Nepoznati Zagreb

Naserov trg. Snimio: Vanja


Odgovor: Iza dvije kuhinjske krpe!

Za vas koji ne znate gdje se nalazi taj trg: ODGOVOR
Za vas koji ne znate tko je bio Naser: ODGOVOR

Oznake: Naser, Savski Gaj, novi zagreb, ploča, natpis, kuhinjska krpa

U jučerašnjem postu smo zajedno pogledali tetris za početnike na (djelomice) obnovljenoj sjevernoj fasadi Super Andrije u Sigetu ... a danas gledamo nešto drugo što je snimljeno sa potpuno istog mjesta na andrijinoj fasadi, samo što ovoga puta nisam foto aparat uperio prema gore već dolje!



Dijelovi ograde sjeverne strane terase Super Andrije, Siget. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Netko je inače prilično nezanimljivu betonsku ogradu oko terase te zgrade na njenom sjevernom dijelu uljepšao mozaicima - svim imaju isti "vijugavi" uzorak koji je variran kroz razne boje. Uradak je posve simpatičan, pogotovo kad se uzme u obzir da se radi po vrlo neglamuroznom mjestu kojem je baš dobro došla ovakva šarena intervencija.
(zna li možda netko od vas tko je to napravio?)

A kad smo već kod te teme, mozaičnog street arta, evo i još nekih njihovih primjera, u Zagrebu i šire.

Vjerojatno ste već uočili mozaičnog Alberta Einsteina na početku Prilaza Gjure Deželića (zapadna strana, tik uz Trg Vladka Mačeka): Vidi OVDJE

I poznati stret art zid u Branimirovoj ulici sadrži jedan mozaični street art rad, autorica je Nikolina Manojlović Vračar (poznata i kao Nina iz "Nininog kutka" koji je prije desetak godina emitiran u sklopu Dječjeg programa HRT-a), pogledajte je na djelu tokom radova na zidu (skrolajte do sredine posta): Post iz svibnja 2010

Jedna od najšarenijih točaka Velog Lošinja je mozaična klupa koju možete vidjeti na ovoj fotografiji, a koja se nalazi na stotinjak metara od luke.


Evo nekih primjera mozaičnog street arta iz Pariza (autor: Space Invader): Vidi OVDJE

I na kraju, još dvije kolekcije uličnih mozaika sa svih strana svijeta: Vidi OVDJE i OVDJE

Oznake: street art, mozaik, Super Andrija, Siget, novi zagreb

Super Andrija, Siget. Snimio: Vanja

Oznake: Tetris, Super Andrija, Siget, novi zagreb

Sedamdesete, pored pothodnika ispod Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Osamdesete, na zidu tržnice. Snimio: Vanja


Devedesete, na istočnoj strani tržnice. Snimio: Vanja


Nakon 2010., također na istočnoj strani tržnice. Snimio: Vanja

Oznake: novi zagreb, Utrine, plakat, oglas, reklama

Da, da, znam, ta se ulica (aleja, avenija) već dugo ne zove tako, već Avenija Dubrovnik.

Ali, za bicikliste je vožnja po njoj gotovo kao povrat u 80-te, kada se ona još uvijek zvala Alejom Borisa Kidriča.
Pitate se zašto?

Evo odgovora u nastavku posta!



Južna strana Avenije Dubrovnik kod mjesta dodira Savskog gaja, Trokuta i Trnskog, u blizini privremenog pješačkog prijelaza za Kajzericu. Snimio: Vanja


Dakle, krenuh jutros biciklom u Novi Zagreb sa namjerom da ga prijeđem s kraja na kraj Avenijom Dubrovnik i pogledam kakvo je stanje biciklističke staze uz nju. Već dugo nisam biciklirao njome, možda je već tome 15-ak godina kako sam posljednji put prešao baš tom kompletnom rutom .. i sjećam se da su nekad veliki problem bili pothodnici, visoki rubnjaci ... ali, isto tako, znam da se puno govorilo o obnavljanju te biciklističke staze koja predstavlja jednu od nekoliko "magistralnih" zagrebačkih staza, pričalo se o postavljanju kanalica u pothodnike, raznim prilagodbama ... pa, rekoh, ajd da vidim to čudo i uživo.

I, imao sam što vidjeti - evo detaljne priče. Krećem južnom stranom (dakle, po propisu, molim lijepo! ), od zapadnog početka (privremenog, dok je Remetinečki Rotor u radovima) do istočnog kraja, rotora kod Zapruđa.

Postaja prva: prvi izlazak iz Trnskog, kod privremenog pješačkog semafora. Gotovo uzorna situacija - rubnjaci vrlo niski, biciklistički prijelaz je označen paralelno sa pješačkim (OK, fale bijeli kvadratići sa lijeve strane, ali nećemo cjepidlačiti ...) i to u razumnom najkraćem smjeru preko ulice. Nemam bitnog prigovora.



Najzapadniji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Postaja druga: Drugi prilaz Trnskom. Već se iz daljine vidi da nema više idile - nailazim na završetak biciklističke staze (dakle, trebao bih sići sa bicikla i gurati ga preko pješačkog prijelaza, kao i na slijedećih cca 20 prijelaza ... dvostruko bih više vremena proveo gurajući bicikl nego vozeći ga da sam poštovao te apsurdne prekide staza na gotovo svakom križanju ), a i rubnjak je spušten samo na sredini pješačkog prijelaza, a vi, biciklisti, koji se želite voziti po imaginarnoj poveznici dva dijela vaše staze, vi si nabavite dobro podfutrani jastučić da vam rit ne otpadne od silnoga truckanja. No, ovaj je rubnjak još mila majka, tek mu je 7-8 cm, vidjet ćete još što nam slijedi ...

Primijetite bijele kvadrate lijevo od pješačkog prijelaza - ova praznina između njih i ostatka zebre označava biciklistički prijelaz - ali, kako, kada su sa obje strane oznake da staza završava prije njega???



Srednji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Još jednom isti prilaz, iz bliže perspektive. Snimio: Vanja


Postaja dva i pol: Obilno raspoređene klupice (primjer sa dijela kod Trnskog, ove na suncu, te kod Parka mladenaca, one u hladu) - istina, bez naslona, ali su u dobrom stanju. Za razliku od zapadnog dijela, na istočnome (uz Sopot i Utrine) je manje klupica - ali, imaju naslone!



Trnsko - klupice u savršenom stanju. Snimio: Vanja


Park mladenaca - također odlične klupice, pa još u hladu. Snimio: Vanja


Postaja treća: Glavni ulaz u Trnsko, kod Parka mladenaca. Tu je prvi od zloglasnih pothodnika sa kojima muku muče invalidi, roditelji sa djecom u kolicima, biciklisti ... ali, gle, tu su kanalice! To nije idealno rješenje (najbolje bi bila rampa ili pak lift), ali je ipak velika pomoć! I,što je još najbolje, pješačko-biciklistički prijelaz preko poprečne ulice Trnsko je izveden u nivou i to po svim propisima (niski rubnjaci, signalizacija). Bravo!



Pothodnik kod Trnskog - tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko ulice Trnsko uređen prema propisima. Snimio: Vanja


Postaja četvrta: Ulica Siget. Prijelaz je ponovo izveden kako treba, no rubnjaci su malkice previsoki. Nažalost, zaboravio sam ga snimiti - mea culpa ...

Postaja peta: Froudeova ulica, još uvijek Siget. Tu je opet pothodnik sa kanalicama i OK prijelaz (oznake za pet, rubnjaci gotovo posve dobri). Bez bitnih problema.



Pothodnik kod Sigeta - i tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Freudeove ulice. Snimio: Vanja


Postaja šesta: Resselova ulica, prilaz Avenue Mallu. Prijelaz je uredno iscrtan, rubnjak sa zapadne strane malko previsok. Ponovo zaboravio fotkati ...

Postaja sedma: Središte Novog Zagreba, Avenue Mall/MSU. Svi su prijelazi u nivou, rubnjaci su bar na južnoj trasi OK.



Prijelaz preko Avenije Većeslava Holjevca. Snimio: Vanja


Ovime sam apsolvirao jugozapadnu stranu, bila je posve u redu, i sad krećem dalje, na istok ....

Postaja osma: Sopot, Ehrlichova ulica. Situacija se malko pogoršava - nema biciklističkog prijelaza, a i rubnjak je malko previsok ...



Prijelaz preko Ehrlichove ulice. Snimio: Vanja


Postaja deveta: Ulica Viktora Kovačića. Ovdje situacije već postaje ozbiljnija. Evo prvog pothodnika bez kanalica, a nema ni pješaćkog prijelaza u nivou preko Kovačićeve ulice za razliku od onih na zapadnom dijelu Novog Zagreba. Prema znacima na terenu ljudi se snalaze tako da prelaze divljim prijelazom na kojeg je netko čak donio hrpicu pločica.



Pothodnik kod Kovačićeve ulice - nema kanalica. Snimio: Vanja


... a nema ni pješačkog prijelaza u nivou ... Snimio: Vanja


... već samo hrpica priručno nabacanih pločica. Snimio: Vanja


Postaja deseta: Porezna uprava, Turinina ulica. Prijelaz je u nivou, ali nije označen biciklistički dio, a i rubnjak je spušten samo na uskom središnjem dijelu.



Prijelaz preko Turinine ulice. Snimio: Vanja


Postaja jedanaesta: Ulica Savezne republike Njemačke. Ponovo nepremostiva prepreka - pothodnik nema kanalice (ali zato još uvijek ima označenu tramvajsku liniju 16 ), nema prijelaza u nivou ... a ulica je vrlo prometna. Ljudi se snalaze kako umiju - u moje tri minute boravka tamo dva su biciklista prešla ulicu izvan prijelaza, malo niže, kod autobusne stanice.



Prilazim Ulici Savezne republike Njemačke. Snimio: Vanja


Pothodnik nema kanalice ... Snimio: Vanja


.. pa se ljudi snalaze ovako ... Snimio: Vanja


... i ovako. Snimio: Vanja


Postaja dvanaesta: Kombolova ulica, pored Prve gimnazije. Tu je prijelaz u nivou (istina, samo pješački, a biciklističkog nema), no najveći su problem rubnjaci-ubojice, pogledajte fotku (trokutić sa fotke je visok 13 cm) ... da ti rit otpadne od zadovoljstva kad se tresne preko takve barijere!



Stiže Kombolova ulica - prestanak biciklističke staze i stupovi posred pločnika su loš znak ... Snimio: Vanja


Evo i ubojitog rubnjaka u krupnom planu ... Snimio: Vanja


... a sad se i vidi zašto je tako visok: Ispod njega ide odvodnja! Ali, to ne znači da nije moguće naći neko zadovoljavajuće rješenje - tko zna, možda u slijedećih 40 godina postojanja ove ulice? Snimio: Vanja


Postaja trinaesta: Tržnica Utrine. Svi horror elementi su opet tu (pothodmik bez kanalica, nema prijelaza u nivou), samo još pojačani ogradom sa istočne strane kako bi se prekršiteljima zakona (koji prelaze ulicu u nivou) položaj još malko otežao.



Prijelaz kod tržnice Utrina ... Snimio: Vanja


.. pogledao sam, nema kanalica. Snimio: Vanja


Postaja četrnaesta: Maretićeva ulica, Utrina, kod HAK-a. Još jedan killer odvodni rubnjak na zapadnoj strani, dok istočna, zahvaljujući nekakvom šahtiću, ima slabu spuštenu točku. Sigurno je gužva oko nje ... Naravno, biciklističkog prijelaza nema.



Maretićeva ulica, njena grozna zapadna strana ... Snimio: Vanja


.. . i ljepša istočna. Snimio: Vanja


Postaja petnaesta: Šišićeva ulica. Biciklistička staza se prekida, rubnjak je spušten samo na sredini .. ali, nakon užasa prethodnih raskršća ovo je sad samo blaga kamilica.



Šišićeva ulica. Snimio: Vanja


Postaja šesnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, zapadna strana. I još jedan visoki rubnjak, ali ovoga ne opravdava odvodna funkcija, on je tu iz čiste zlobe. Zanimljivo, takav je samo zapadni rub, dok je istočni posve ravan!



Sarajevska cesta, zapadna strana. Snimio: Vanja


Postaja sedamnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, istočna strana. Wow, evo i prijelaza sa humanim rubnjacima i biciklističkim prijelazom čak! (istina, malko je auzvinkl, vodi nekud udesno, a i nalazi se u sredini pješačkog prijelaza što je, čini mi se, protupropisno. Ali, nećemo cjepidlačiti ...



Sarajevska cesta, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja osamnaesta: Ulica Milana Mladenovića, prilaz trgovačkom centru Plodine. Još jednom OK prijelaz, ali je rubnjak sa svojih 6-7 cm ipak previsok.



Ulica Milana Mladenovića (da, onoga iz Ekaterine velike!). Snimio: Vanja


Postaja devetnaesta: Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Spušteni rubnjaci - prava pjesmica ... još da je ucrtan biciklistički prijelaz ...



Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja dvadeseta, posljednja: Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Isto kao i na istočnoj, easy-going, ali bez biciklističkog prijelaza.



Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Snimio: Vanja


I, što reći na kraju ove priče? Prava je sramota da ovakav magistralni prometni smjer koji siječe Novi Zagreb s kraja na kraj ne prati i reprezentativna biciklistička staza kojom bi se prosječni biciklist mogao bez većih problema u 15-20 minuta prevesti od jednog do drugog rotora! I tu čak ne aludiram samo na pothodnike bez kanalica (tri su!), već i na ostale detalje, od previsokih rubnjaka nadalje.

Što se svega toga tiče, zaista se nije puno promijenilo od doba Aleje Borisa Kidriča - čak se i boja kojom je označena biciklistička staza na mnogim mjestima jedva vidi ili je i nema.

P.S. A kako biste vidjeli da se može drugačije (ali u nekim drugim zemljama i gradovima ...) evo linka na članak iz The Guardiana u kojem se mogu naći istaknuti primjeri svjetske biciklističke infrastrukture

P.P.S. Možda će vas zanimati fotka Aleje Borisa Kidriča iz 70-ih, pogledajte ovaj moj post!

Oznake: bicikl, Avenija Dubrovnik, Aleja Borisa Kidriča, novi zagreb, Trnsko, Siget, sopot, Utrine, Zapruđe

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Plato pred Muzejem suvremene umjetnosti. Snimio: Vanja

Oznake: beton, novi zagreb, MSu, sjemenke

Pitam se pitam, da li je ova grill kamp prikolica ovako zvučnog međunarodnog imena bila nekad na moru (možda uz neku plažu ili važni cestovni pravac?) ili je pak odslužila svoje na nekakvom posve kontinentalnom sajmu?

Ako netko zna nešto više, javite!



Krajnji zapad naselja Podbrežje, nedaleko željezničke pruge. Snimio: Vanja

Oznake: grill, kamp kućica, Podbrežje, novi zagreb

Možda žabicama?



Bundek. Snimio: Vanja

Oznake: Bundek, žabice, ljeto, novi zagreb

Ruta šetnje označena na Google Maps karti, označio: GP


Zajednička fotka sudionika ispred zatvorene trgovine "Borova" u Horvatovoj ulici. Snimio: GP


Isječak topografske karte iz 1914. godine.


Završetak ljeta donio je i početak nove sezone šetnji projekta "Mapiranje Trešnjevke" i prvom smo šetnjom (održanom u petak, 16.09.2016.) započeli jesenski ciklus posjećivanja Trešnjevci susjednih kvartova. Prvi su na red došli kvartovi jugoistočno od Trešnjevke i nakon sastanka na krajnjem jugoistočnom kutu Trešnjevke (pred starim Savskim mostom) put nas je poveo preko Save, u Novi Zagreb.

No, prije opisa šetnje vrijedi spomenuti neke podatke vezane uz zajedničke momente u prošlosti ta dva kvarta! Naime, Trešnjevka i Novi Zagreb dijele neke zajedničke zemljopisne i povijesne fakte o kojima smo popričali na samome početku šetnje. Oba kvarta obilježila je rijeka Sava kao jedna od granica i kao faktor nesigurnosti zbog opasnosti od poplava, zatim dolazak željezničke pruge te pomak od 30-ak godina u njihovom razvoju – razvoj Trešnjevke kao urbane cjeline počeo je 20-ih godina 20. stoljeća, a Novog Zagreba 30 godina kasnije, u 50-ima, a slijedeći koraci su se ponavljali sličnim razmakom.

Dakle, i Trešnjevci i Novom Zagrebu Sava predstavlja velik dio granice i ona ih je kroz povijest svojim vijugavim tokom, rukavcima, plavljenjima i priobalnim gustišima učinila nepovoljnim za stanovanje. Povijesno jezgro Zagreba, Gradec i Kaptol, su namjerno smješteni na brežuljke iznad doline - ta im je pozicija omogućavala dobar pregled nad pristupnim putevima i blizinu polja u podnožju bregova, ali i sigurnost pred poplavama. A poplavnu ravnicu koja je činila većinu današnje Trešnjevke i Novog Zagreba su nastanjivali tek oni koji nisu mogli odabrati neko bolje mjesto te su stoga oba kvarta vrlo dugo bila vrlo rijetko naseljena - na Trešnjevci je bilo nekoliko manjih zaselaka na rubu savskih rukavaca (Horvati, Jarun, Rudeš, Prečko), dok su sela na području današnjeg Novog Zagreba bila smještena podalje od rijeke, na mjestima gdje se tlo već malko izdizalo (Sveta Klara, Otok, Jakuševac).

U drugoj polovici 19. stoljeća je oba područja dosegla željeznička pruga - Trešnjevci ona čini cijelu sjevernu granicu te orati njenu istočnu granicu, dok je Novom Zagrebu željeznica donijela čuveni "trokut" sa grananjem pruga prema Sisku i Karlovcu. Iako je razvoj Trešnjevke zapravo započeo dolaskom pruge i prvih tvornica i skladišta koja su tražila blizinu kolosijeka i prazan prostor (što je uz naseljavanje radnika koje je uslijedilo povuklo sve ostale promjene) sami kvart od te željeznice do dana današnjeg nije gotovo ništa profitirao u prometnome smislu - pruga odjeljuje Trešnjevku od susjednih kvartova i prometno ju izolira, dok je jedina željeznička stanica na njenom području (na samome rubu) Zapadni kolodvor koji je Trešnjevci okrenuo leđa i od nje je teško dostupan i posve nepovezan javnim prometom (o planiranim željezničkim stanicama Vukovarska i Savski most se govori već desetljećima, no ništa se još nije učinilo). Novi Zagreb na svome području ima dvije željezničke stanice, Remetinec i Klaru, no one se nalaze na samome rubu urbanog područja i zapravo su više ruralne lokalne postaje nego dijelovi gradske prometne mreže.

Zanimljiv je i podatak da su Trešnjevka i Novi Zagreb prolazili slične faze urbanizacije sa odmakom od 30 godina - Trešnjevku je urbanizacija dodirnula 20-ih godina 20. stoljeća, a Novi Zagreb (kroz izgradnju Brodarskog instituta i Velesajma) 50-ih godina. Trešnjevku 30-ih je obilježila izgradnja njenog zapadnog dijela, a Novi Zagreb 60-ih izgradnja prvih većih planskih naselja (Trnsko, Zapruđe). Trešnjevku 40-tih i 50-tih je zadesio val masovne izgradnje kao i Novi Zagreb 70-tih i 80-tih ... Tek, srcem Trešnjevke je tramvaj prošao 1935., a Novim Zagrebom tek 1979., dakle 44 godine kasnije.



Uobičajeni kaos na okretištu Savski most. Snimila: Anica Mazura.


... kod autobusa je nešto urednije. A za sjećanje za budućnost nek budu vidljive granitne kocke! Snimio: Branko Margetić.


Stari Savski most koji već dugo čeka obnovu .... Snimio: Mladen Sokele.


Gust promet preko mosta ... Snimio: Branko Margetić.


Čuveni željeznički most iz 1939. kome se sve jače lijepi nadimak "Hendriksov most". Snimio: Mladen Sokele


Netko je na pješčani sprud lansirao skupocjeni cestovni stupić ... Snimio: Mladen Sokele.


Slučajno naišli akrobat ... Snimila: Anica Mazura.


... a uhvaćen i objektivom Branka Margetića.


Okupljamo se ... Snimio: GP


Uvodni dio ... Snimila: Anica Mazura.


Nek se vide malo bolje i šetači ... Snimila: Anica Mazura


Gledamo staru kartu ... Snimio: Mladen Sokele.


Krenuli smo ... evo i crvene linije iz rada Davida Kabalina koja pokazuje zakrivljenost mosta. Snimio: GP


Poznati "Napoleonov obelisk" s južne strane Savskog mosta. Snimila: Anica Mazura



"Četvorka" za 4 bicikla. Snimio: Branko Margetić.


Sunčani sat u rasadniku "Zrinjevca". Snimio: Mladen Sokele


Akrobat na motociklu na parkiralištu "Zrinjevca". Snimio: Branko Margetić.


Pauza u "Galeriji Rotor". Snimio: Mladen Sokele


Pred ostacima street art uratka autora Lonca - "Riba u Loncu", kako je netko to nazvao. Snimio: Mladen Sokele


Rotor obuhvaćen jednim pogledom. Snimio: Mladen Sokele


Fotografkinja Saša u iščekivanju novih motiva ... Snimila: Anica Mazura


Ficlek nekadašnje Aleje Borisa Kidriča koji samuje od izgradnje Rotora. Snimila: Saša Martinović Kunović


Pred napuštenom voćarnom na početku Savskog Gaja. Snimila: Anica Mazura


Pričam o godinama izgradnje pojedinih novozagrebačkih naselja ... Snimio: Mladen Sokele.


A sad krenimo na šetnju!
(Zahvaljujem na odličnim fotkama vrijednim fotografima Branku Margetiću, Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri, GP-u i Mladenu Sokeleu!)

Na samome početku sam šetačima skrenuo pažnju kako je točka našeg susreta, tramvajsko okretište Savski most, zapravo trenutno najstarije (gledavši datum posljednjeg uređenja) tramvajsko okretište - to nam kazuju granitne kocke na tlu, betonski stupovi koji su nekad onemogućavali vozilimaa da staju na zelenim površinama (datiraju iz doba oko Drugog svjetskog rata) , metalni stup za struju (iz 50-ih ili 60-ih) ... O toj lokaciji su prošle, 2015. godine, inicijativa "Ars publicae" i njen voditelj Saša Šimpraga pokrenuli projekt "Tromostovlje" sa ciljem oživljavanja i revalorizacije prostora oko savskih mostova. Jedan od rezultata tog projekta je i crvena linija na ogradi starog savskog mosta koja je bila dio performansa Davida Kabalina koja pokazuje inače teško vidljivu zakrivljenost mosta.

S druge strane mosta, u "inozemstvu", stali smo kod poznatog "Napoleonovog kamena" koji je označavao granicu Ilirskih pokrajina. Na tome je mjestu nekad bila i mitnica - posve je moguće da je to bila kuća koja i danas stoji kod mosta sa južne strane ulice.

Šetajući se Remetinečkom cestom zamijetili smo jedan od antologijskih gradskih grafita "Slušao sam Rozgu i dobio tumor na mozgu", a sa druge strane ceste je poznata gostionica duge tradicije, "K savskom mlinu" . Za one manje upućene, taj dio grada se naziva Kajzerica (dakle, nije to samo kvart istočno od pruge!), a dobio je ime po carskom vojnom vježbalištu koje se nalazilo na mjestu današnjega naselja. Između dva rata je tamo bila i Gradska ekonomija, a jedan od njenih nasljednika je i rasadnik gradskog poduzeća Zrinjevac koji je nekad bio još i veći nego danas, a obuhvaćao je i kuće za radnike koje su radili na ekonomiji.

Šetajući dalje na parkiralištu rasadnika uočili smo motociklista koji je na motoru izvodio akrobacije koje su oduzimale dah (poput upravljanja motorom dubeći na glavi, vožnje na jednom kotaču itd), a nakon njega smo se uputili prema Rotoru, jednom od rijetkih mjesta na kojima se pješaci, biciklisti i javni promet osjećaju sigurno i ugodno, a vozači motornih vozila strepe (jer je Rotor najfrekventnije mjesto prometnih nesreća u čitavoj državi!). Rotor je uz to i prava izložba street arta koja često mijenja svoj "postav" tako da se isplati posjetiti ga bar nekoliko puta godišnje.

Sa Rotora krenusmo uz slijepi ficlek nekadašnje Aleje Borisa Kidriča (današnje Avenije Dubrovnik) koji označava početak naselja Savski gaj. Na tom je početku napuštena kućica koja je, tako kažu, nekad bila voćarna.

Nastavismo dalje, uz kratku pauzu na drvenim klupama kod kioska na ulazu u naselje - te su klupe (bez naslona) tipične za Novi Zagreb, kao što su tipični i pješački podvožnjaci koji onemogućuju prolaz osobama sa dječjim klicima, invalidima i biciklistima. Istina, sad se ugrađuju "tračnice" koje pomažu biciklistima, no to je još uvijek nepotpuno i nepraktično rješenje.

Uz još jedno kratko stajanje na ulazu u naselje Trokut napokon stigosmo i do točke na kojoj smo se odvojili od buke i prometa glavnih cesta - do početka naselja Trnsko. Uronismo u oazu gradskih vrtova i nizova garaža koje odlikuju zanimljiva raznolikost vrsta vrata i boja. Naš nas je put vodio uz željezničku prugu, uz napuštenu česmu kod Osnovne škole Trnsko, uzduž ostataka nekadašnjeg kolosijeka koji je vodio do Velesajma (ostaci tračnica se i sad vide u grmlju iza škole!), uz mnoge stazice koje preko pruge vode do Trokuta. Prema tom naselju vodi vrlo reprezentativan široki pješačko-biciklistički pothodnik (čak sa iscrtanim stazama) te dva uža i starija pothodnika, na sjeveru i jugu naselja, ali i mnoštvo stazica koje su preko tračnica, ignorirajući opasnost od vlakova, ugazili stanari tokom godina.

Najzanimljiviji od svih tih pothodnika je onaj južni, uzak i ulaza obraslog puzavicama, koji vodi u vrtni svijet južnog Trokuta. Tamo smo šetajući zatekli snimateljsku ekipu koja je snimala kadrove sa motociklom u prolazu. Nas su pak zainteresirali vrtovi, ali vrijedi spomenuti i neobičnu predolujnu atmosferu, uz vjetar koji nosio lišće i nekoliko kapi kiše oko nas dok su se na nebu smjenjivali tmurni oblaci (kiša nas je, na sreću, mimoišla i počela padati tek po povratku u grad).



Odmor na klupicama uz Savski Gaj. Snimila: Anica Mazura


Šetnja uz rub naselja Trnsko, uzduž pruge ... Snimila: Anica Mazura


Niz garaža, u ovom bloku žute boje ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Detalj garaža. Snimio: Branko Margetić


Nebo se zatamnilo i palo je nekoliko kapi kiše ... i, na sreću, ostalo na tome. Snimila: Anica Mazura


Ovo je trasa nekadašnjeg teretnog kolosijeka za Velesajam ... Snimio: Mladen Sokele


Ostaci tračnica kolosijeka za Velesajam. Snimio: Mladen Sokele


Šta kažu indijanci, ide li vlak? Snimio: Branko Margetić


Obnovljivi izvori energije u Trnskom. Snimio: Mladen Sokele


Mnogo je lijepih vrtova ... Snimila: Anica Mazura


Lijepa stazica među vrtovima ...Snimio: Mladen Sokele


Najreprezentativniji, prije nekoliko godina uređen pješački podvpžnjak između Trnskog i naselja Trokut. Snimio: Mladen Sokele


Iznenadni susret sa prijateljima nekih članova naše grupe ... Snimio: GP


I fotografi se smiju osvježiti! Snimio: Mladen Sokele


Kad grožđe dozori na električnoj banderi ... :weink: Snimila: Anica Mazura


Naša grupa na ulazu u povijušama sakriveni podvožnjak ... Snimio: Mladen Sokele


Motor u uskom podvožnjaku ... kao prizor iz kriminalnog filma! Snimila: Saša Martinović Kunović


Pogled na južni rub Trnskog, napuštamo civilizaciju! Snimila: Saša Martinović Kunović


Kućica na kraju grada ... dobro došli na selo ... Snimio: Mladen Sokele


Iza pothodnika smo već bili na južnoj granici Trnskog i urbanog dijela grada. Uz neobičnu plavo obojanu seosku kuću obraslu grmljem i napuštenog narodnjačkog kluba "Fontana" došli smo nakon nekoliko minuta i do prijelaza željezničke pruge na spoju Radmanovačke i Utinjske ulice. Nakon što se okupila vesela kolona krenuli smo u sumrak uskom stazicom uz prugu ... za mog prethodnog prolaza trasom šetnje, prije 3 tjedna, ta je stazica bila s obje strane stisnuta visoko naraslim grmljem, no u međuvremenu su željeznički radnici posjekli grmlje i pokosili travu tako da je ambijent bio manje "mističan" nego tada ... ali, sumrak je ipak činio svoje i sve nas je nakon šetnje kroz urbano Trnsko obuhvatila atmosfera predgrađa.

Poslije nekoliko minuta hoda izronili smo na kraju jedne od ulica većini nepoznatog naselja koje zapravo nema neko posebno ime ... odnosno, to naselje čini samo jedna ulica, Horvatova, sa svojim mnogim odvojcima koji također nose njeno ime što je bila tema mnogih viceva te večeri. U daljini smo vidjeli svjetla Sloboštine i Dugava, osvijetljeni toranj crkve u Svetoj Klari ... no, oko nas su bile samo obiteljske kuće, livade i polja te poneka nova zgrada koja se navirivala iz pozadine gdje se naziralo naselje Otok. Malo-pomalo stigli smo i do njega, Otoka, do višestrukog prijelaza preko željezničke pruge na Oreškovićevoj cesti gdje smo snimili zajedničku fotku i pozdravili se sa manjom grupicom šetača (i naših dvoje biciklista) koji su se žurili kućama. A mi ostali smo produžili uz prugu (naravno, i nadalje beskrajnom stoglavom Horvatovom ulicom) do željezničke stanice Zagreb Klara obavijene tamom ... kao da smo negdje vrlo daleko od bilo kojeg grada. No, civilizacija je zapravo bila vrlo blizu - odmah nakon stanice smo naišli na "ficlek" nekadašnje glavne ceste za Sisak (zvane tada Velikogorička cesta) koji je odrezan za gradnje Ranžirnog kolodvora 1971.-1973. i koji nas je vrlo brzo kroz grmlje doveo do stjecišta svih mogućih infrastrukturnih pravaca: autoput (obilaznica), željeznica (kolosijek za Ranžirni kolodvor iz pravca Siska), plinovod, dalekovod ... a iza toga obasjavala su nas svjetla trgovačkog centra Supernova, kao da smo naišli na svemirski brod u "Bliskim susretima treće vrste", iz tame na svjetlo!

Stigli smo i do kraja šetnje, do Buzina - obišli smo Supernovu, popeli se stazicom na cestovni nadvožnjak preko Ranžirnog kolodvora i brzo stigli na autobusnu stanicu na kojoj smo nakon dosta čekanja dočekali i autobus koji nas je vratio u grad. A oni sretnici koji su posve neočekivano stigli u blizinu svojih domova mogli su se kući vratiti i pješice - Sloboština i Dugave su bili nadomak ruke.

Sve u svemu, bila je ovo zaista lijepa šetnja, puna dobrih vibracija, razgovora i smijeha pod oblačnim nebom kasnoljetne noći ... već se veselim slijedećoj šetnji koja će nas 14.10.2016. povesti u smjeru trešnjevačkog jugozapadnog susjedstva!



Sačekivanje kod rampe ... Snimila: Anica Mazura


Nastavljamo stazicom uz prugu ... Snimila: Anica Mazura


Okupljanje na početku Horvatove ulice, nakon izlaska iz grmlja. Snimila: Anica Mazura


Stara velika željeznička zgrada uz ž.st. Zagreb Klara. Snimio: Mladen Sokele


Izlazak iz grmlja na svjetlost ... Snimio: Mladen Sokele


Kao pred Betlehemom ... trgovački centar Supernova. Snimio: Mladen Sokele


Puni je mjesec nakratko izvirio između oblaka pred kraj šetnje pozdraviti šetače! Snimio: Mladen Sokele


Na samome kraju, evo i nekih značajnih godina u povijesti Novoga Zagreba (njegova zapadnog dijela):

1334. Prvi spomen sela Odra
1768. Izgrađena sadašnja crkva u Sv. Klari
1783. Izgrađen prvi drveni most preko Save, na mjestu današnjeg starog mosta
19. Stoljeće: Kajzerica je Carsko vježbalište, poslije Gradska ekonomija pa logor
1832. Izgrađena crkva u Jakuševcu
1862. Izgrađena željeznička pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak
1891. Otvorena linija konjskog tramvaja do Savskog mosta
1892. Postavljen most željezne konstrukcije (poslije poznat kao Crveni most, stajao u produžetku Držićeve ulice)
1938. Postavljen sadašnji pješačko-biciklistički Savski most
1939. Postavljen sadašnji željeznički most
1947.-1950. Izgradnja Hipodroma
1950. Gaj preko Save (Savski gaj) ulazi u sastav šireg područja Zagreba
1950.-1955. Izgradnja Brodarskog instituta
1953.-1964. Gradonačelnik Zagreba je Većeslav Holjevac
1955. Formirana općina Remetinec od dijelova općine Odra (pripadala Velikoj Gorici)
1956.-1957. Gradnja Zagrebačkog velesajma
1957. Remetinec ulazi u sastav gradskog područja
1957. Gradnja sjevernog dijela Savskog gaja, najstarijeg urbaniziranog naselja1959. Počinje gradnja Trnskog (Osnovna škola otvorena je tek 1964.)
1959. Otvoren Most slobode
1962.-1968. Gradi se Zapruđe
1963. Počinje gradnja Sigeta
1964.-1978. nastaje Park mladenaca
1964. Grade se barake u Botincu za postradale od poplave
1969.-1972. Grade se Utrine
1970.-1973. Gradi se Sopot
1971.-1973. Gradi se Ranžirni kolodvor, stočni sajam Otok je preseljen na Hrelić
1974.-1978. Gradi se Travno
1974. Osniva se općina Novi Zagreb
1974. Izgrađen Most mladosti
Kraj 70-ih: Grade se Dugave
1979. Tramvaj po prvi puta u Novom Zagrebu, preko Mosta mladosti, do Sopota
1981. Otvoren Jadranski most
1985. Spojen tramvajski prsten kroz Novi Zagreb preko Jadranskog mosta
kraj 80-ih: Gradi se Sloboština
kraj 80-ih: Gradi se Lanište
1990. Ukida se općina Novi Zagreb, novi ustroj gradske samouprave

Oznake: mapiranje trešnjevke, šetnja, SAvski most, novi zagreb, otok, Sveta Klara

... danas, između 17:11 i 17:21.

Pored mene je prošlo cca 150 ljudi, od toga bar tri četvrtine na biciklu ili gurajući bicikl. Snimih 28 fotki, ovdje su najbolje ... proživite sa mnom tih 10 minuta kasnoga ljeta uz Savu i njene mostove!
























Sve fotke snimio Vanja.

Oznake: trešnjevka, novi zagreb, SAvski most, bicikl, sava

U srpnju 2014. napisao sam post o razvoju života u Novom Zagrebu ponukan čitanjem knjige "Kvartovska spika" Valentine Gulin Zrnić, više znanstvene suradnice u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. U knjizi se govori o nastanku onoga što mi danas podrazumijevamo pod tim imenom koje se rodilo tokom 60-ih i 70-ih, a u službenu upotrebu je ušlo 01.01.1975. kada je osnovana općina Novi Zagreb.

Ovih dana me je ponovo zainteresirala tema Novog Zagreba i to povodom nove izložbe u galeriji Modulor u Centru za kulturu Trešnjevka. Izložba pod naslovom "Teritorij kao zapis – Figure južnog Zagreba" nastala je u sklopu višegodišnjeg istraživačkog projekta koje provodi udruga SF:ius – Socijalni rub: zanimljive neispričane priče." Autori izložbe su Melita Čavlović, Lana Lovrenčić i Antun Sevšek, a ostaje otvorena do 15.04.2016.

Pod ovim pomalo enigmatskim naslovom krije se priča o Novom Zagrebu iz vremena kad on zapravo još nije ni postojao. Izložba priča priču o razvoju prostora južno od Save, onom koji je danas sastavni dio grada, i to o periodu između kraja 19. stoljeća kada je Sava još potpuno neregulirana i kada se tadašnji grad nalazi negdje daleko, još uvijek samo na rubu medvedničkih obronaka, pa sve do 60-ih godina kada je Zagreb već prekoračio Savu i kada taj prekosavski Zagreb nije promatran samo kao prazan prostor pogodan za smještaj Velesajma, prometnih čvorišta (željezničkih poveznica, aerodroma, riječne luke ...) i rekreacionih prostora, već i kao prostor pogodan za širanje stambenih četvrti. Ako vas zanima kako je zapravo tekao taj proces širenja grada preko Save, prvo skromnim iskoracima (željeznička pruga, Brodarski institut, Velesajam) a zatim sve širim zahvatima i detaljnijim planovima (planovi glavnih prometnica, prve naznake stambenih naselja ...), i koji su momenti bili ključni za takav razvoj, tada je ovo izložba za vas. I ja, kao pozorni čitatelj svega vezanog uz razvoj grada, sam na izložbi pronašao mnoštvo zanimljiv detalja i priča koje su upotpunile moje poznavanje razvoja prekosavskog grada ... stoga, ne časite časa već pođite na izložbu i pročitajte i pogledajte priču o rađanju Novog Zagreba!

A za kraj, evo nekoliko nasumce izabranih detaljića izložbe, nek vam posluže kao "aperitiv" pred posjet!

1783. Sagrađen prvi drveni cestovni most preko Save kod današnjeg okretišta Savski most

1862. Željeznička pruga prelazi Savu

1867.-1868. Izmjera terena južno od Save, Sava još uvijek ima posve nereguliran tok uz kojeg se javljaju česte poplave koje ugrožavaju rijetka okolna sela (najveće je Jakuševec)

1892. Sagrađen željezni cestovni most na spoju Savske ceste i Save

1895. Nakon velike poplave Save koja je preplavila sva južnosavska naselja i doprla sve do Donjeg grada donesena odluka o gradnji nasipa

1898. Završena mjerenja i započeti radovi na izgradnji nasipa

1914. Do početak Prvog svjetskog rata dovršena je većian radova na tadašnjem nasipu.

1932. Prvi put se prostor južno od Save razmatra kao dio grada, kao prostor za smještaj sportskih objekata i rekreacione zone

1939. Sagrađen je novi cestovni Savski most (onaj koji je danas namijenjen samo pješačkom i biciklističkom prometu) umjesto dotadašnjeg željeznog

1949. Pojavljuju se prve ideje o smještaju stambenih naselja južno od Save

1949.-1955. Gradi se Brodarski institut, prva zgrada sa južne obale Save, njom je učinjen prvi korak u gradnji, ali istovremeno i u određivanju glavnih prometnica, "Bulevara" u smjeru zapad-istok (današnja Avenija Dubrovnik) te produžene Trnjanske ceste (danas Avenije Većeslava Holjevca). Tada je gradnja Instituta još uvijek smatrana iznimkom i daljnja izgradnja još uvijek nije bila razmatrana.

1955.-1961. Gradnja Zagrebačkog velesajma - to je bio presudan korak u iskoraku grada preko Save. Uz veliki porast sajamskih djelatnosti u ranim 50-im godinama stigla je u lipnju 1955. i normalizacija odnosa između SSSR-a i Jugoslavije tako da se užurbanim ritmom krenulo u širenje. Početna dilema, da li proširivati tadašnji velesajamski prostor u Savskoj cesti (prostor današnjeg SC-a i Tehničkog muzeja) ili graditi novi, preko Save, ubrzo je riješena odlukom o prelasku Save. sajamske priredbe 1956. su još održane na obje lokacije, staroj i novoj, a nakon toga je Velesajam posve premješten u Novi Zagreb. Prilikom izgradnje sedam je država iskoristilo mogućnost gradnje vlastitih paviljona: SSSR, Kina, Italija, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska i Poljska. Uz njih, izgrađeno je još dodatnih 5 jugoslavenskih paviljona te 4 servisne zgrade. Gradnja je obavljena prema planu Božidara Rašice koji je velesajam zamislio kao skup objekata grupiranih oko nekoliko manjih centara, dok je prvotni plan Marijana Haberlea predlagao linearni raspored objekata na osi zapad-istok. Međutim, tokom gradnje je došlo do znatnih odstupanja (između ostaloga, izgrađeno je tek pola od prvotno planirane površine) tako da je Rašica 1958. prekinuo suradnju.

1959. Sagrađen je Most slobode




Izmjera 1867.-1868., preneseno sa izložbe.


Prijedlog regulacione osnove iz 1932. sa smještajem sportskih objekata južno od Save, preneseno sa izložbe.


Direktivna regulaciona osnova Zagreba iz 1949., preneseno sa izložbe.


Fotografija Brodarskog instituta u gradnji, preneseno sa izložbe.


Dileme oko Velesajma: proširenje postojećeg ili korak preko Save? (preneseno sa izložbe)


Izgradnja Velesajma, preneseno sa izložbe.


Pogled u budućnost - crvena linija označava koridor "paralelne ulice" koja zasad postoji samo na dijelu između Travnog i Dugava, preneseno sa izložbe.

Oznake: novi zagreb, izložba, modulor, Melita Čavlović, Lana Lovrenčić, Antun Sevšek

Snimio: Vanja


Posljednjih sam godina na Interliber dolazio isključivo s klincima ... nije da mi se nije dalo doći i samome, ali je uvijek iskakalo nešto preče zbog čega nisam mogao doći sam i ležerno se prošetati između knjiga i ljudi na sajmu. Posjet sajmu sa djecom također ima neku svoju draž, ali je očito bilo vrijeme i za koji samostalni posjet ... i, napokon, prekjučer se otputih do Velesajma!

Hrpetina knjiga takvih razmjera me uvijek razveseli, ali me isto tako veseli i činjenica da se toliko ljudi zanima za knjige tako da na kraju to postane sajam knjiga i ljudi i pri razgledavanju ne mogu reći da li mi je zanimljivije listati knjige ili zagledavati ljude oko sebe.

Obzirom da mi se fotkanje knjiga ne čini tako zanimljivim kao fotkanje ljudi, onda vam u današnji post stavljam nasumični niz jučerašnjih fotki, što "domaćina" na štandovima, što posjetilaca, što govornika na tribinama, omirišite atmosferu!

Prvo iza pulta ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pa ispred pulta ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prezenteri(ce) i prezentirani/e ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


I, napokon, njihovo veličanstvo, tiskovine!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Interliber, velesajam, knjige, novi zagreb

Nema ništa ljepše od opuštajuće pretpraznične šetnje ...



Na parkiralištu Arena centra. Snimio: Vanja

Oznake: parkiralište, Arena centar, novi zagreb

Lanište. Snimio: Vanja


Tokom vožnje biciklom po gradu trudim se poštovati propise i čim više se voziti po biciklističkim stazama odnosno uličnim kolnicima, jer, zna se, vožnja biciklom po pločniku, nije dozvoljena zakonom. No, u nekim situacijama se ipak popnem biciklom na pločnik - kada je promet po ulici pregust (ipak, trudim se izbjegavati najprometnije ulice) ili ako za vožnju po pločniku postoji neki drugi poseban razlog .. na primjer, zvučna rekreacija. A najbolji primjer za to je ulica Lanište!

O čemu se radi? Ulica Lanište je najvažnija veza centra grada i naselja za pješake i bicikliste zato jer povezuje Rotor (gdje je najbliža tramvajska stanica) odnosno stari Savski most ( gdje je najbliža biciklistička veza za centar grada) sa naseljem i njegovim stvarnim srcem, Arena centrom. Nema tu puno prometa po ulici, ali zato na pločniku južne strane ima puno "muzikalnih" šahtova! Naime, poklopci su vrlo loše montirani pa gotovo svaki šaht ima neku svoju "notu" koju odsvira kada stanete na njega. To se dobro primjećuje kada kao pješak stanete na njega, no kada se provezete biciklom, cijeli taj niz šahtova (a ima ih poprilično i vrlo su blizu jedan drugoga) svira pravu melodiju!

Za vas koji ste željni muzičkih eksperimenata, obratite pažnju na ulaze 9b (gdje se nalazi jedan posebno glasan poklopac) i 9d (gdje se nalaze čak tri vrlo "muzikalna" poklopca), nećete požaliti!

P.S. Jedino žalim stanare te ulice koji tu "muziku" slušaju svakog dana stotine puta, željeli to ili ne ....



Lanište. Snimio: Vanja

Oznake: šahtovi, muzika, Arena centar, Lanište, novi zagreb

Čušpajz?

Purica s mlincima?

Kopun u vinu?

Miješano meso?

Ili ipak Sacher torta sa šlagom?




Sloboština. Snimio: Vanja

Oznake: Sloboština, novi zagreb, grafit, ljubav

Snimio: Vanja


"Buffet". Snimio: Vanja


Ne znam kak je s vama, ali meni pogled na ovakve "državne" kuće iz doba (najvjerojatnije) između dva rata uvijek zagolica maštu. To su kuće stare ohoho desetljeća i sigurno su tokom svog života doživjele svašta i, kada bi mogle govoriti, vjerujem da bi nam mogle ispričati puno toga.

No, kuće ipak ne mogu govoriti, ali zato se ponešto može saznati gledanjem u stare planove i karte i, jasno, pitanjem upravljenim vama, drage i dragi moji!

Kao što je već bio slučaj sa prethodnim postom, kada se stara kućica "naslonila" na moderni Rotor, tako je i ovaj put lokacija vrlo zanimljiva - naime, ove dvije kuće se ne nalaze na Trešnjevci, Remetama ili možda Podsusedu, kako bi se po atmosferi moglo naslutiti, već u Novome Zagrebu, nekoliko stotina metara južno od Dugava, tik uz Ranžirni kolodvor. (vidi kartu dolje!)

Kuće su očigledno starije od Ranžirnog kolodvora (iako zapravo izgledaju kao željezničarske kuće!), a na ovoj drugoj, manjoj, piše izblijedjelim slovima "Buffet" ... za koga? U njima se stanuje i okoliš je uređen, iako je sama lokacija zapravo usred šume topole i guštika i kućice je teško vidjeti. Htio sam priupitati stanare o prošlosti kuća, no podosta agresivan pas me je spriječio u tome (bio sam biciklom).

Da li netko od vas zna štogod o tim kućama?
Što je prije izgradnje Ranžirnoga kolodvora (kada je to bilo?) bilo na tome području?



Lokacija kućica. Snimio: Vanja


----------------------------------------

A sad nadopuna posta, pisano 2 sata nakon objavljivanja prve verzije teksta!

Stavio sam link na ovaj tekst u Facebook grupu "Zakaj volim Zagreb" i vrlo brzo dobio reakcije - i to kakve!

Prvo se javio Damir Krklec koji je nedavno prolazio tim krajem i fotkao tablu na jednoj od tih kuća koju sam ja uočio, ali zbog psa ju nisam uspio niti pročitati niti fotkati ...



Snimio: Damir Krklec


... a malko kasnije se javio jedan drugi čitatelj, Krunoslav Marinčević, koji je dao slijedeće objašnjenje:

Na tom mjestu je ne tako davno 80 tih bio stočni sajam, dućan, a ova zgrada je bila upravna zgrada sajma i stambena zgrada. Mi starosjedioci smo to zvali "marof". Kako je selo Otok uz obližnji Hrelić, jedno od najstarijih sela preko rijeke Save (14 st), i do Zapruđa nisu postojale ni Utrine, ni Dugave, Sopot... to je bilo središnje mjesto sa dućanom za tadašnje stanovnike. To je kolko se ja sjećam, a stariji od mene mogu dati i točnije podatke,

Eto kako suvremeni mediji mogu dobro poslužiti u traženju rješenja za zagonetke iz ne tako davne povijesti!

Ako netko može dati još poneki dodatak ili možda čak ima koju fotku starog sajmišta, nek se javi!

Zahvaljujem se Damiru i Krunoslavu, a i svima ostalima koji su se javili na moj tekst na Facebooku (a i vama koji ćete se tek javiti! )

P.S: Ovo samo pokazuje kako se tok vremena može poigrati sa nekom lokacijom: nekada u središtu pažnje, a sada na rubu egzistencije, daleko od svačijeg pogleda! Takvih primjera iz gradskog života ima bezbroj - za početak, sjetimo se Trnjanske ceste, nekad glavne prometnice na jug, zapadnog diejla Borongajske ceste koji sad slijepo završava prije Donjih Svetica, Peščanske ulice, nekad glavne veze Jaruna sa sjedištem općine u Vrapču, a danas nevažne uličice od koje je ostao tek ficlek ...

Oznake: Dugave, Hrelić, željeznica, novi zagreb, Ranžirni kolodvor

Kad smo već usred ovog novozagrebačkog serijala, evo i pitanja za vas (ne znam odgovor!): što je nekad bila sada napuštena kućica koja se nalazi neposredno pored remetinečkog Rotora sa njegove JI strane (Savski Gaj, rub Naserovog trga, pored onog ficleka ulice koja je vjerojatno nekad bila Ulica Borisa Kidriča ... ili nije?)



Prednja strana, pogled sa pločnika koji vodi prema Rotoru. Snimio: Vanja


Stražnja strana, sa Naserovog trga. Snimio: Vanja

Oznake: Savski Gaj, novi zagreb, kućica, Rotor

Nakon produženog vikenda na svježem zraku vraćam se Novom Zagrebu i knjizi Valentine Gulin Zrnić "Kvartovska spika ( Značenja grada i urbani lokalizmi u Novom Zagrebu)" - evo nekoliko probranih zanimljivih datuma iz povijesti Novog Zagreba!

1950.: Savski gaj ("Gaj preko Save"), dotadašnja rubna općina, pripojen gradu Zagrebu

1955.-1967.: Životni vijek tadašnje općine Remetinec

1956.-1957.: Preseljenje Zagrebačkog velesajma preko Save

1957.: Izgrađivanje sjevernog dijela Savskog Gaja te Naselja Februarskih žrtava (kasnije preimenovano u Remetinečki gaj)

1959.-1969.: Gradnja Trnskog

1962.: Prezentacija "Idejnog urbanističkog rješenja južnog Zagreba" (u to doba Novi Zagreb nije postojao niti kao pojam niti kao administrativna jedinica ikoje vrste!)

1962.-1968.: Gradnja Zapruđa

1963.: Počinje gradnja Sigeta

1963.: Otvorenje Građevinske škole sa domom za učenike

1964.-1978.: Oblikovanje Parka mladenaca između Trnskog i Sigeta

1969.-1972.: Gradnja Utrina

1970.-1973.: Gradnja Sopota

1974.-1978.: Gradnja Travnog

01.01.1975.: Uspostavljena općina Novi Zagreb

kraj 70-tih: Gradnja Dugava

1977.: Osnovan Centar za kulturu Novi Zagreb

1978.-1984.: Gradnja Sloboštine

1979.: Tramvaj ušao u Novi Zagreb preko Mosta mladosti

Početak 80-tih: Počinje gradnja Središća

15.05.1983.: Posvećena župna crkva Sv. križa u Sigetu

Kraj 80-tih: Početak gradnje Laništa

1989.: Izgrađena zgrada Ina-trgovine u središtu Novog Zagreba

Oznake: novi zagreb, datumi

Imena iz naslova su vam posve nepoznata, zar ne?

A mogla su vam biti jako poznata, jednako poznata kao npr. Zapruđe, Utrine, Travno ili Siget, naselja koja su izgrađena na istoimenim livadama i poljima južnog dijela Zagreba - pogledajte crtež!





Prije nekoliko dana u ruke mi je dopala knjiga Valentine Gulin Zrnić, više znanstvene suradnice u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, pod naslovom "Kvartovska spika" iz koje prenosim ovu ilustraciju.

Zanimljiva je to knjižica koja govori o Novome Zagrebu, točnije o nastanku onoga što mi danas podrazumijevamo pod tim imenom koje se rodilo tokom 60-ih i 70-ih, a u službenu upotrebu je ušlo 01.01.1975. kada je osnovana općina Novi Zagreb.

Neka od pitanja postavljenih u knjizi su
- kako su se nova naselja uopće gradila?
- zašto je Južni Zagreb preimenovan u Novi Zagreb?
- što se događalo u naseljima tokom vremena?
- stvaraju li se lokalni urbani identiteti?

Dakle, autorica je krenula od samih početaka Novoga Zagreba, njegovih korijena u seoskim naseljima na tome području, i svojim je tekstovima i razgovorima sa stanovnicima toga dijela grada stigla sve do sadašnjeg vremena (knjiga je izdana 2009. godine). Kako sažetak na omotu kaže: "Navedene teme dotiču etnologiju, kulturnu antropologiju, urbanu sociologiju, povijest umjetnosti, arhitekturu i urbanizam, kao i upravljanje gradom te lokalni civilni aktivizam."

Ako vas nešto od toga zanima, potražite knjigu i prolistajte ju, a OVDJE možete naći i kratki sažetak! A osnovne informacije o autorici pronađite OVDJE.

(naravno, knjiga sadrži i niz ilustracija, uglavnom fotografija iz prošlosti i sadašnjosti Novoga Zagreba - evo jedne kao mamac !)

Oznake: novi zagreb, povijest, Kvartovska spika, Valentina Gulin Zrnić