Nepoznati Zagreb

Pogled na biciklističku stazu u smjeru istoka. Snimio: Vanja


Eto, svanuo je i taj dan, Zagreb je dobio prvu "samostalnu" biciklističku stazu (dakle, onu koja nije vezana uz neku klasičnu prometnicu), djelić famoznog "Greenwaya", biciklističke staze koja bi trebala pratiti rijeku Savu, od hrvatsko-slovenske granice pa sve do Rugvice u duljini od otprilike 116 kilometara.

Svi su se raspisali o tome, od klasičnih medija pa do korisnika Facebooka, pa mi se isprve nije dalo slijediti taj val pohvala (manje) i pokuda (više), ali kad sam skužio da se ti komentari u velikoj većini slučajeva daju paušalno, najčešće vezano uz to da li komentator podržava sadašnju gradsku vlast ili ne i da li on(a) koristi bicikl ili ne, rekoh, ajd ipak da se i ja javim s ponekim komentarom.



Početak staze kod Savskog mosta. Snimio: Vanja




Lokacija odmorišta na početku staze koje će, nadam se, još biti dorađeno i dopunjeno - klupama, nadstrešnicom, možda pumpom za bicikle. Snimio: Vanja


Ajmo prvo nekoliko razloga "za" stazu.

Jako mi je lijepo bilo čuti da se, napokon napokon napokon, nešto u Zagrebu gradi specijalno za bicikliste. Ipak ... od prve vijesti o Greenwayu koja je prošla kroz medije prije nekoliko godina osjećao sam popriličnu nelagodu znajući da kod nas čim nešto bude "prvo" onda se obično od toga gradi "spomenik" i više se love troši na "šminku", a manje na funkcionalnost .... o tome ću više u "protiv" poglavlju.
Dakle, staza je sagrađena i dobro je da je tu - i to je njezina najveća vrijednost.

Drago mi je bilo i vidjeti da je na početku staze već postavljena pumpa za vodu ("Francek"), a čini se da bi uz nju mogla tamo osvanuti i poneka klupa. (možda i neka nadstrešnica? Možda i pumpa za bicikl?)

Nisam za to da se osvijetli cijeli Greenway, svih 116 km, to bi bilo bezveze .... ali osvjetljivanje ovog prigradskog dijela ima smisla, radi ljudi koji će se njome vraćati iz kupovine, sa koncerata, na i sa posla. Dakle, podržavam rasvjetu na mjestima gdje će biti više biciklista na svojim svakodnevnim putovanjima, a smatram da je suvišna na onim dijelovima gdje će se njome prvenstveno voziti samo rekreativci i putnici na dalekim biciklističkim putovanjima.



Približavanje Jadranskom mostu. Snimio: Vanja




Prošao sam ispod mosta (prolaz je napravljen korektno) i nastavljam vožnju dalje. Snimio: Vanja




Oznaka na stazi. Snimio: Vanja


A sada evo i mojih argumenata "protiv" - pri čemu, molim da se primijeti, nisam protiv gradnje staze same po sebi već protiv izvedbe nekih detalja koji bi mogli biti izvedeni bolje odnosno funkcionalnije.

Za početak, ne volim "ekskluzivnost" i ne vidim zašto to mora biti samo biciklistička staza, a ne prostor i za bicikliste i pješake. Ne čini mi se da će tih biciklista biti baš toliko da bi im smetali pješaci kojih, također, na tome dijelu i nema tako mnogo. Naravno, ako/kad se jednom sagradi taj (ne)famozni "Mali Manhattan" sigurno će tamo biti više ljudi ... ali opet, ako na svim ostalim dijelovima nasipa žive u suživotu pješaci i biciklisti, zašto to onda ne bi mogli i ovdje kad će tu biti manje prometa nego na nekim drugim dijelovima nasipa (npr na potezu Savski Most - Jarun).

Zatim ... staza završava "nigdje", na pola puta između podvožnjaka ispod Jadranske avenije i semafora (posljednjeg prije Autoputa) kod odvojka za Sveučilišnu bolnicu i golf teren. Dakle, ne vodi prema niti jednom od ta dva jedina prolaza prema Laništu i Areni, mjestima prema kojima će se kretati većina korisnika te staze (mislim da su u krivu svi koji misle da će sad odjednom horda biciklista krenuti na bicikliranje duž Save, pogotovo dok se staza nastavlja tek blatnim puteljcima po nasipu). Ne treba niti spominjati da prema niti jednom od ta dva prolaza prema Areni i Laništu nema nikakvog smislenog prilaza, dapače, nema čak niti običnog spusta niz nasip. Potpuno besmisleno, pogotovo jer to sigurno ne bi bilo jako skupo, a dalo bi širi smisao ovom dijelu projekta. Ovako ispada kao da se očekuje da će on uistinu zaživjeti tek kad se kompletira cijela staza - mo'š misliti.

To je, općenito uzevši, moj najveći prigovor stazi, neukomponiranost u život i funkcioniranje tog dijela grada, kao da je svijet za sebe bez "interfejsa" sa okolinom.



Usputni pogled na zgradu u kojoj je nekad bio dućan "Billa" - naravno, tu nije predviđen nikakav pristup, kao da će stazom voziti isključivo rekreativci .... Snimio: Vanja




Eto i kraja staze, bez mogućnosti silaska u bilo kojem smislenom smjeru (Lanište, Trgovački centar Arena). Snimio: Vanja




Arena centar, tako blizu, a tako daleko. Snimio: Vanja


Što se tiče ugodnosti staze, ljepote ... sa nasipa je uvijek dobar vidik, to je dobro. Ali, dugotrajna vožnja po nasipu je i monotona, nema tu onih sitnica, zavoj tu, okuka tamo, koje putovanje čine raznovrsnim. Na nasipu nema drveća niti hlada, dakle, kada sija sunce ono sije nemilice ... a stabla bi i oslabila vjetar kada zapuše.

Zeleni asfalt ... oko toga je bilo puno komentara, internetski izvori kažu da je zaista obazriv prema prirodi ... moram se još malo bolje informariati o njemu prije nego što donesem neki decidirani stav o njemu.

U svakom slučaju: Treba još pričekati i vidjeti kako će izgledati oprema staze (najavljeni putokazi, hortikultura ..) za punu ocjenu.

Prekjučer kad sam se prvi puta provozao po stazi na njenih 1600 metara dužine sam sreo još troje biciklista i niti jednog pješaka, njih tridesetak (pješaka) je hodalo po Riječkoj cesti ispod nasipa. Bilo je oko 5 popodne, dakle, kraj radnog dana i to dana kada je na Velesajmu bio Interliber, pa sam očekivao ipak malo više ljudi na njoj.

Za kraj: Nedavno sam uočio relativno skoro sagrađenu biciklističku stazu uz željezničku prugu na trasi Brdovec - Šenkovec. Ta je staza posve OK ... a vjerujem da je koštala manje od četvrtine cijene ovog komada Greenwaya (ako netko zna brojke, neka me uputi, unaprijed hvala!).

Pogledao sam koliko je trajala gradnja ovog dijela staze: Malko više od godinu dana. Radovi su otvoreni u rujnu 2022., a završeni krajem ovoga listopada.



Do podvožnjaka ispod Jadranske avenije je samo 100-injak metara - ali, prilaza nema. Snimio: Vanja




Povratak nazad praznom stazom. Snimio: Vanja




Trasa staze ucrtana u kartu. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Greenway, nasip, sava, Lanište, Arena

Pišem posljednjih dana opširan tekst o povijesti naselja Prečko kojeg ću objaviti na blogu (bit će to prava enciklopedija kvartovskog života, vjerujte mi na riječ!) i malo pomalo otkrivam raznorazne zanimljive detalje, bilo kroz priče stanovniak, bilo kroz zapažanja na starim kartama.

A jedno od tih zapažanja mi je još uvijek nerazjašnjeno, možda netko od vas ima neko objašnjenje.

Pogledajte topografsku kartu iz 1944., tu se vidi nekadašnja kasarna "Prečko" u kojoj su tad, prema kart, a i prema pričama boravili njemački vojnici. Nešto sjevernije, iznad Oranica, se uz Zagrebačku cestu vidi i zapis "Njemačko skladište streljiva", dok se posve južno, na kraju ulice Prečko, tik uz Savu, vidi manji kompleks zgrada (označene ljubičastim točkama) uz koje stoji naziv "Dorab". Ima li netko ideju što bi to moglo biti?

Koliko sam načuo, te su zgrade nekad također pripadale vojsci tako da bi to mogla biti neka kratica - ali za što?
Njemačka?
Neka "novohrvatska" iz tog NDH-perioda?



Isječak karte iz 1944.


Druga stvar - zanimljivo je kako je Zagrebačka cesta i njezin nastavak, Petrovaradinska (nekad Novosadska), vrlo ravan. U to prilično davno doba ravne ceste su bile rijetke (pada mi na pamet tek npr Savska cesta koja se gradila po carskom nalogu, da poveže najkraćim putem Savski most sa centrom Zagreba), obično su ceste vrludale uz potoke, rubove njiva i šuma, međe. Prečko nikad nije bilo važno naselje radi kojega bi se radila neka tako posebna cesta.
I još, na kraju te ceste nikad nije postojalo neko naselje - na karti iz 1932. se vidi da cesta završava kod jednog od rukavaca Save i mali djelić doseže otok Jarunski prud.
Na karti iz 1944 je tamo već neka baraka. Iz nje je kasnije "iznikla" Direkcija za Savu da bi se tamo sad nalazila jedna od tehničkih baza Hrvatskih voda".

Zna li netko od vas što više o toj nesvakidašnje ravnoj cesti?



Isječak karte iz 1932.

Oznake: zagrebačka cesta, sava, preko, Petrovaradinska cesta

Nas sakupljača ima posvuda.

Neki od nas (recimo ja) skupljaju samo određene stvari - koje ponekad mogu biti vrlo bizarne.
Recimo, mene uvijek uveseljavaju stari i neobični natpisi u javnim prostorima, uvijek ih rado snimim (to ste uostalom već uočili na blogu).
A, kao što ste vidjeli u prethodnome postu, sakupljao sam i prazne bočice od pelinkovca kako bih napravio to što sam napravio za akciju "Art na cestu".

Neke drugi sakupljači se uopće ne ograničavaju već sakupljaju SVE. I to štogod vi, ja ili bilo tko drugi mislio o tome.
A ide im na ruku ako to SVE mogu negdje i odložiti odnosno od toga SVEGA načiniti nešto.

Pogledajte kako izgleda sjedište (boravište?) jednog takvog sakupljača koji se smjestio na čistinu unutar šikare na zapadnome dijelu Savske Opatovine, tik do savskog nasipa nedaleko Jankomirskog mosta. Nisam ulazio unutra (i zbog natpisa da unutra vlada oštar pas, a i zato što sam smatrao da to nije pristojno), no pogled kroz živicu (nisam ga snimio) govori da se ta oaza SVEGA proteže na više od 100 metara prostora duž te enklave unutar šikare. Pitam se, pitam se, čega li tu sve ima unutra???

A, kad sam se okrenuo, s druge strane nasipa me je dočekala velika praznina, kakva već vlada na tim područjima između Rijeke i Nasipa ... kakva suprotnost!

I, ne mogu reći koji mi je prostor draži (ili manje drag) od ta dva - ovaj nakrcani svime i svačim, lijevo (gledano nizvodno) ili onaj prazni, desno (vidljiv na posljednjoj fotki).

A vama?



Oaza SVEGA unutar ničega - uz savski nasip, nedaleko Jankomirskog mosta. Snimio: Vanja


Tu ima zaista SVEGA. Snimio: Vanja


Ima tu i oglasa ... Snimio: Vanja


A sa druge strane nasipa caruje prostor posve suprotnog dojma - praznine. Snimio: Vanja

Oznake: sava, nasip, jankomir, Savska Opatovina, smeće, sakupljač

Ilustracija iz knjige "Omladinska radna akcija "Sava", naših 15 godina"


Ilustracija iz knjige "Omladinska radna akcija "Sava", naših 15 godina"


Prvi travnja odnosno Prvi april nije samo dan kada se zbijaju vicevi i čine nepodopštine na svačiji račun već je taj dan u doba Jugoslavije bio i Dan omladinskih radnih akcija. A to je značenje kojega se prisjećam ovim postom.

Možda se pitate, zašto baš taj dan, zašto Prvi april?
Zato što su toga dana 1946. godine počele pripreme za gradnju pruge Brčko - Banovići koja je postala simbolom omladinskih radnih akcija.

Čini se da su omladinske radne akcije jedno od najkontroverznijih poglavlja iz naše novije povijesti .... Rijetko tko sa nostalgijom zaziva samoupravljanje, SIZ-ove (Samoupravne interesne zajednice) i mnoge druge "ustanove" iz socijalističkih vremena ... no, radne akcije su mnogima ostale u srcu kao nešto posebno, kao mjesta na kojima se osobnim zalaganjem i fizičkim radom radilo na stvaranju nekog "boljeg svijeta", doprinosilo dobrobiti društva .. a istovremeno je to bilo popraćeno sa puno druženja sa kolegama i kolegicama po krampu, lopatama i tačkama.

S jedne strane postoje ljudi koji tvrde da na radne akcije nitko nije išao dobrovoljno, da se na njih moralo ići, milom ili silom, da su one bile jedini način da se preživi u ta teška vremena, sa podsmijehom ili mržnjom govore o parolama, akcijaškim pjesmama, udarničkim značkama, spavanju u zajedničkim spavaonicama ... a isto tako govore kako je svaki neplaćeni rad besmislen. Sa druge strane postoje svjedočanstva ljudi, velik broj njih, koji govore kako su sa voljom i veseljem išli na radne akcije, dapače, taj im je period života baš po njima ostao u lijepom sjećanju .. a o dobrovoljnom radu govore biranim riječima.

Ja osobno nisam nikad bio niti na jednoj "pravoj" radnoj akciji. Ne znam zašto je tome tako, vjerojatno zato što je moj otac bio vrlo rezerviran prema ondašnjem političkom sistemu i ideologiji, sigurno i zbog činjenice da je njegov otac (moj djed) nakon rata nekoliko godina proveo u Lepoglavi kao gorljivi aktivist za HSS na prvim poslijeratnim izborima ... nasuprot tome, moja mama nije imala neke posebne političke stavove, a mene samog politika u to doba nije ama baš nimalo zanimala, a fizičkog rada sam imao više nego dovoljno na našem tadašnjem povećem obiteljskom vrtu.

Ali, krajem 70-ih, ako se dobro sjećam to je bilo 1978. i 1979. godine, imao sam priliku učestvovati na radnoj akciji vrlo lokalnog značaja. Tada sam sa roditeljima živio u ulici Čret, koja se tada nalazila na krajnjem istočnom dijelu tadašnje Mjesne Zajednice Bukovac. Taj je dio MZ, uz šumu Dotrščinu, bio puno slabije razvijen od ostatka Bukovca: Nismo imali ni vodovod ni kanalizaciju ni telefon, tek su neke ulice bile asfaltirane, do najbliže škole na Bukovcu je bilo pola sata hoda, do najbliže autobusne stanice je bilo 15 minuta hoda ... i osjećali smo se kao da smo negdje daleko na selu, a zapravo smo bili na 50-tak minuta hoda od Jelačić placa odnosno tadašnjeg Trga Republike.

I, tih je godina pokrenuta inicijativa za osnivanjem nove mjesne zajednice MZ Dotrščina. Tako je i učinjeno. A sa osnivanjem mjesne zajednice porasao je i entuzijazam ljudi da se učini nešto dobro za taj naš poprilično zapušteni kvart. I jedne je subote organizirana radna akcija čišćenja kanala uz glavnu kvartovsku ulicu Čret. Uz živicu rasadnika tadašnjeg poduzeća Flora je nakon kiša uvijek stajala voda pa su pozvani svi koji su to željeli pomoći kod uređenja kanala. Odaziv je bio popriličan: Bilo je tu i mladih i starih, radilo se naveliko i do kraja dana smo uredili kanale u dužini od preko kilometra uz učešće nekoliko desetaka ljudi i dobru atmosferu.

Nakon toga je slijedeće sezone došla i slijedeća radna akcija, gradnja društvenog doma, u kojoj sam također u nekoliko navrata sudjelovao. Radilo se na zidarskim radovima svih vrsta, od nošenja cigle, miješanja betona, zidanja ... i dom je napravljen, u ulici II Jazbinski odvojak, i dan danas je tamo, služi na dobrobit svim građanima (sjećam se da su prve aktivnosti uključivale i mini kino, u još neuređenim prostorima, sjedilo se na daskama, a prikazivali su se filmovi koji su odigrali svoje pred nekoliko godino .. no, nama u kvartu je to tada bio velik događaj, sjedenje na posve neformalnoj kino predstavi sa društvom iz kvarta u susjednoj nam ulici.

U tom mojem tadašnjem poprilično razjedinjenom kvartu su mi te akcije ostale u uspomeni kao neki od rijetkih trenutaka kada se zaboravljalo na svoje uske osobne interese i radilo, uz veselje, za zajednički interes. I mogu si vrlo lako zamisliti da su mnogi sudionici velikih radnih akcija isto tako sa veseljem radili za zajednički interes i svoje zadovoljstvo, svim govorima, skupovima, parolama i političkoj pozadini usprkos.

Svima koje zanima problematika omladinskih radnih akcija preporučio bih knjigu Reane Senjković "Svaki dan pobjeda" (Izdavači: Institut za etnologiju i folkloristiku i Srednja Europa, izdano 2016.) koja na vrlo zanimljiv način govori o radnim akcijama u razdoblju od 1945. pa do raspada Jugoslavije. U knjizi imate priliku saznati detalje o tri različita "vala" radnih akcija (1946.-1951., 1958.-1964., 1968.-1987.), o iskustvima onih koji su na njima sudjelovali, bilo kao brigadiri, bilo kao rukovoditelji, bilo kao vanjski promatrači (od profesionalnih radnika koji su pomagali na akcijama pa do župnika u mjestima gdje se radilo), a izuzetno je zanimljivo pročitati što su o radnim akcijama govorili članovi radnih brigada iz drugih država, osobito Velike Britanije. To je knjiga koja ne nudi gotove odgovore već kroz mnoštvo detalja, priča, dokumenata i informacija svakome ostavlja mogućnost izvlačenja vlastitih zaključaka.
(cijelu knjigu možete preuzeti u .pdf formatu ovdje)





Zanimljivo je prolistati i katalog izložbe "Omladinske radne akcije - dizajn ideologije" koja je održana 2017. godine u Kulturno informacijskom centru u Zagrebu. Katalog možete u cijelosti preuzeti ovdje.





Tko želi pogledati rezultate anketa provedenih na ORA Sava nek prolista knjigu autora Drage Droždjeka "Omladinska radna akcija "Sava" (1960-1979) u izdanju Gradske konferencije SSOH, Zagreb, 1980.





Pogledajmo malo i druge medije, ovdje možete vidjeti isječak iz filma "S.P.U.K." ("Sreća pojedinca - uspjeh kolektiva") kojeg je 1983. snimio Milivoj Puhlovski, vidi više o filmu ovdje.

Tu je i jedna od najpoznatijih (po meni i najboljih) pjesama koje su vezane uz radne akcije, "Hej haj brigade", za koju je tekst napisao Radan Bosner, muziku Arsen Dedić, a izvodio ju je Ivica Bobinec. Izdana je 1976. godine za izdavačku kuću PGP RTB.

A ako želite još izvora vezanih uz radne akcije, evo nekoliko nostalgičnih, bilo onih izdanih u doba kada su radne akcije još bile dijelom svakodnevnog života, bilo sadašnjih, na kojima se okupljaju oni kojima su radne akcije obilježile život i ostale u trajnom pamćenju:

https://sites.google.com/site/oramladostnasezemlje/home

https://www.facebook.com/OmladinskeRadneAkcijeUHrvatskoj/

https://www.facebook.com/groups/7569021589/


A za one koji žele sažetak svega što se na taj način gradilo diljem Jugoslavije neka pogledaju tekst kojeg se može naći na Facebook profilu Saveza antifašista i boraca NOR-a Tuzlanskog kantona


Za kraj, još nekoliko ilustracija iz knjige "Omladinska radna akcija "Sava", naših 15 godina"











Nego, da vas pitam: Da li je netko od vas, čitatelja ovog posta, sudjelovao na nekoj radnoj akciji?
Kakva su vaša sjećanja, razmišljanja?

Da li ste možda sudjelovali i na nekom od izdanja ORA Sava?
Jako bi me zanimalo gdje se nalazilo akcijaško naselje! Više izvora spominje Veliku Kosnicu, mjesto gdje se sada nalazi Gradska ustanova za smještaj beskućnika ... no, posjetom toj lokaciji osim 3-4 manja zapuštena objekta nisam uočio nešto što bi me baš podsjećalo na radnu akciju (vjerojatno su svi objekti više puta pregrađivani i obnavljani).

Oznake: Ora, Omladinske radne akcije, sava

Kod Savske Opatovine. Snimio: Vanja

Oznake: Savska Opatovina, vježbanje, nasip, sava

Sava kod ušća Krapine. Snimio: Vanja


Pogled na brijeg iznad Aleje grada Bologne. Snimio: Vanja


Stazica uz rijeku Savu. Snimio: Vanja


Već sam dugo namjeravao pješice proći od Podsuseda do Zaprešića sa ciljem otkrivanja alternativnog smjera jedinom trenutno postojećem, onom po Aleji grada Bologne. Znamo kakva je to cesta - od izlaza iz Podsuseda (ulaza u tunel) pa do ulaza u Zaprešić kod mosta preko rijeke Krapine postoji samo iznimno uski pločnik kojim je u stvarnosti zapravo posve nemoguće prijeći pješice ili biciklom tu dionicu od cca jednog kilometra, pogotovo jer se tom cestom vozi vrlo brzo. No, moja današnja šetnja sa prijateljima je pokazala da ipak postoji vrlo lijep i zanimljiv put kojim bi se uz ne prevelike investicije mogla provesti pješačko-biciklistička staza koja bi izbjegla glavnu prometnicu i interesantnim krajolikom tik uz rijeke Save i Krapinu i jezero Zajarki povezala Podsused (a time i cijeli Zagreb - sjetimo se samo prijedloga za izgradnju biciklističke staze trasom Samoborčeka!) sa Zaprešićem.

Kako je taj put izgledao danas?

Krenuli smo od željezničke stanice Podsused stazom pored nogometnog igrališta i zgrade nekadašnjeg kupališta/gostionice (koja je sad u vrlo lošem stanju, djelomice posve ruševna) gdje započinje neravna makadamska cesta koja na bizaran način, kroz korito potoka, povezuje Samoborsku cestu sa centrom Podsuseda. Po izvoženosti ceste vidljivo je da je ta prečica u vrlo čestoj upotrebi za prometnih špica .. no, ono što je nas puno više zanimalo je kolski put koji se kod korita potoka odvaja od te ceste i vodi istočnom obalom Save. Sada, početkom travnja, dok je vegetacija tek krenula, staza je prohodna bez problema, no vjerujem da je u drugom dijelu godine staza prilično obrasla kupinama, grmljem i koprivama i možda čak posve neprohodna.



Oočetak staze od ž.st. Podsused. Snimio: Vanja


U dijelu bivše zgrade kupališta se još živi ... Snimio: Vanja


... dok je drugi dio posve ruševan. Snimio: Vanja


Makadamska cesta koja započinje iza igrališta. Snimio: Vanja


Podvožnjak ispod kojeg se cesta susreće s potokom ... Snimio: Vanja


Evo i korisnika ... Snimio: Vanja


Kolski put uz obalu Save ... Snimio: Vanja


... ubrzo prelazi u stazu. Snimio: Vanja


... uz povremene poglede na Savu. Snimio: Vanja


Staza cijelim putem vodi uz rijeku, odvojena od nje tek nizom stabala, uz povremene poglede na drugu obalu te na brdo na kojem se nalaze ruševine Susdgrada. Nakon cca 20 minuta hoda staza izlazi na livade pored ušća Krapine u Savu i pretvara se ponovo u kolski put kojim se povremeno služe ribiči. Put vodi uz rijeku Krapinu i prolazi ispod željezničkog i cestovnog mosta nakon kojeg se penje na cestovni most i prelazi Krapinu. Odmah nakon mosta treba skrenuti desno i ponovo proći ispod oba mosta nakon kojeg se nalazi ruševni bunker iz Drugog svjetskog rata. Na tome mjestu treba nastaviti uz nasip koji kreće u smjeru zapada, paralelno sa Savom. Nasip i makadamska cesta pored njega prolaze ispod obilaznice i zatim cesta prelazi nasip i jedan njen odvojak skreće u smjeru željezničke stanice Zaprešić dok ona nastavlja prema jezeru Zajarki koje je nastalo kao šoder-graba, ali se postepeno sve više pretvara u sportsko-rekreacioni centar poput Jaruna. Cestom se uz jezero može nastaviti vožnja prema centru Zaprešića, ali i dalje prema zapadu, usporedno sa rijekom Savom, dok je naša mala grupica šetnju završila na pivcu u lokalu "Zlatno jezero" nakon kojeg smo preko livada došli do nedaleke željezničke stanice i vlakom se vratili u Zagreb.

Kao zaključak: Koliko sam uočio, ne postoji niti najmanja prepreka da se tim putem ne uredi pješačko-biciklistička staza kojom bi se omogućila sigurna i lijepa veza Zaprešića sa Zagrebom!.



Zmijica na koju smo naišli po putu. Snimio: Vanja


Ne baš spektakularno ušče rijeke Krapine u Savu. Snimio: Vanja


Meglenjak sa južne strane. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prema mostu preko rijeke Krapine. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zanimljiv pogled na podnožje cestovnog mosta. Snimio: Vanja


Cestovni most odozgo, zajedno sa tipičnom ogradom iz ranih 80-ih i starom pločom s imenom rijeke. Snimio: Vanja


Silueta željezničkog mosta. Snimio: Vanja


Most s druge obale .. Snimio: Vanja


... zajedno sa ruševnim bunkerom. Snimio: Vanja.


Ispod obilaznice ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sjedaća garnitura za slučajne namjernike ... Snimio: Vanja


Meglenjak sa zapada. Snimio: Vanja


Jezero Zajarki. Snimio: Vanja


Opanačke ... Snimio: Vanja


Na kraju dana ... Snimio: Vanja


Povratak u Zagreb. Snimio: Vanja

Oznake: sava, podsused, Zaprešić, Zajarki, bicikl, šetnja

Obilne kiše koje su protekloga tjedna nakon duuuugo vremena podigle Savu sve do vrhova nasipa donijele su smrt savskim paradajzima koje je mutna matica rijeke odnijela tko zna kuda ... Vjerujem da će vas zanimati priča o njima!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prije mjesec-dva pričala mi je Bubamara šarena da je tokom šetnje s prijateljicom na jednom od savskih sprudova primjetila puno malih biljčica paradajza. Zaintrigirala me je ta pričica i nagađali smo kako li su ti paradajzi uopće došli tamo i to još u tolikom broju - bilo ih je puno i živahno su rasli po šljunčanom sprudu tada vrlo niske Save.

U međuvremenu se razina rijeke dizala i spuštala, a mi smo posve zaboravili na te paradajziće ... da bi ih se ponovo sjetili prije 15-tak dana, taman prije ovih posljednjih velikih padavina. Pa, rekosmo, ajd da mi to pogledamo!

Prošetali smo se do rijeke i, zaista, paradajzi su još bili tamo! Tok vremena i smjena godišnjih doba postarali su biljke i stabljike i lišće su već bili gotovo posve suhi - no, plodovi su još uvijek bili tamo, zeleni i tek poneki sa natruhama žućkaste boje. A pitanje kako su sve te biljke došle tamo i dalje ostaje - imate li vi neku ideju?

Kako god bilo, i biljke i plodove je sad otplavila visoka voda .. ali ću slijedeće godine sigurno pogledati hoće li taj sprud pored šuma Savske Opatovine ponovo biti pun mladih paradajzića!



Pogled sa spruda uzvodno ... Snimio: Vanja


Pogled sa spruda nizvodno ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Neobičan pogled na nebodere Srednjaka sa savskoga spruda. Snimio: Vanja

Oznake: Savska Opatovina, sava, sprud, paradajz

... danas, između 17:11 i 17:21.

Pored mene je prošlo cca 150 ljudi, od toga bar tri četvrtine na biciklu ili gurajući bicikl. Snimih 28 fotki, ovdje su najbolje ... proživite sa mnom tih 10 minuta kasnoga ljeta uz Savu i njene mostove!
























Sve fotke snimio Vanja.

Oznake: trešnjevka, novi zagreb, SAvski most, bicikl, sava

Otkako je razmontirano klizalište na Tomislavcu klizališta u predgrađu su zabilježila značajan porast posjetilaca ...


Savski nasip kod ulice Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: sava, nasip, preko, trešnjevka, klizanje

Ne mogu riječima izraziti koliko me vesele ovi sunčani jesenski dani - pravi užitak, melem za duh i tijelo!
Stoga, evo i nekoliko slučajno odabranih fotki koje slave taj sunčani ugođaj!



Savski nasip. Snimio: Vanja


Dječje igralište uz Boćarski dom. Snimio: Vanja


Savski nasip. Snimio: Vanja

Oznake: Sunce, nasip, sava, jesen, trnje

Prije točno tjedan dana sam pisao o dobro nam poznatoj "Bolnici na kraju grada" i taj je post izazvao podosta reakcija, od zgražanja nad stanjem u kojem se ta velebna nedovršena i zapuštena građevina sad nalazi pa do iznenađenja što se u taj kompleks tako lagano može ući.

Drago mi je što sam vam ponudio još jedan dodatni pogled na temu te bolnice, a još jedan, vrlo zanimljiv, vam pružaju ove dvije fotke bolnice snimljene iz zraka, dron-letjelicom, lipnja ove godine. Snimio ih je Luka Paić, čitatelj ovog bloga koji ih je poželio podijeliti sa mnom i vama i mislim da te fotke zaista zaslužuju objavu - stvarno su efektne!

Luka, hvala ti na javljanju i fotkama!



Snimio: Luka Paić


Snimio: Luka Paić

Oznake: bolnica, blato, remetinec, grafiti, sava

Iako nam vrijeme ovih dana baš ne miriše na ljeto, neki gradski detalji nas svake godine podsjećaju da njegov dolazak ... a jedan između njih su i bezbrojne bale sijena koje se pojave svakog lipnja uz savsko korito i inače poprilično dosadan pejzaž uz rijeku Savu učine uzbudljivim. Valjalo bi se jednom poigrati tim balama i složiti neku ad hoc kreaciju!


Pogled sa Mosta slobode na istok jučer navečer. Snimio: Vanja

Oznake: sijeno, Most slobode, sava, Notvi Zagreb

Džungla Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Vjerujem da je većini vas poznat pojam „džungla na asfaltu“, no danas nemam namjeru baviti se gradskim temama i džunglama, već onim prigradskim. Pretpostavljam da većina vas zna gdje se nalazi Savska Opatovina, ali vas je malo zaista i bilo u tom gradskom kvartu koji se nalazi daleko na jugozapadu grada, u onom „džepu“ s kojim se bivša općina Susedgrad naslanjala na rijeku Savu. Savska Opatovina je maleno naselje, sastoji se tek od jedne glavne ulice sa nekoliko kratkih odvojaka, i život se tamo odvija više seoskim nego gradskim ritmom. Dok ostali kvartovi uzdišu pod teretom novogradnji, ovdje se nalaze tek dvije male zgrade, dok ostatak naselja predstavljaju obiteljske kuće i to pretežno manje. Oko naselja se nalazi mnoštvo vrtova od kojih dobar dio uroda stiže na gradske tržnice ... a iza njih se nalazi zagrebačka džungla.

Taj teren zapravo predstavlja vodozaštitnu zonu crpilišta Stara loza koje je već duži niz godina izvan sustava opskrbe pitkom vodom zbog pronađenih zagađenja, a odlikuje ga „poluprirodna“ poplavna šuma (poluprirodna, zato jer se ona s vremena na vrijeme sječe) koja se pretvara u močvaru u doba visokih voda (kao recimo ove veljače). Kroz nju vodi makadamska cesta kojom se može doći do savskog nasipa i nedalekog paintball igrališta i nekoliko staza, no ostatak je gotovo izvan domašaja ljudske ruke zbog gustoće vegetacije – tim se predjelima može proći samo zimi i u rano proljeće, kada grmlje još nije zazalenilo, a ljeti se oni pretvaraju u pravi gustiš. U sredini tog gustiša se nalaze ostaci savskih rukavaca koji predstavljaju završetak toka potoka Dubravice. Ako se sjećate, prije dosta vremena sam svojim postom ispratio taj potok od Aleje grada Bologne sve do Ljubljanske avenije uz koju se nalazi dobro poznato jezero koje je carstvo za sve ribiče ovog dijela grada. Ali, potok tu ne nestaje već se jedva opazno pruža i južnije prema Savi i kroz niz, za suše nespojenih, rukavaca. Postoji čak i njegov odvod (sa zaštitnim ventilima, radi sprečavanja ulaza savskih voda) koji cijevima prolazi ispod savskog nasipa nedaleko prije spomenute ceste kojom se od Savske Opatovine dolazi do nasipa.

Možda niste znali da je upravo na tom predjelu u srednjem vijeku plemić Egidije na riječnom otoku na Savi izgradio crkvu sv. Jakova u koju je doveo ogranak benediktinskog reda – cistercite. Petar, arhiđakon zagrebački, darovao je cistercitima 1257. godine drugi dio toga davno nestaloga otoka i sagradio im ondje samostan i crkvu sv. Marije. Uspomena na cistercitski otok sačuvala se do danas u imenu naselja i ulice Savska Opatovina.
Godine 1307. cisterciti su još živjeli na tome savskom otoku, a 1315. spominju se na kaptolskom brežuljku. Tada je zagrebački biskup Augustin Kažotić riješio spor između cistercita i redovnica koje su od cistercita preuzele otok sv. Jakova, kako se zvao po prvoj crkvi na njemu. (nešto više detalja o ovom temi možete pronaći u tekstu Saše Šimprage “Zagrebački otoci” iz kojeg sam preuzeo ovaj povijesni dio.

Ali, vratimo se mi u današnjicu – od samostana već stoljećima nema ni traga ni glasa, no prije dva tjedna uputila se mala, ali hrabra ekipa na šetnju kroz te slabo poznate i teško prohodne prigradske predjele. Cilj nam je bio pronalaženje korita potoka Dubravice i po mogoćnosti izlazak na Ljubljansku aveniju u blizini vodocrpilišta nedaleko hotela Holiday. Do crpilišta nismo stigli, no svejedno smo nakon šetnje bili vrlo zadovoljni postignutim jer smo ne samo otkrili rukavce koji predstavljaju korito Dubravice već smo i otkrili zanimljiv sustav staza kojima se prvenstveno koriste ribiči i igrači paintballa.
Neću vas gnjaviti detaljima staza i prirodnog obilja kojeg smo vidjeli već uživajte u fotkama!

(zahvaljujem se svim kolegama-istraživačima na ugodnome društvu, a Mladenu još i na pripremi karata i GPS tragu!)



Predio Savske Opatovine kako izgleda na ortofoto karti. Priredio: Mladen


Prema nasipu. Snimio: Vanja


Ulazak u šumu sa istočne strane. Snimio: Vanja


Boce u koferčiću iz tko zna čije raritetne zbirke. Snimio: Vanja


Priroda pobjeđuje otpatke civilizacije – u mahovinu obučena odbačena cipela! Snimio: Vanja


Na stazi … Snimio: Vanja


Odraz močvarnog duha … točnije duhice. Snimio: Vanja


Sunce se polako spušta kroz žbunje. Snimio: Vanja


Spasitelj iz naših redova. Snimio: Vanja


Paintball tereni, puno veći no prije nekoliko godina ... Snimio: Vanja


… čak su napravili i drveni tenk! Snimio: Vanja


Prostor je lijepo uređen, imaju čak i male svlačionice, streljanu, stolove za roštilj … Snimio: Vanja


U blizini paintball igrališta se nalaze i ispusti vode u Savu, no oni su gotovo cijelo vrijeme suhi … ipak, tu su za svaki slučaj ventili koji sprečavaju ulazak savske vode u prostor iza nasipa. Snimio: Vanja


Biciklistička … Snimio: Vanja


… trkačka … Snimio: Vanja


… i šetačka idila na nasipu. Snimio: Vanja


Zabilježeni trag naše šetnje, zabilježio i priredio Mladen.

Oznake: Savska Opatovina, šetnja, džungla, sava, rukavci

Protekli kišni dani su nam ponovo navukli na vrat visoke vode i to ne samo savske (kao što je slučaj kada poplave zaprijete ne zbog kiša kod nas nego zbog topljenja snijega ili kiša u Sloveniji), nego i svih potoka u zagrebačkom zaleđu ... pogledajte kakvo je stanje bilo jutros, na Jarunu i uz potok Črnomerec!



Zaštitni znak Jaruna kao otočić. Snimio: Vanja


Mini-golf kućice u vodi "do koljena". Snimio: Vanja


Uz skejt-park. Snimio: Vanja


Ovdje nije carevala voda, već magla. Snimio: Vanja


Solarni pleksus, ovaj put bez sunca. Snimio: Vanja


Na obali maglenog i vodenog mora. Snimio: Vanja


Vodeni labirint. Snimio: Vanja


Čizme obavezne! Snimio: Vanja


Aqua park Jarun. Snimio: Vanja


Mostu je voda došla do grla ... a TV reporteri su mu se popeli na leđa. Snimio: Vanja


Potok Črnomerec kod Jarunske ceste - poravnat sa obalom. Snimio: Vanja

Oznake: poplava, Jarun, črnomerec, potok, trešnjevka, sava

Atletski park Mladost na Savi. Snimio: Vanja

Oznake: fotka, Atletika, sava

Nakon što nas je u nedjelju u okolici Jaruna nadlijetala zračna eskadrila u sklopu Dana Hrvatskih oružanih snaga ovih dana na istom području djeluje traktorska eskadrila ...



Zapadno od Jadranskog mosta. Snimio: Vanja

Oznake: traktori, sava

Savski nasip. Snimio: Vanja


A za ljubitelje simetrije svih vrsta (nisam taj, ali je ipak zanimljivo koji put pogledati svijet i tim očima ... ) evo i jednog fantastičnog kratkog filma na tu temu (GP, hvala ti na linku!):

Symmetry from Everynone on Vimeo.

Oznake: sava, prisavlje, simetrija, fotka

Igralište pored Boćarskog doma. Snimio: Vanja

Oznake: prisavlje, sava, fotka

Savski nasip kod Prečkog. Izgazio i snimio: Vanja


Izgazio i snimio: Vanja


izgazio i snimio: Vanja

Oznake: snijeg, Sunce, ljubav, sava, nasip, preko