: Vanja


Kod Doma zdravlja Prečko. Snimio: Vanja


Ispred trgovine "Billa" ... Snimio: Vanja


Uz Shopping centar Prečko, nepraktični "češljevi" u kojima nitko ne parkira bicikl, već ih ljudi vežu za stupove ulične rasvjete, drveće, znakove ... Snimio: Vanja


Kod Zagrebačke banke. Snimio: Vanja


Solarij. Snimio: Vanja


Gotovo nezamjetni stalci ispred igračnice ... Snimio: Vanja


"Češalj" kod krojačice ... Snimio: Vanja


Sponzorski stalak kod trgovine "Vindija". Snimio: Vanja


Na dječjem igralištu kod Baranovićeve ulice. Snimio: Vanja


I, na kraju, evo i liste mjesta gdje bih očekivao mogućnost parkiranja za bicikle, ali ih nema:

- Dječji vrtić Prečko, objekat u Jarnovićevoj ulici
- pizzeria Forte u Jarnovićevoj ulici
- crkva Presvetog trojstva
- caffe bar Flash u Ulici Dore Pejačević
- caffe bar "Žuta" kod tržnice
- gostionica "Marinero"
- pečenjarnica "Grana"
- gostionica "Stari kotač"
- "The Red Apple pub" u Odakovoj ulici
- dvije trgovine u Odakovoj ulici
- sportski centar Prečko
- gostionica "Kod Dede"
- apoteka u ulici Prečko (kod Doma kulture)
- Osnovna škola Prečko
- trgovina u Beethovenovoj ulici (bivši "Konzum")
- malonogometno igralište u Parku Emila Cossetta pored Shopping centra Prečko
- Dječji vrtić Prečko, objekat u Tijardovićevoj ulici
- trgovina "Dandy" i caffe bar pored nje

Zaključak?

Lijepo je što vidim da su vlasnici/korisnici objekata javne namjene počeli primjećivati potrebu za omogućavanjem parkiranja bicikala. Prečko je posve ravan kvart sa dobrim mogućnostima za vožnju bicikla i uz glavne prometnice (biciklističke staze uz Zagrebačku aveniju i Matetićevu ulicu) i po manje prometnim ulicama, a postoji i dobra mreža pješačkih puteva kroz kvart po kojima se također može voziti bicikl uz dužan oprez prema pješacima. A ono što nije lijepo je što su ta parkirališta u pravilu nekvalitetna i nespretna za upotrebu. Nadam se da će se to ipak mijenjati!



Najgori "češalj" od svih, ali ne unutar Prečkog, već malko izvan granice, kod Super Konzuma u Španskom. Snimio: Vanja


Ako vas više zanima ta problematika, bacite pogled i na neke preostale moje tekstove koji se bave problemom parkiranja bicikala u Zagrebu, Austriji i Nizozemskoj.

Oznake: preko, trešnjevka, bicikl, parkiranje

Možda se još netko sjeća mog lanjskog posta kojim sam povodom svjetskog Winter Bike To Work Day-a pozivao na dolazak na posao biciklom ... lani je taj dan bio petak, 13. (također veljače), a ove godine je taj specijalni dan baš danas, na petak, 10.02. Pogledajte OVDJE web stranicu svjetske organizacije (na žalost, prikaz rezultata po gradovinam se srušio zbog prevelikog prometa )

Usput, prije 3 dana je na službenoj listi Zagreb bio na prvome mjestu (na svijetu!) na ljestvici gradova, a Hrvatska na šestome među zemljama po broju prijavljenih sudionika!

A kako je bilo danas na putu?

Ujutro krenuh iz svog kvarta, svratih na plac ...



Tržnica Prečko, zaustavljanje po kruh i jutarnje pecivo. Snimio: Vanja


... zatim se slikah za dokumentaciju na biciklističkoj stazi na Matetićevoj-Ronjgovljejevoj ulici (koju većina zove i Horvaćanska cesta ) ...



Snimio: Vanja


... usputna fotka ...



Ulica Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


... usputno sretoh još biciklista ...



Zagrebačka avenija, kod Staglišća. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, kod Ilirske ulice. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja


Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja


... i na kraju zavezah bicikl u krugu firme. Do ulaza u firmu sretoh 29 biciklista, a u i oko firme je bilo 67 bicikala (prebrojano prije pola sata, oko 12:30).



Snimio: Vanja


Danas me još čeka poslije posla vožnja do okolice Kvatrića na jednu večernju radionicu i potom vožnja nazad do Prečkog, sve skupa 20-25 km ... nije loše!

Oznake: bicikl, winter bike to work day, Zima, trešnjevka

Nekad zelena boja može poslužiti za maskiranje čak i zimi!



Savska cesta. Snimio: Vanja


Prozorska ulica, Knežija. Snimio: Vanja

Oznake: zeleno, mimikrija, Savska cesta, bicikl, Prozorska ulica, dječje igralište, knežija, trešnjevka

Ulica braće Domany. Snimio: Vanja


Vjerojatno već znate da mi je bicikl vrlo drago prijevozno sredstvo i najradije bih njime obavljao većinu vozikanja po gradu i okolici ... U toplije doba godine se toga držim prilično dobro i autu pribjegavam samo kada moram voziti veće količine stvari ili razvažam svoju familiju ... no, zimi mi to ne uspijeva. Što se samog prijevoza od točke A do točke B tiče, tu stvari čak i ne stoje tako loše - na temperaturama ispod nule sam oblačio debele čarape, preko hlača navlačio šuškavac-hlače, a gore sam na sebe stavljao nekoliko slojeva odjeće, sa šuškavcem kao zaštitom od vjetra kao posljednjim slojem. Naravno, debele rukavice su obavezne, debela kapa također, a kao ključni dio odjeće se pokazala marama oko vrata koju sam stavljao i preko nosa. Zašto? Zato što bi mi se tokom vožnje nos smrzne za 2-3 minute i nakon toga je često krvario ... nezgodno, pogotovo po ovakvim hladnoćama kakve su posljednjih tjedana. Sa maramom preko nosa sa to nije tako često događalo, ali opet jest tu i tamo ...

Dakle, to sve više ili manje ipak dobro radi kada je u pitanju prijevoz bez usputnih zastajkivanja ... no, kada treba napraviti neku usputnu pauzu (špeceraj, knjižnica, apoteka ...) tada se cijeli moj sistem oblačenja raspada. Naime, čim uđem u topao prostor počinje znojenje i naprosto se ne mogu tako brzo skidati koliko brzo navaljuje vrućina ... posljedica je znojenje, a uznojen ponovo izaći van na hladnoću je grrrrrozno .... brrrr, to ne bih nikome savjetovao!

I tako se ja baš nisam puno navozio bicikla ove zime, ali sam sa zanimanjem gledao kako su drugi biciklisti obučeni i opremljeni za hladnoću i sve druge uvjete ... na žalost, nemam baš puno fotki jer je teško poslikati ovakve "pokretne modele" u ove sive dane ... ali, evo nekoliko foto ulova snimljenih tokom posljednja dva zimska mjeseca!

Svaka im čast na izdržljivosti!



Zeleni val. Snimio: Vanja


Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Ulica grada Vukovara kod Trešnjevačkog placa. Snimio: Vanja


Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Moja malenkost u jednom od ne tako čestih zimskih izdanja na biciklu, raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste ... Snimio: Nepoznati prolaznik mojim foto aparatom.


Što se pak broja biciklista ove zime tiče, u moju je firmu i po najgorem vremenu (snijeg, jutarnja temperatura ispod -10) dolazilo 30-tak ljudi na biciklima, a ove dvije fotke snimljene u snježno jutro (oko 8h) na raskršću Zagrebačke avenije i Selske ceste pokazuju da su se ljudi vozili zaista po svakom vremenu.



Zagrebačka avenija, staza u smjeru zapad-istok. Snimio: Vanja


Selska cesta, staza u smjeru sjever-jug. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, hladnoća

Detalj novouređene i još neotvorene Gajeve ulice, snimljen jučer, 29.11.2016. Snimio: Vanja


Već dugo vremena nije bilo bitnijih (dobrih) novosti vezanih uz zagrebačku biciklističku infrastrukturu - posljednja je bila, ako se ne varam, otvaranje nove biciklističke staze od Buzina do Velog polja u smjeru Velike Gorice (nisam ju još posjetio, ali kažu da je staza vrlo dobra uz tek poneki promašeni detalj), a prije toga .. eh, teško je sjetiti se, valjda dugo očekivana promjena gradskog kursa kojom se umjesto omraženih i jedva upotrebljivih spirala za parkiranje bicikala napokon počinju postavljati korisnicima i biciklima puno ugodnije "klamerice".

Ali, kako ovih dana očekujemo otvaranje novouređene Gajeve ulice saznao sam od kolega u "Sindikatu biciklista" kako su, na opće iznenađenje, uočili novosti u uređenju biciklističkog prometa u toj ulici! Posljednjih smo godina navikli da se to pitanje rješavalo uglavnom politikom "kista i boje" tj. postavljanjem (farbanjem ) biciklističke staze na pločnik čime nisu bili sretni niti pješaci niti biciklisti jer je na uskim gradskim pločnicima u pravilu nemoguće naći dovoljno mjesta za jedne i druge i onda se takvim stazama zapravo samo unosio razdor između tih dviju "nemotoriziranih" grupa u prometu. Najbolji (odnosno najgori) primjer za to je uvođenje biciklističke staze uz južni "zeleni val" (smjer istok) gdje jedva da ima mjesta za mimoilaženje pješaka i biciklista, a kad se uz to dodaju posebni problemi na nekim istaknutim mjestima (recimo, prekid staze u blizini križanja sa Trgom kralja Tomislava) cijela je ta priča posve promašena. S druge se strane pokazalo da je biciklistička traka uz sjeverni "zeleni val" (smjer zapad) jedna od najboljih u gradu jer ne dovodi do konflikata između pješaka i biciklista i ona zapravo ima samo jedan bitan problem (vrlo važan) - izrazito loše riješen završetak staze kod Savske ceste na kojem biciklisti nemaju mogućnost normalnog prelaska na cestu već su po zakonu osuđeni da se prije inače vrlo prometnog raskršća siđu s bicikla i uguraju se među pješake (bilo bi puno bolje i sigurnije da se staza nastavila preko raskršća pa da se tamo biciklisti prebace na sjevernu stranu Klaićeve ulice).



Izrazito loš primjer biciklističke staze na južnom "zelenom valu" (Interkonti - Sheraton) kojom se pješacima oduzima gotovo pola pločnika i dovodi u konflikt bicikliste i pješake. Snimio: Vanja


Nešto bolji (zbog veće širine pločnika), ali još uvijek nedovoljno dobar pristup rješavanju biciklističkog prometa - Petrinjska ulica. Snimio: Vanja


Dobro rješenje biciklističkog prometa - biciklistička traka na sjevernom "zelenom valu" (Džamija - HNK). Snimio: Vanja


No, vratimo se mi Gajevoj ulici koja donosi dvije velike novosti, uvođenje "sharrowsa" i "Bike boxova", prometne signalizacije kakve još nije bilo u Zagrebu, no česta je u drugim zemljama.

Prije svega tu su "sharrowsi" (Hrvatski prijevod: oznake za zajedničko prometovanje biciklista s motornim vozilima na kolniku) koji bi vozačima motornih vozila trebali sugerirati da je ta prometna traka namijenjena i za biciklističku upotrebu te da na njih obratiti posebnu pažnju. Zagreb je do sada imao tek nekoliko takvih znakova, u Rakovčevoj ulici, koji su tamo (kako sam načuo ... ) postavljeni ilegalno. No, u svijetu takvih znakova ima puno, a ponajviše u jednosmjernim ulicama gdje je biciklistima dozvoljen promet i u smjeru suprotnome dozvoljenom motornim vozilima. Ovdje to nije slučaj (na žalost, mislim da bi se našlo prostora i za takvu primjenu), ali ... ipak je to presedan koji će, nadam se, zaživjeti i u drugim ulicama.

Druga novost je pojavljivanje "bike-boxova" (Hrvatski prijevod: površina za zaustavljanje biciklista u raskrižju) koji bi na mjestima gdje su biciklisti najugroženiji (pri polasku na raskršćima) dodatno povećalo njihovu sigurnost dajući im bolju vidljivost i prostor da uhvate brzinu kojom se mogu dalje rkretati ravnopravno sa ostalim vozilima. U drugim zemljama su ti "boxovi" nešto rjeđi od "sharrowsa" i često se rade na mjestima gdje biciklisti žele/moraju mijenjati smjer i trebaju pričekati trenutak za prolazak (npr. kod lijevog skretanja).



"Sharrowsi" u Gajevoj ulici - na žalost, ostaje problem nedovoljnog razmaka uz parkirane aute čija vrata pri otvaranju ugrožavaju bicikliste - vpzači auta (i ja sam među njima ) pogledajte OVDJE kako je jednostavno spriječiti takve probleme! Snimio: Vanja


"Bike box" na pristupu Gajeve ulice Teslinoj - uočite nepravilan položaj bijele linije za zaustavljanje! Snimio: Vanja.


(neke od primjena ovih znakova pogledajte i u OVOM mojem članku napisanom za web portal Pogledaj.to prije dvije godine)

Nadam se da će ovi noviteti zaživjeti u prometu i da će ih se svi vozači (i motornih vozila i bicikala) i pridržavati!

Za kraj, još kratki spomen dva najvažnija od nekoliko sitnih minusa - bijele poprečne trake za zaustavljanje motornih vozila moraju biti postavljene prije, a ne nakon "bile boxova" (kao što je sada) jer se automobili moraju zaustaviti iza njih, a isto tako ni prijelazi postojećih biciklističkih staza (oba zelena vala) preko zebri nisu izvedeni u skladu sa propisima (uz bijele kvadrate s obje strane). Nadam se da će ti detalji uskoro biti ispravljeni obzirom da "Sindikat biciklista" upravo priprema dopis za građevinsku inspekciju i MUP.

Oznake: bicikl, Gajeva ulica, centar, sharrow, bike box

Vozeći se biciklom na posao sretoh jutros na Zagrebačkoj aveniji neobičnog putnika na biciklu za kojeg je bilo posve jasno da je stigao iz daljine. Stao sam i pitao ga treba li pomoć pa mi je ispričao da je krenuo prema Ptuju i pitao me za put koji bih mu mogao preporučiti ... poslao sam ga prema Podsusedu i predložio mu, ako mu se ne žuri, da zaobiđe neugodan dio između Podsuseda i Zaprešića pomoću skele kod Medsava, a zatim da nastavi do Zaprešića, Zaboka, Krapine i dalje prema Macelju i Ptuju.

Usputno sam saznao da je iz Malezije, biciklom je krenuo iz Istanbula prema Baselu .. zanimljiv put i to ne baš u najugodnije doba godine za bicikl. Ali, neka, za velika putovanja svako je vrijeme dobro ako je putnik za njega spreman, a ovaj to očito jest.

Sretan mu put!



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zagrebačka avenija, trešnjevka, malezija

Najvjerniji čitatelji bloga će se možda sjetiti jednog od mojih postova vezanog uz bicikliranje po našem gradu - u ljeto 2012. objavio sam prijedlog (vidi OVDJE) za izgradnju/uređenje biciklističke staze od Glavnog kolodvora do Sesveta koja bi vodila najdirektnijim mogućim putem, uz željezničku prugu, i ne bi iziskivala velika ulaganja već bi se uglavnom koristila postojećim "zelenim koridorom" uz prugu. U međuvremenu je taj prijedlog već više puta bio "na stolu", prvenstveno vezano uz moju suradnju sa udrugom "Sindikat biciklista" (čiji sam i član) koja ga je u raznim prilikama nudila kao jednu od mogućnosti rješavanja pitanja biciklističkog prometa na istoku grada (između ostaloga, Sekcija mladih Udruženja arhitekata Zagreba je prije 2-3 godine napravila idejno rješenje za taj prijedlog).

I, ovih dana me je jako iznenadila vijest da je sam Grad pokrenuo neku akciju vezano uz tu ideju, dapače, predloženo je idejno rješenje biciklističke magistrale Zagreb istok koje donosi prijedlog za magistralnu biciklističku stazu koja bi vodila od Studentskog centra sve do Dugog Sela upravo koristeći taj zeleni koridor uz željezničku prugu. Pogledajte ga OVDJE!

Do 26.10.2016. moguće je dati komentare na taj prijedlog i molio bih sve vas koji čitate ovaj post, a zanima vas ova tema da pogledate prijedlog i date vaše mišljenje, a bit će mi drago i ako ćete ga dati i meni, bilo kao komentar na ovaj post, bilo u posebnom mailu jer će, vjerujem ova priča na mome blogu sigurno imati još nastavaka.
Hvala!



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, sesvete, Dugo selo

... danas, između 17:11 i 17:21.

Pored mene je prošlo cca 150 ljudi, od toga bar tri četvrtine na biciklu ili gurajući bicikl. Snimih 28 fotki, ovdje su najbolje ... proživite sa mnom tih 10 minuta kasnoga ljeta uz Savu i njene mostove!
























Sve fotke snimio Vanja.

Oznake: trešnjevka, novi zagreb, SAvski most, bicikl, sava

Nasred zapadnog kolnika Mosta slobode. Snimio: Vanja


Ovih ljetnih dana se naš grad nemilice raskopava i gledajući popis ulica koje dobivaju nove asfaltne slojeve čini se kao da je u blizini grada odjednom pronađen nepresušan izvor besplatnog asfalta. U ovom trenutku ne bih htio ulaziti u rasprave da li je takvo masovno asfaltiranje nužno (vidjet ćemo kako će te ulice izglesdati nakon radova ...), već mi je zanimljiva činjenica kako svi ti radovi zadaju glavobolju vozačima automobila (sva sreća, ljeto je pa su gužve ipak puno manje), dok biciklistima zapravo donose nove neobične trenutke za pamćenje.

Jučer sam tako imao priliku rano ujutro, na putu do posla, proći biciklom Selskom cestom na dijelu između Zagrebačke avenije i Ozaljske ulice, upravo tamo gdje je u toku asfaltiranje (u to je doba cesta bila puna radnika i strojeva), dok sam popodne prošao biciklom Ulicom Većeslava Holjevca između Slavonske avenije i Avenije Dubrovnik gdje se također obavljaju radovi. U vrijeme mog prolaska, oko 17:30, na cesti više nije bilo radnika već tek poneki stroj tako da sam imao priliku gospodski se provozati sredinom zapadnog kolnika mosta što je zaista jedinstven doživljaj!
(jedini problem su bile rupe oko metalnih dijelova na spojevima pojedinih dijelova mosta zbog kojih sam se morao oprezno voziti)



Radnici na Selskoj cesti. Snimio: Vanja


Radovi u toku na Selskoj cesti. Snimio: Vanja


Pogled sa Mosta slobode prema gradu. Snimio: Vanja


Pogled s mosta prema jugu. Snimio: Vanja


U blizini Velesajma ... Snimio: Vanja


Možda se netko od vas sjeća i mojih prethodnih sličnih postova - evo recimo jednoga iz 2011. (prolazak Jadranskim mostom uz tramvajsku prugu za vrijeme rekonstrukcije) te jednoga iz 2014. (vožnja biciklom do Zaprešića po Aleji grada Bologne dok je jedan trak bio zatvoren zbog saniranja klizišta).

Oznake: Radovi, bicikl, Selska cesta, trešnjevka, Avenija Većeslava Holjevca, ljeto

Dobronićeva ulica, Prečko. Snimio: Vanja


Cure znaju da je u hladu ugodnije ... a i da biciklistički vjetar u kosi bar malko ublažuje vrućinu.

Drago mi je što (još uvijek) vidim dosta djece na biciklima, romobilima i rolama iako, siguran sam, mnogi ne mrdaju iz klimatiziranih stanova i svjetlećih ekrana u zamračenim sobama.

A ako netko želi radikalno osvježenje nek klikne na ovaj link na post koji sam objavio pod ovim naslovom prije 7 godina!

Oznake: bicikl, Dobronićeva ulica, preko, igra, vrućina, djeca

Vrlo rijetko prolazim biciklom uzduž Ulice grada Vukovara tako da ne znam koliko je ažuran ovaj brojač biciklista kojeg je postavilo Gradsko poglavarstvo prije godinicu-dvije, no činjenica je da on još i dan-danas privlači pozornost većine biciklista koji prolaze tom frekventnom stazom koja je možda i najugodnija biciklistička poveznica gradskog zapada i istoka.
(... a baš i nema neku osobitu konkurenciju uz jedinu sjeverniju vezu uzduž Zelenog vala, onu južniju, bučnu i vruću, uzduž Zagrebačke/Slavonske avenije, ugodan, ali već vrlo južan, savski nasip i bezveznu stazu uz Aveniju Dubrovnik na kojoj nisu predviđeni prelasci raskršća za bicikliste.)

Znatiželjan kakav već jesam odlučio sam za jednog od (rijetkih) prolazaka malo ispitati taj brojač pa sam prošao pored njega u jednom smjeru (zabilježio je moj prolaz), došao do semafora nakon brojača i zatim se okrenuo i vratio nazad ... i, na moje čuđenje, brojač nije zabilježio moj drugi prolaz!

Prva mi je misao bila da su mu senzori vrlo udaljeni jedan od drugoga tako da mu se ne pobrkaju prolasci simo-tamo, no čini mi se ipak vjerojatnijim da on registrira samo prolaske u dozvoljenom smjeru biciklističke staze (od zapada prema istoku), a ne i obrnuto (od istoka prema zapadu).
Kaj vi mislite?



Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Ulica grada vukovara, brojač

Horvaćanska cesta, most preko potoka Vrpačaka, veljača 2015. Snimio: Vanja


Nakon 12 godina zajedničkog druženja danas se pozdravljam sa svojim vjernim prijateljem iz proteklog desetljeća, svojim good old Biciklom. Kupio sam ga 2004. godine u nekadašnjem biciklističkom dućanu u Rudeškoj ulici (kod potoka u Vrbanima), bio je marke "Rog", iako, kako mi je tada prodavač rekao, nije imao nikakve veze sa poznatom bivšom slovenskom tvornicom bicikla već je bio tako imenovan iz čisto sentimentalnih razloga od naše uvozničke firme. Služio me je dobro sve ove godine, prevozio je sa mnom u sjedalici oboje moje djece (sada su već skoro 16 i skoro 12), bio je sa mnom u Beču, Trstu, nekoliko puta u Grazu i okolici, uz rijeku Muru ... a koliko smo kilometara zajedno napravili pojma nemam, no bilo ih je podosta.

Lani je već počeo malo-pomalo otkazivati, a i bio mi je mrvicu pretežak za stavljanje na nosač na auto pa sam odlučio kupiti si nešto novo i laganije (Nakamura trekking na akciji za cca 2000 kn), a njega je preuzeo sin. No, sad si je i on zaželio nešto novo, naišla su i sniženja tako da se sad i sin vozi na novom biciklu, a starog smo odlučili udomiti kod nekoga kome će i on ovakav, u godinama, značiti nešto. I, tako on danas, zapakiran u kartone, čeka da ga špedicija odveze put Opuzena gdje ga čeka novi vlasnik pronađen preko Njuškala ...

Kad se već osvrćem na svoju biciklističku prošlost, moj prvi pravi bicikl, ljubičasti Pony (neobičan - nije imao torpedo kočnice, kao većina Ponyja, već obične) sam dobio u prvom razredu osnovne. Vozao sam se s njime punih 18 godina, sve do 1989. i diplome kada sam si sa zaostacima stipendije (diplomirao 3 mjeseca prije roka ) kupio tadašnjeg kralja na dva kotača, Rogov Maraton.

Sa Ponyjem sam bio svugdje, od vrha Sljemena i Mokrica pa do Kumrovca i Vukomeričkih gorica, a Maraton me je odvezao puno dalje, s njime sam bio i u Hamburgu, Amsterdamu i Parizu, Logarskoj dolini i na Mljetu, a sa mnom je otišao i u Beč kad sam se tamo preselio ... sve dok ga jednog dana 1997. nisu ukrali na željezničkoj stanici Rennweg. Tad sam na brzinu kupio zamjenu koju sam odvezao na nekoliko mjeseci u Švedsku gdje sam se s njime preovozao uzduži poprijeko po provinciji Blekkinge ... pa onda s povratkom u Beč ponovo po gradu i okolici, a poveo sam ga sa sobom i nazad u Zagreb gdje me je služio sve do već spomenute 2004. kada su mi ga maznuli iz podruma moje zgrade ... i kada sam se upoznao sa danas odlazećim Rogom.

Eto, 45 godina na biciklu, a do sada sam promijenio samo 5 dvokotačnih međunožnih gurala (18 Pony, 8 Maraton, 7 austrijanac, 11 Rog, 1 Nakamura) ... dobri se prijatelji dugo druže.



Na talijansko-slovenskoj granici kod Trsta, travanj 2014. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Putovanja, Rog

Vjerujem da ste čuli za umjetničku akciju Pastelizacija pločnika, koja se već godinama odvija u sklopu festivala Cest is d'best pa će se tako održati i ove godine, za samo 6 dana, 26.05.2016. u 10h na Zrinjevcu.

No, čini se da se ta akcija jako sviđa i Gradskom poglavarstvu koje je malko uranilo sa svojim "farbanjima", pogledajte kakvu su oni kompoziciju složili na raskršću Horvaćanske ceste i Ulice Hrvatskog sokola!



Snimio: Vanja


A sad ozbiljno ... Već sam puno puta pisao o ogromnoj količini problema vezanih uz biciklističku infrastrukturu Zagreba i teško je reći koji su problemi od svih tih najveći i najvažniji. No, kad se krene od onih koji najviše nerviraju i bicikliste i sve druge učesnike u prometu onda je to neadekvatno i besmisleno označavanje biciklističkih staza. Kod velikog broja staza označeni su samo segmenti između križanja, što bi značilo da na svakom takvom raskršću biciklisti moraju sići sa bicikla i pregurati ga. Na žalost, još nisam stigao dovršiti svoje istraživanje koliko takvo sjeckanje staza oduzima vremena kod vožnje bicikla, no moji prvi grubi pokazatelji baš za biciklističku stazu uz Horvaćansku cestu pokazuju da se za vrijeme vožnje (vožnje?) od Prečkog do Selske ceste četiri petine vremena (80%) provede gurajući bicikl preko raskršća, a tek 20% vozeći!

(za usporedbu, biciklistička staza uz Zagrebačku aveniju je propisno označena i nije fragmentirana, vidi OVDJE)

Naime, na cijelom potezu od Prečkog do Selske ceste tek je na raskršću sa Ulicom Hrvatskog sokola te kod Prosenikove ulice staza spojena preko raskršća, na svih ostalih 20-tak raskršća se po propisu treba sići sa bicikla, pregurati ga preko raskršća i zatim ga ponovo zajašiti - čak i kod preaska prilazima benzinskoj pumpi uz potok Vrapčak gdje na udaljenosti od 100 metara čak tri puta treba ponoviti taj isti manevar!)

Kad sam prvi put ugledao ovo farbanje sa fotki pomislio sam: "Super, napokon spajanje tih ficleka u cjelinu!" (da ne bude zabune, čak i zakon propisuje da je takvo spajanje nužno!) ... no, tada sam vidio da se na svim ostalim raskršćima ništa nije promijenilo. A što se desilo ovdje? Umjesto da se napravi jednostavan spoj crvenih linija i uskladi sa već postojećim prelascima preko kolnika, nepoznati autor projekta je zamislio čitavu posve nepotrebnu "petlju" ... a da ne govorim kako se novonafarbane trase ne poklapaju sa onima već postojećima uz zebre!

Nevjerojatno!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Horvaćanska cesta, Ulica Hrvatskog sokola, staze

Nečiji ima četiri noge, nečiji dva kotača, a nečiji jednu tipkovnicu ...



Zrinjevac. Snimio: Vanja


Zrinjevac. Snimio: Vanja

Oznake: zrinjevac, prijatelji, bicikl, pas, mobitel, park, centar

Zagrebačka avenija, nekad Mercator centar, a sada Konzum sa pratećim lokalima. Snimio: Vanja

Oznake: Zagrebačka avenija, trešnjevka, rudeš, trgovina, bicikl, Psi

Posljednjih desetak dana je zima snažnije stegla svoj ledeni zagrljaj ... iako su jutarnji meteorološki izvještaji svakog dana donosili neke druge temperature imao sam dojam da je svako jutro, barem prema našim kućnim termometrima, započinjalo sa -7 stupnjeva. Prošle godine sam i po takvim temperaturama povremeno išao biciklom na posao, no ove godine sam se nekako teško odlučivao na takvu akciju pa sam onda u najhladnijim danima putovao autom ili javnim prijevozom. No, veseli me to što sam uočio da je ove godine bitno više "zimskih" biciklista po gradu nego prije. Nema jutra da na putu do firme ne vidim bar 10-15 biciklista, a pregledavajući parkirališta za bicikle u i oko firme zaključio sam da je i najhladnijim danima na posao biciklom stizalo 20-30 biciklista što je posve dobar rezultat - prijašnjih godina se moglo na njima vidjeti tek nekoliko bicikala (za usporedbu, ljeti sam jednom nabrojao njih oko 150).

Jutros sam i ja krenuo biciklom na uobičajeni posjet placu, bilo je malko toplije, oko -3, a i ja sam se adekvatno opremio i nije bilo nešto posebno hladno (osim za prste - najgora točka je bila kupovina mlijeka na mljekomatu ), a zanima kako se proveo sin koji je sa kompićem iz kvarta potegnuo biciklom do centra grada, nisam posve siguran da su se obukli u skaldu sa temperaturom ... ali, definitivno je moguće biciklirati i u ovakvim uvjetima kad se čovjek dobro obuče.

Na žalost, po hladnoći i u rukavicama baš nije lako na brzinu izvući foto aparat pa poslikati zabundane bicikliste koji su često baš zabavni svojim šubarama, "naušnjacima", šarenim šalovima i gamašama tako da sam propustio uhvatiti neke od živopisnijih likova, no makar sam uspio uhvatiti ovu zebrasto-kožiranu biciklisticu koja je na čas zastala pred tramvajem ... nadam se da će još biti zanimljivog biciklističkog foto ulova ove zime u našem gradu, a koga ovakva tema više zanima nek baci pogled na čuvenu stranicu koja pokazuje stanje gradskog biciklizma u Kopenhagenu s posebnim osvrtom na modne detalje.
("skrolajte" malo niže za prave zimske snježne fotke!)



Draškovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, Draškovićeva ulica

Vjerovali ili ne, već je prošlo punih 6 dana od mog posljednjeg posta ... vrijeme je naprosto proletjelo!

Kao prvo, želim vam sa zakašnjenjem sretan Božić i nadam se da ste ga proveli na lijep način, sa obitelji, prijateljima i svim drugim vama najdražim osobama!

A isto tako se nadam da vam i ovi ostali međupraznički dani prolaze na lijep način, bez gužve sa poslom, jurnjave po trgovinama ili nekim drugim neugodnostima koje znaju svratiti u dane kada bi se kao "trebali" odmarati, a onda nas u tome ometa ili netko drugi ili si pak sami sebi uvalimo zadatke kako bismo izbjegli taj dugo očekivani odmor.

Ja ću vas pak u ovome postu vratiti nekoliko dana unazad, na Badnjak. Od svih ovih svečanih i prazničnih dana (imam sreću da se u mojoj firmi ne radi od 23.12. do 04.01. tako da praznike zaista doživljavam u punoj dužini) Badnjak i Stara godina su mi najdraži zbog atmosfere iščekivanja koja se uvijek naprosto osjeća u zraku. Božić i Nova godina su posve lijepi dani, nekad u skladu sa našim željama i očekivanjima, a nekad i ne, no posve sigurno im nedostaje ta magija očekivanja veselja i baš zato su mi ljpeši dan "prije" od onih "poslije".

A u te dane iščekivanja osobito me veseli prošetati gradom ili se provozati biciklom s kraja na kraj i osjetiti atmosferu ... često to učinim sa svojim omladincima, to je zgodna prilika da popričamo malo o svemu i svačemu dok neobavezno zagledamo ljude, izloge, ukrašene trgove i balkone. Ukratko, to su mi vrlo dragi trenuci praznika kada nema "poslova", "zadataka" i sličnoga, već smo posve slobodni priuštiti si neuobičajeni ležerni gradski sightseeing.

Ove godine je badnjačko vrijeme bilo toplo tako da smo kćer i ja (sin je ovoga puta pronašao zabavu sa svojim vršnjacima ) napravili poveći krug biciklom - od Prečkog preko Staglišća, Srednjaka, Trnja, kroz Pothodnik, pored the Klizališta na Tomislavcu i Jelačić placa do zasluženog odmora uz čaj i kolače u Milleniumu u Bogovićevoj da bismo se kući vratili uzduž Klaićeve, Baruna Filipovića, preko Oranica i Betlehemskog sela uz Zagrebačku cestu. Badnjačka atmosfera nam je pokazala gotovo pust grad sa centrom u kojem su se taman zaključavali dućani dok su prve večernje ptice izlazila iz svojih kuća, dok je toplina ponudila prizore poput košarkaša koji su u kratkim hlačama igrali košarku na Staglišću ili pak grupica koje su se okupljale po parkovima kao da je u najmanju ruku rujan.

Da ne duljim sad sa previše priče kada jedna fotka govori više od tisuću riječi, evo i kratkog foto albuma naše kružne badnjačke biciklističke gušt-ture!



Badnjački hakl na Staglišću uz školu. Snimio: Vanja


I dok dečki haklaju košaricu, cure su zabavljene svojim pretprazničnim razgovorima ... Snimio: Vanja


... a kćer i ja čekamo da se oslobodi ljuljačka pa da se malo pronjišemo. Snimio: Vanja


.. na kraju odustasmo. Snimio: Vanja


Ostatak igrališta je gotovo prazan ... no, tu i tamo svrati koji roditelj sa svojim djetetom željnim igre usprkos mraku i pretprazninom iščekivanju. Snimio: Vanja


Stiže jelka! Snimio: Vanja


Na putu do Trga ... i na Slavonskoj aveniji gužva jenjava. Snimio: Vanja


Bandićeva špricaljka sa techno-čestitkom projiciranom na vodene kapljice ... Snimio: Vanja


Na Zrinjevcu je više ljudi iako su gotovo svi štandovi već zatvoreni usprkos tome što još nije ni 18h ... Snimio: Vanja


Dašak nostalgije .... Snimio: Vanja


Mega-Baltazar! Snimio: Vanja


A osim njega u centru baš i nema života ... Snimio: Vanja


Završavamo našu badnjačku gradsku turneju u Betlehemsku selu uz POS-ovo naselje na Oranicama ... lijepo mjesto, baš u duhu Božića! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, badnjak, šetnja, grad, iščekivanje

Na današnji tmurni dan evo još jedne arhivske sunčane fotke otprije 15-tak dana .. jeste li već zapazili La Lineu kako upozorava na nedostajući komad biciklističke staze nedaleko Gradskog poglavarstva i Ureda Njegovog Veličanstva M.B.-a?



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Bilo bi dobro kad bi to bio usamljeni feler, no zapravo nema u gradu toliko žute boje koliko bi trebalo potrošiti na označavanje većih problema gradske biciklističke infrastrukture.

Ako vam se da, pogledajte dva filmića o toj problematici, jedan snimljen u Amsterdamu (gdje se biciklom služi trećina gradske populacije), a drugi u također nizozemskom gradu Groningenu koji je svjetski prvak u udjelu biciklističkog prometa (50 %) u gradu.

Oznake: bicikl, Vukovarska, La Linea

Novi parking za bicikle, dobro vidljiv čak iz daljine. Snimio: Vanja


Možda danas, u ovako kišan dan koji nikoga ne mami na ulicu, a ponajmanje na bicikl, nije naprikladnije pričati o biciklističkim temama, no zašto ne, pogotovo kad za to postoji jako dobar razlog. A taj je razlog novi parking za bicikle u trgovačkom centru CC1 West!

Do ovoga ljeta parkiralište za bicikle ispred centra je bilo zaista jadno: nekoliko niskih metalnih elemenata kod kojih je bila prava umjetnost zavezati bicikl, i zbog naguranosti i zbog opasnosti od "heksnšusa" kad čovjek mora maltene kleknuti da bi zavezao bicikl. Nije ni čudo što su se biciklisti, koji su tokom godina u sve većem broju dolazili u centar, otimali za druge mogućnosti vezivanja: uz ogradu parkirališta, nogare natpisne ploče, prometne znakove (pa su time stvarali prepreke pješacima) ... dakle, komfor je bio minimalan, a o ekstravagancijama poput krova nad glavom (pardon, biciklom) se moglo samo sanjati.

I, početkom ljeta su počeli radovi na gornjoj ploči cijelog auto-parkirališta, parking za bicikle je prebačen u kutak desno prije ulaza, uz još gore uvjete ... kad li je tamo negdje početkom rujna osvanuo i "brand new" natkriveni parking sa većim brojem bicikala!

"Wow!", bila je moja prva reakcija ... a nakon nešto pomijeg proučavanja je oduševljenje malko splasnulo, no još uvijek ostaje činjenica da je to sad jedan od najboljih parkinga za bicikle u gradu.

Dobre strane parkinga su slijedeće:

- krov - i to ne samo u slučaju kiše, već i ljeti, u slučaju jakog sunca, kada sic više ne mora biti usijan, a stvari u bisagama na pragu topljenja. Istina, u slučaju kiše s vjetrom malo će bicikala ostati suho, možda ne bi bilo loše dodati nekakav prozirni (plastični?) pokrov sa istočne strane gdje je i tako otvor prema podrumskom auto-parkingu i nema dostupa do bicikala?

- veći kapacitet - do sada se na stari parking moglo nagurati tek 20-30 bicikala, dok su ostali zauzimali mjesta po okolici, a sada je ovdje cca 40-50 mjesta. Po meni je to premalo, vjerujem da u vrhuncima prometa tu bude i bar 60-70 bicikala ... ali, dobro, nećemo cjepidlačiti.

- relativno lako zaključavanje bez puno saginjanja do poda ili pak forsiranje vezanja za prvi kotač



Ima tu i lošijih strana:

- već spomenuto vezivanje je moglo biti jednostavnije sa već poznatim "klamericama" koje su jednostavnije za upotrebu i bolje drže bicikl od ovih laganih metalnih elemenata

- pristup parkiralištu je nespretan: biciklistička staza koja udobno i sigurno vodi posjetioca do ulaza centra tamo nestaje. Dakle, biciklisti moraju na kolnik (iako ih većina nastavlja vožnju po pješačkoj stazi), a onda naglo moraju skrenuti lijevo ... a to stvara probleme. Biciklisti nakon silaska sa biciklističke staze prirodno silaze na desnu traku, no ovdje moraju iz lijeve trake skrenuti preko prilično prometne trake u suprotnom smjeru. Dakle, moraju prijeći preko prometne trake , što obično znači čekanje i to čekanje u lijevoj traci koju najčešće koriste oni nervozni koji jure čim prije doći u trgovine. Slično je sa izlaskom - iz parkirališta se izlazi na traku za izlaz van koja se združuje sa trakom koja izlazi iz podzemne etaže i biciklist ju mora prijeći u 30-tak metara kako bi dohvatio početak biciklističke staze desno kod izlaza iz centar (pogledajte zadnju fotku za ilustraciju). Mislim da bi sve bilo lakše kada bi se biciklistička staza nastavljala i kroz centar, paralelno sa pješačkom stazom i zatim provela uz zebru do parkirališta, a zatim i slično prema izlazu. Vjerujem da ima sigurno i puno boljih rješenja, no već i ovo bi učinilo te prelaske uočljivijim, jer ovako slijede odmah nakon silaska s Rotora (pretjecanje već spomenutih brzih vozača) odnosno tik nakon spoja sa pristupom iz podzemne garaže gdje zavoj i kosina smanjuju vidljivost.



Napokon i jedan parking sa krovom! Snimio: Vanja


Novi način vezivanja nije najbolji, ali nije ni tako loš, puno bolji od dosadašnjeg i spirala koji još uvijek prevladavaju po gradu. Snimio: Vanja


Pogled s odmakom - kako "legalno" ući u parking? Snimio: Vanja


Još veći problem - kako sigurno ući, a zatim još veći problem, kako izaći biciklom iz kruga trgovačkog centra? Snimio: Vanja


Na kraju, mislim da treba spomenuti i otvaranje "City placa" u CC1 i to iz jednog važnog razloga - uprava centra je prepoznala potrebe posjetilaca (potreba za nabavkom zdrave prehrane, potreba za biciklističkim parkingom) i učinila konkretne korake ka poboljšanju. Kamo sreće kada bi svi "nadležni" tako ozbiljno shvaćali potrebe građanstva, od gradskih struktura pa sve do državnih nam organa svih vrsta!


P.S. CC1 West je idealno odredište za dolazak biciklom - vrlo je loše povezan sa javnim prometom (autobus za Podsused sa Remize vozi dosta rijetko, a od najbližeg tramvaja, okretišta Prečko, ima 15-tak minuta hoda uz blatnjavu prečicu preko polja) i stanovnicima okolnih kvartova, od Malešnice i Prečkog pa nadalje, je bicikl dobar oblik transporta jer ih do centra doveze u manje od 15 minuta vožnje. U sličnoj su poziciji i recimo CC1 East i Arena centar, no njihovo je "zaleđe" ipak manje brojno pa više ljudi dolazi iz daleka, autima. S druge strane, Avenue Mall je odlično povezan javnim prijevozom, a i zgrade u okolici su vrlo blizu centru, za razliku od CC1 West koji pomalo osamljeno stoji na rubu grada.

Oznake: CC1 West, trgovački centri, trgovina, bicikl, jankomir

Snimio: Vanja


Stara Vlaška. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Malo je nedostajalo da i ja jučer ujutro krenem na posao i u večernje aktivnosti biciklom ... do 18:30 je sve bilo u redu, ali kasnije ........ biciklisti od jučer, nadam se da su vas toplina, suha odjeća, ručnik i vrući čaj po povratku kući brzo vratili u dobro raspoloženje!

Oznake: bicikl, kiša, jesen, Vlaška ulica, ljepotica

Već se godinama i desetljećima čudim nekim stvarima u našem gradu i nikako da se načudim ... a jedna od tih je i rekonstrukcija gradskih ulica i pločnika. Nekad se radovi obavljaju na mjestima gdje su potrebni, dapače nužni (svježi trešnjevački primjer: rekonstrukcija Trsatske ulice koja je bila u očajnom stanju), a nekad na mjestima kojima ama baš ništa ne fali. Isto tako, kad se radovi već rade, često se dešava da se neki lokalni problem uopće ne sanira i ne popravi, već i nadalje stoji (primjer: stube u Sokolgradskoj ulici kraj kojih se mogla napraviti i rampa - ali nije, vidi ovdje)

Najsvježiji takav primjer je rekonstrukcija pločnika u Horvaćanskoj ulici na dijelu od Selske ulice do Srednjaka (sjeverna strana). Pločniku je zaista trebala obnova jer je korijenje velikih topola posve nadiglo asfalt na dosta mjesta, no način na koji je pločnik obnovljen je posve besmislen. Tu se ponajviše radi o biciklističkoj stazi - na tom je dijelu ona bila, na posve tipično zagrebački način, posve izolirana, bez spoja biciklističke staze na postojeću drugu stazu uz Selsku odnosno na nastavak staze uz Horvaćansku cestu od Srednjaka na zapad. Po važećim propisima, biciklist bi, vozeći se recimo sa sjevera, biciklističkom stazom uz Selsku cestu i skrećući desno na zapad Horvaćanskom, trebao teleportirati sa kraja staze u Selskoj cesti na kolnik, a zatim, valjda gurajući bicikl doći do početka staze (kojih 10-15 metara dalje) u Horvaćanskoj cesti, zatim se voziti 50-tak metara stazom uz zgradu, potom se ponovo teleportirati na kolnik, zatim opet teleportacijom ili guranjem doći 30-tak metara dalje do slijedećeg početka staze da bi se onda mogao voziti slijedećih 50-tak metara bic. stazom do Srednjaka. Posve besmisleno, zar ne?

Kao alternativa tom bezumlju biciklistička staza se mogla jednostavno spojiti s kraja na kraj - ako možda projektan i izvođač i nisu htjeli ili imali dozvolu spajati stazu na krajevima, mogli su je bar spojiti unutar te svoje obnovljene dionice ... ali ne, to nije učinjeno.

Drugi besmisleni detalj je vođenje biciklističke staze po pločniku uz zgradu u Horvaćanskoj gdje je sada trgovina "Bille". Pločnik je tamo uzak i biciklistička staza tamo bespotrebno oduzima mjesto pješacima, jer bi se ona mogla mirne duše provesti po kolniku parkirališta gdje mjesta ima više nego dovoljno. Pogotovo je kritičan izlazak iz "Bille" gdje je staza ucrtana na manje od metra od samog ulaza/izlaza.

Eto, umjesto da se Zagreb riješi jednog lošeg rješenja na biciklističkim stazama, sada je ono samo dodatno "potvrđeno" .... šteta!
(na kraju, eto ipak jedne malecke koristi od radova - napokon je spušten rubnjak na prelasku preko parkirališta što je odavna bio veliki problem kojeg su nepoznati autori rješavali hrpicama betona uz rubnjak kako bi omogućili manje stresan prelazak preko tada visokog rubnjaka ...)



Pogled od Selske ceste. Uočite široko parkiralište ispred zgrade koje bi bez problema podnijelo i biciklističku stazu koja tad ne bi "gušila" pločnik. Snimio: Vanja


Preusko! Snimio: Vanja


Rubnjak je napokon spušten, ali je početak staze stavljen nepotrebno daleko ... i, zapravo, zašto je staza uopće prekidana? Snimio: Vanja


Dio prema Srednjacima je ispeglan ... Snimio: Vanja


... ali, staza ponovo slijepo završava prije raskršća. Biciklistu dragi, sjaši, guraj, opet zajaši ... i tako dvadesetak puta na cca 5 km staze uz Horvaćansku cestu/Matetićevu ulicu ... Nisam mjerio, ali siguran sam da to "sjeckanje" produžava vrijeme vožnje za skoro pa duplo. Tko bi se zapravo htio voziti po takvoj stazi slijedeći zakonske propise? A nije da zaista postoje neki stvarni problemi zbog kojih spajanje nije moguće ... Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, trešnjevka, Horvaćanska cesta, pločnik

Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, biciklistička staza

Biciklistička staza uz Dravu, u blizini Bistrice ob Dravi nedaleko Maribora. Snimio: Vanja


Biciklistička staza uz Dravu pred Mariborom. Snimio: Vanja


Kad sam već bio biciklom u Mariboru (vidi jučerašnji post!), rekoh, ajd da vidim malo kako je uz Dravu. Em sam očekivao pregršt ugodne rječne atmosfere, em sam poželio usporediti austrijske standarde biciklističkih ruta uz rijeke (vidi izvještaj izleta uz Muru između Bruck/Mur i Graza) sa slovenskima ... i to je bilo dovoljno da se odlučim na mini-degustaciju Dravske kolesarske poti na relaciji između Ruša i Maribora.

Do Ruša sam došao jednostavno, vlakom. Iako na relaciji Maribor-Prevalje voze tek dva vlaka dnevno (i to samo radnim danima), do Ruša ipak voze češće tako da mi nije bilo problem uhvatiti pogodnu vezu iz Maribora. Na žalost, posljedice napuštanja upotrebe vlakova u našim ex-jugoslavenskim zemljama vidljiv je i ovdje - u vlaku nas je bilo svega 7 putnika na polasku. Za razliku od Zagreba gdje je kupnja karte za bicikl nešto neobično i nepoznato blagajnicima HŽ-a koji na kraju moraju pisati "bjelicu", ovdje to ide bez frke, sve ima u komopjuteru. Isto tako, ukrcaj bicikla u vlak ide lako - iza strojovođe se nalazi službeni dio vagona i bicikli idu tamo.

Do Ruša sam se vozio 25 minuta, taman da malo protegnem noge ... i, voila, tu sam!



Ruše, izlazak iz vlaka. Snimio: Vanja


Ali, kud sad?

Bio sam, prema karti, kod trase ... ali, karta je velikog mjerila i ne znam da li sam na pravome putu?

Lutao sam tako ulicama tog mjestašca "za nosom" dok napokon na izlazu iz sela nisam našao putokaz. Ta se epizoda (lutanje i potraga prave trase) ponovila nekoliko puta na 15-tak km koliko sam ih odvezao do Maribora i to je zapravo najveća zamjerka koju mogu uputiti onima koji se brinu o stazi. Na nekim dionicama je označenost OK, no na nekima definitivno fale putokazi - da li su ih uništili vandali ili nisu nikad ni postavljeni, to ne znam, ali znam da je orijentacija mjstimice nezgodna i da su ponegdje znakovi postavljeni na krivim mjestima. Zamislite npr. na nizbrdici, najstrmijoj na tih 15 km, na sredini se nalazi račvanje koje se vidi tek kad se čovjek već zaletio punom brzinom. Znak pokazuje nekud između ravno i lijevo. Odoh prvo lijevo - krivo, slijepa ulica. Idem nazad uzbrdo - krenem ravno. Šipak, nakon 300 m opet slijepo. Opet se vraćam uzbrdo. Ispadne da je trebalo ići desno, teško vidljivim kolskim putem. Grrrrr!

Druga zamjerka (manja): tri dionice trase su išle po glavnoj regionalnoj cesti sa dosta prometa. U Austriji bi već davno napravili odvojenu biciklističku stazu za tih 3 x 400 m, no ovdje toga nema i nije mi bilo svjedno sa kamiončinama za vratom.

Sve ostalo je OK. Trasiranje je provedeno vrlo dobro i staza je raznolika, izbjegava puno sunca i naseljena mjesta, tu i tamo se nađe i poneka klupa ... dugačak dio staze, kroz Maribor, vodi neposredno uz rijeku, bez ikakva susreta sa gužvom (naravno, tko želi u grad, može). Da nije bilo tih gubljenja po stazi bio bi to super izlet, ovako sam povremeno bio vrlo ljut, no, ajde, na kraju je rezultat ipak pozitivan. Ali, društvo, molim vas, popravite to!



Izlazak iz Ruša, napokon prvi putokaz, ipak sam na pravome putu! Snimio: Vanja


Šuma, potočić - idila! Snimio: Vanja


Poziv u gostilnu! Snimio: Vanja


Prelazak pruge. Snimio: Vanja


Poljoprivredna idila. Snimio: Vanja


Usputno odmorište! Snimio: Vanja


Jedan od ljepših dijelova staze. Snimio: Vanja


Vrijeme je za odmor. Snimio: Vanja


U zagrljaju hlada ... Snimio: Vanja


Jedan od krivih putokaza, treba ne desno, već lijevo, što me je koštalo dodatnih 10 minuta vožnje - sigurno su se njime pozabavili mangupi. Snimio: Vanja


Prvi bliski susret sa Dravom. Snimio: Vanja


Elisa turbine HE Mariborski otok. Snimio: Vanja


Odsad nadalje samo uz rijeku! Snimio: Vanja


Odmor za oči i duh. Snimio: Vanja


U blizini sam centra Maribora. Snimio: Vanja

>
Pješačko-biciklistički most. Snimio: Vanja


"Stara trta", najstariji trs na svijetu, ima mjesto i u Guinessovoj knjizi rekorda. Snimio: Vanja

Oznake: Maribor, Drava, bicikl

Stari most preko Drave - jedna od prometnijih biciklističkih staza u gradu. Snimio: Vanja


Za većinu nas Zagrepčana Maribor je onaj grad kojeg smo na sve moguće načine nastojali zaobići putujući za Graz. Nekad davno se putujući za Graz moralo proći maltene kroz najuže gradsko središte Maribora, na koju stotinu metara od glavnog gradskog trga i tik ispred glavnog kolodvora. Poslije je otvorena poluautocesta koja nas je spasila suočavanja sa centrom grada, ali smo onda gubili živce na dionici od odvojka za Ptuj pa sve do silaska na tu novu prometnicu koja nas je vodila na onaj komadićak autoputa na kojem smo usprkos dužini od svega 5-6 kilometara morali plaćati cestarinu. No, onda je došla autocesta pa onda, ako imamo vinjetu, zaobilazimo Maribor u potpunosti po autoputu, a ako i nemamo vinjetu, onda i Maribor i auto cestu zaobilazimo u širokom luku varijantom Ptuj-Lenart-Mureck-Leibnitz.

Dakle, kako god okrenusmo, Zagrepčani (a i ja sa njima) su rijetko navraćali u Maribor. Svratio sam ja do grada tu i tamo, na sat-dva, prošetao se po centru, došao do Drave i Mestnog parka, no ostatak grada mi je bio nepoznanica. I, upravo radi toga odlučih prošloga tjedna skoknuti malo do Maribora biciklom - zapravo, točnije autom na koji sam pričvrstio bicikl. Došao sam do predgrađa (kvarta na planu grada iznačenom kao Greenwich), parkirao auto, skinuo bicikl i krenuo u istraživanje - prvo grada, a zatim i bliže okolice. A tu su i rezultati "studijskog putovanja"!

Kao što već rekoh, Maribor se simbolički nalazi na pola puta između Zagreba i Austrije ... iako je zapravo, puno bliži Austriji nego Zagrebu, i to ne samo kilometarski već i kulturno. Na primjer, gledajući standarde gradske biciklističke infrastrukture.

Nema tu perfekcionizma i, da izvinete, picajzliranja svojstvenog Austriji, "ptičjeg mlijeka" - Maribor npr. nema niti jedan biciklistički putokaz koji bi biciklistu namjerniku pokazivao put do ovog ili onog predgrađa ili nekog susjednog mjesta. Nema tu ni "perverzija" poput traka za skretanje ulijevo pa čak nisam vidio niti jednu jednosmjernu ulicu u kojoj je biciklistiam dozvoljen promet i u suprotnom smjeru (možda ih ipak ima?). Ali ...

Ali ... sve što je najpotrebnije je tu. U samome centru gotovo sve ulice ili imaju biciklističke staze (većina) ili je na njima označeno da biciklisti dijele kolnik sa autima. Izvan centra su sve glavne ceste opremljene stazama i nisam sreo niti jednu iole prometniju ulicu ili cestu bez nje. Gotovo je suvišno i spominjati da su rubnjaci uzorno spušteni i za nekoliko sati vozikanja simo-tamo po gradu naišao sam te na 1 (slovima: jedan) rubnjak koji je prouzročio guzobolju zbog visine koja je, usput budi rečeno, bila na nivou prosječne visine zagrebačkog rubnjaka na biciklističkoj stazi (čitaj: 5-6 cm). Istina je, tu i tamo se naiđe i na poneku prepreku (najočitija je rasvjetni stup koji se nalazi posred staze u blizini željezničkog kolodvora), a bilo je i nekoliko prometnih znakova zapiknutih uz same staze, no generalno je situacija sasvim dobra i daleko iznad zagrebačkog prosjeka. Autobusne stanice se zaobilaze na uzoran način, tako da se putnici autobusa i biciklisti ne sudaraju kao kod nas. Svi gradski mostovi preko Drave imaju lijepe i široke biciklističke staze.

Što se ostalih stvari tiče - parkirališta za bicikle ima malkice premalo (većinom su OK "klamerice", no naišao sam i na dosta spirala, pogotovo uz trgovine), postoji biciklistička karta grada i okolice, no prevelikog mjerila da bi bila od praktične koristi, biciklista na ulicama ima možda malko manje nego u Zagrebu ...

... jesam li zaboravio štogod?



Pomalo čudan ulaz na biciklističku, pod oštrim kutem ... ali je bar rubnjak spušten, takvog direktnog ulaza kod nas u Zagrebu nema valjda nigdje. Snimio: Vanja


Jedna od staza u centru - podsjeća na npr Klaićevu, zar ne? Ali, makar nije ugrožena od parkiranih auta. Snimio: Vanja


Ovak pak staza, isto u centru, podsjeća na zagrebačke - crta na pločniku i to je to (ali, makar su rubnjaci dosljedno sniženi!) ... Snimio: Vanja


Vozači, pozor, sa vama su i biciklisti - horizontalna oznaka. Snimio: Vanja


Vertikalna oznaka. Snimio: Vanja


Obilaženje autobusne stanice - češći primjer - i to dobar. A ne kao kod nas ... Snimio: Vanja


Obilaženje autobusne stanice - rjeđi primjer (ovako se zaobilaze autobusne stanice u npr. Celju). Snimio: Vanja


Fancy parkiralište za bicikle - ali samo za bicikle za rentanje kod turističkih informacija. Snimio: Vanja


Uzoran natkriveni parking ispred željezničke stanice. Snimio: Vanja


Good vs. bad. Snimio: Vanja


Parkiralište za zmajeve - ali, samo sa repom. Snimio: Vanja


Biciklistička staza preko donje razine 2-etažnog mosta. Snimio: Vanja


Od biciklističkih putokaza se mogu pronaći samo oznake sveslovenskih biciklističkih transverzala, ali i one nisu baš uvijek tamo gdje bi trebale biti ... o tome u nekom slijedećem postu! Snimio: Vanja


Najveći gaf na koji sam naišao u gradu - nedaleko željezničke stanice. Snimio: Vanja

Oznake: Maribor, bicikl

Snimio: Vanja


Jučerašnji sam post posvetio raskršću Zagrebačke avenije i Selske ceste zbog onog fenomenalnog crteža/slike/murala/uratka na stupu nadvožnjaka, a danas ću se maknuti svega 20-tak metara prema jugu i posvetiti jednoj drugoj temi vezanoj uz to raskršće!

Naime, to je jedno od najfrekventnijih mjesta u gradu što se tiče biciklističkog prometa ... jednog jutra (onoga kad su i fotkane ove fotke - 23.04.2015.) sam se oko 8h zatekao na tom raskršću pa sam odlučio izbrojiti bicikliste koji će njime proći. Brojao sam sve smjerove i sve strane raskršća (dakle, i onaj smjer koji prolazi ispred kazališta "Trešnja") ... i nabrojao 62 biciklista u 10 minuta!!!
(za usporedbu, jednog sunčanog popodneva sam na biciklističkoj stazi Ulice grada Vukovara, kod bivše Plivine upravne zgrade u također 10 minuta nabrojao njih 44)

Toliko biciklista na jednom mjestu (vidi fotke dolje!) teško je vidjeti i u mnogo "razvikanijim" biciklističkim gradovima poput npr. Beča!

Evo i kratkih crtica vezanih uz primijećene bicikliste!
- spolna struktura: otprilike pola-pola
- starost: najviše mladih, ali nije zanemariv broj niti starijih (preko 50)
- bicikli: polovica su razni mountain/city bajkovi, no ostatak su sve moguće vrste, stari, novi, specke, pony, trekking ...
- poštivanje propisa: većina poštuje propise, koristi staze, čeka na crvenome svjetlu, dok se recimo njih 10% oglušuje na propise

Eto, uživajmo u fotkama sunčanog jutra punog biciklista sad dok vani pada kiša (no, usprkos tome, ispred firme je parkirano desetak bicikala )!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Selska cesta, Zagrebačka avenija, trešnjevka

Prošloga sam tjedna prošao pored Džamije i razveselilo me je što je Grad napokon uslišao želje svojih građana i na tome frekventnom mjestu postavio tri vrlo kvalitetna parkirna mjesta za bicikle i to još u gradskim bojama! Iščekujem slijedeće gradske akcije i veselim se nekim sličnim inicijativama!





Ispred Džamije. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, džamija, parkiranje, Trg žrtava fašizma

Mimikrija je ovdje prilično jasna, zar ne?

A simbioza?

Sjetio sam se onog primjera simbioze gdje se moruzgva nastani kod raka samca kako bi bila pokretna, a rak samac od nje dobiva obranu. Ovdje je situacija ipak donekle drugačija - bicikl istina brani ogradu od dosadnih znatiželjnika (recimo, peseka koji bi tu rado "digli nogu" ), dok ograda ovdje pomaže biciklu baš na suprotan način, kako ne bi postao "pokretan"!



Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, jelačić plac, mimikrija, simbioza, centar

Nekad su pred igračnicama stajali skupi auti, a gle sad!



Jelačić plac. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, casino, jelačić plac, centar

Kao što već jučer najavih, danas je bio čuveni "Winter Bike To Work Day", kojim se promovira upotreba bicikla za svakodnevne aktivnosti i zimi. Koliko sam čuo, dosta je biciklista bilo po gradu, a evo i mojih zapažanja!

Prije svega, dan je započeo prilično friško: službeni podatak za meteorološku postaju Grič je bio -2, Maksimir je bio -3, a za Pleso -6 ... a moj osobni osjećaj je bio tu negdje oko -5 ili -6, jer je zbilja naveliko štipalo za sve otvorene dijelove tijela. No, ja sam se zakrabuljio koliko sam god mogao i već za 15-tak minuta mi je bilo itekako vruće.

Do firme u blizini Trešnjevačkog placa sam sveukupno sreo 26 biciklista, a na parkiralištu kod firme sam oko pauze za ručak nabrojao cca 30-40 bicikla razasutih po raznim vanjskim i unutarnjim parkiralištima - nije loše za tako svjež dan!

Nadam se da će nam slijedeći dani pružiti još ugodnog vremena za bicikliranje!



Kratka pauza na tržnici Prečko za kruh i pecivo. Snimio: Vanja


Na mostu preko potoka Vrpačaka uz Horvaćansku cestu. Snimio: Vanja



Malko naslikavanja na uglu Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zima, trešnjevka, Selska cesta, Horvaćanska cesta

Nakon romantike koja je zavladala gradom prošloga petka i ovoga ponedjeljka, kad se grad zaogrnuo bijelim ruhom, vrlo brzo je nastupilo otrežnjenje i grad je poprimio svoje bljuzgasto naličje.



Bljuzga uz tržnicu Prečko snimljena prije nekoliko dana. Snimio: Vanja


Na sreću, čini se da će ovaj put otapanje snijega trajati dosta kratko, jer je danas prolazak gradom već posve ugodan. A to znači da nas ništa ne sprečava da učestvujemo u akciji "Winter Bike To Work Day", kojom se potiče upotreba bicikla za svakodnevne aktivnosti i zimi. Na ovome linku se možete prijaviti za učešće u sutrašnjoj akciji, a uvjet za vašu registraciju je popunjavanje kraće ankete koja će vam uzeti nekoliko minuta, a pitanja su vezana uz upotrebu bicikla generalno, a posebice zimi.

Eto, ako ste za, prijavite se i baš me zanima koliko će nas biti na ulicama!



Bicikl u Gajevoj ulici ovog ponedjeljka. Snimio: Vanja


Parkiralište za bicikle ispred firme Ericsson Nikola Tesla ovog utorka. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, winter bike to work day, trešnjevka, Gajeva ulica

Može li ovo biti slučajnost?
Ili je ovo još jedna afera vezana uz poslovanje sa zagrebačkim otpadom?



Na uglu Ulice Ivane Brlić Mažuranić i Matije Vlačića Ilirika (Špansko/Malešnica). Snimio: Vanja

Oznake: malešnica, špansko, KONTEJNER, bicikl

U prošlome sam vam postu predstavio moje viđenje ideje o pretvaranju trase "Samoborčeka" u magistralnu biciklističku stazu koja bi predstavljala glavnu takvu poveznicu prema zapadnim dijelovima grada i biciklistički izlaz prema krajevima zapadno od Zagreba. Ta ideja nije posve nova niti je posve moja, o takvoj se biciklističkoj stazi razgovaralo već prije desetak godina, a sama se ideja pojavljuje periodički, uskrsava svake 2-3 godine (ako se ne varam, ponovo je probuđena početkom ove godine na tribinama u gradskoj četvrti Trešnjevka sjever), a ja sam u prethodnome postu predstavio moj pogled na to kako se taj smjer može koristiti već danas te kakve su mogućnosti za izvođenje staze u skoroj budućnosti.

A danas bi vam pak predstavio kako na tu istu problematiku gledaju dvije stručne osobe iz različitih fahova: Dr. sc Rene Lisac, član Društva arhitekata Zagreba, te Vladimir Halgota, jedan od najiskusnijih članova udruge "Sindikat biciklista" koji su pred koju godinu priredili konceptni prijedlog "Rekreativno - memorijalna magistrala Samoborčeka" koji na ovu problematiku gleda u širem kontekstu. Pogledajmo o čemu se ovdje radi!

Naime, uz to što bi ovakva biciklistička magistrala na vrlo efikasan (direktan, siguran i ugodan) način "kanalizirala" tokove biciklističkog prometa između zapadnih dijelova grada i centra, ona bi istovremeno mogla poslužiti i kao kulturno-povijesni objekat koji bi sve nas svojim postojanjem i pratećim sadržajima podsjetio na već legendarnu samoborsku željeznicu. Ti sadržaji mogu biti konvencionalni (kao npr. tematski muzej smješten u starom Samoborskom koldovoru ili obnovljeni usputni objekti vezani uz povijest pruge), ali i posve nekonvencionalni (uređenje ugostiteljskog objekta u obnovljenoj "Srebrnoj strijeli", postavljanje umjetničkih instalacija vezanih uz željeznicu itd). Ne zaboravimo, vrlo blizu trase "Samoborčeka" se nalazi i Grmoščica koju sa trasom povezuje još jedan objekat iz prometne povijesti grada, pješački nathodnik kod TOZ-a, koji bi se lijepo uklopio u takav projekt, a nedaleko od njega je i Ciglanin nadvožnjak preko Kustošijanske ceste čiju je revitalizaciju u obliku atraktivnog objekta na novoj pješačkoj stazi predložila platforma "1 posto za grad" i o kojoj sam već pisao OVDJE. Dodajmo ovome i druge mogućnosti koje cijeli projekt mogu još više obojati lokalnim koloritom - recimo, trasa bi mogla biti opremljena pitkom vodom putem nekoliko "Železnih Franceka" koje bi prigodno mogla urediti "Pimp My Pump" ekipa ... to bi bilo vrlo lijepo, zar ne?

Prisjetimo se isto tako sličnih projekata revitalizacije napuštenih željeznica u drugim zemljama i gradovima, od njujorškog High line-a preko željezničke pruge iznad Trsta koju sam i sam obišao (vidi tekst OVDJE) pa do istarske Parenzane ... ako mogu oni, što ne bismo mogli i mi, pogotovo što se, priča se, za ovakve multidisciplinarne projekte koji spajaju sadašnjost i budućnost sa prošlošću kao i upotrebnu funkciju sa estetskom mogu relativno lako dobiti sredstva iz EU-fondova.

Pogledajte sada kratku prezentaciju koju su priredili Rene i Vladimir i zamislite si kako bi bilo lijepo imati ovako nešto u našemu gradu!





























Još nekoliko crtica iz prijedloga, prvo iz prometnog, a zatim i iz muzejsko-memorijalno-rekreativnog kuta:

- magistrala bi bila dio transverzalne biciklističke magistrale na osi istok-zapad (nastavak uz Branimirovu prema Sesvetama)

- dovela bi do rasterećenja prometnih gužvi u zapadnom dijelu Zagreba

- zona obuhvata: preko 100.000 stanovnika unutar 2 kilometra (5-15%) [bi] biciklira[lo]

- cikloturistička veza sa Slovenijom (Samoborci uređuju 15 km od
Podsuseda do granice, Slovenci uređuju porječje Save i Krke do granice)

- uključene memorijalne točke i ugostiteljska ponuda

- magistrala služi kao rekreativna pejzažna os, pejzažne točke podižu lokalnu urbanističku kvalitetu, vezuju se na druge zanimljive točke u okolici (most u Kustošiji itd)

- mogućnosti EU-financiranja (strukturni EU fondovi na koje se mogu prijaviti elementi projekta): zelena prometna infrastruktura (održivi promet), poticaj očuvanju i revitalizaciji baštine i kulture, cikloturizmu i sportskoj rekreaciji, prekograničnoj suradnji na nekoj budućoj "Savskoj ruti" koja bi sezala od izvora do ušća Save

- ovaj projekt može poslužiti kao model za grananje magistralne mreže u smjeru Jastrebarskog i Karlovca, Vukomeričkih gorica, Velike Gorice, Ivanić-Grada, Dugog Sela ... te kao dio buduće arterijalne biciklističke mreže: Put oko svijeta počinje prvim okretajem pedale!


(zahvaljujem se Vladimiru Halgoti na podsjećanju na ovu inicijativu i svim zanimljivim razgovorima na temu biciklističke infrastrukture!)

Oznake: bicikl, Samoborček, trešnjevka, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, željeznica

Prije nešto više od dvije godine objavio sam post pod naslovom "Biciklom do Sesveta najdirektnijim mogućim putem" u kojem sam predložio mogućnost izgradnje biciklističke staze kojom bi se, slijedeći koridor željezničke pruge, na najbrži način stizalo iz centra grada do Sesveta. Taj tekst su zapazili članovi udruge "Sindikat biciklista" te Sekcije mladih Društva arhitekata Zagreba pa je njihovim trudom (i uz moju podršku) pripremljen prijedlog projekta koji je poslan zagrebačkim gradskim službama. Službe su na taj prijedlog odgovorile informacijom da je to zemljište u vlasništvu "Hrvatskih željeznica", a "Hrvatske željeznice" su pak dale izjavu da bi se po planu to zemljište trebalo koristiti za izgradnju dodatna dva kolosijeka za prigradske vlakove te je stoga izgradnja takve biciklističke staze nemoguća.
(naravno, dok se ta dva kolosijeka zaista izgrade, u nekom mogućem roku od 10 do 20 godina, zamišljenom biciklističkom stazom mogli bi proći milijuni biciklista ...)

I, tu se stalo.

Potreba za brzom magistralnom biciklističkom stazom u smjeru istoka postoji, postoji i ovo idejno rješenje kojim bi se ona mogla ostvariti uz ne prevelike troškove ... sada treba još samo pronaći političku volju za izvedbu ovakvog projekta i naći izvor financiranja (kladim se da bi bilo lakše naći novac nego dobru volju nadležnih gradskih vlasti :ox ).

Takva je situacija na istoku grada ... a što je sa zapadom?

Ubrzo nakon tog "istočnog" posta naumio sam pripremiti i sličan "zapadni", koji bi obradio mogućnosti izvedbe slične biciklističke staze koja bi povezala zapad grada sa centrom trasom koja bi također slijedila željeznički koridor. Naravno, svaka lokacija ima svoje specifičnosti pa tako i ova - pogledajmo ih:

- za razliku od istoka koji nema niti jednu kvalitetnu biciklističku vezu sa centrom grada i tek dvije "polovične" (Maksimirskom cestom na koju se nadovezuje niz smjerova kroz Dubravu te Ulicom grada Vukovara od koje je moguće nastaviti put prema Vukomercu ), zapad je u boljoj poziciji, jer se prema njemu pružaju biciklističke staze uzduž Zagrebačke/Ljubljanske avenije (koja dosiže krajnji jugozapad grada) te Horvaćanske ceste, a postoje i fragmenti staza na sjevernijim smjerovima (Šoljanova ulica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić). No, sjeverozapadna naselja (Vrapče, Stenjevec, Gajnice, Podsused ...) nemaju od tih smjerova puno koristi jer su oni previše odmaknuti od njih što se najbolje vidi po broju biciklista koji riskiraju život vozeći se Alejom grada Bologne i Ilicom

- sa druge strane, što se same trase tiče, uzduž istočnog kraka željeznice je najvećim dijelom povučena Branimirova ulica uz koju postoji zeleni koridor kojeg sam iskoristio za smještaj staze. Taj zeleni pojas je gotovo cijelom dužinom prohodan i uredan, a završni dio, u Sesvetama, nakon završetka Branimrove ulice, nudi alternativu s južne strane željeznice. Na zapadu je drugačije i kompliciranije: kao prirodno rješenje se nudi trasa "Samoborčeka" koja je na dijelu od Adžijine ulice do Sokolske ceste slobodna već danas ... no, zapadno od Sokolske počinju problemi koji kulminiraju na području tvornice TOZ odnosno objekata MUP-a koje, u skladu sa današnjim stanjem na terenu, treba naširoko zaobići, a nakon njih je koridor "Samoborčeka" zarastao u korov i grmlje i trenutno vožnja uglavnom nije moguća. Alternativni pravci, Aleja Bologne i Samoborska cesta, nisu pogodni za bicikliranje zbog neprilagođenosti prometnog koridora biciklistima (uski kolnik, prilično gust promet).

No, to nije bio dovoljan razlog za odustajanje od istraživanja tako da ćete u nastavku vidjeti što nam pruža taj zapadni krak željeznice odnosno trasa "Samoborčeka", na koji se način, gdje i kako, ona može koristiti već danas, a gdje i kako bi se mogla koristiti jednog lijepog dana kada Grad zaista odluči pomoći biciklistima pružanjem kvalitetne veze prema zapadu. Nemojte zaboraviti, ovaj magistralni smjer bi se mogao dalje nadovezati na smjerove prema Zaprešiću (i dalje, uzvodno uz Savu, potencijalnom biciklističkom stazom koja bi vodila od njenog izvora sve do ušća), Zagorju te Sv. Nedelji i Samoboru.

Pogledajte na početku prikaz na karti!



Prikaz cijele trase. Izradila: Konstantina Kralj


Legenda karte. Izradila: Konstantina Kralj.
Napomena: Dužina staze je cca 10 kilometara, a trajanje vožnje brzim ritmom cca 1h (ležernom vožnjom 2h, u slučaju izgradnje kvalitetne staze vožnja bi vjerojatno trajala trećinu kraće)


Etapa od Samoborskog kolodvora do Črnomerca. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Črnomerca do Vrapča. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Vrapča do Gajnica. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Gajnica do Podsuseda. Izradila: Konstantina Kralj


Krenimo stoga redom!

1. Od Samoborskog kolodvora do potoka Črnomerca

Ovaj dio je već danas pogodan za vožnju biciklom iako bi u idealnom slučaju sigurno bio asfaltiran, jer danas probleme stvaraju neravna podloga (posebno na dijelu južno od Toplane te iza Selske ceste) i parkirani auti (kod Stubičke i Klanječke ulice). Najveća draž ove dionice je njena odmaknutost od glavnih prometnica što joj daje ugodan mir, a nije zanemariv i šarm trešnjevačkih kućica i dvorišta u koje je moguće zaviriti tokom vožnje.



Divlje parkiralište pored Trakošćanske ulice s kojeg kreće jedan od ljepših i mirnijih etapa ove trase. Snimio: Vanja


Zeleni pojas u zaleđu Naselja Prve hrvatske štedionice, jedan od najmirnijih dijelova trase (u urbanističkim planovima je na toem dijelu predviđenao produženje Kranjčevićeve ulice te izgradnja lake gradske željeznice. Ta se željeznica u planovima nalazi već 15-tak godina, vodila bi od Borongaja, kod Džamije bi ušla u podzemni dio trase iz kojeg bi izašla na Trešnjevci i dalje bi vodila u smjeru zapada do Španskog. Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz dva preostala praga „Samoborčeka“. Na tome je dijelu za lijepa vremena bicikliranje užitak, no poslije kiše tu vlada blato. Snimio: Vanja


Prvi dio meni osobno najdraže etape između Selske ceste i Zagorske ulice koja vodi između trešnjevačkih dvorišta. Snimio: Vanja


Približavamo se Stubičkoj ulici. Snimio: Vanja


Dio između Stubičke ulice i Klanječke ulice. Snimio: Vanja


Prijelaz Klanječke ulice, jedini preostali dio tračnica na gradskom dijelu trase. Snimio: Vanja


Dio pred Zagorskom ulicom. Snimio: Vanja


2. Od potoka Črnomerca do tvornice TOZ i dalje do potoka Vrapčaka

Prvi problemi se pojavljuju odmah nakon prelaska potoka Črnomerca - nekadašnja trasa kolosijeka više nije vidljiva, a kretala se paralelno sa današnjom Tomislavovom ulicom koja, na žalost, nema pločnika sa sjeverne strane, a puna je prometa koji je posebno opasan kod križanja sa Golikovom ulicom. Kao alternativa, za one koji vole malo divljiju okolinu i ne žale izgubiti koju minutu, pruža se mogućnost vožnje tik uz prugu, po mostu preko Zagrebačke ceste i dalje uz željezničku stanicu Kustošija (dio te okolne vožnje nije posve legalan, jer se vozi po peronu željezničke stanice koji nije osobito širok, a često je pun putnika koji čekaju vlakove u smjeru centra grada).



Stari most preko potoka Črnomerca – bilo bi lijepo kada bi se on mogao ukomponirati u trasu staze. Snimio: Vanja


Hrpa smeća uz željezničke kolosijeke istočno od Zagrebačke ceste – uz nju vodi put koji vodi paralelno s prugom preko mosta iznad Zagrebačke ceste. Snimio: Vanja


Prilaz peronu ž.st. Kustošija – tu bi bilo mjesta i za biciklističku stazu, jer je tu sada samo zapušteno uzvišenje nekadašnje teretne rampe za utovar i istovar robe. Snimio: Vanja


Nakon tih varijanti čeka nas ugodna vožnja idilično mirnom Radgonskom ulicom, a zatim neugodno suočenje sa stvarnošću: najkraća veza prema zapadu bi vodila kroz dvorište TOZ-a i objekata MUP-a prema Oraničkom odvojku. Samoborček je nekad vozio sjeverno od tih objekata, paralelno sa glavnom željezničkom prugom, no sada je taj dio pod teretnim terminalom ... stoga, vratimo se u realni svijet: treba se spustiti pored TOZ-a prema jugu Graničnom ulicom do uskog prolaza (pazite da ga ne previdite!) kojim se dolazi na Dravogradski put. Na njegovom završetku skrenemo prema sjeveru iza čega slijedi još jedna mirna dionica Mestinjskim putem. Na njegovom zapadnom kraju, kod ljevaonice umjetnina, slijedi nam, na žalost, još jedan zaobilazak. Treba skrenuti lijevo u Šumečanski put, zatim kratko desno po Medarskoj i onda desno u Oraničku ulicu, I odvojak. Oni ambiciozniji mogu taj obilazak malko skratiti stazicom kroz potrganu ogradu iz Šumečanskog puta kojom se dođe na već spomenuti Oraničku ulicu, 1. odvojak. Ta uličica nas na sjeveru dovede u blizinu Lidlova dućana gdje skrećemo udesno na Kožinčev put prema Donjem Vrapču i kojim prelazimo potok Vrapčak.



U slijepome crijevu: Završetak parkirališta kod TOZ-a – iza ovog mobilnog WC-a se prostire grmlje i trava kojim bi se, da je dobre volje i želje, vjerojatno mogla nastaviti biciklistička staza prema potoku Vrapčaku. Snimio: Vanja


Pogled unazad na parkiralište (kojim se uglavnom služe samo instruktori auto-škola) i pješački nathodnik u Kustošiji. Snimio: Vanja


Uski prolaz između Granične ulice i Dravogradskog puta – treba biti pažljiv kako ga se ne bi promašilo! Snimio: Vanja


Idilična vožnja Mestinjskim putem. Snimio: Vanja


Sakrivena prečica između Šumečanskog puta i Oraničkog odvojka I: draguljčić za ljubitelje nepoznatih stazica! Snimio: Vanja


3. Od potoka Vrapčaka do Škorpikove ulice

Nakon što smo iza sebe ostavili problematičnu dionicu kroz Donju Kustošiju sa većim zaobilascima, slijedeće dvije dionice (posljednje!) donose drugačija iskušenja, ali i nove mogućnosti. Naime, na tome je predjelu „Samoborček“ vozio paralelno sa glavnom prugom i njegov je koridor u pravilu očuvan i mogao bi se koristiti za izradu biciklističke staze gotovo bez ikakvih problema. S druge strane, trasu pruge cijelom dužinom prate poprilično prometne ulice (Vrapčanska putina, Samoborska cesta) koje nisu baš užitak za bicikliranje, pogotovo manje iskusnim biciklistima. Na sreću, uz potok Dubravicu postoji ugodna (iako šodrasta) pješačka staza koja odlično može poslužiti i biciklistima.

Vožnja po vrlo uskoj Vrapčanskoj putini (ulici s isto tako vrlo uskim pločnikom) zbog prometa je vrlo neugodna, ali, na sreću, nije dugačka. Nakon željezničke stanice Vrapče počinje Samoborska cesta koja trasu pruge slijedi nešto južnije. Koridor „Samoborčeka“ je na tome dijelu zarasao u gusto grmlje i travurinu tako da nemamo izbora nego kolnikom slijediti Samoborsku cestu (za one koji se boje prometa tu je i pločnik solidne širine, no znamo da zakon vožnju po pločniku ne odobrava ...). Sve do Japetićke ulice nema mogućnosti izbjegavanja prometne Samoborske ceste i taj je dio ne odviše ugodan za vožnju. Na sreću, od Japetićke ulice pa sve do Škorpikove ulice postoji već spomenuta pješačka staza uz potok po kojoj je vožnja vrlo ugodna.



Most preko potoka Vrapčaka – s druge strane je ograđeno zapušteno skladište koje se smjestilo na trasi „Samoborčeka“. Snimio: Vanja


Trasa „Samoborčeka“ zapadno od potoka Vrapčaka – trava do pojasa, no ništa ne sprečava izgradnju staze paralelno sa sadašnjom prugom. Snimio: Vanja


Vrapčanska putina: Nezgodan raspored stabala između pruge i ulice onemogućuje smještaj biciklističke staze i sa jedne i sa druge strane ulice. Možda bi se ona eventualno mogla smjestiti umjesto i inače vrlo uskog sjevernog pločnika kojim se pješaci malo služe (s južne strane je pločnik širi)? Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika uz ž.st. Vrapče: Bio bi to efektan prijelaz kojim bi se mimoišao susret biciklista i pješaka na tom frekventnom mjestu! Snimio: Vanja


Most preko pješačkog prolaza u Stenjevcu (kod Gospodske ulice), također iskoristiv za biciklističku stazu. Na tom dijelu trase (ž.st Vrapče – Stenjevec – Japetićka ulica) je koridor pruge slobodan, no, na žalost, zbog zaraslosti u grmlje i travu nije prohodan. Snimio: Vanja


Objekt nekadašnje stanice Stenjevec, danas zapušten i obrastao u grmlje – čini se da ga se jedino sjete beskućnici ... Snimio: Vanja


Još jedan most, iskoristiv za stazu, ovaj puta preko pješačkog pothodnika kod Japetićke ulice (sjeverno se nalazi ulica Medpotoki i centar Gajnica) gdje počinje izgrađena staza uz potok Dubravicu. Snimio: Vanja


Pješačka staza uz potok Dubravicu (pored ž.st. Gajnice) koja bi uz određeno proširenje mogla biti pogodna i za pješake i za bicikliste. Snimio: Vanja


Breganska ulica, zapadno od potoka Dubravice, koja je posve pogodna za vožnju biciklom – na žalost, zapadno od nje nedostaje neki sličan pravac kojim bi se izbjegla vožnja prometnom Samoborskom cestom. Snimio: Vanja


Pješačka staza kroz travu u nastavku Breganske ulice – tom stazom se izbjegava raskršće sa Škorpikovom ulicom. Snimio: Vanja


4. Od Škorpikove ulice do Podsuseda

Na ovom potezu se Samoborska cesta približava pruzi i prostora za manevriranje i izbjegavanje prometa ima vrlo malo i ti zamjenski puteljci nisu osobito ugodni za vožnju, a potkraj ovog dijela i potpuno izostaju pa se, htjeli ili nehtjeli, moramo vratiti na Samoborsku. Koridor pruge je i nadalje uglavnom slobodan (na nekim mjestima su ga zauzela ograđena parkirališta i manja skladišta) tako da bi izgradnja spomenute staze i na tome dijelu bila posve moguća.

Na prvom dijelu puta, od Škorpikove ulice pa sve do završetka željezničke stanice Podsused-tvornica (vezane uz Cementaru), moguće je zaobilaženje Samoborske ceste cestuljcima i puteljcima oko željezničke stanice. Vožnja ne ide glatko: kod željezničke stanice nas ometaju dvije rampe (koje se mogu zaobići), a nakon stanice nas očekuje skladište starog željeza i drugih otpadnih sirovina tako da se dosta vremena gubi na krivudanje oko tih prepreka (ali je zato barem vožnja slikovita, pogotovo kada se uzmu u obzir pogledi na Cementaru koja kao da je tu pala iz svemira). Nakon skladišta i kratkog kolskog puta nužan je povratak na Samoborsku cestu – na sreću, Podsused je već blizu!



U blizini smo cementare – na trasi se nalazi ovo skladište starog metala i auto guma. Snimio: Vanja


Neobični viseći vrtovi uz Samoborsku cestu – o, Semiramido, gdje si? Snimio: Vanja


Od ove točke nadalje, zbog zaraslosti u travu i grmlje, nije moguća vožnja bicikla uz prugu prema Podsusedu, već se treba vratiti na Samoborsku cestu. Snimio: Vanja


Pogledajmo sada kakav zaključak možemo izvesti iz priloženih zapisa sa puta!

Trenutačno stanje na terenu je takvo da ovaj biciklistički smjer, takav kakav je sada, sa svim postojećim manjkavostima, svojim karakteristikama baš ne privlači bicikliste. U dilemi voziti li se opasnijom, ali direktnijom Ilicom i nastavljajućom Alejom Bologne (čiji dio uz Gajnice odnedavna ima i biciklističku stazu!) ili pak zaobilaznijom, ali sigurnijom ovdje opisanom varijantom, većina iskusnih biciklista kojima ne smeta adrenalinska vožnja prometnim kolnikom ili pak uskim pločnikom bira Ilicu i Aleju Bologne (i nosi glavu u torbi). Oni manje iskusni, rekao bih, uopće ne razmišljaju o vožnji biciklom prema centru grada ... a baš bi njima jedna ovakva ugodna user-friendly staza najviše pomogla. Dakle, ako razmišljamo o tome tko bi koristio ovakvu stazu, vjerujem da bi velika većina biciklista napustila Ilicu i Aleju Bologne i krenula novim ugodnijim putem, pa čak i kad bi bio ponešto duži.

Što se pak imovinskih i građevinskih problema tiče, oni su koncentrirani na dio između Radgonske ulice i Oraničkog odvojka, dakle na prostor TOZ-a i MUP-a. Obilazak je moguć, ovakav kakav je opisan u tekstu, i vjerujem da ga ne bi odbilo puno biciklista.

A politika, gradske vlasti, rad na dobrobit građana?

O takvim pitanjima mora odlučiti sama gradska vlast. Vjerujem da bi ovakva staza, pogotovo kada bi bila popraćena i sa adekvatnom stazom u smjeru istoka (do Sesveta) i nužnim manjim intervencijama na stazama uz Ulicu grada Vukovara, Slavonsku/Zagrebačku aveniju i stazu preko Mosta Slobode prema Novom Zagrebu, naišla na jednoglasno odobravanje građana - to bi tad već bio pravi kostur, osnova mreže biciklističkih staza grada Zagreba, s kojom bi se gradski oci zaista mogli pohvaliti. Ideja je na stolu - odvažite se i uzmite ju i provedite, priuštite nam ugodno iznenađenje!

Na kraju, zahvaljujem se Tini na pripremi karata te društvu i komentarima tokom obilaska staze!

Oznake: bicikl, trešnjevka, Kustošija, vrapče, Gajnice, stenjevec, podsused

Prije nešto više od dvije godine objavio sam post pod naslovom "Biciklom do Sesveta najdirektnijim mogućim putem" u kojem sam predložio mogućnost izgradnje biciklističke staze kojom bi se, slijedeći koridor željezničke pruge, na najbrži način stizalo iz centra grada do Sesveta. Taj tekst su zapazili članovi udruge "Sindikat biciklista" te Sekcije mladih Društva arhitekata Zagreba pa je njihovim trudom (i uz moju podršku) pripremljen prijedlog projekta koji je poslan zagrebačkim gradskim službama. Službe su na taj prijedlog odgovorile informacijom da je to zemljište u vlasništvu "Hrvatskih željeznica", a "Hrvatske željeznice" su pak dale izjavu da bi se po planu to zemljište trebalo koristiti za izgradnju dodatna dva kolosijeka za prigradske vlakove te je stoga izgradnja takve biciklističke staze nemoguća.
(naravno, dok se ta dva kolosijeka zaista izgrade, u nekom mogućem roku od 10 do 20 godina, zamišljenom biciklističkom stazom mogli bi proći milijuni biciklista ...)

I, tu se stalo.

Potreba za brzom magistralnom biciklističkom stazom u smjeru istoka postoji, postoji i ovo idejno rješenje kojim bi se ona mogla ostvariti uz ne prevelike troškove ... sada treba još samo pronaći političku volju za izvedbu ovakvog projekta i naći izvor financiranja (kladim se da bi bilo lakše naći novac nego dobru volju nadležnih gradskih vlasti :ox ).

Takva je situacija na istoku grada ... a što je sa zapadom?

Ubrzo nakon tog "istočnog" posta naumio sam pripremiti i sličan "zapadni", koji bi obradio mogućnosti izvedbe slične biciklističke staze koja bi povezala zapad grada sa centrom trasom koja bi također slijedila željeznički koridor. Naravno, svaka lokacija ima svoje specifičnosti pa tako i ova - pogledajmo ih:

- za razliku od istoka koji nema niti jednu kvalitetnu biciklističku vezu sa centrom grada i tek dvije "polovične" (Maksimirskom cestom na koju se nadovezuje niz smjerova kroz Dubravu te Ulicom grada Vukovara od koje je moguće nastaviti put prema Vukomercu ), zapad je u boljoj poziciji, jer se prema njemu pružaju biciklističke staze uzduž Zagrebačke/Ljubljanske avenije (koja dosiže krajnji jugozapad grada) te Horvaćanske ceste, a postoje i fragmenti staza na sjevernijim smjerovima (Šoljanova ulica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić). No, sjeverozapadna naselja (Vrapče, Stenjevec, Gajnice, Podsused ...) nemaju od tih smjerova puno koristi jer su oni previše odmaknuti od njih što se najbolje vidi po broju biciklista koji riskiraju život vozeći se Alejom grada Bologne i Ilicom

- sa druge strane, što se same trase tiče, uzduž istočnog kraka željeznice je najvećim dijelom povučena Branimirova ulica uz koju postoji zeleni koridor kojeg sam iskoristio za smještaj staze. Taj zeleni pojas je gotovo cijelom dužinom prohodan i uredan, a završni dio, u Sesvetama, nakon završetka Branimrove ulice, nudi alternativu s južne strane željeznice. Na zapadu je drugačije i kompliciranije: kao prirodno rješenje se nudi trasa "Samoborčeka" koja je na dijelu od Adžijine ulice do Sokolske ceste slobodna već danas ... no, zapadno od Sokolske počinju problemi koji kulminiraju na području tvornice TOZ odnosno objekata MUP-a koje, u skladu sa današnjim stanjem na terenu, treba naširoko zaobići, a nakon njih je koridor "Samoborčeka" zarastao u korov i grmlje i trenutno vožnja uglavnom nije moguća. Alternativni pravci, Aleja Bologne i Samoborska cesta, nisu pogodni za bicikliranje zbog neprilagođenosti prometnog koridora biciklistima (uski kolnik, prilično gust promet).

No, to nije bio dovoljan razlog za odustajanje od istraživanja tako da ćete u nastavku vidjeti što nam pruža taj zapadni krak željeznice odnosno trasa "Samoborčeka", na koji se način, gdje i kako, ona može koristiti već danas, a gdje i kako bi se mogla koristiti jednog lijepog dana kada Grad zaista odluči pomoći biciklistima pružanjem kvalitetne veze prema zapadu. Nemojte zaboraviti, ovaj magistralni smjer bi se mogao dalje nadovezati na smjerove prema Zaprešiću (i dalje, uzvodno uz Savu, potencijalnom biciklističkom stazom koja bi vodila od njenog izvora sve do ušća), Zagorju te Sv. Nedelji i Samoboru.

Pogledajte na početku prikaz na karti!



Prikaz cijele trase. Izradila: Konstantina Kralj


Legenda karte. Izradila: Konstantina Kralj.
Napomena: Dužina staze je cca 10 kilometara, a trajanje vožnje brzim ritmom cca 1h (ležernom vožnjom 2h, u slučaju izgradnje kvalitetne staze vožnja bi vjerojatno trajala trećinu kraće)


Etapa od Samoborskog kolodvora do Črnomerca. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Črnomerca do Vrapča. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Vrapča do Gajnica. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Gajnica do Podsuseda. Izradila: Konstantina Kralj


Krenimo stoga redom!

1. Od Samoborskog kolodvora do potoka Črnomerca

Ovaj dio je već danas pogodan za vožnju biciklom iako bi u idealnom slučaju sigurno bio asfaltiran, jer danas probleme stvaraju neravna podloga (posebno na dijelu južno od Toplane te iza Selske ceste) i parkirani auti (kod Stubičke i Klanječke ulice). Najveća draž ove dionice je njena odmaknutost od glavnih prometnica što joj daje ugodan mir, a nije zanemariv i šarm trešnjevačkih kućica i dvorišta u koje je moguće zaviriti tokom vožnje.



Divlje parkiralište pored Trakošćanske ulice s kojeg kreće jedan od ljepših i mirnijih etapa ove trase. Snimio: Vanja


Zeleni pojas u zaleđu Naselja Prve hrvatske štedionice, jedan od najmirnijih dijelova trase (u urbanističkim planovima je na toem dijelu predviđenao produženje Kranjčevićeve ulice te izgradnja lake gradske željeznice. Ta se željeznica u planovima nalazi već 15-tak godina, vodila bi od Borongaja, kod Džamije bi ušla u podzemni dio trase iz kojeg bi izašla na Trešnjevci i dalje bi vodila u smjeru zapada do Španskog. Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz dva preostala praga „Samoborčeka“. Na tome je dijelu za lijepa vremena bicikliranje užitak, no poslije kiše tu vlada blato. Snimio: Vanja


Prvi dio meni osobno najdraže etape između Selske ceste i Zagorske ulice koja vodi između trešnjevačkih dvorišta. Snimio: Vanja


Približavamo se Stubičkoj ulici. Snimio: Vanja


Dio između Stubičke ulice i Klanječke ulice. Snimio: Vanja


Prijelaz Klanječke ulice, jedini preostali dio tračnica na gradskom dijelu trase. Snimio: Vanja


Dio pred Zagorskom ulicom. Snimio: Vanja


2. Od potoka Črnomerca do tvornice TOZ i dalje do potoka Vrapčaka

Prvi problemi se pojavljuju odmah nakon prelaska potoka Črnomerca - nekadašnja trasa kolosijeka više nije vidljiva, a kretala se paralelno sa današnjom Tomislavovom ulicom koja, na žalost, nema pločnika sa sjeverne strane, a puna je prometa koji je posebno opasan kod križanja sa Golikovom ulicom. Kao alternativa, za one koji vole malo divljiju okolinu i ne žale izgubiti koju minutu, pruža se mogućnost vožnje tik uz prugu, po mostu preko Zagrebačke ceste i dalje uz željezničku stanicu Kustošija (dio te okolne vožnje nije posve legalan, jer se vozi po peronu željezničke stanice koji nije osobito širok, a često je pun putnika koji čekaju vlakove u smjeru centra grada).



Stari most preko potoka Črnomerca – bilo bi lijepo kada bi se on mogao ukomponirati u trasu staze. Snimio: Vanja


Hrpa smeća uz željezničke kolosijeke istočno od Zagrebačke ceste – uz nju vodi put koji vodi paralelno s prugom preko mosta iznad Zagrebačke ceste. Snimio: Vanja


Prilaz peronu ž.st. Kustošija – tu bi bilo mjesta i za biciklističku stazu, jer je tu sada samo zapušteno uzvišenje nekadašnje teretne rampe za utovar i istovar robe. Snimio: Vanja


Nakon tih varijanti čeka nas ugodna vožnja idilično mirnom Radgonskom ulicom, a zatim neugodno suočenje sa stvarnošću: najkraća veza prema zapadu bi vodila kroz dvorište TOZ-a i objekata MUP-a prema Oraničkom odvojku. Samoborček je nekad vozio sjeverno od tih objekata, paralelno sa glavnom željezničkom prugom, no sada je taj dio pod teretnim terminalom ... stoga, vratimo se u realni svijet: treba se spustiti pored TOZ-a prema jugu Graničnom ulicom do uskog prolaza (pazite da ga ne previdite!) kojim se dolazi na Dravogradski put. Na njegovom završetku skrenemo prema sjeveru iza čega slijedi još jedna mirna dionica Mestinjskim putem. Na njegovom zapadnom kraju, kod ljevaonice umjetnina, slijedi nam, na žalost, još jedan zaobilazak. Treba skrenuti lijevo u Šumečanski put, zatim kratko desno po Medarskoj i onda desno u Oraničku ulicu, I odvojak. Oni ambiciozniji mogu taj obilazak malko skratiti stazicom kroz potrganu ogradu iz Šumečanskog puta kojom se dođe na već spomenuti Oraničku ulicu, 1. odvojak. Ta uličica nas na sjeveru dovede u blizinu Lidlova dućana gdje skrećemo udesno na Kožinčev put prema Donjem Vrapču i kojim prelazimo potok Vrapčak.



U slijepome crijevu: Završetak parkirališta kod TOZ-a – iza ovog mobilnog WC-a se prostire grmlje i trava kojim bi se, da je dobre volje i želje, vjerojatno mogla nastaviti biciklistička staza prema potoku Vrapčaku. Snimio: Vanja


Pogled unazad na parkiralište (kojim se uglavnom služe samo instruktori auto-škola) i pješački nathodnik u Kustošiji. Snimio: Vanja


Uski prolaz između Granične ulice i Dravogradskog puta – treba biti pažljiv kako ga se ne bi promašilo! Snimio: Vanja


Idilična vožnja Mestinjskim putem. Snimio: Vanja


Sakrivena prečica između Šumečanskog puta i Oraničkog odvojka I: draguljčić za ljubitelje nepoznatih stazica! Snimio: Vanja


3. Od potoka Vrapčaka do Škorpikove ulice

Nakon što smo iza sebe ostavili problematičnu dionicu kroz Donju Kustošiju sa većim zaobilascima, slijedeće dvije dionice (posljednje!) donose drugačija iskušenja, ali i nove mogućnosti. Naime, na tome je predjelu „Samoborček“ vozio paralelno sa glavnom prugom i njegov je koridor u pravilu očuvan i mogao bi se koristiti za izradu biciklističke staze gotovo bez ikakvih problema. S druge strane, trasu pruge cijelom dužinom prate poprilično prometne ulice (Vrapčanska putina, Samoborska cesta) koje nisu baš užitak za bicikliranje, pogotovo manje iskusnim biciklistima. Na sreću, uz potok Dubravicu postoji ugodna (iako šodrasta) pješačka staza koja odlično može poslužiti i biciklistima.

Vožnja po vrlo uskoj Vrapčanskoj putini (ulici s isto tako vrlo uskim pločnikom) zbog prometa je vrlo neugodna, ali, na sreću, nije dugačka. Nakon željezničke stanice Vrapče počinje Samoborska cesta koja trasu pruge slijedi nešto južnije. Koridor „Samoborčeka“ je na tome dijelu zarasao u gusto grmlje i travurinu tako da nemamo izbora nego kolnikom slijediti Samoborsku cestu (za one koji se boje prometa tu je i pločnik solidne širine, no znamo da zakon vožnju po pločniku ne odobrava ...). Sve do Japetićke ulice nema mogućnosti izbjegavanja prometne Samoborske ceste i taj je dio ne odviše ugodan za vožnju. Na sreću, od Japetićke ulice pa sve do Škorpikove ulice postoji već spomenuta pješačka staza uz potok po kojoj je vožnja vrlo ugodna.



Most preko potoka Vrapčaka – s druge strane je ograđeno zapušteno skladište koje se smjestilo na trasi „Samoborčeka“. Snimio: Vanja


Trasa „Samoborčeka“ zapadno od potoka Vrapčaka – trava do pojasa, no ništa ne sprečava izgradnju staze paralelno sa sadašnjom prugom. Snimio: Vanja


Vrapčanska putina: Nezgodan raspored stabala između pruge i ulice onemogućuje smještaj biciklističke staze i sa jedne i sa druge strane ulice. Možda bi se ona eventualno mogla smjestiti umjesto i inače vrlo uskog sjevernog pločnika kojim se pješaci malo služe (s južne strane je pločnik širi)? Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika uz ž.st. Vrapče: Bio bi to efektan prijelaz kojim bi se mimoišao susret biciklista i pješaka na tom frekventnom mjestu! Snimio: Vanja


Most preko pješačkog prolaza u Stenjevcu (kod Gospodske ulice), također iskoristiv za biciklističku stazu. Na tom dijelu trase (ž.st Vrapče – Stenjevec – Japetićka ulica) je koridor pruge slobodan, no, na žalost, zbog zaraslosti u grmlje i travu nije prohodan. Snimio: Vanja


Objekt nekadašnje stanice Stenjevec, danas zapušten i obrastao u grmlje – čini se da ga se jedino sjete beskućnici ... Snimio: Vanja


Još jedan most, iskoristiv za stazu, ovaj puta preko pješačkog pothodnika kod Japetićke ulice (sjeverno se nalazi ulica Medpotoki i centar Gajnica) gdje počinje izgrađena staza uz potok Dubravicu. Snimio: Vanja


Pješačka staza uz potok Dubravicu (pored ž.st. Gajnice) koja bi uz određeno proširenje mogla biti pogodna i za pješake i za bicikliste. Snimio: Vanja


Breganska ulica, zapadno od potoka Dubravice, koja je posve pogodna za vožnju biciklom – na žalost, zapadno od nje nedostaje neki sličan pravac kojim bi se izbjegla vožnja prometnom Samoborskom cestom. Snimio: Vanja


Pješačka staza kroz travu u nastavku Breganske ulice – tom stazom se izbjegava raskršće sa Škorpikovom ulicom. Snimio: Vanja


4. Od Škorpikove ulice do Podsuseda

Na ovom potezu se Samoborska cesta približava pruzi i prostora za manevriranje i izbjegavanje prometa ima vrlo malo i ti zamjenski puteljci nisu osobito ugodni za vožnju, a potkraj ovog dijela i potpuno izostaju pa se, htjeli ili nehtjeli, moramo vratiti na Samoborsku. Koridor pruge je i nadalje uglavnom slobodan (na nekim mjestima su ga zauzela ograđena parkirališta i manja skladišta) tako da bi izgradnja spomenute staze i na tome dijelu bila posve moguća.

Na prvom dijelu puta, od Škorpikove ulice pa sve do završetka željezničke stanice Podsused-tvornica (vezane uz Cementaru), moguće je zaobilaženje Samoborske ceste cestuljcima i puteljcima oko željezničke stanice. Vožnja ne ide glatko: kod željezničke stanice nas ometaju dvije rampe (koje se mogu zaobići), a nakon stanice nas očekuje skladište starog željeza i drugih otpadnih sirovina tako da se dosta vremena gubi na krivudanje oko tih prepreka (ali je zato barem vožnja slikovita, pogotovo kada se uzmu u obzir pogledi na Cementaru koja kao da je tu pala iz svemira). Nakon skladišta i kratkog kolskog puta nužan je povratak na Samoborsku cestu – na sreću, Podsused je već blizu!



U blizini smo cementare – na trasi se nalazi ovo skladište starog metala i auto guma. Snimio: Vanja


Neobični viseći vrtovi uz Samoborsku cestu – o, Semiramido, gdje si? Snimio: Vanja


Od ove točke nadalje, zbog zaraslosti u travu i grmlje, nije moguća vožnja bicikla uz prugu prema Podsusedu, već se treba vratiti na Samoborsku cestu. Snimio: Vanja


Pogledajmo sada kakav zaključak možemo izvesti iz priloženih zapisa sa puta!

Trenutačno stanje na terenu je takvo da ovaj biciklistički smjer, takav kakav je sada, sa svim postojećim manjkavostima, svojim karakteristikama baš ne privlači bicikliste. U dilemi voziti li se opasnijom, ali direktnijom Ilicom i nastavljajućom Alejom Bologne (čiji dio uz Gajnice odnedavna ima i biciklističku stazu!) ili pak zaobilaznijom, ali sigurnijom ovdje opisanom varijantom, većina iskusnih biciklista kojima ne smeta adrenalinska vožnja prometnim kolnikom ili pak uskim pločnikom bira Ilicu i Aleju Bologne (i nosi glavu u torbi). Oni manje iskusni, rekao bih, uopće ne razmišljaju o vožnji biciklom prema centru grada ... a baš bi njima jedna ovakva ugodna user-friendly staza najviše pomogla. Dakle, ako razmišljamo o tome tko bi koristio ovakvu stazu, vjerujem da bi velika većina biciklista napustila Ilicu i Aleju Bologne i krenula novim ugodnijim putem, pa čak i kad bi bio ponešto duži.

Što se pak imovinskih i građevinskih problema tiče, oni su koncentrirani na dio između Radgonske ulice i Oraničkog odvojka, dakle na prostor TOZ-a i MUP-a. Obilazak je moguć, ovakav kakav je opisan u tekstu, i vjerujem da ga ne bi odbilo puno biciklista.

A politika, gradske vlasti, rad na dobrobit građana?

O takvim pitanjima mora odlučiti sama gradska vlast. Vjerujem da bi ovakva staza, pogotovo kada bi bila popraćena i sa adekvatnom stazom u smjeru istoka (do Sesveta) i nužnim manjim intervencijama na stazama uz Ulicu grada Vukovara, Slavonsku/Zagrebačku aveniju i stazu preko Mosta Slobode prema Novom Zagrebu, naišla na jednoglasno odobravanje građana - to bi tad već bio pravi kostur, osnova mreže biciklističkih staza grada Zagreba, s kojom bi se gradski oci zaista mogli pohvaliti. Ideja je na stolu - odvažite se i uzmite ju i provedite, priuštite nam ugodno iznenađenje!

Na kraju, zahvaljujem se Tini na pripremi karata te društvu i komentarima tokom obilaska staze!

Oznake: bicikl, trešnjevka, Kustošija, vrapče, Gajnice, stenjevec, podsused

Snimio: Vedran


Protekla dva dana je kišilo do besvijesti, a prognoza za danas i slijedeća tri dana obećaje tek "postepeno poboljšanje sa mogućim kraćim sunčanim razdobljima, ali i povremenim pljuskovima"! Naprosto da čovjeku izrastu peraje i škrge od muke! :op

No, raspoloženje mi popravlja spoznaja da sam posljednju epizodu lijepog vremena (u ponedjeljak) proveo na vrlo lijep način, biciklirajući popodne sa sinom do Zaprešića!

Naime kaj, imali smo tamo za obaviti nekakav sitni poslić, a kako, što zbog vremena, što zbog objektivnih okolnosti (moj posao, njegova škola) premalo vremena provodimo na friškom zraku onda je ovo bila lijepa prilika za rekreaciju i nešto zajedničkog roditeljsko-dječjeg vremena (išla bi inače i kćer sa nama, no otišla je u Školu u prirodi). Pri tome mi je zapravo najveći problem bio kako proći onaj nezgodan dio između Podsuseda i Donjeg Jarka (raskršća prije Zaprešića) ... za one koji ne poznaju dobro taj dio grada, to je onaj dio ceste gdje se između brijega sa ruševinama starog grada Susedgrada i rijeke Save guraju cesta bez pravog pločnika (nastavak Aleje Bologne), pruga i uski polumočvarni pojas šume i grmlja uz rijeku. Niti jedna od raspoloživih varijanti nije pogodna za bicikl:
- Aleja Bologne: pojas uz cestu (ni uz najveći optimizam ga ne mogu nazvati pločnikom ...) je najvećim dijelom širok jedva 60-tak centimetara i zbog gustoće prometa i brzine vozila je vožnja njime vrlo opasna, a zbog uskoće je gotovo nemoguće po njemu gurati bicikl
- staza kroz močvaru: osobno ju još nisam prošao (ali budem, izvijestit ću vas o tome čim to učinim!), ali sam iz druge ruke saznao da je tamo blato i usred (suhog) ljeta, a kamoli ne u ovim kišnim uvjetima
- obilazak preko brijega (Meglenjak): dugo traje i naporno je, produžilo bi vožnju bar za 45 minuta
- obilazak auto-cestom (obilaznicom) je zabranjen, riječna plovila nisam ni uzimao u obzir i kao alternativa ostaju samo prijevoz bicikla vlakom odnosno obilazna ruta preko splavi (koja isto produžuje put za bar sat vremena)

No, rekoh, idemo probati pa vidjeti. I, stigli smo do Podsuseda, do posljednje točke do koje se može doći s lakoćom (semafor kod Podsusedskog dolja) .. i, imadosmo što vidjeti: još uvijek traju radovi na sanaciji klizišta na istočnoj strani ceste!!!! A za nas to znači: nema prometa po njoj, možemo ju upotrijebiti!!!

I, provezosmo se njome k'o lordovi! usput se naslikavasmo pred i u tunelu, poslikasmo prigodne ploče o gradnji tunela (koje inače nisu dostupne na lak način), uživasmo u pogledima na rijeku, bregove u daljini i gužvu na cesti ispod nas, pogledasmo i napredak radova (potrajat će sigurno još mjesec dana) ... sve u svemu, pravi užitak!

Istočna strana ceste je zatvorena sve do starog mosta preko rijeke Krapine gdje je uz nešto opreza relativno jednostavno preći cestu i put nastaviti starom cestom u smjeru željezničke stanice i dalje kroz Zaprešić - na žalost, pločnikom jer je promet po glavnoj cesti vrlo gust, a nisam pronašao adekvatnu paralelnu rutu do centra. Zaprešić ne poznajem baš osobito, no koliko sam vidio grad baš nije posebno "bycicle-friendly" ... šteta!

Kao zaključak: Bilo bi lijepo kada bi postojala neka biciklistička veza između Zagreba i Zaprešića - vožnja između Podsuseda i centra Zaprešića nam je uzela 45 minuta zbog puno fotkanja i ogledavanja, no da smo žurili stigli bi za 20-25 minuta - zaista brzo! Moja je procjena da bi od centra Zagreba do centra Zaprešića bilo potrebno biciklom cca sat i pol ležerne vožnje kada bi postojala bar minimalna biciklistička infrastruktura (sigurno i manje kada bi se sagradila staza po trasi Samoborčeka o kojoj ću uskoro pisati!), dok je u ovim uvjetima to negdje oko sat i tričevrt. Bilo bi jako lijepo kada bi se trasom onog spomenutog kolskog puta kroz "močvaru" sagradila staza odnosno bar nasula cesta (nešto na tragu cestica uz rijeku Muru u Austriji, vidi OVDJE!), to bi umnogome olakšalo i uljepšalo put!

A do tada, odvezite se koji put do Zaprešića sada, dok vam je još na raspolaganju ova prekrasna varijanta glavnom cestom bez prometa! Kad ćete, uostalom, imati prilike voziti se biciklom kroz pravi cestovni tunel?



Već podosta oštećene ploče na ulazu u tunel ... Snimio: Vanja


Ploča sa sjeverne strane tunela je čitljivija - nek se zna godina gradnje, 1978.! Do tada se vozilo starom dvostaznom cestom koja je izgrađena ne znam ni ja kada (za nju je sagrađen i stari most preko Krapine, vidi niže!). Snimio: Vanja


Nek se zna i dužina tunela: 141, 65 m! Snimio: Vanja


Beton sim, beton tam! Snimio: Vanja


Pravi užitak: buka i automobilska gužva dolje, a mi slobodni gore! Snimio: Vanja


Radovi zauzimaju tek mali dio desne kolničke trake, a nema ni puno građevinskog prometa po cesti, dakle biciklisti uz dužnu pažnju tokom vožnje ne ometaju radove. Snimio: Vanja


Sanacija izgleda ovako: teren prekrivaju materijalom koji zadržava zemlju i osiguravaju ga ukopanim "klinovima", na to stavljaju plastičnu rešetku koju pune zemljom, vjerojatno će u nju saditi grmlje. Šteta što je došlo do erozije, pretpostavljam da je razlog za to nesmotrena sječa, jer vegetacija (drveće svojim korijenjem) bi trebala moći držati zemljani sloj. Snimio: Vanja


Povratak - pauza kod željezničke stanice Zaprešić. Snimio: Vanja


Idila i toplina uz zrake zalazećeg sunca. Snimio: Vanja


To je bio prvi PRAVi dan kasnog ljeta ... šteta što ih nema više! Snimio: Vanja


Stari već spomenuti most preko rijeke Krapine - uz staru ogradu i još stariju tablu. Snimio: Vanja



I željeznički most broji već podosta godina ... Snimio: Vanja


Još samo tunel pa smo onda opet na uobičajenim stazama - zaista lijep izlet! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Zaprešić, Tunel

Iliti po naški: "Vrhunska oprema" !


Uz tržnicu Savica. Snimio: Vanja

Oznake: fotka, bicikl, Savica, trnje-lokomotiva, tržnica

Na početku biciklističke staze uz Jarunsku ulicu – patrola kreće! Snimio: Vanja


Posljednjih sam godina imao više nego dovoljno razgovora i rasprava sa znancima i neznancima na temu zagrebačkih biciklističkih staza ... jedni kažu da ih je previše, drugi kažu da ih je premalo ... a ja zapravo kažem da mnoge od njih zapravo nemaju smisla i da je zagrebački pravi problem to što gradske vlasti zapravo uopće nemaju želje niti volje (a ni znanja) pomoći biciklistima tako da je velika većina toga što se po gradu radi u ime biciklista zapravo trošenje love na bezvezno farbanje bez pravog smisla i efekta.

A pravi nivo tog utroška bez pravog efekta se najbolje vidi ovih dana kada je udruga Sindikat biciklista krenula u stvaranje Registra biciklističkih staza grada Zagreba koji će obuhvatiti detaljni pregled svih biciklističkih staza našega grada koje su navedene u popisu koji je dobiven od gradskih službi i u kojem piše da Zagreb ima 200 km biciklističkih staza. Cilj stvaranja tog registra je evidencija svih problematičnih mjesta na tim stazama i podnošenje zahtjeva gradu za njihovo ispravljanje (naravno, u skladu sa raspoloživim budžetom i planovima, što kroz Male komunalne akcije, što kroz veće projekte) te, u drugom koraku, stvaranje mreže POVEZANIHstaza grada kroz inicijative koje će biti predlagane gradu.

Obzirom da me ta tematika zanima onda sam se javio za sudjelovanje u stvaranju Registra i proteklog mjeseca sam napravio pregled nekih od zapadnozagrebačkih staza i došao do zanimljivih saznanja. Jedno od njih je da su najkvalitetnije gradske biciklističke staze u pravilu one koje su građene u doba pred Univerzijadu (npr. uz Ulicu Hrvatskoga sokola, Ulicu Savezne republike Njemačke, Ulicu Ivane Brlić Mažuranić, Jarunsku ulicu ...), a drugo da se i tako dobro zamišljene staze javnim nemarom i gradskom nebrigom mogu pretvoriti u svoju karikaturu (primjer već spomenute Jarunske ulice).

Kako to zapravo izgleda i na što sam tu u stvari mislio?

Kao primjer dobre staze bih naveo onu uz Ulicu Hrvatskog sokola koja na sebi ima tek manje nedostatke. Ta staza je dovoljno široka, odijeljena je od kolnika zelenim pojasom, a od pješačke staze niskim rubnjakom koji ne ometa vožnju i hodanje, na većini raskršća su rubnjaci pravilno spušteni, a staza je propisno označena i u području raskršća. Ono što joj nedostaje je tek poneki loše spušteni rubnjak, jedno raskršće na kojem staza nije ucrtana, dva stupića koji se nalaze posred staze (kod raskršća sa Ožujskom ulicom), kiosk pored Horvaćanske ceste koji se nalazi neposredno uz stazu i nepovezanost sa stazama koje ta staza dotiče (Zagrebačka avenija, staza kroz ŠRC Jarun).

A što je sa Jarunskom ulicom, zašto je njena staza tako loša iako je građena u isto vrijeme i po istom principu/projektu?

Prođite slikom i rječju zajedno sa mnom po toj stazi/“stazi“ i pogledajte samo tu zbirku felera i razmislite da li biste zaista željeli voziti bicikl po takvoj stazi ukoliko biste se morali doslovno pridržavati propisa (što je, ipak, ono što se traži od svih nas)!

Pri ovoj virtualnoj vožnji imajte na umu da bi ova staza zasjala u punome sjaju kada bi bila integrirana u (trenutno nepostojeću) mrežu staza grada – na zapadu bi bila povezana sa Jarunskom biciklističkom stazom (sada su tamo rubnjaci, nepostojeći prijelaz preko Hrgovića ...) i možda preko Hrgovića nekom hipotetskom stazom na Horvaćansku cestu i zapadnim krajevima grada, a na istoku preko starog savskog mosta sa Novim Zagrebom, a recimo nekim biciklističkim alternativnim smjerom preko Veslačke i trnja sa centrom grada. I onda biste mogli, uz pomoć plana grada sa označenim važnim biciklističkim pravcima i putokaza na važnijim raskršćima, upravo tom stazom ugodno i udobno doći od centra ili Novog Zagreba do Jaruna ... no, za sada je ovako:



Početak staze na južnoj strani kod Županića – po zakonu bi biciklist morao dogurati bicikl do ove žute crte i onda zajahati na njega, jer je vožnja po pločniku bez označene staze zabranjena. Rješenje: Treba ucrtati stazu do ruba kolnika kako bi biciklisti mogli vozeći doći s klonika na stazu. Snimio: Vanja


Staza je tek započela … i već završava. I to tajnovito. No, uspio sam odgonetnuti pravi razlog – naime, tim dijelom pločnika je jedini cestovni (!!!) prilaz ulici Jarunska obala. Praktično, ovdje nema nikakvih problema, vozim se i dalje. Zakonski, ovdje bih trebao sići sa bicikla i gurati ga slijedećih 40-tak metara (nakon što sam se otprilike toliko provezao od početka staze). Snimio: Vanja


Iako ovo službeno nije staza ovi ostaci stupića su ipak na njenom koridoru … i taman toliko vire da mogu zbaciti iz sedla nepažljiva vozača ili probušiti neku tanju gumu … primjetite da se drugom planu nalazi nastavak staze … Snimio: Vanja


… a u nastavku prijeti niska krošnja usputnog oraha. Na sreću, pločnik je širok pa ga lako zaobiđemo. Snimio: Vanja


Dolazimo do slijepog odvojka uz potok Črnomerec. Praktično ovdje nema problema … no, zakonski bi trebalo i ovdje sići sa bicikla i pregurati ga preko odvojka. Zar je zaista bilo tako teško označiti taj prijelaz pa da zakonski i praktični pogled na stazu budu istovjetni? Snimio: Vanja


Potpuno ista stvar i na ulici Gredice tek malko dalje. Snimio: Vanja


Sad dolazimo do pravog bisera – ograde koja prepriječuje stazu! Čini se da je stavljena kako auti ne bi mogli zbrisati sa parkirališta bez naplate … pa su onda oštetili bicikliste. U nastavku staza tehnički postoji, no nije označena znakom niti linijom tako da zakonski ne postoji … naravno, ljudi se i dalje voze po njoj, samo sada ilegalno. Snimio: Vanja


Još jedan neoznačeni prijelaz, kod ulaza u ŠRC Mladost, na stazi koja to zapravo sada više i nije. Pratite li me? Snimio: Vanja


U koridoru staze (koja to više nije …) su ne samo branici parkiranih auta (na što smo, na žalost, već navikli) već i prometni znak kojeg bi, kada bi ta staza zaista postala staza , trebalo pomaknuti. Snimio: Vanja


Nakon prometnog znaka slijede nove prepreke: četiri stabla. Protivnici biciklističkih staza bi sad zagraktali: “Sigurno ćete sad zahtijevati da se stabla posijeku!” … no, staza bi se lijepo mogla provesti zavojem između njih – naravno, to bi trebalo i označiti kako bi svima bilo jasno gdje je što. Snimio: Vanja


Još jednom (zakonski) silazak s bicikla, a zatim ponovno sjedanje. U stvarnome životu je to također preferirana akcija jer su rubnjaci neugodni – ako ikad ta staza postane staza, trebalo bi ih spustiti. Snimio: Vanja


I, stigao je kraj stazi (koja to nije)! Iznenada i neočekivano i neoznačeno staza završava u žičanoj ogradi. Zašto? rekao bih da je to zato što je Dom odbojke izgrađena nakon Univerzijade i projektantu/izvođačima se fućkalo za stazu pa su je jednostavno otfikarili, presjekli, bez mogućnosti normalnog prilaza kolniku (s lijeve strane je mreža metalnih ogradica koja sprečava civilizirani pristup cesti). Za praktičnost upotrebe biciklistima ovo rješenje donosi 0 bodova. Snimio: Vanja


Na tome mjestu nestaje biciklistička staza sa južne strane ulice – naravno, bilo bi posve praktično, ne preskupo i posve izvedivo nastaviti stazu do Selske ceste pa omogućiti biciklistima prilaz do tamošnje biciklističke staze u smjeru Trešnjevke odnosno produžiti ju kroz pothodnik ispod Jadranskog mosta pa omogućiti prilaz do starog savskog mosta odnosno smjera Trnja i nasipa u smjeru istoka. Ali, nikoga ne zanima praktičnost i dobrobit za bicikliste, samo je važno da se tu i tamo, bez puno smisla potegne žuta linija kako bi se zadovoljio neki tamo zahtjev.

Pogledajmo sad sjevernu stranu Jarunske ulice. Krenimo od Savske – staze koja bi se logično nadovezivala na onu uz Selsku cestu nema. Pločnik je na tom dijelu, uz ogradu studentskog doma, nešto uži ali vjerujem da bi poslužio i za stazu .. no, prava iznenađenja nas tek očekuju!



Evo pravog bisera – najbezveznije zebre na Trešnjevci! Uvijek se smijemo ovakvim prizorima nepreklapanja zebre i pločnika kad ih vidimo na webu, mislimo kako je to moguće u tamo nekom Turkmenistanu, Keniji ili možda Iranu ili Rumunjskoj, ali sigurno ne kod nas – ali, evo, imamo mi i toga! Snimio: Vanja


Pločnik je ovdje, uz dom, vrlo širok, no staze ipak nema. Ali, zato ima stupića koji pločnik čuvaju od auta, a biciklistima stvaraju probleme. Snimio: Vanja


Studentski dom je iza nas i na tlu se pojavila staza … no, nema znaka ni linije tako da to ona zapravo nije. Dakle, po ovakvoj stazi smo po zakonu dužni gurati bicikl. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Ulice Miljenka Haberlea: Nema označene staze, rubnjaci su previsoki … Snimio: Vanja


… a u nastavku ulice građena biciklistička staza perfektno služi kao parkiralište. Obzirom da nema znaka za stazu onda su i ti auti mirni, inače bi ih trebao odvesti pauk. Snimio: Vanja


Prijelaz ulice Gredice: nema oznaka za stazu, a rubnjaci su horror … Snimio: Vanja


Netko je problem prijelaza 10+ centimetarskog rubnjaka pokušao riješiti postavljanjem betonske kocke … Snimio: Vanja


Staza je opet sa nama, ali ne zadugo – slijepi odvojak kod potoka Črnomerec uzrokuje još jedan prekid staze (da vas podsjetim, tu treba po zakonu gurati bicikl!), a rubnjaci su tako spretno složeni da su najviši upravo na mjestu gdje ih prelazi trasa staze. Snimio: Vanja


Ulica A. Piazze – ponovo ista stvar, prekid staze. Siđi, preguraj, popni se … ima li uopće smisla voziti bicikl po ovakvoj stazi ili je bolje samo ga gurati? Ili je najbolje ostaviti ga kod kuće? Eto, otkrili smo tajni smisao ovakvih staza: obeshrabrivanje građana za upotrebu bicikala! Snimio: Vanja


Staza prolazi pored neupotrebljavanog autobusnog ugibališta i, oooops, odjednom nestaje – siđi s bicikla! Snimio: Vanja


Prvi prilaz parkiralištu između Jarunske ulice i Poljane Zdenka Mikine: Naizgled je sve u redu … no, pogledajte koridor staze na raskršću je pomaknut u odnosu na stazu na pločniku, a previsoki rubnjaci se brinu da prijelaz bude još neugodniji. Snimio: Vanja


Drugi prilaz parkiralištu: ovdje trasu staze ne ometa zeleni otok, ali su rubnjaci još viši pa ih je netko pokušao učiniti lakšim za prijelaz pomoću daske. Snimio: Vanja


Sjetite se koliko smo već previsokih rubnjaka sreli na ovoj stazi! Zamislite da vam je kod svakog od njih guza tresnula punom snagom na tlo … kome je uopće još do bicikliranja??? Snimio: Vanja


Staza slijepo završava usred pločnika kod ulice Hrgovići. Treba sići s bicikla i pregurati ga do kolnika odnosno još i dalje do staze oko Jarunskog jezera. Snimio: Vanja


Na prijelazu preko Hrgovića postoji koridor za stazu, no on nije spojen na samu stazu. Snimio: Vanja


Sad pokušajte još jednom unazad izvrtiti film ovog obilaska staze – koliko smo puta morali sići sa bicikla zbog neoznačenog prijelaza preko ulice, preko kakvih smo sve rubnjaka gurali bicikl – i recite imaju li ovakve biciklističke staze ikakvoga smisla ili nemaju? Sve je tako lijepo zamišljeno, no hrpa ometajućih detalja relativno dobro zamišljenu stazu čini gotovo neupotrebljivom, i sa zakonskog, ali i praktičnog stanovišta.

Vjerujem da kad bi u gradskog vlasti bilo bar malo dobre volje i želje za razumijevanjem potreba gradskih biciklista da bi velika većina ovih nedostataka već bila otklonjena ... no, oni su tu ne godinama nego već desetljećima!

Oznake: bicikl, Jarunska ulica, trešnjevka

Snimio: Vanja


U moje "predroditeljsko doba" u nekoliko navrata sam krenuo na duža putovanja biciklom - od Hamburga do Amsterdama, od Lyona do Pariza, po našim otocima, uzduž Kupe, Savinje, Krke, dijelom uz austrijske dunavske obale - i jako su mi se svidjela putovanja tim biciklističkim tempom. Taman dovoljno brzo da se kroz nekoliko dana mogu prevaliti i veće udaljenosti, a opet dovoljno sporo da se svijet oko ceste može dobro promotriti - priroda, ljudi, kuće ... sve.

I, tad je došlo "roditeljsko doba", i ostao sam i nadalje dosta često na biciklu, ali sada samo na kraćim rutama ... no, i djeca su rasla i došlo je vrijeme da se i oni okušaju na dužim biciklističkim prugama. Do prošlog mjeseca nam je najdulja vožnja bila s kraja na kraj grada, iz Prečkog do Bukovca, što zapravo uopće nije šala za mlađe osnovnoškolce (kćer mi je to prvi puta prevezla kad je bila u prvom razredu!), jer se tu radi o barem 16-17 kilometara odvaljenih u jedno popodne i to još u gradskim uvjetima semafora, rubnjaka, gužve. No, tražio se neki novi izazov, nešto lijepo i osvježavajuće u što bi klinci zagrizli sa veseljem i entuzijazmom i kroz što bi zavoljeli bicikliranje na duže staze. Vrtio sam po glavi prikladne mogućnosti i na kraju se odlučio za odlazak u inozemstvo, točnije Austriju i biciklističku stazu uzduž rijeke Mure i njen dio između gradova Bruck/Mur i Graza. A zašto baš tamo, pitate se sad vi ...

... a odgovor je: zato što je na takvoj stazi najbolji omjer užitka i
roditeljskih briga.

Ni ta ruta nije biciklistički raj, jer se na tom dijelu puta koji iznosi 61 km ne vozi samo po biciklističkim stazama zatvorenim za ostali promet, već uglavnom po lokalnim cestama, no na njima je vrlo malo prometa i vožnja je uglavnom bezbrižna, tako da je kompletan ugođaj vožnje u stvari gotovo “rajski”. Put je dobro označen i ne treba gubiti puno vremena na orijentaciju i traženje najpovoljnijih varijanti na (ipak) nepoznatom terenu ... a
ono što je također vrlo važno je to da cijeli taj doživljaj bude zanimljiv. Jer, i najljepša cesta postane dosadna ako se jedan te isti pejzaž gleda 20 kilometara. S te strane, na toj dionici biciklističkog puta uz Muru zanimljivosti doista ne nedostaje - smjenjuju se dijelovi puta kroz polja, šume i sela, cijelo vrijeme su na vidiku planine, neko vrijeme smo vozili uz željezničku prugu i vlakovi su nam donosili dodatne doživljaje ... a onda smo se pak prebacivali na drugu stranu rijeke po kojoj smo se, malo za promjenu, vozili uz prometnije ceste. Bilo je tu i usputnih dvoraca
(Rabenstein), slatkih gradića kao što je Frohnleiten (Samobor na austrijski način! ), sretali smo lijepe vrtove, dječja igrališta, neobične prijelaze iznad i ispod pruga i cesta. Dakle, dosadi nije bilo mjesta.

Kod organizacije ovakvih ne-kružnih izleta važno je imati i dobru podršku javnog prometa - u Austriji tu nema problema, na našoj relaciji je svaki sat vozio po jedan putnički vlak. U našem, koji je kretao iz Graza za Bruck/Mur u 09:05, bilo je više nego dovoljno mjesta za naše bicikle, bilo je lako doći do vlaka usprkos tome što smo morali promijeniti čak 3 lifta, a cijela ta vožnja od cca 50 minuta stajala nas je 44 EUR. Na prvi pogled to izgleda puno ... no, tu se radilo o karti "Einfach raus" kojom grupa od 2 do 5 osoba dobiva neograničeni broj vožnji lokalnim vlakovima u cijeloj državi i to uz besplatni prijevoz bicikla u bilo kojem vlaku tog tipa čitavog dana. Kad se to malo bolje pogleda, čini se da za grupicu ljudi ta karta ne košta više negoli neka naša na odgovarajućoj relaciji.

I, sve to zajedno rezultiralo je prekrasnim izletom na kojem smo i klinci i ja uživali u lijepoj prirodi i zanimljivim i raznovrsnim utiscima s puta, a na samu organizaciju puta sam potrošio ne previše vremena (pogledajte web stranicu te staze OVDJE!).

Pogledajte sad fotke, a nakon njih pročitajte još o tome kakve sve ovo veze ima sa Zagrebom!



Bogatstvo oznaka na izlazu iz Bruck/Mur … Snimio: Vanja


Mura u jednom od najljepših izdanja. Snimio: Vanja


Ovo se zove ugodno bicikliranje: ravna cesta s minimumom prometa, lijepa priroda, zvuk ptica i cvrčaka kojeg tu i tamo prekine prolaz kojeg vlaka .. Snimio: Vanja


Odmor iznad pruge. Snimio: Vanja


Odmaralište u Perneggu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usputna zanimljivost – čeka sakrivena u šumarku. Snimio: Vanja


Sve je lijepo označeno, pa čak i gostionica! Snimio: Vanja


Jedan od najsamotnijih dijelova puta, između Mixnitza i Frohnleitena. Snimio: Vanja


Pogled na Rote Wand (1505 m), jedan od najviših vrhova u okolici. Snimio: Vanja


Jedan od mnoštva vlakova koje smo ispratili ovih dana. Snimio: Vanja


Ovako označavaju stazu u općini Mixnitz (promet dozvoljen samo biciklistima i ovlaštenima) … Snimio: Vanja


… a ovako u općini Frohnleiten (znak se nalazi 10 metara od prethodnoga) u kojoj je ova cesta kategorizirana kao “cesta za promet motornim vozilima” (sreli smo na 10 km 3-4 auta). Snimio: Vanja


Austrija kao iz kalendara … Snimio: Vanja


Sad smo malo uz cestu … Snimio: Vanja


Pauza u slikovitom gradiću Frohnleitenu. Snimio: Vanja


Super mjesto za pauzu i usputni sladoled! Snimio: Vanja


Novinska samoposluga. Snimio: Vanja


Dvorac Rabenstain pored kojeg vodi staza dalje prema Grazu. Snimio: Vanja


Krajolik pomalo postaje pitomiji … snimljeno za jedne od dužih pauzi. Snimio: Vanja


Biciklisti su uvijek dobrodošli! Snimio: Vanja


Prolaz ispod autoputa. Snimio: Vanja


Usputni hotel za kukce. Snimio: Vanja


Svaki prolaz ima svoju ulogu … Snimio: Vanja


Povremeno smo napuštali i asfalt … Snimio: Vanja


Još jedna usputna atrakcija – stado koza i još dvije ljame pride! Snimio: Vedran


Jedna od nekoliko usputnih starih hidrocentrala – Gratwein. Snimio: Vanja


Dolina je ovdje već poprilično široka, pokrivena poljima … Snimio: Vanja


Još malo – već smo u predgrađima Graza! Snimio: Vanja


Ogromno ventilacijsko postrojenje na sjevernom ulazu u Plabutsch tunel koji vodi 11 km ispod Graza. Snimio: Vanja


Skrivanje od kiše koja nas je ipak dohvatila na posljednjoj dionici puta na ulazu u Graz. Snimio: Vanja

Pogledajmo sada kako je kod nas, jer, zašto bismo mi morali ići van, u inozemstvo, kad sigurno i kod nas ne nedostaje zanimljivih pejzaža, mjesta, ljudi?

Na žalost, kod nas je cijelo shvaćanje (i prihvaćanje) takvog tipa bicikliranja/putovanja još uvijek u povojima ... ne postoje staze (osim časnih iznimaka: završetak puta uz Muru, neki dijelovi puta uz Dravu itd), ne postoje oznake po putu niti neki općeprihvaćeni itinerari što umnogome povećava frustraciju priprema i utrošak vremena za dolazak od A do B ... izvan gušće naseljenih regija (npr. u Lici, na putu ka moru) nije lako naći otvoreni dućan, a pogotovo mjesto za spavanje ... na nekim pravcima glavne ceste su jedino smisleno rješenje, a to znači da se povećava opasnost prometnih nezgoda ... šteta, šteta, šteta!

Velika je šteta da je situacija takva, jer nije da nemamo mogućnosti. Obzirom da je tema ovog bloga Zagreb pogledajmo što bi se na tome planu moglo učiniti u i oko Zagreba. Kao prvo, trebalo bi trasirati željenu stazu na način koji bi bio prometno siguran i čim više zanimljiv. Potrebno je i na ključnim mjestima osigurati smještaj, opskrbu (naravno, u Zagrebu to nije problem, no krenite samo malko dalje, tu je priča već posve drugačija). Zašto ne bismo trasirali biciklistički put uz Savu koji bi se povezao sa takvim sličnim putem koji dolazi iz Slovenije i koji bi omogućio sigurno bicikliranje uz samu rijeku, ali i uz obližnja interesantna mjesta (od dvoraca i ruševina preko jezeraca, sela sa rodama i svega ostaloga što nam padne na pamet? Takva bi staza kroz Zagreb mogla ići isključivo savskim nasipom, no zašto ne napraviti i koji zaobilazak nekom od napuštenih pruga ili pak ulicama grada?

Cijeli takav projekt košta, no nakon toga može pomalo i sam sebe isplaćivati, kroz vodiče, karte, suvenire i ono što bi posjetioci trošili na terenu .... jer, na samome početku, kod pripreme staze, važno je tek odabrati zanimljivu rutu i prikladne puteve (ulaganje u osobu/osobe koje imaju znanje i iskustvo trasiranja takvih puteva), zatim slijedi osnovna priprema na terenu (oznake, putokazi), priprema podrške (karte, letci, web sadržaji, linkovi na važne stranice i sa važnih stranica na puteve) … i to je to. Sve ostalo, od odmorišta do posebnih biciklističkih objekata (staza, mostića itd), može doći kasnije i biti “dodatna vrijednost”, uljepšavati sliku i doživljaj.

Oznake: bicikl, Mura, Putovanja