Nepoznati Zagreb

20.06.2019., četvrtak

Biciklom s kraja na kraj Aleje Borisa Kidriča

Da, da, znam, ta se ulica (aleja, avenija) već dugo ne zove tako, već Avenija Dubrovnik.

Ali, za bicikliste je vožnja po njoj gotovo kao povrat u 80-te, kada se ona još uvijek zvala Alejom Borisa Kidriča.
Pitate se zašto?

Evo odgovora u nastavku posta!



Južna strana Avenije Dubrovnik kod mjesta dodira Savskog gaja, Trokuta i Trnskog, u blizini privremenog pješačkog prijelaza za Kajzericu. Snimio: Vanja


Dakle, krenuh jutros biciklom u Novi Zagreb sa namjerom da ga prijeđem s kraja na kraj Avenijom Dubrovnik i pogledam kakvo je stanje biciklističke staze uz nju. Već dugo nisam biciklirao njome, možda je već tome 15-ak godina kako sam posljednji put prešao baš tom kompletnom rutom .. i sjećam se da su nekad veliki problem bili pothodnici, visoki rubnjaci ... ali, isto tako, znam da se puno govorilo o obnavljanju te biciklističke staze koja predstavlja jednu od nekoliko "magistralnih" zagrebačkih staza, pričalo se o postavljanju kanalica u pothodnike, raznim prilagodbama ... pa, rekoh, ajd da vidim to čudo i uživo.

I, imao sam što vidjeti - evo detaljne priče. Krećem južnom stranom (dakle, po propisu, molim lijepo! wink), od zapadnog početka (privremenog, dok je Remetinečki Rotor u radovima) do istočnog kraja, rotora kod Zapruđa.

Postaja prva: prvi izlazak iz Trnskog, kod privremenog pješačkog semafora. Gotovo uzorna situacija - rubnjaci vrlo niski, biciklistički prijelaz je označen paralelno sa pješačkim (OK, fale bijeli kvadratići sa lijeve strane, ali nećemo cjepidlačiti ...) i to u razumnom najkraćem smjeru preko ulice. Nemam bitnog prigovora.



Najzapadniji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Postaja druga: Drugi prilaz Trnskom. Već se iz daljine vidi da nema više idile - nailazim na završetak biciklističke staze (dakle, trebao bih sići sa bicikla i gurati ga preko pješačkog prijelaza, kao i na slijedećih cca 20 prijelaza ... dvostruko bih više vremena proveo gurajući bicikl nego vozeći ga da sam poštovao te apsurdne prekide staza na gotovo svakom križanju ), a i rubnjak je spušten samo na sredini pješačkog prijelaza, a vi, biciklisti, koji se želite voziti po imaginarnoj poveznici dva dijela vaše staze, vi si nabavite dobro podfutrani jastučić da vam rit ne otpadne od silnoga truckanja. No, ovaj je rubnjak još mila majka, tek mu je 7-8 cm, vidjet ćete još što nam slijedi ...

Primijetite bijele kvadrate lijevo od pješačkog prijelaza - ova praznina između njih i ostatka zebre označava biciklistički prijelaz - ali, kako, kada su sa obje strane oznake da staza završava prije njega??? wink



Srednji prilaz Trnskom sa Avenije Dubrovnik. Snimio: Vanja


Još jednom isti prilaz, iz bliže perspektive. Snimio: Vanja


Postaja dva i pol: Obilno raspoređene klupice (primjer sa dijela kod Trnskog, ove na suncu, te kod Parka mladenaca, one u hladu) - istina, bez naslona, ali su u dobrom stanju. Za razliku od zapadnog dijela, na istočnome (uz Sopot i Utrine) je manje klupica - ali, imaju naslone!



Trnsko - klupice u savršenom stanju. Snimio: Vanja


Park mladenaca - također odlične klupice, pa još u hladu. Snimio: Vanja


Postaja treća: Glavni ulaz u Trnsko, kod Parka mladenaca. Tu je prvi od zloglasnih pothodnika sa kojima muku muče invalidi, roditelji sa djecom u kolicima, biciklisti ... ali, gle, tu su kanalice! To nije idealno rješenje (najbolje bi bila rampa ili pak lift), ali je ipak velika pomoć! I,što je još najbolje, pješačko-biciklistički prijelaz preko poprečne ulice Trnsko je izveden u nivou i to po svim propisima (niski rubnjaci, signalizacija). Bravo!



Pothodnik kod Trnskog - tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko ulice Trnsko uređen prema propisima. Snimio: Vanja


Postaja četvrta: Ulica Siget. Prijelaz je ponovo izveden kako treba, no rubnjaci su malkice previsoki. Nažalost, zaboravio sam ga snimiti - mea culpa ...

Postaja peta: Froudeova ulica, još uvijek Siget. Tu je opet pothodnik sa kanalicama i OK prijelaz (oznake za pet, rubnjaci gotovo posve dobri). Bez bitnih problema.



Pothodnik kod Sigeta - i tu su kanalice. Snimio: Vanja


Prijelaz preko Freudeove ulice. Snimio: Vanja


Postaja šesta: Resselova ulica, prilaz Avenue Mallu. Prijelaz je uredno iscrtan, rubnjak sa zapadne strane malko previsok. Ponovo zaboravio fotkati ...

Postaja sedma: Središte Novog Zagreba, Avenue Mall/MSU. Svi su prijelazi u nivou, rubnjaci su bar na južnoj trasi OK.



Prijelaz preko Avenije Većeslava Holjevca. Snimio: Vanja


Ovime sam apsolvirao jugozapadnu stranu, bila je posve u redu, i sad krećem dalje, na istok ....

Postaja osma: Sopot, Ehrlichova ulica. Situacija se malko pogoršava - nema biciklističkog prijelaza, a i rubnjak je malko previsok ...



Prijelaz preko Ehrlichove ulice. Snimio: Vanja


Postaja deveta: Ulica Viktora Kovačića. Ovdje situacije već postaje ozbiljnija. Evo prvog pothodnika bez kanalica, a nema ni pješaćkog prijelaza u nivou preko Kovačićeve ulice za razliku od onih na zapadnom dijelu Novog Zagreba. Prema znacima na terenu ljudi se snalaze tako da prelaze divljim prijelazom na kojeg je netko čak donio hrpicu pločica.



Pothodnik kod Kovačićeve ulice - nema kanalica. Snimio: Vanja


... a nema ni pješačkog prijelaza u nivou ... Snimio: Vanja


... već samo hrpica priručno nabacanih pločica. Snimio: Vanja


Postaja deseta: Porezna uprava, Turinina ulica. Prijelaz je u nivou, ali nije označen biciklistički dio, a i rubnjak je spušten samo na uskom središnjem dijelu.



Prijelaz preko Turinine ulice. Snimio: Vanja


Postaja jedanaesta: Ulica Savezne republike Njemačke. Ponovo nepremostiva prepreka - pothodnik nema kanalice (ali zato još uvijek ima označenu tramvajsku liniju 16 wink), nema prijelaza u nivou ... a ulica je vrlo prometna. Ljudi se snalaze kako umiju - u moje tri minute boravka tamo dva su biciklista prešla ulicu izvan prijelaza, malo niže, kod autobusne stanice.



Prilazim Ulici Savezne republike Njemačke. Snimio: Vanja


Pothodnik nema kanalice ... Snimio: Vanja


.. pa se ljudi snalaze ovako ... Snimio: Vanja


... i ovako. Snimio: Vanja


Postaja dvanaesta: Kombolova ulica, pored Prve gimnazije. Tu je prijelaz u nivou (istina, samo pješački, a biciklističkog nema), no najveći su problem rubnjaci-ubojice, pogledajte fotku (trokutić sa fotke je visok 13 cm) ... da ti rit otpadne od zadovoljstva kad se tresne preko takve barijere!



Stiže Kombolova ulica - prestanak biciklističke staze i stupovi posred pločnika su loš znak ... Snimio: Vanja


Evo i ubojitog rubnjaka u krupnom planu ... Snimio: Vanja


... a sad se i vidi zašto je tako visok: Ispod njega ide odvodnja! Ali, to ne znači da nije moguće naći neko zadovoljavajuće rješenje - tko zna, možda u slijedećih 40 godina postojanja ove ulice? Snimio: Vanja


Postaja trinaesta: Tržnica Utrine. Svi horror elementi su opet tu (pothodmik bez kanalica, nema prijelaza u nivou), samo još pojačani ogradom sa istočne strane kako bi se prekršiteljima zakona (koji prelaze ulicu u nivou) položaj još malko otežao.



Prijelaz kod tržnice Utrina ... Snimio: Vanja


.. pogledao sam, nema kanalica. Snimio: Vanja


Postaja četrnaesta: Maretićeva ulica, Utrina, kod HAK-a. Još jedan killer odvodni rubnjak na zapadnoj strani, dok istočna, zahvaljujući nekakvom šahtiću, ima slabu spuštenu točku. Sigurno je gužva oko nje ... wink Naravno, biciklističkog prijelaza nema.



Maretićeva ulica, njena grozna zapadna strana ... Snimio: Vanja


.. . i ljepša istočna. Snimio: Vanja


Postaja petnaesta: Šišićeva ulica. Biciklistička staza se prekida, rubnjak je spušten samo na sredini .. ali, nakon užasa prethodnih raskršća ovo je sad samo blaga kamilica.



Šišićeva ulica. Snimio: Vanja


Postaja šesnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, zapadna strana. I još jedan visoki rubnjak, ali ovoga ne opravdava odvodna funkcija, on je tu iz čiste zlobe. wink Zanimljivo, takav je samo zapadni rub, dok je istočni posve ravan!



Sarajevska cesta, zapadna strana. Snimio: Vanja


Postaja sedamnaesta: Rotor, Sarajevska cesta, istočna strana. Wow, evo i prijelaza sa humanim rubnjacima i biciklističkim prijelazom čak! (istina, malko je auzvinkl, vodi nekud udesno, a i nalazi se u sredini pješačkog prijelaza što je, čini mi se, protupropisno. Ali, nećemo cjepidlačiti ...



Sarajevska cesta, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja osamnaesta: Ulica Milana Mladenovića, prilaz trgovačkom centru Plodine. Još jednom OK prijelaz, ali je rubnjak sa svojih 6-7 cm ipak previsok.



Ulica Milana Mladenovića (da, onoga iz Ekaterine velike!). Snimio: Vanja


Postaja devetnaesta: Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Spušteni rubnjaci - prava pjesmica ... još da je ucrtan biciklistički prijelaz ...



Prilaz Mostu mladosti, istočna strana. Snimio: Vanja


Postaja dvadeseta, posljednja: Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Isto kao i na istočnoj, easy-going, ali bez biciklističkog prijelaza.



Prilaz Mostu mladosti, zapadna strana. Snimio: Vanja


I, što reći na kraju ove priče? Prava je sramota da ovakav magistralni prometni smjer koji siječe Novi Zagreb s kraja na kraj ne prati i reprezentativna biciklistička staza kojom bi se prosječni biciklist mogao bez većih problema u 15-20 minuta prevesti od jednog do drugog rotora! I tu čak ne aludiram samo na pothodnike bez kanalica (tri su!), već i na ostale detalje, od previsokih rubnjaka nadalje.

Što se svega toga tiče, zaista se nije puno promijenilo od doba Aleje Borisa Kidriča - čak se i boja kojom je označena biciklistička staza na mnogim mjestima jedva vidi ili je i nema.

P.S. A kako biste vidjeli da se može drugačije (ali u nekim drugim zemljama i gradovima ...) evo linka na članak iz The Guardiana u kojem se mogu naći istaknuti primjeri svjetske biciklističke infrastrukture

P.P.S. Možda će vas zanimati fotka Aleje Borisa Kidriča iz 70-ih, pogledajte ovaj moj post!

Oznake: bicikl, Avenija Dubrovnik, Aleja Borisa Kidriča, novi zagreb, Trnsko, Siget, sopot, Utrine, Zapruđe


- 20:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.11.2014., petak

Zapruđe: Novi eksponat za Muzej dječjih igrališta!

Posljednjih dana nisam puno bio po gradu i okolici tako da posežem za starijim pričama i fotkama - evo priloga od sredine listopada! wink

Naime, šećući po Zapruđu sa mojim omladincima naišli smo jednom od dječjih igrališta na neobičnu spravu ... prva namjena je, vidi se, penjanje, no čemu su služile ove kuke sa strane? Da li su tu možda bile obješene neke njihaljke? Ili užad za penjanje?

Zna li netko kako je to originalno izgledalo?

U svakome slučaju, ovo bi bio odličan eksponat za imaginarni Muzej dječjih igrališta o kojem sam pisao na portalu Pogledaj.to ,a ovdje možete vidjeti još jedan moj stariji post na temu dječjih igrališta!



Zapruđe. Snimio: Vanja


Detalj konstrukcije. Snimio: Vanja

Oznake: Zapruđe, Dječja igrališta, penjalice, Muzej dječjih igrališta


- 15:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.03.2014., petak

Sjećate li se mini golfa?



Suvremena umjetnost usred hrastove šume – mini golf igralište u Gradu mladih. Snimio: Vanja


Sjećate li se još mini golfa?

Nekada, u zlatno doba entuzijazma našeg turizma, u 70-ima, nije bilo kampa ili turističkog naselja koje je držalo do sebe bez mini golf igrališta. Sjećam se tih igrališta, bio sam fasciniran bogatstvom oblika, činilo mi se da svako igralište ima potpuno drugačiju zbirku zapreka, cijevi, spiralnih kanala i još kojekakvih drugih sprava kojima je cilj bio spriječiti lopticu da dođe do konačne pobjede, rupe. Pa onda boje, sve je bilo tako šareno i naprosto izazivalo da se nešto radi po mini golf stazama, pa makar i bez štapa. Uzimao sam kestene, žireve, oblutke, odbačene čepove ... i gurao ih nogom ili bilo kakvim štapom do rupe.

Nakon toga sam malo-pomalo odrastao ... ali mi je pogled još uvijek zapinjao za ta igrališta. No, s vremenom, tamo negdje s početkom devedesetih i sa osamostaljenjem, su ta igrališta počela nestajati ... odnosno, boje su počele blijedjeti, više nitko nije svake 2-3 godine nanosio novi sloj boje, više nitko nije čistio napalo lišće, popravljao savinute ili odlomljene dijelove. Čini mi se kao da ljudi vjeruju da mini golf nosi neke ideološke predznake … veliki “pravi” golf se u našim krajevima doživljava kao razbibriga dokonih bogataša, dok je sa mini golfom potpuno drugačije, čini se da u duhu naših ljudi postoji neka veza te igre sa dobom socijalizma - možda ljude podsjeća na to doba zato što su ga igrali u doba socijalizma? Ili – kapitalisti su izmislili golf, a komunisti su onda kao reakciju (naravno, neuspjelu) izmislili mini golf? No, kako onda tumačiti činjenicu da se mini golf igra u cijelome svijetu i da su svjetski "prvaci" u igranju mini golfa SAD i skandinavske zemlje, a ne Rusija, Kina ili Sjeverna Koreja?

Ili je možda tajna u tome da je mini golf naprosto prespor za sadašnje generacije? Sada, kada se, čini se, cijeni jedino adrenalin napumpan do krajnosti, bilo stvaran ili onaj induciran virtualnim svijetom ekranskih igara, mini golf je zanimljiv kao i promatranje rasta trave na livadi. Ako mene pak pitate, više volim taj sporiji tempo, kad se uz igru može i pročavrljati sa suigračima, baciti pogled na svijet oko sebe, zamijetiti simpatična prolaznicu ili oslušnuti pjev ptica, protegnuti ruke i leđa ...

Da, čudno je to što se desilo sa mini golfom ...

… a osim toga što mi je bilo zanimljivo zapaziti kako djelić naše turističke i zabavne prošlosti tone u zaborav, obilazeći ova zapuštena igrališta bio sam (ponovo) fasciniran bojama svih tih sprava i prepreka, koje su, sada, nakon što su već x puta prebojavane i nakon toga y godina prepuštene vjetru, kiši i oštećenjima, poprimile nevjerojatno zanimljiv koloristički uzorak prepun flekica svih boja … pokušajte primjetiti te detalje na slijedećim fotkama!

Obzirom da se ovaj blog ipak bavi nepoznatim Zagrebom, a ne nepoznatim Porečom, Crikvenicom ili Makarskom, pogledajmo kakvo je stanje sa zagrebačkim mini golf igralištima! Ja znam za njih 6 (navodno postoji još jedno na Šalati, ali ga nisam stigao posjetiti!) i u različitim su stanjima zapuštenosti:

- Jarun I (zapad): Tu i tamo je u upotrebi, neodržavano već godinama, no zasad još uvijek u podnošljivom stanju, najviše ga upotrebljavaju djeca čiji roditelji roštiljaju u obližnjim paviljonima pa onda klinci svrate na rundu mini golfa ... naravno, ne pravog, sa štaom i lopticom, već kao i ja nekad, s kamenčićem i improviziranom palicom.



Jarun I: Tepih od topolina lišća. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Maštovita naprava, kao iz nekog SF filma! Snimio: Vanja


Kao iz knjige o geografiji, stvaranje riječnih dolina .. Snimio: Vanja


Rialto? Snimio: Vanja


Raketa svih boja. Snimio: Vanja


- Jarun II (istok): U blizini je Aquarius, ali i stolovi za stolni tenis, boćalište .... ovdje je više slučajnih prolaznika, no same staze su u sličnom stanju relativno podnošljive zanemarenosti. Moram istaći da sam fasciniran bojom koja se ljušti na svim zaprekama i otkriva po nekoliko slojeva istovremeno i cijela zapreka izgleda kao da je obojana nekom fantazmagoričnom kombinacijom boja!



Jarun II. Kao boja ZET-ovih štangi! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Standardno iskrivljeni stalak za zapisivanje rezultata. Snimio: Vanja


Jedno od općih mjesta mini golfa – košarkaška imitacija! Snimio: Vanja


Ovdje dolazi do izražaja živopisnost boja! Snimio: Vanja


Završni koš za loptice koji sada služi kao koš (za smeće). Snimio: Vanja


Meni baš draga fotka, ali vam ne mogu reći zašto – jednostavno mi je draga. wink Snimio: Vanja


Ovaj batrljak metalne cijevi na ispucalom betonu najzornije pokazuje taj mozaik slojeva boja koji je nastao višegodišnjim (ne)održavanjem. Snimio: Vanja


Elegantan luk. Snimio: Vanja


- Grad mladih: Igralište se nalazi u hrastovoj šumi usred tog djeci namijenjenog kompleksa i, čini se, izuzetno rijetko dočeka igrače. No, staze su u solidnom stanju i zapravo im više treba metla i četka nego kist i boja. Moj favorit što se lokacije tiče, u hladu šume!



Grad mladih, u zagrljaju hrastova lišća ... Snimio: Vanja


Pregršt staza razbacanih šumom. Snimio: Vanja


- ŠRC Utrine: Igralište se nalazi u sklopu sportskog centra, okruženo zapuštenim objektom nekadašnjeg kafića, zapuštenim boćalištem i u sjeni obližnjeg objekta T-coma. No, ako ponesete dobru metlu i lopatu mogli biste ga brzo osposobiti za igru. Boja se i ovdje pomalo ljušti, no glavna prepreka igri su gomile lišća i biljke koje su narasle oko staza. I da, davno postavljene klupe su u stanju raspada. No, lokacija između crnogorice je sasvim OK, a neobičan lik ciganskih crta u čijim ustima loptica završava na kraju igre je naprosto neodoljiv!



Utrine: Detalj igrališta uz napušteni ugostiteljski objekt. Snimio: Vanja


I ovdje ima polovičnih detalja ... Snimio: Vanja


Još jedan luk, sa lijepom sačuvanom ogradicom i puno lišća. Snimio: Vanja


Niz terena obgrljenih zelenilom. Snimio: Vanja


Priroda se pobrinula za svježi zeleni tapecirung. wink Snimio: Vanja


A ovdje je i debeli lisnati tepih ... Snimio: Vanja


Pogled unazad na špalir terena. Snimio: Vanja


Pod oštrim kutem u oštrom šiblju! Snimio: Vanja


Niz lukova ispod niza lampi. Snimio: Vanja


Nesretni zarđali gutač loptica ... Snimio: Vanja


- Svetice: Ovo je nedvojbeno najstarije živuće mini golf igralište u gradu i vjerojatno najrjeđe u upotrebi (bilo koje vrste). Asketski dizajn igrališta odaje da je izgrađeno tamo negdje u 60-ima, ako ne i ranije, a okvir od trave koji je zarastao oko metalnih cijevi pokazuje neupotrebljavanost.



Igralište u ŠRC Svetice, po svemu sudeći najstarije u Zagrebu. Snimio: Vanja


Gusti sloj trave omekšava oštre metalne rubove ovog strogo funkcionalno dizajniranog igrališta. Snimio: Vanja


Na žalost, većina igrališta je u polovičnom stanju (vidi i prethodnu fotku). Snimio: Vanja


Najrobustnija od svih mini golf zapreka u gradu. wink Snimio: Vanja


- Zapruđe: Najzapuštenije igralište, usprkos blizini pred nekoliko godina uskrslog Bundeka i položaju u parku tik uz rub mnogoljudnog Zapruđa. Ovo je, uz igralište u Utrinama, nedvojbeno najpristupačnije igralište i zaista je šteta što je velika većina staza u jadnom stanju ... treba spomenuti i da je dio parka u kojem se nalazi igralište omiljeno među vlasnicima pasa tako da se čuvajte "nagazno-razmaznih mina" ako se šećete tamo.



Zapruđe: Pregled mini golf igrališta blizu Bundeka. Snimio: Vanja


Atmosfera zaborava: lišće i mahovina. Snimio: Vanja


Perfektna kamuflaža! Snimio: Vanja


Most preko lisnate rijeke. Snimio: Vanja


Teren kojeg su nagrizle rđa i grickalice. Snimio: Vanja


Kao da bježi ... Snimio: Vanja


Nakon ovog pregleda dobivam želju da uzmem metlu, lopatu, 2-3 kantice boja i kistove i krenem u gerilsku akciju uređenja igrališta. A onda nakon toga organiziram seriju Zagreb Grand prix turnira u mini golfu nakon kojih bi se svi sudionici smjestili u hlad i s pivicom ili sladoledom u ruci nastavili družiti ... jer, radije igram mini golf na pravom realnom igralištu nego neku adrenalinsku igricu za ekranom kompjutera kojeg, i zahvaljujući i ovom blogu) imam i previše pred sobom! wink


Na samome kraju, evo i par zanimljivih linkova:

- općenito o mini golfu (Wikipedija)
- zanimljiv tekst o povijesti mini golfa jednog od američkih entuzijasta
- Zgodan filmić o trikovima igre: obavezno pogledajte!
- Facebook stranica mini golf kluba Zagreb (čini se baš nije aktivna) – navodno čak postoji nekakav “indoor” teren u Šubićevoj?
- web stranica “velikog” golfa, ali i sa osvrtom na mini golf turnir

A ako vam još nije dosta mini golfa, pogledajte kraću (i nešto drukčiju) verziju ove moje priče koju sam objavio pred koji mjesec na portalu "Pogledaj.to" za koji u posljednje vrijeme napišem koji članak. wink

Oznake: mini golf, Grad mladih, Svetice, Zapruđe, Utrina, Jarun


- 15:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #

20.01.2014., ponedjeljak

Najposranija gradska klupa

Svjestan sam da je u ovoj gradskoj disciplini konkurencija jaka, no ne sjećam se da sam igdje drugdje vidio klupu sa toliko ptičjih, da izvinete, drekova!

A lokacije je tako idilična: usred parka, između dva drveta ....... wink



Park Vjekoslava Majera u Zapruđu. Snimio: Vanja

Oznake: Zapruđe, klupa, drek


- 13:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2019  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)

Tema bloga:

Linkovi