Nepoznati Zagreb

Iako sam ljubitelj zelenila i prirode postoje neke biljke koje izrazito ne volim, dapače, na neki ih se iracionalni način čak i plašim. To su velikom većinom vrlo velike zeljaste biljke velikih listova koje rastu u velikim zajednicama ... a najbolji primjer jedne od takvih biljaka je Japanski dvornik, jedna od najinvazivnijih biljaka u našim krajevima. Obično raste na predjelima na koje se navozila šuta ili šljunak pa su onda s njima došli i njihovi korjenčići iz kojih svakog proljeća naraste ogromna biljka. Ima je na dosta mjesta uz Savu (recimo, na području kod Prečkog, vrlo blizu rijeke), ali i uz željezničke pruge, a jedno od većih "nalazišta" je i uz "Autoput" na dijelu od City Centra One na Jankomiru pa dalje prema Jankomirskom mostu ... pogledajte ove fotke.

A više o samoj biljci možete doznati OVDJE.



U blizini Ljubljanske avenije. Snimio: Vanja




Jedna od manjih biljaka uz makadamski put. Snimio: Vanja


Veliki "grm" japanskog dvornika visine oko 3 metra. Snimio: Vanja


Prava "šuma" japanskog dvornika uz skretanje sa Ljubljanske avenije prema Robnim terminalima i City Centru One na Jankomiru. Snimio: Vanja

Oznake: Zagrebačka avenija, invazivne biljke, jankomir, Japanski dvornik

Prilaz vrtu i trasa nastavka stazice. Snimio: Vanja


Ova pričica iz Stenjevca potvrđuje pravilo da se uvijek isplati zaviriti gdje god se može, skrenuti na blatnjav puteljak, poći stazicom koja zavija u grmlje ...

Naime, za povratka kući biciklom od Samoborske ceste, nakon skretanja prema Stenjevcu i Malešnici uočio sam neasfaliranu cesticu koja vodi nekud u grmlje u smjeru stražnje strane rasadnika Zrinjevca u koji se ulazi sa ulice Jankomir. Cestica se ubrzo pretvorila u blatnjavi kolski put .... a on me je doveo do povećeg vrta/voćnjaka posve nevidljivog sa svih okolnih ulica!

Nije taj vrt po ničemu tako poseban osim upravo po tome što se nalazi uguran između drugih ne-vrtnih parcela ... i nadam se da će još dugo ostati kao sakrivena zelena oaza u tom kompleksu nedaleko gradskih vrtova i uz jedini preostali veći neizgrađeni zeleni predjel Jankomira.

A za neko slijedeće istraživanje sam ostavio prolaz stazicom koja ide uz ogradu Zrinjevca. Pretpostavljam da ona izlazi na Šoljanovu tamo negdje kod Kauflanda, no to još treba provjeriti na terenu.



Odvojak od Stenjevečke ulice. Snimio: Vanja


Pogled unazad, prema stenjevečkoj crkvi. Snimio: Vanja


Iza zavoja se prilazna cesta pretvara u blatni kolski put. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Pogled na vrt (preko ograde). Snimio: Vanja


Još jedan pogled na vrt. Snimio: Vanja


Između vrta i ograde rasadnika kreće stazica .... Snimio: Vanja


... i nastavlja se nakon oštrog skretanja prema jugu .... Snimio: Vanja


Pogled prema sjeveru i Konzumu na Samoborskoj cesti. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, stenjevec, jankomir, rasadnik, Šoljanova ulica

Ovako bi to trebalo izglerdati cijelom dužinom Škorpikove ... Snimio: Vanja


U prošlom smo postu stigli do Jankomirskog mosta - kuda i kako dalje ako želimo nastaviti naše putovanje u smjeru (sjevero)zapada?

Jedna od mogućnosti je savski nasip (gradska strana). Put po nasipu nije nešto osobito ugažena i meni osobno taj dio nasipa nije ugodan za vožnju biciklom.

Druga mogućnost je vožnja Priobalnom cestom, koja zapravo predstavlja povijesni relikt, djelić nekadašnjeg "autoputa" iz doba kada Jankomirski most nije bio sagrađen pa se u smjeru zapada (Samobor, Ljubljana) vozilo starim drvenim Samoborskim mostom, a u smjeru Zagorja se uz rampu prelazila pruga u središtu Podsuseda i dalje nastavljalo sadašnjom Alejom Seljačke bune prema Zaprešiću, Bistri i dalje. (taj spori dio putovanja je uklonjen izgradnjom Aleje Bologne 1970. te izgradnjom podvožnjaka ispod željezničke pruge i Škorpikovom ulicom (nekada Šavrićevom) koju godinu kasnije.
Meni osobno je vožnja biciklom Priobalnom cestom OK, to je najbrža varijanta za dolazak do Podsuseda, no nije za svakoga. Zašto?
Zato što se po njoj vozi brzo - i to ne samo biciklom. Nije rijetkost da ljudi po njoj odvale i brže od 100 km/h, a vožnja uz jureće aute nije najugodniji osjećaj na svijetu (pločnika nema).

Treća varijanta je "kombinirana", nešto duža, ali i nešto ugodnija. Škorpikovom do Kovinske, dalje po Kovinskoj u smjeru zapada, a na samome kraju se nakon 2 oštra zavoja može ući u ulicu Susedsko Polje koja je posve ugodna i krivuda među obiteljskim kučicama, a izađe manje od stotinu metara udaljenosti od "obeliska" na križanju Samoborske i Priobalne.

A četvrta varijante je najdulja, ali je i "ziherica", uz najmanje opasnosti. Škorpikovom do Samoborske pa onda po njoj, kolnikom ili, još "ziherastije", pločnikom do Podsuseda. Ili, tko više voli uz Aleju Bologne i Podsusedsku aleju, tad produžiti Škorpikovom ispod pruge pa dalje na zapad uz Aleju Bologne.

I, tako smo sve nešto okolišavši stigli do Škorpikove ulice. Uz koju, da, postoji biciklistička staza. Koja čak i nije loša - prvenstveno zahvaljujući činjenici da uz nju nema puno pješaka i biciklista, većinu vremena imate stazu, pa i čitav pločnik, samo za sebe.
To je bila dobra vijest.

Loša vijest da je ta biciklistička staza zapravo uprskana lošom izvedbom, ponajviše kriminalno loše spuštenim rubnjacima na raskršćima, no felera ima i druge vrste (iznenadni prekidi prije raskršća i kod autobusnih stajališta, na primjer).

Nisam baš istraživao povijest te biciklističke staze, no njeni su "korijeni" očito u kasnim 80-ima ili ranim 90-ima kada su se biciklističke staze počele "ucrtavati" (šifra: za stazu je potrebna samo kantica boje i penzl ) na već postojeće pločnike, a spuštanje rubnjaka je bilo provođeno diletantski, uz pomoć betonskih "kockica". I, sve naknadne intervencije (novi prilazi itd) su slijedili taj šugavi princip tako da ova staza zapravo predstavlja pravu izložbu loših i zastarjelih tehnika izvedbe biciklističkih staza.

A kako tu zapravo izgleda u stvarnosti - evo i pregleda! (snimio sam sve spomenute detalje, no da post ne zatrpam previše gomilom sličnih fotki onda sam uvrstio samo izabrane primjere sa staze).

Škorpikova ulica - istočna strana:

1. Od Ljubljanske averenije do pješačkog semafora kod King Crossa: nema bic. staze (trebalo bi proširiti pločnik pa ju ucrtati)

2. Od pješačkog semafora kod King Crossa do Ulice Oktavijana Miletića (ex Pevec):

- dva posve krivo ucrtana bic. prijelaza preko slijepih odvojaka uz opasno visoke rubnjake
- do i nakon Ulice Dušana Vukotića (u zoni raskršća) bic staza nije ucrtana, ali su na raskršću rubnjaci uzorno spušteni
- u zoni raskršća sa Ulicom Oktavijana Miletića staza na pločniku nije ucrtana, ali jest na kolniku (rubnjaci su opet opasno djelomično spušteni)



Evo i semafora - od staze još nema ni traga. Snimio: Vanja


Jedan od više bisera stazograditeljstva na toj dionici - slijedeći oznaku na kolniku zveknuli bi ne samo o rubnjak nego i o prometni znak i stup javne rasvjete Snimio: Vanja


Staza nestaje jer se bliži raskršće naknadno sagrađene Vukotićeve ulice - čemu se onda mučiti sa označavanjem staze ... Snimio: Vanja


... i, zaista, ona ovdje nije uopće označena. Snimio: Vanja


Slijepi nastavak Miletićeve ulice - staza se gubi prije raskršća ... Snimio: Vanja


... a na njemu ima ubitačan rubnjak. Snimio: Vanja


3. Od ulice Oktavijana Miletića do Kovinske/Golikove:

- autobusna stanica: nema staze
- prijelaz slijepog odvojka prije Family Malla: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su OK
- prilaz Family Mall-u: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su OK
- prijelaz Golikove: prije i nakon odvojka nema staze, rubnjaci su traljavo i nelogično spušteni, a vrhunac bizarnosti je što je preko desnog odvojka u Golikovu prijelaz ucrtan sa desne strane zebre, a slijedeća dva (Golikova, skretanje iz Golikove desno u Škorpikovu) s lijeve strane zebre.



Čim se na vidiku pojavi stanica, staza nestaje ...Snimio: Vanja


A slično je i sa odvojkom - šifra: kako sa stazom zaobići stupove javne rasvjete? Najlakše je ne ucrtati stazu. Snimio: Vanja


Uočite: Bic prijelaz je na prvom segmentu desno, a na slijedeća dva lijevo od zebre. Snimio: Vanja


4. Od Kovinske/Golikove do Samoborske

- autobusna stanica: nema staze
- 2 prilaza bivšoj bazi Tehnike i još dva prilaza prije i poslije Jedinstva: prije i nakon odvojka nema staze, na odvojku je ucrtan prijelaz, rubnjaci su djelomice spušteni
- raskršće sa Samoborskom: bic. prijelaz postoji samo preko južnog dijela Škorpikove, na ostale tri strane nema bic. prijelaza kao što nema ni bic. staze u nastavku Škorpikove i u oba smjera Samoborske



Opet stanica ... Snimio: Vanja


Jedini bic. prijelaz na ovom raskršću, sa jedne strane Škorpikove na drugu. U stvari, posve korektno, jer ni na koju drugu stranu nema nastavka biciklističke staze ... ali, naravno, ni propisnog načina za uključivanje u promet na kolniku. Snimio: Vanja


Škorpikova ulica - zapadna strana:

1. Od Samoborske ceste do Kovinske/Golikove:

- skretanje sa zapadnog dijela Samoborske na jug u Škorpikovu: označen bic. prijelaz na kolniku iako ga nema nigdje na pločniku, rubnjaci su opasno visoki
- autobusna stanica: nema staze
- dva prilaza benzinskoj pumpi Adria petrol: staza i prijelazi su propisno označeni, rubnjaci korektno sniženi
- Lučićeva ulica: bic staza je OK označena, južni rubnjak je samo djelomice snižen, sjeverni je OK
- prilaz bivšem građevinskom skladištu: bic staza je OK označena (boija je izblijedjela), rubnjaci nisu korektno sniženi
- dva prilaza Petrol benzinskoj pumpi: bic staza je propisno označena, rubnjaci su samo dijelom spušteni i to uz opasno visoki rubnjak
- raskršće sa Kovinskom: prijelazi preko kolnika propisno označeni (iako nelogično, prvi segment je desni, a slijedeća dva lijevo), rubnjaci nisu dobro spušteni



Potpuno nepotreban ucrtani bic. prijelaz, kad dalje ni nema staze ... a tek rubnjak, ufff! Snimio: Vanja


Uistinu, dalje nema staze ... Snimio: Vanja


Korektno izveden prijelaz. Snimio: Vanja


I ovaj nije tako loš, iako rubnjak preko puta već pomalo "zijeva" ... Snimio: Vanja


Isto to, ali rubnjak je još viši ... Snimio: Vanja


OPet čudno ucrtavanje bic. prijelaza - prvo je s desne strane zebre, a nakon toga s lijeve. Snimio: Vanja


2. Od Kovinske ulice do Ulice Oktavijana Miletića

- autobusna stanica: nema staze
- nešto prije ulaza u trgovinu Prima je neasfaltirani prekopani dio, tko zna koliko star.
- ulaz u trgovinu Prima: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni
- dva ulaza u bivšu trgovinu Pevec: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni
- raskršće sa Ulicom Oktavijana Miletića: prijelazi preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni



Malo iznenađenje na stazi za neoprezne ... Snimio: Vanja


Ulica Oktavijana Miletića - Prijelaz je iscrtan, no staze nema do njega. Snimio: Vanja


3. Od Ulice Oktavijana Miletića do pješačkog semafora kod King Crossa i dalje do Ljubljanske avenije

- slijepi kolni prilaz: prijelaz preko kolnika propisno označeni, rubnjak opasno visoke
- autobusna stanica: nema staze (iako je pločnik izuzetno širok)
- dva prilaza trgovini Benussi: prijelaz preko kolnika propisno označeni, rubnjaci djelomice spušteni i opasno visoke
- nakon semafora jedini trag bic. staze je crvenom bojom obojani prijelaz preko ulaza na parkiralište King Crossa - ni prije ni poslije tog detalja nema ni traga stazi.




Ogromno široki pločnik - ali, staze nema, iako ima za nju mjesta iza nadstrešnice ... Snimio: Vanja


Svježe napravljen prilaz trgovini Benussi - ali, spuštanje rubnjaka je opet izvedeno diletantski. Snimio: Vanja


Krpuljak bic. staze na prijelazu prilaza King Crossu, staze nema niti prije niti poslije njega. Snimio: Vanja


I što reći na kraju: Dala bi se tu vrlo brzo i ne preskupo napraviti tip-top biciklistička staza, no čisto sumnjam da će se to desiti u bližnjoj (< 5 godina) budućnosti. Sreća da je što se funkcionalnosti tiče i ovakva uglavnom OK, uz pozornu vožnju (da ne zveknemo preko nekog previsokog rubnjaka i ne mimoilazimo na preuskim spuštenim dijelovima prijelaza).

Oznake: bicikl, Škorpikova ulica, zapad, jankomir

Tko tebe kitom ti njega lalom!
(taj most, na potoku Dubravica, pripada Jankomiru, a ne Španskom ...)




Pozdravna (i osvajačka) poruka svima koji prelaze most, koji se ne nalazi u Španskom nego u Jankomiru. (a falusna ilustracija valjda znači "Nama vaš kvart, a vama kita" ). Snimio: Vanja


... a na južnoj strani mosta se nalazi i jedan tulipan ... Snimio: Vanja


... kao i na sjevernoj. Snimio: Vanja

Oznake: BBB, grafit, most, jankomir, špansko, dubravica

Na samome kraju grada, pored Jankomirskog mosta, već dugo stoji niska napuštena zgrada ... da je taj most građen prije Drugog svjetskog rata rekao bih da je u pitanju mitnica. No, obzirom da ta građevina potječe tamo negdje iz 60-ih ili 70-ih onda je prije riječ o nekakvoj cestarskoj kući, valjda za zimsku službu ili tako nešto.

I, stoji tamo već dugo prazna, a u posljednje vrijeme devastirana, prepuna smeća ... no, uz uobičajeni nered, u njoj se može naći i jedan pravi mali biser hrvatske propagande!

Naljepnica sa reklamom Agrokoke!!!



Uz sami Jankomirski most. Snimio: Vanja


"Svako jutro jedno jaje ..." Snimio: Vanja


Podsjetimo se tih starih reklama, prvo one starije, a onda i one mlađe!

A još dosta drugih iz tog perioda kada je najbolje reklame radila Ozeha (Oglašivački Zavod Hrvatske) možete pronaći na You Tube kanalu čovjeka koji se iz tko zna kojeg razloga nazvao Brandheadteacher - pogledajte filmove na tom kanalu i nećete požaliti!

Oznake: jankomir, reklama, Agrokoka, jaje, Ozeha

Nas sakupljača ima posvuda.

Neki od nas (recimo ja) skupljaju samo određene stvari - koje ponekad mogu biti vrlo bizarne.
Recimo, mene uvijek uveseljavaju stari i neobični natpisi u javnim prostorima, uvijek ih rado snimim (to ste uostalom već uočili na blogu).
A, kao što ste vidjeli u prethodnome postu, sakupljao sam i prazne bočice od pelinkovca kako bih napravio to što sam napravio za akciju "Art na cestu".

Neke drugi sakupljači se uopće ne ograničavaju već sakupljaju SVE. I to štogod vi, ja ili bilo tko drugi mislio o tome.
A ide im na ruku ako to SVE mogu negdje i odložiti odnosno od toga SVEGA načiniti nešto.

Pogledajte kako izgleda sjedište (boravište?) jednog takvog sakupljača koji se smjestio na čistinu unutar šikare na zapadnome dijelu Savske Opatovine, tik do savskog nasipa nedaleko Jankomirskog mosta. Nisam ulazio unutra (i zbog natpisa da unutra vlada oštar pas, a i zato što sam smatrao da to nije pristojno), no pogled kroz živicu (nisam ga snimio) govori da se ta oaza SVEGA proteže na više od 100 metara prostora duž te enklave unutar šikare. Pitam se, pitam se, čega li tu sve ima unutra???

A, kad sam se okrenuo, s druge strane nasipa me je dočekala velika praznina, kakva već vlada na tim područjima između Rijeke i Nasipa ... kakva suprotnost!

I, ne mogu reći koji mi je prostor draži (ili manje drag) od ta dva - ovaj nakrcani svime i svačim, lijevo (gledano nizvodno) ili onaj prazni, desno (vidljiv na posljednjoj fotki).

A vama?



Oaza SVEGA unutar ničega - uz savski nasip, nedaleko Jankomirskog mosta. Snimio: Vanja


Tu ima zaista SVEGA. Snimio: Vanja


Ima tu i oglasa ... Snimio: Vanja


A sa druge strane nasipa caruje prostor posve suprotnog dojma - praznine. Snimio: Vanja

Oznake: sava, nasip, jankomir, Savska Opatovina, smeće, sakupljač

Na Jankomiru. Snimio: Vanja


Tko zna na čiju incijativu pred koju godinu je započeta dodjela ulica u Jankomiru velikanima hrvatske filmske umjetnosti. Prvi sam se put suočio sa tom činjenicom čini mi se lani, kada sam ugledao tablu sa imenom Kreše Golika (između ostaloga autora najgledanijeg hrvatskog filma svih vremena "Tko pjeva zlo ne misli") na istočnom dijelu Kovinske ulice koja je, po meni, jedna od najružnijih zagrebačkih ulica uopće. Vjerujem da znate koja je to ulica, ona koja prolazi sa stražnje strane nekadašnjeg Baumaxa, a sadašnjeg Peveca, neuredna, uska, grbava, poslije svake kiše prepuna vode, a koja spaja Škorpikovu ulicu sa Ulicom Ante Šoljana i naseljem Špansko. (između ostaloga, uz tu ulicu se nalazi i ispust u kanalizaciju gdje svoj tovar odlažu cisterne koje ispumpavaju septičke jame)

Dakle, Krešo baš nije dobio neku sjajnu ulicu, očekivao bih za njega i kolege režisere ipak neki finiji kvart tipa Podbrežje ... ali, njome se makar prolazi, spaja nekoliko tvrtki, dvije važne ulice ....

S druge strane Oktavijan Miletić je dobio kratku slijepu ulicu koja se od Škorpikove odvaja na zapad, neposredno ispod bivše zgrade trgovačkog centra Pevec. Riječ neurednost tu dobiva još neka nova značenja, a znakovito je i da ju koriste vozači kamiona kao odmorište u tranzitu. Ulica završava velikim prašnjavim okretištem garniranim hrpom smeća uz koje se nalazi ulaz u spremište jedne od građevinskih tvrtki.

Uostalom, da vam puno ne prepričavam, pogledajte sami!




Pogled u dubinu ulice. Snimio: Vanja


Okretište na kraju ulice sa hrpom smeća. Snimio: Vanja


Grmlje i prašina ... Snimio: Vanja


Napuštena i zapuštena stara zgrada bivšeg trgovačkog centra "Pevec". Snimio: Vanja


Zapuštena rampa na ulazu u parkiralište centra. Snimio: Vanja


Ipak, nađe se tu i tamo i neki veseliji, ljepši detalj. A kod Oktavijana ne cvate samo cvijeće ... Snimio: Vanja


... nego i ljubav, na gumama ... Snimio: Vanja


... ili tapeciranom prijestolju. Snimio: Vanja


A za kraj, čini se da je Ante Babaja ipak prošao najbolje, njegova ulica je također slijepa, ali i uredna, nalazi se između parkirališta (sadašnjeg) Peveca i firme Končar - električna vozila.

Oznake: jankomir, Krešo Golik, Ante Babaja, Oktavijan Miletić

Snimio: Vanja


Za desetak dana krećem sa obitelji i prijateljima na planinarski izlet na Pohorje, a obzirom na ovo hladno vrijeme i činjenicu da autima planiramo doseći 1300 metera visine učinilo mi se dobrom idejom ove godine staviti zimske gume malko ranije pa to i učinih jučer, u kišnu i prohladnu jesensku večer. Zimske gume su me čekale u "hotelu za gume" u "Vulkalu" u Kovinskoj ulici gdje sam ih i ostavio u proljeće tako da nisam morao ni razmišljati kuda otići na zamjenu ... Obzirom da po medijima još nema najava snijega koje uvijek prouzroče stampedo na vulkanizerske radionice onda je tamošnja jučerašnja atmosfera bila vrlo opuštena ... nije bilo gužve, dugačkih redova pred radionicom, čim sam došao odmah su mi uzeli auto i meni je samo preostalo odsjediti tih 20-30 minuta dok mi tutač ne dobije nove "cipelice".

I tako, sjedeći u čekaonici u modernoj zgradi "Vulkala" obuzela me je atmosfera oko mene ... zanimljivo je kako sva ta "šoferska" mjesta izgledaju tako slično i mirišu tako slično. Vani pada kiša i vozi samo onaj tko mora i kome je cesta ili gušt ili kruh, a u modernom "karavanseraju" miriši po gumama, uokolo mali gumeni Mišelinčići i Goodyear reklame, na podu reflektirajuće keramičke pločice .... Sva su ta mjesta tako ista, na neki način "sigurna" (utočište od elemenata), nude bazični šoferski komfor WC-a, kavice iz automata, kupovine sredstva za pranje prozora i nekoliko formalnih riječi sa blagajnicom, taman dovoljno da čovjek malo dođe k sebi, ode na piš-pauzu, protegne kičmu, odluta načas mislima kud li ga one već vode i potom ponovo sjedne za volan. Takva mjesta izgledaju i mirišu uvijek isto, bilo to kod nas, u Austriji, Italiji, Skandinaviji ... brza i korektna usluga, molim, hvala i doviđenja, sve obavljeno kako treba, sve je spremno za put, do autoputa je još samo koji kilometar ...

No, sjetio sam se i kako sam mijenjao gume do prije nekoliko godina, kada sam imao "privatnu" mogućnost čuvanja guma na području Maksimira. Tada sam na zamjenu odlazio ili u subotu prijepodne (često sa djecom, nakon kupovine) ili nakon posla (opet s djecom, nakon što sam ih tada uzimao u vrtiću) i to u malu vulkanizersku radionicu u Petrovoj 176, kod ribljeg restorana "Dida". To je bio pravi obrt, u dvorištu mjesto za tek nekoliko auta, svega dvojica radnika .... tada bih kod njih ostavio auto i sa klincima krenuo u šetnju do lokalnog "središta" kod raskršća sa Bukovačkom gdje bi kupili pecivo, nekad napravili krug po Maksimiru ili pak bacili pogled na okolne izloge prije nego što bi smo se vratili po auto - kao mali ritualni izlet. Tamo nije bilo "šoferske" atmosfere i izbora sredstava za pranje prozora, već je sve izgledalo kao da odlazim u bilo koji dućan u kvartu (iako je za mene koji sam doma u Prečkom Jankomir puno bliži od Maksimira).

Eto, tako sam se i ja, htio-ne htio, prebacio s lokalnog obrtnika na "industriju" ... brže je i praktičnije, ali i bezličnije. Ali, kao što već rekoh, i miris putovanja iam svoje dobre strane i nakon pola sata boravka u čekaonici čovjek poželi s novim gumama krenuti u nepoznato, bilo kojim smjerom.



Radionice Vulkala u Kovinskoj ulici. Snimio: Vanja


Zgrada u Kovinskoj ulici. Snimio: Vanja

Oznake: vulkanizer, Vulkal, Petrova, maksimir, jankomir, gume, cesta

Novi parking za bicikle, dobro vidljiv čak iz daljine. Snimio: Vanja


Možda danas, u ovako kišan dan koji nikoga ne mami na ulicu, a ponajmanje na bicikl, nije naprikladnije pričati o biciklističkim temama, no zašto ne, pogotovo kad za to postoji jako dobar razlog. A taj je razlog novi parking za bicikle u trgovačkom centru CC1 West!

Do ovoga ljeta parkiralište za bicikle ispred centra je bilo zaista jadno: nekoliko niskih metalnih elemenata kod kojih je bila prava umjetnost zavezati bicikl, i zbog naguranosti i zbog opasnosti od "heksnšusa" kad čovjek mora maltene kleknuti da bi zavezao bicikl. Nije ni čudo što su se biciklisti, koji su tokom godina u sve većem broju dolazili u centar, otimali za druge mogućnosti vezivanja: uz ogradu parkirališta, nogare natpisne ploče, prometne znakove (pa su time stvarali prepreke pješacima) ... dakle, komfor je bio minimalan, a o ekstravagancijama poput krova nad glavom (pardon, biciklom) se moglo samo sanjati.

I, početkom ljeta su počeli radovi na gornjoj ploči cijelog auto-parkirališta, parking za bicikle je prebačen u kutak desno prije ulaza, uz još gore uvjete ... kad li je tamo negdje početkom rujna osvanuo i "brand new" natkriveni parking sa većim brojem bicikala!

"Wow!", bila je moja prva reakcija ... a nakon nešto pomijeg proučavanja je oduševljenje malko splasnulo, no još uvijek ostaje činjenica da je to sad jedan od najboljih parkinga za bicikle u gradu.

Dobre strane parkinga su slijedeće:

- krov - i to ne samo u slučaju kiše, već i ljeti, u slučaju jakog sunca, kada sic više ne mora biti usijan, a stvari u bisagama na pragu topljenja. Istina, u slučaju kiše s vjetrom malo će bicikala ostati suho, možda ne bi bilo loše dodati nekakav prozirni (plastični?) pokrov sa istočne strane gdje je i tako otvor prema podrumskom auto-parkingu i nema dostupa do bicikala?

- veći kapacitet - do sada se na stari parking moglo nagurati tek 20-30 bicikala, dok su ostali zauzimali mjesta po okolici, a sada je ovdje cca 40-50 mjesta. Po meni je to premalo, vjerujem da u vrhuncima prometa tu bude i bar 60-70 bicikala ... ali, dobro, nećemo cjepidlačiti.

- relativno lako zaključavanje bez puno saginjanja do poda ili pak forsiranje vezanja za prvi kotač



Ima tu i lošijih strana:

- već spomenuto vezivanje je moglo biti jednostavnije sa već poznatim "klamericama" koje su jednostavnije za upotrebu i bolje drže bicikl od ovih laganih metalnih elemenata

- pristup parkiralištu je nespretan: biciklistička staza koja udobno i sigurno vodi posjetioca do ulaza centra tamo nestaje. Dakle, biciklisti moraju na kolnik (iako ih većina nastavlja vožnju po pješačkoj stazi), a onda naglo moraju skrenuti lijevo ... a to stvara probleme. Biciklisti nakon silaska sa biciklističke staze prirodno silaze na desnu traku, no ovdje moraju iz lijeve trake skrenuti preko prilično prometne trake u suprotnom smjeru. Dakle, moraju prijeći preko prometne trake , što obično znači čekanje i to čekanje u lijevoj traci koju najčešće koriste oni nervozni koji jure čim prije doći u trgovine. Slično je sa izlaskom - iz parkirališta se izlazi na traku za izlaz van koja se združuje sa trakom koja izlazi iz podzemne etaže i biciklist ju mora prijeći u 30-tak metara kako bi dohvatio početak biciklističke staze desno kod izlaza iz centar (pogledajte zadnju fotku za ilustraciju). Mislim da bi sve bilo lakše kada bi se biciklistička staza nastavljala i kroz centar, paralelno sa pješačkom stazom i zatim provela uz zebru do parkirališta, a zatim i slično prema izlazu. Vjerujem da ima sigurno i puno boljih rješenja, no već i ovo bi učinilo te prelaske uočljivijim, jer ovako slijede odmah nakon silaska s Rotora (pretjecanje već spomenutih brzih vozača) odnosno tik nakon spoja sa pristupom iz podzemne garaže gdje zavoj i kosina smanjuju vidljivost.



Napokon i jedan parking sa krovom! Snimio: Vanja


Novi način vezivanja nije najbolji, ali nije ni tako loš, puno bolji od dosadašnjeg i spirala koji još uvijek prevladavaju po gradu. Snimio: Vanja


Pogled s odmakom - kako "legalno" ući u parking? Snimio: Vanja


Još veći problem - kako sigurno ući, a zatim još veći problem, kako izaći biciklom iz kruga trgovačkog centra? Snimio: Vanja


Na kraju, mislim da treba spomenuti i otvaranje "City placa" u CC1 i to iz jednog važnog razloga - uprava centra je prepoznala potrebe posjetilaca (potreba za nabavkom zdrave prehrane, potreba za biciklističkim parkingom) i učinila konkretne korake ka poboljšanju. Kamo sreće kada bi svi "nadležni" tako ozbiljno shvaćali potrebe građanstva, od gradskih struktura pa sve do državnih nam organa svih vrsta!


P.S. CC1 West je idealno odredište za dolazak biciklom - vrlo je loše povezan sa javnim prometom (autobus za Podsused sa Remize vozi dosta rijetko, a od najbližeg tramvaja, okretišta Prečko, ima 15-tak minuta hoda uz blatnjavu prečicu preko polja) i stanovnicima okolnih kvartova, od Malešnice i Prečkog pa nadalje, je bicikl dobar oblik transporta jer ih do centra doveze u manje od 15 minuta vožnje. U sličnoj su poziciji i recimo CC1 East i Arena centar, no njihovo je "zaleđe" ipak manje brojno pa više ljudi dolazi iz daleka, autima. S druge strane, Avenue Mall je odlično povezan javnim prijevozom, a i zgrade u okolici su vrlo blizu centru, za razliku od CC1 West koji pomalo osamljeno stoji na rubu grada.

Oznake: CC1 West, trgovački centri, trgovina, bicikl, jankomir

(ova dva lokaliteta su udaljena jedan od drugoga 3oo metara!)



Bojom protiv smrada: šaht za izlijevanje fekalija. Snimio: Vanja


Bojom protiv buke, građevinska baza. Snimio: Vanja

Oznake: jankomir, boje