Nepoznati Zagreb

20.06.2019., četvrtak

Biciklom s kraja na kraj Aleje Borisa Kidriča

Da, da, znam, ta se ulica (aleja, avenija) već dugo ne zove tako, već Avenija Dubrovnik.

Ali, za bicikliste je vožnja po njoj gotovo kao povrat u 80-te, kada se ona još uvijek zvala Alejom Borisa Kidriča.
Pitate se zašto?

Evo odgovora u nastavku posta!



Južna strana Avenije Dubrovnik kod mjesta dodira Savskog gaja, Trokuta i Trnskog, u blizini privremenog pješačkog prijelaza za Kajzericu. Snimio: Vanja


Dakle, krenuh jutros biciklom u Novi Zagreb sa namjerom da ga prijeđem s kraja na kraj Avenijom Dubrovnik i pogledam kakvo je stanje biciklističke staze uz nju. Već dugo nisam biciklirao njome, možda je već tome 15-ak godina kako sam posljednji put prešao baš tom kompletnom rutom .. i sjećam se da su nekad veliki problem bili pothodnici, visoki rubnjaci ... ali, isto tako, znam da se puno govorilo o obnavljanju te biciklističke staze koja predstavlja jednu od nekoliko "magistralnih" zagrebačkih staza, pričalo se o postavljanju kanalica u pothodnike, raznim prilagodbama ... pa, rekoh, ajd da vidim to čudo i uživo.

I, imao sam što vidjeti - evo detaljne priče. Krećem južnom stranom (dakle, po propisu, molim lijepo! wink), od zapadnog početka (privremenog, dok je Remetinečki Rotor u radovima) do istočnog kraja, rotora kod Zapruđa.

Postaja prva: prvi izlazak iz Trnskog, kod privremenog pješačkog semafora. Gotovo uzorna situacija - rubnjaci vrlo niski, biciklistički prijelaz je označen paralelno sa pješačkim (OK, fale bijeli kvadratići sa lijeve strane, ali nećemo cjepidlačiti ...) i to u razumnom najkraćem smjeru preko ulice. Nemam bitnog prigovora.



Najzapadniji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Postaja druga: Drugi prilaz Trnskom. Već se iz daljine vidi da nema više idile - nailazim na završetak biciklističke staze (dakle, trebao bih sići sa bicikla i gurati ga preko pješačkog prijelaza, kao i na slijedećih cca 20 prijelaza ... dvostruko bih više vremena proveo gurajući bicikl nego vozeći ga da sam poštovao te apsurdne prekide staza na gotovo svakom križanju ), a i rubnjak je spušten samo na sredini pješačkog prijelaza, a vi, biciklisti, koji se želite voziti po imaginarnoj poveznici dva dijela vaše staze, vi si nabavite dobro podfutrani jastučić da vam rit ne otpadne od silnoga truckanja. No, ovaj je rubnjak još mila majka, tek mu je 7-8 cm, vidjet ćete još što nam slijedi ...

Primijetite bijele kvadrate lijevo od pješačkog prijelaza - ova praznina između njih i ostatka zebre označava biciklistički prijelaz - ali, kako, kada su sa obje strane oznake da staza završava prije njega??? wink



Srednji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Još jednom isti prilaz, iz bliže perspektive. Snimio: Vanja


Postaja dva i pol: Obilno raspoređene klupice (primjer sa dijela kod Trnskog, ove na suncu, te kod Parka mladenaca, one u hladu) - istina, bez naslona, ali su u dobrom stanju. Za razliku od zapadnog dijela, na istočnome (uz Sopot i Utrine) je manje klupica - ali, imaju naslone!



Trnsko - klupice u savršenom stanju. Snimio: Vanja


Park mladenaca - također odlične klupice, pa još u hladu. Snimio: Vanja


Postaja treća: Glavni ulaz u Trnsko, kod Parka mladenaca. Tu je prvi od zloglasnih pothodnika sa kojima muku muče invalidi, roditelji sa djecom u kolicima, biciklisti ... ali, gle, tu su kanalice! To nije idealno rješenje (najbolje bi bila rampa ili pak lift), ali je ipak velika pomoć! I,što je još najbolje, pješačko-biciklistički prijelaz preko poprečne ulice Trnsko je izveden u nivou i to po svim propisima (niski rubnjaci, signalizacija). Bravo!



Pothodnik kod Trnskog - tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko ulice Trnsko uređen prema propisima. Snimio: Vanja


Postaja četvrta: Ulica Siget. Prijelaz je ponovo izveden kako treba, no rubnjaci su malkice previsoki. Nažalost, zaboravio sam ga snimiti - mea culpa ...

Postaja peta: Froudeova ulica, još uvijek Siget. Tu je opet pothodnik sa kanalicama i OK prijelaz (oznake za pet, rubnjaci gotovo posve dobri). Bez bitnih problema.



Pothodnik kod Sigeta - i tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Freudeove ulice. Snimio: Vanja


Postaja šesta: Resselova ulica, prilaz Avenue Mallu. Prijelaz je uredno iscrtan, rubnjak sa zapadne strane malko previsok. Ponovo zaboravio fotkati ...

Postaja sedma: Središte Novog Zagreba, Avenue Mall/MSU. Svi su prijelazi u nivou, rubnjaci su bar na južnoj trasi OK.



Prijelaz preko Avenije Većeslava Holjevca. Snimio: Vanja


Ovime sam apsolvirao jugozapadnu stranu, bila je posve u redu, i sad krećem dalje, na istok ....

Postaja osma: Sopot, Ehrlichova ulica. Situacija se malko pogoršava - nema biciklističkog prijelaza, a i rubnjak je malko previsok ...



Prijelaz preko Ehrlichove ulice. Snimio: Vanja


Postaja deveta: Ulica Viktora Kovačića. Ovdje situacije već postaje ozbiljnija. Evo prvog pothodnika bez kanalica, a nema ni pješaćkog prijelaza u nivou preko Kovačićeve ulice za razliku od onih na zapadnom dijelu Novog Zagreba. Prema znacima na terenu ljudi se snalaze tako da prelaze divljim prijelazom na kojeg je netko čak donio hrpicu pločica.



Pothodnik kod Kovačićeve ulice - nema kanalica. Snimio: Vanja


... a nema ni pješačkog prijelaza u nivou ... Snimio: Vanja


... već samo hrpica priručno nabacanih pločica. Snimio: Vanja


Postaja deseta: Porezna uprava, Turinina ulica. Prijelaz je u nivou, ali nije označen biciklistički dio, a i rubnjak je spušten samo na uskom središnjem dijelu.



Prijelaz preko Turinine ulice. Snimio: Vanja


Postaja jedanaesta: Ulica Savezne republike Njemačke. Ponovo nepremostiva prepreka - pothodnik nema kanalice (ali zato još uvijek ima označenu tramvajsku liniju 16 wink), nema prijelaza u nivou ... a ulica je vrlo prometna. Ljudi se snalaze kako umiju - u moje tri minute boravka tamo dva su biciklista prešla ulicu izvan prijelaza, malo niže, kod autobusne stanice.



Prilazim Ulici Savezne republike Njemačke. Snimio: Vanja


Pothodnik nema kanalice ... Snimio: Vanja


.. pa se ljudi snalaze ovako ... Snimio: Vanja


... i ovako. Snimio: Vanja


Postaja dvanaesta: Kombolova ulica, pored Prve gimnazije. Tu je prijelaz u nivou (istina, samo pješački, a biciklističkog nema), no najveći su problem rubnjaci-ubojice, pogledajte fotku (trokutić sa fotke je visok 13 cm) ... da ti rit otpadne od zadovoljstva kad se tresne preko takve barijere!



Stiže Kombolova ulica - prestanak biciklističke staze i stupovi posred pločnika su loš znak ... Snimio: Vanja


Evo i ubojitog rubnjaka u krupnom planu ... Snimio: Vanja


... a sad se i vidi zašto je tako visok: Ispod njega ide odvodnja! Ali, to ne znači da nije moguće naći neko zadovoljavajuće rješenje - tko zna, možda u slijedećih 40 godina postojanja ove ulice? Snimio: Vanja


Postaja trinaesta: Tržnica Utrine. Svi horror elementi su opet tu (pothodmik bez kanalica, nema prijelaza u nivou), samo još pojačani ogradom sa istočne strane kako bi se prekršiteljima zakona (koji prelaze ulicu u nivou) položaj još malko otežao.



Prijelaz kod tržnice Utrina ... Snimio: Vanja


.. pogledao sam, nema kanalica. Snimio: Vanja


Postaja četrnaesta: Maretićeva ulica, Utrina, kod HAK-a. Još jedan killer odvodni rubnjak na zapadnoj strani, dok istočna, zahvaljujući nekakvom šahtiću, ima slabu spuštenu točku. Sigurno je gužva oko nje ... wink Naravno, biciklističkog prijelaza nema.



Maretićeva ulica, njena grozna zapadna strana ... Snimio: Vanja


.. . i ljepša istočna. Snimio: Vanja


Postaja petnaesta: Šišićeva ulica. Biciklistička staza se prekida, rubnjak je spušten samo na sredini .. ali, nakon užasa prethodnih raskršća ovo je sad samo blaga kamilica.



Šišićeva ulica. Snimio: Vanja


Postaja šesnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, zapadna strana. I još jedan visoki rubnjak, ali ovoga ne opravdava odvodna funkcija, on je tu iz čiste zlobe. wink Zanimljivo, takav je samo zapadni rub, dok je istočni posve ravan!



Sarajevska cesta, zapadna strana. Snimio: Vanja


Postaja sedamnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, istočna strana. Wow, evo i prijelaza sa humanim rubnjacima i biciklističkim prijelazom čak! (istina, malko je auzvinkl, vodi nekud udesno, a i nalazi se u sredini pješačkog prijelaza što je, čini mi se, protupropisno. Ali, nećemo cjepidlačiti ...



Sarajevska cesta, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja osamnaesta: Ulica Milana Mladenovića, prilaz trgovačkom centru Plodine. Još jednom OK prijelaz, ali je rubnjak sa svojih 6-7 cm ipak previsok.



Ulica Milana Mladenovića (da, onoga iz Ekaterine velike!). Snimio: Vanja


Postaja devetnaesta: Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Spušteni rubnjaci - prava pjesmica ... još da je ucrtan biciklistički prijelaz ...



Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja dvadeseta, posljednja: Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Isto kao i na istočnoj, easy-going, ali bez biciklističkog prijelaza.



Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Snimio: Vanja


I, što reći na kraju ove priče? Prava je sramota da ovakav magistralni prometni smjer koji siječe Novi Zagreb s kraja na kraj ne prati i reprezentativna biciklistička staza kojom bi se prosječni biciklist mogao bez većih problema u 15-20 minuta prevesti od jednog do drugog rotora! I tu čak ne aludiram samo na pothodnike bez kanalica (tri su!), već i na ostale detalje, od previsokih rubnjaka nadalje.

Što se svega toga tiče, zaista se nije puno promijenilo od doba Aleje Borisa Kidriča - čak se i boja kojom je označena biciklistička staza na mnogim mjestima jedva vidi ili je i nema.

P.S. A kako biste vidjeli da se može drugačije (ali u nekim drugim zemljama i gradovima ...) evo linka na članak iz The Guardiana u kojem se mogu naći istaknuti primjeri svjetske biciklističke infrastrukture

P.P.S. Možda će vas zanimati fotka Aleje Borisa Kidriča iz 70-ih, pogledajte ovaj moj post!

Oznake: bicikl, Avenija Dubrovnik, Aleja Borisa Kidriča, novi zagreb, Trnsko, Siget, sopot, Utrine, Zapruđe


- 20:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

07.10.2013., ponedjeljak

Zagrebački vrtovi (6): Lakun - s njim je sve počelo!



Vrt Lakun s Mamuticom u pozadini. Snimio: Vanja


Prije tri tjedna sam sa višečlanom "delegacijom" Eko Ekipe Prečko posjetio možda najpoznatiji zagrebački društveni vrt, vrt Sopot. Taj vrt je među zagrepčanima upućenijim u problematiku gradskih vrtova zapravo poznatiji pod imenom Lakun pod kojim je njegov nastanak gotovo dvije godine tražila udruga Parkticipacija, koja je, na žalost, prilikom nastajanja tog vrta jedva spomenuta iako je cijeli koncept društvenih vrtova zapravo potekao od njene inicijative.

Podsjetimo se recimo članka iz H_altera od 14.11.2012. u kojem je spomenuta ideja o društvenom vrtu Lakun – pročitaj OVDJE. A tri mjeseca kasnije, 04.02.2013. evo i vijesti u Večernjem listu o osnivanju vrta na istoj lokaciji – vidi OVDJE! (udruga je ipak spomenuta, što često nije bio slučaj u drugim medijima)

No, za najopsežniji pregled teme urbanog vrtlarenja OVDJE pogledajte časopis “Zarez”, broj 345 od 08.11.2012. u kojem je na stranicama 19-28 urbano vrtlarenje obrađeno kao tema broja.

Kao dodatno štivo, za one koji se služe njemačkim jezikom, predlažem knjigu “Das ist Urban Gardening!” autorice Karen Meyer-Rebentisch koja na primjerima različitih njemačkih urbanih vrtova promatra i detaljno analizira taj urbani fenomen.
Pogledajte OVDJE!

Nego, vratimo se mi samome vrtu … eto me, po prvi puta na nekom zagrebačkom društvenom vrtu .... koji je na mene ostavio bitno bolji dojam od očekivanoga!

Kao prvo, vrt je vrlo prostran. Siguran sam da za vrelog i sparnog ljetnog dana ili pak zimske vjetrušine to nije osobito povoljno svojstvo, međutim za ugodnog kasnoljetnog popodneva, kao što je bilo to nedjeljno, kada smo bili na vrtu, bilo je lijepo boraviti na tako velikoj površini prekrivenoj najrazličitijim malim vrtovima. Za razliku od nas u Prečkom gdje su parcele nepravilnih oblika (najčešće šesterokutne ili pak ovalne) i podosta male, manje od 20 m2, ove ovdje su zaista pozamašne, 50 m2, i ......... dosadno pravokutne, kao da se šećem po šahovskoj ploči. wink No, od ovakve gradske vlasti nisam ni očekivao da će ići u bilo kakve eksperimente po pitanju dizajna vrta i s te strane nemam zamjerki. Postojećih nešto manje od 200 parcela je uspješno ugurano u veliki pravokutnik oranice između grmlja južno od Sopota.

A kako izgledaju parcele? Posve zanimljivo! Ima ih vrlo lijepih - nekoliko njih je uređeno po svim pravilima permakulturnog vrtlarenja, svaka im čast! Neke su pak na drugoj strani spektra, posve monokulturne (na jednoj raste samo grah!) ili pak monotono predvidive ... No, većina ih je posve OK, kombinira po nekoliko vrsta povrća i/ili cvijeća, a dosta ih je i sa ne sasvim uobičajenim sortama. Ono što je većini njih zajedničko je da su podosta rodne što baš i nije bilo očekivano obzirom na kasni start vrta - prvi vrtlari su stigli tek u svibnju, a posljednji sredinom srpnja. Dakle, rad im se obilato isplatio!

Oprema vrta je OK: niz drvenih sanduka za alat postavljenih uzdužno uz ogradu, uz njih su tu i plastični komposteri od kojih dosta njih baš i ne vrši svoju svrhu, nisu osobito praktični.
Kod ulaza je i mala sjenica, nekoliko klupa, 15-tak šareno obojanih auto guma sa cvijećem, mali tobogan i oveća livada za druženje i dječju igru. Kao što rekoh, posve zadovoljavajuće.

Popričali smo sa nekima od vrtlara i to posve različite dobi i životnih priča, od mlade "alternativke" sa dreadlocksima pa do bake s korijenima negdje na istoku. A zajedničko im je svima da su zadovoljni svojim vrtovima i da o njima pričaju sa onim tipičnim "vrtlarskim" žarom ... a to je zapravo i najvažnije! Jer, važno je veselje rada na vrtu, veselje druženja sa zemljom, biljem, ali i ostalim vrtlarima.

I tako, provedosmo na vrtu gotovo dva sata, popričasmo čak i sa voditeljem, i odosmo kući veseli i zadovoljni. Zadovoljni jer je lijepo vidjeti tako veliki vrt i zadovoljne ljude koji su dobili svoj komadić zemlje ... ali i zadovoljni zbog toga što je naš vrt ipak drukčiji i nije pod paskom grada, odašilje malo drugačiju, topliju vibru, vibru suradnje i zajednice. No, kako bi kolege kinezi rekli. "Neka cvate i raste tisuću biljaka!" .... nek nas sve veseli povrće i cvijeće u svim vrstama vrtova.



Evo i delegacije Eko Ekipe Prečko na prilazu vrtu, u sastavu Daša, Ljiljana, Nikolina i moja malenkost, dok nam se Maja priključila nešto kasnije! Snimio: Vanja


Na južnom prilazu vrtu: zgrade Sloboštine okružene grmljem i zaraslim livadama – koliko je tu potencijala za vrtove! Snimio: Vanja


Vrt sa zgradama Sopota i umirovljeničkim domom u pozadini. Snimio: Vanja


Ulaz. Snimio: Vanja


Paviljončić na ulazu sa dječjim igralištem. Snimio: Vanja


Ukrašene gume. Snimio: Vanja


Napokon u vrtu! Snimio; Vanja


Pogled na drugu stranu, prema zapadu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Razgledavajući gredice … Snimio: Vanja


Jedan od rezervoara za vodu i tipsko spremište za alat. Snimio: Vanja


Vrtna oprema uz sjevernu stranu vrta. Snimio: Vanja


WC nedaleko od ulaza. Snimio: Vanja


Priručni komposter na gredici. Snimio: Vanja


Odlično napravljen stup za penjanje graha. Snimio: Vanja


Popločana stazica … Snimio: Vanja


Pokusna naprava za zalijevanje na jednoj gredici, donacija “Peveca”. Snimio: Vanja


Sunce u ruci! Snimio: Vanja


Prekrasna glavica futoškog zelja! Snimio: Vanja


Među rjeđim vrstama su i ove vesele papričice! wink Snimio: Vanja


Zrnca mungo-graha. Snimio: Vanja


Suncokret sa gostima. Snimio. Vanja


Gigantski suncokret! Snimio: Vanja


Monokultura graha na jednoj gredici. Snimio: Vanja


Radno popodne. Snimio: Vanja


Sastanak. Snimio: Vanja


Naša prva sugovornica hita sa alatom. Snimio: Vanja


U razgovoru sa vrtlarima. Snimio: Vanja


I ovdje smo zastali na čašici razgovora … Snimio: Vanja


Nečiji dnevni boravak. Snimio: Vanja


Improvizirana vješalica. Snimio: Vanja


Stolček za kratki odmor. Snimio: Vanja


Ali, ima tu i fotelja! wink Snimio: Vanja


Nadstrešnica sa sjeverne strane gdje je izgrađeno i nekoliko barakica nakon čega je njihova gradnja zaustavljena. Snimio: Vanja


Niz baraka na sjevernoj strain. Snimio: Vanja


Lijepa, dobro raspoređena i raznovrsna gredica. Snimio: Vanja


Ovdje je sve puno pravilnije i zatvorenije … Snimio: Vanja


Bujna živa ograda od suncokreta – vrlo dekorativna, ali i gotovo izolirajuća (što joj je vjerojatno bio i cilj). Snimio: Vanja


Primjer lijepe i “decentne” ogradice. Snimio: Vanja


Ku-ku! wink Snimio: Vanja


Nedaleko zemljište koje se priprema za slijedeći vrt. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, lakun, sopot


- 23:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2019  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (12)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)

Tema bloga:

Linkovi