Marketing
Biciklom s kraja na kraj Aleje Borisa Kidriča
Da, da, znam, ta se ulica (aleja, avenija) već dugo ne zove tako, već Avenija Dubrovnik.
Ali, za bicikliste je vožnja po njoj gotovo kao povrat u 80-te, kada se ona još uvijek zvala Alejom Borisa Kidriča.
Pitate se zašto?
Evo odgovora u nastavku posta!
Južna strana Avenije Dubrovnik kod mjesta dodira Savskog gaja, Trokuta i Trnskog, u blizini privremenog pješačkog prijelaza za Kajzericu. Snimio: Vanja
Dakle, krenuh jutros biciklom u Novi Zagreb sa namjerom da ga prijeđem s kraja na kraj Avenijom Dubrovnik i pogledam kakvo je stanje biciklističke staze uz nju. Već dugo nisam biciklirao njome, možda je već tome 15-ak godina kako sam posljednji put prešao baš tom kompletnom rutom .. i sjećam se da su nekad veliki problem bili pothodnici, visoki rubnjaci ... ali, isto tako, znam da se puno govorilo o obnavljanju te biciklističke staze koja predstavlja jednu od nekoliko "magistralnih" zagrebačkih staza, pričalo se o postavljanju kanalica u pothodnike, raznim prilagodbama ... pa, rekoh, ajd da vidim to čudo i uživo.
I, imao sam što vidjeti - evo detaljne priče. Krećem južnom stranom (dakle, po propisu, molim lijepo!
), od zapadnog početka (privremenog, dok je Remetinečki Rotor u radovima) do istočnog kraja, rotora kod Zapruđa.Postaja prva: prvi izlazak iz Trnskog, kod privremenog pješačkog semafora. Gotovo uzorna situacija - rubnjaci vrlo niski, biciklistički prijelaz je označen paralelno sa pješačkim (OK, fale bijeli kvadratići sa lijeve strane, ali nećemo cjepidlačiti ...) i to u razumnom najkraćem smjeru preko ulice. Nemam bitnog prigovora.
Najzapadniji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja
Postaja druga: Drugi prilaz Trnskom. Već se iz daljine vidi da nema više idile - nailazim na završetak biciklističke staze (dakle, trebao bih sići sa bicikla i gurati ga preko pješačkog prijelaza, kao i na slijedećih cca 20 prijelaza ... dvostruko bih više vremena proveo gurajući bicikl nego vozeći ga da sam poštovao te apsurdne prekide staza na gotovo svakom križanju ), a i rubnjak je spušten samo na sredini pješačkog prijelaza, a vi, biciklisti, koji se želite voziti po imaginarnoj poveznici dva dijela vaše staze, vi si nabavite dobro podfutrani jastučić da vam rit ne otpadne od silnoga truckanja. No, ovaj je rubnjak još mila majka, tek mu je 7-8 cm, vidjet ćete još što nam slijedi ...
Primijetite bijele kvadrate lijevo od pješačkog prijelaza - ova praznina između njih i ostatka zebre označava biciklistički prijelaz - ali, kako, kada su sa obje strane oznake da staza završava prije njega???
Srednji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja
Još jednom isti prilaz, iz bliže perspektive. Snimio: Vanja
Postaja dva i pol: Obilno raspoređene klupice (primjer sa dijela kod Trnskog, ove na suncu, te kod Parka mladenaca, one u hladu) - istina, bez naslona, ali su u dobrom stanju. Za razliku od zapadnog dijela, na istočnome (uz Sopot i Utrine) je manje klupica - ali, imaju naslone!
Trnsko - klupice u savršenom stanju. Snimio: Vanja
Park mladenaca - također odlične klupice, pa još u hladu. Snimio: Vanja
Postaja treća: Glavni ulaz u Trnsko, kod Parka mladenaca. Tu je prvi od zloglasnih pothodnika sa kojima muku muče invalidi, roditelji sa djecom u kolicima, biciklisti ... ali, gle, tu su kanalice! To nije idealno rješenje (najbolje bi bila rampa ili pak lift), ali je ipak velika pomoć! I,što je još najbolje, pješačko-biciklistički prijelaz preko poprečne ulice Trnsko je izveden u nivou i to po svim propisima (niski rubnjaci, signalizacija). Bravo!
Pothodnik kod Trnskog - tu su kanalice. Snimio: Vanja
Prijelaz preko ulice Trnsko uređen prema propisima. Snimio: Vanja
Postaja četvrta: Ulica Siget. Prijelaz je ponovo izveden kako treba, no rubnjaci su malkice previsoki. Nažalost, zaboravio sam ga snimiti - mea culpa ...
Postaja peta: Froudeova ulica, još uvijek Siget. Tu je opet pothodnik sa kanalicama i OK prijelaz (oznake za pet, rubnjaci gotovo posve dobri). Bez bitnih problema.
Pothodnik kod Sigeta - i tu su kanalice. Snimio: Vanja
Prijelaz preko Freudeove ulice. Snimio: Vanja
Postaja šesta: Resselova ulica, prilaz Avenue Mallu. Prijelaz je uredno iscrtan, rubnjak sa zapadne strane malko previsok. Ponovo zaboravio fotkati ...
Postaja sedma: Središte Novog Zagreba, Avenue Mall/MSU. Svi su prijelazi u nivou, rubnjaci su bar na južnoj trasi OK.
Prijelaz preko Avenije Većeslava Holjevca. Snimio: Vanja
Ovime sam apsolvirao jugozapadnu stranu, bila je posve u redu, i sad krećem dalje, na istok ....
Postaja osma: Sopot, Ehrlichova ulica. Situacija se malko pogoršava - nema biciklističkog prijelaza, a i rubnjak je malko previsok ...
Prijelaz preko Ehrlichove ulice. Snimio: Vanja
Postaja deveta: Ulica Viktora Kovačića. Ovdje situacije već postaje ozbiljnija. Evo prvog pothodnika bez kanalica, a nema ni pješaćkog prijelaza u nivou preko Kovačićeve ulice za razliku od onih na zapadnom dijelu Novog Zagreba. Prema znacima na terenu ljudi se snalaze tako da prelaze divljim prijelazom na kojeg je netko čak donio hrpicu pločica.
Pothodnik kod Kovačićeve ulice - nema kanalica. Snimio: Vanja
... a nema ni pješačkog prijelaza u nivou ... Snimio: Vanja
... već samo hrpica priručno nabacanih pločica. Snimio: Vanja
Postaja deseta: Porezna uprava, Turinina ulica. Prijelaz je u nivou, ali nije označen biciklistički dio, a i rubnjak je spušten samo na uskom središnjem dijelu.
Prijelaz preko Turinine ulice. Snimio: Vanja
Postaja jedanaesta: Ulica Savezne republike Njemačke. Ponovo nepremostiva prepreka - pothodnik nema kanalice (ali zato još uvijek ima označenu tramvajsku liniju 16
), nema prijelaza u nivou ... a ulica je vrlo prometna. Ljudi se snalaze kako umiju - u moje tri minute boravka tamo dva su biciklista prešla ulicu izvan prijelaza, malo niže, kod autobusne stanice.
Prilazim Ulici Savezne republike Njemačke. Snimio: Vanja
Pothodnik nema kanalice ... Snimio: Vanja
.. pa se ljudi snalaze ovako ... Snimio: Vanja
... i ovako. Snimio: Vanja
Postaja dvanaesta: Kombolova ulica, pored Prve gimnazije. Tu je prijelaz u nivou (istina, samo pješački, a biciklističkog nema), no najveći su problem rubnjaci-ubojice, pogledajte fotku (trokutić sa fotke je visok 13 cm) ... da ti rit otpadne od zadovoljstva kad se tresne preko takve barijere!
Stiže Kombolova ulica - prestanak biciklističke staze i stupovi posred pločnika su loš znak ... Snimio: Vanja
Evo i ubojitog rubnjaka u krupnom planu ... Snimio: Vanja
... a sad se i vidi zašto je tako visok: Ispod njega ide odvodnja! Ali, to ne znači da nije moguće naći neko zadovoljavajuće rješenje - tko zna, možda u slijedećih 40 godina postojanja ove ulice? Snimio: Vanja
Postaja trinaesta: Tržnica Utrine. Svi horror elementi su opet tu (pothodmik bez kanalica, nema prijelaza u nivou), samo još pojačani ogradom sa istočne strane kako bi se prekršiteljima zakona (koji prelaze ulicu u nivou) položaj još malko otežao.
Prijelaz kod tržnice Utrina ... Snimio: Vanja
.. pogledao sam, nema kanalica. Snimio: Vanja
Postaja četrnaesta: Maretićeva ulica, Utrina, kod HAK-a. Još jedan killer odvodni rubnjak na zapadnoj strani, dok istočna, zahvaljujući nekakvom šahtiću, ima slabu spuštenu točku. Sigurno je gužva oko nje ...
Naravno, biciklističkog prijelaza nema.
Maretićeva ulica, njena grozna zapadna strana ... Snimio: Vanja
.. . i ljepša istočna. Snimio: Vanja
Postaja petnaesta: Šišićeva ulica. Biciklistička staza se prekida, rubnjak je spušten samo na sredini .. ali, nakon užasa prethodnih raskršća ovo je sad samo blaga kamilica.
Šišićeva ulica. Snimio: Vanja
Postaja šesnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, zapadna strana. I još jedan visoki rubnjak, ali ovoga ne opravdava odvodna funkcija, on je tu iz čiste zlobe.
Zanimljivo, takav je samo zapadni rub, dok je istočni posve ravan!
Sarajevska cesta, zapadna strana. Snimio: Vanja
Postaja sedamnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, istočna strana. Wow, evo i prijelaza sa humanim rubnjacima i biciklističkim prijelazom čak! (istina, malko je auzvinkl, vodi nekud udesno, a i nalazi se u sredini pješačkog prijelaza što je, čini mi se, protupropisno. Ali, nećemo cjepidlačiti ...
Sarajevska cesta, istočna strana. Snimio: Vanja
Postaja osamnaesta: Ulica Milana Mladenovića, prilaz trgovačkom centru Plodine. Još jednom OK prijelaz, ali je rubnjak sa svojih 6-7 cm ipak previsok.
Ulica Milana Mladenovića (da, onoga iz Ekaterine velike!). Snimio: Vanja
Postaja devetnaesta: Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Spušteni rubnjaci - prava pjesmica ... još da je ucrtan biciklistički prijelaz ...
Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Snimio: Vanja
Postaja dvadeseta, posljednja: Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Isto kao i na istočnoj, easy-going, ali bez biciklističkog prijelaza.
Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Snimio: Vanja
I, što reći na kraju ove priče? Prava je sramota da ovakav magistralni prometni smjer koji siječe Novi Zagreb s kraja na kraj ne prati i reprezentativna biciklistička staza kojom bi se prosječni biciklist mogao bez većih problema u 15-20 minuta prevesti od jednog do drugog rotora! I tu čak ne aludiram samo na pothodnike bez kanalica (tri su!), već i na ostale detalje, od previsokih rubnjaka nadalje.
Što se svega toga tiče, zaista se nije puno promijenilo od doba Aleje Borisa Kidriča - čak se i boja kojom je označena biciklistička staza na mnogim mjestima jedva vidi ili je i nema.
P.S. A kako biste vidjeli da se može drugačije (ali u nekim drugim zemljama i gradovima ...) evo linka na članak iz The Guardiana u kojem se mogu naći istaknuti primjeri svjetske biciklističke infrastrukture
P.P.S. Možda će vas zanimati fotka Aleje Borisa Kidriča iz 70-ih, pogledajte ovaj moj post!
Post je objavljen 20.06.2019. u 20:11 sati.