Nepoznati Zagreb

Prilaz vrtu i trasa nastavka stazice. Snimio: Vanja


Ova pričica iz Stenjevca potvrđuje pravilo da se uvijek isplati zaviriti gdje god se može, skrenuti na blatnjav puteljak, poći stazicom koja zavija u grmlje ...

Naime, za povratka kući biciklom od Samoborske ceste, nakon skretanja prema Stenjevcu i Malešnici uočio sam neasfaliranu cesticu koja vodi nekud u grmlje u smjeru stražnje strane rasadnika Zrinjevca u koji se ulazi sa ulice Jankomir. Cestica se ubrzo pretvorila u blatnjavi kolski put .... a on me je doveo do povećeg vrta/voćnjaka posve nevidljivog sa svih okolnih ulica!

Nije taj vrt po ničemu tako poseban osim upravo po tome što se nalazi uguran između drugih ne-vrtnih parcela ... i nadam se da će još dugo ostati kao sakrivena zelena oaza u tom kompleksu nedaleko gradskih vrtova i uz jedini preostali veći neizgrađeni zeleni predjel Jankomira.

A za neko slijedeće istraživanje sam ostavio prolaz stazicom koja ide uz ogradu Zrinjevca. Pretpostavljam da ona izlazi na Šoljanovu tamo negdje kod Kauflanda, no to još treba provjeriti na terenu.



Odvojak od Stenjevečke ulice. Snimio: Vanja


Pogled unazad, prema stenjevečkoj crkvi. Snimio: Vanja


Iza zavoja se prilazna cesta pretvara u blatni kolski put. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Pogled na vrt (preko ograde). Snimio: Vanja


Još jedan pogled na vrt. Snimio: Vanja


Između vrta i ograde rasadnika kreće stazica .... Snimio: Vanja


... i nastavlja se nakon oštrog skretanja prema jugu .... Snimio: Vanja


Pogled prema sjeveru i Konzumu na Samoborskoj cesti. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, stenjevec, jankomir, rasadnik, Šoljanova ulica

Ulica Milana Rešetara. Snimio: Vanja


Mnogo zgrada ima ponekog marljivog stanara (ili još češće stanarku) koji/koja svojim trudom uljepšava okoliš zgrade, ponekad i na posve neočekivane načine. Ovaj vrt ispred stambene zgrade u Ulici Milana Rešetara 5 je poseban ne samo zbog svoje šarolikosti već i zbog zanimljivih kreacija napravljenih od auto guma.



Ulica Milana Rešetara. Snimio: Vanja


Ulica Milana Rešetara. Snimio: Vanja

Oznake: špansko, Ulica Milana Rešetara, vrt, auto gume

Iako sredina siječnja baš nije posebno atraktivno vrijeme za posjet bilo kojem vrtu, jutrošnji prolazak Zagrebačkom avenijom na njenom krajnje zapadnom dijelu, između Konzuma Špansko i Nove galerije mi je otkrio novo gradilište s njene sjeverne strane. Na mjestu gdje je prije nekoliko godina bila auto praonica i parkiralište, a potom je ta površina zapuštena započela je gradnja novog objekta popriličnih razmjera, a sve pod antipatičnim imenom "West residence" - čemu ta pompozna imena na engleskom jeziku????

No, gradnja tog objekta je prouzročila i jednu kolateralnu žrtvu: na susjednoj parceli, onoj do Konzuma, nalazila su se do nedavna tri divlja vrta. Sada su ostala samo dva, jer je jedna parcela djelomice zatrpana šljunkom dopremljenim za gradnju "zapadne rezidencije". Pojma nemam tko je vlasnik te parcele, posljednje slobodne parcele te veličine uz Zagrebačku aveniju, vjerojatno to nisu vrtlari koji obrađuju te parcele .. i vrlo vjerojatno će prije ili kasnije na njoj također početi gradnja nekakvog suvremenog objekta. No, lijepo je što se do tada ta parcela ipak može iskoristiti za neku dobru svrhu, za uzgoj povrća. Kao što je već i pravilo kod takvih divljih vrtova, sam teren ne izgleda osobito lijepo, dio je obrastao šikarom koja je dijelom puna smeća kojeg je vrlo vjerojatno vjetar donio iz kontejnera obližnjeg Konzuma ... ali su preostali vrtovi ipak uredni i predstavljaju lijep prizor među okolnim zgradama.



Uz Zagrebačku aveniju kod Španskog. Snimio: Vanja


Stazom prema vrtovima ... Snimio: Vanja


Istočniji od dva preživjela vrta, uz Ulicu Gustava Krkleca. Snimio: Vanja


Kutak za odmor Snimio: Vanja


Zapadni vrt, uz Kinzumov trgovački centar. Snimio: Vanja


Prilično velik vrt, tik do parkirališta i kontejnera ... Snimio: Vanja


Prava njiva! Snimio: Vanja


Na žalost, okolna guštara je puna smeća ... Snimio: Vanja


I za kraj, propagandna tabla novog objekta, nakalemljenoga tik uz postojeću Novu galeriju. Njeni stanovi sa balkonima sa zapadne strane će sad imati prekrasan pogled na novu zgradu udaljenu tek 20-30 metara .. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, špansko, konzum, Zagrebačka avenija, Western residence

Uz Ulicu Hrvatskoga sokola, na dijelu od Horvaćanske pa do Jaruna, sa zapadne strane ulice se proteže niz "divljih vrtova", kao i uvijek nesigurne budućnosti .. no, preživjeli su ipak sve pokušaje istjerivanja proteklih godina kada su neki od njih (uglavnom na rubnim položajima) sravnjeni sa zemljom. Ovo im pak proljeće donosi novu opasnost, šljunčane dine koje su se nadvile nad vrtove sa zapadne strane, od Vrbana. Čini se kao da se planira neka izgradnja, bilo na njihovim pozicijama, bilo negdje drugdje u blizini. Znate li što o tome?



Ulica Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: vrt, gradski vrtovi, Jarun, trešnjevka, Ulica Hrvatskog sokola, vrbani

Izgubljen u zelenilu Trnja ... Snimio: Vanja


Današnja administrativna nužda (posjet Gruntovnici), ali i prijepodnevno sunce dovabili su me na područje južnog Trnja i kad sam već bio kod Mosta Slobode rekoh, ajd da malo zavirim u splet uličica koje su se natiskale između prilaza Mostu slobode, HRT-a i Močvare ... a sve sa mišlju da sada kada vegetacija još nije krenula prođem kroz niz vrtova koji su popunili prostor između savskog nasipa i onog pješačkog asfaltnog puta koji se južno od HRT-a nastavlja na Prisavlje. Znao sam da se tamo nalazi prilično velika "zelena površina", ali još nikad nisam prošao kroz nju ... sve do danas.

I, isplatilo se!

Naime, uzduž cijelog tog zelenog pojasa prolazi zanimljiva staza koja počinje završetkom jednog od slijepih odvojaka Trnjanske struge tik iza Močvare, a završava kod "Kockice" izlaskom na pločnik Prisavlja. Ima tamo svašta - od lijepo uređenih vrtova sa zanimljivim vrtnim kućicama (u manjini) pa sve do posve zapuštenih i u šikaru zaraslih parcela (prilično velik broj) uz sve moguće varijante vrtova između te dvije krajnosti. A ono što mi je posebno bilo zanimljivo je to što se kao kulise svih tih vrtnih prizora pojavljuju eminentne zgrade tog dijela Trnja: HRT, Kockica, zgrada Hypobanke ... kako je malo potrebno da se iz ekstrasuvremen arhitekture dođe u seoski ambijent!

Neću sad duljiti sa pričom već ću vam fotkama dočarati ugođaj sunčanog prijepodneva u trnjanskom vrtnom carstvu!



Ulazak u vrtno carstvo sa istočne strane, od Močvare. Zaobiđite znak i nastavite stazicom iza njega. Snimio: Vanja


Jedan od većih vrtova. Snimio: Vanja


Selo i grad, u pozadini Hypo centar ... Snimio: Vanja


Pogled na drugu stranu, sa Kockicom u pozadini ... Snimio: Vanja


Obzirom na vrlo centralnu lokaciju svi održavani vrtovi su jako dobro ograđeni - gustim grmljem, paletama, starim limovima ... a ovaj ovdje čak i novom bodljikavom žicom! Snimio: Vanja


Ruševna bajta tek stotinjak metara od zgrade HRT-a ... Snimio: Vanja


Staza je ovdje još vrlo široka ... Snimio: Vanja


Drveni kolaž. Snimio: Vanja


Mali zeleni "trgić" sa ostacima pumpe ... i pogledom na HRT. Snimio: Vanja


Vrt je već spreman za sadnju i sijanje. Snimio: Vanja


Put se nastavlja prema zapadu uz djelomice obnovljen plot. Snimio: Vanja


Evo i najave tkoznakojeg Božićnog sajma ... Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


HRT kroz gusto granje vrtne ograde. Snimio: Vanja


Stazica postaje sve uža! Snimio: Vanja


Jedan od uzornijih vrtova ... Snimio: Vanja


Idilično. Snimio: Vanja


Krš svega i svačega uz jednu posve neurednu parcelu ... Snimio: Vanja


Od ovoga teško može neurednije ... Snimio: Vanja


Izlazak u civiliziaciju, na Prisavlje neposredno iz Kockice. Snimio: Vanja


Ovako izgleda ulaz na stazu sa zapada (moj bicikl se ipak tamo obično ne nalazi ). Snimio: Vanja

Oznake: trnje, vrt, HRT, kockica, gradski vrtovi

Zanimljivo je kako snijeg umjesto da svojom bjelinom smanji gradske kontraste on ih zapravo čak pojača ... ili se to meni samo čini?

Ova nastamba lokalnog beskućnika u Prečkom (po ovom mu vremenu sigurno nije idilično boraviti u njoj ...) ne može biti u većem kontrastu prema novogradnji iza nje ... kao ni neobična zgrada tvrtke "Apis d.d." (gradski centar za elektronsku obradu podataka) prema ovome vrtu još uvijek napučenom keljom ... umjesto kolor ili c/b fotki ovo postaju s/b (snježno-bijele) fotke.



Pored Jarnovićeve ulice u Prečkom. Snimio: Vanja


Pored Paljetkove ulice u Prečkom. Snimio: Vanja

Oznake: preko, vrt, beskućnik, Jarnovićeva ulica, Paljetkova ulica, trešnjevka

Šetači na poljima oko Savske Opatovine. Snimila: Anica Mazura.


Evo i kratke priče sa još jedne šetnje projekta "Mapiranje Trešnjevke", a ovoga smo se puta prošetali jugozapadnim susjedstvom Trešnjevke, točnije područjem Savske Opatovine. (malo više o povijesti tog područja pogledajte na ovome postu )

Šetnja je krenula u kasno popodne lijepog jesenskog dana, u petak, 14.10.2016., u 17:30 na okretištu tramvaja u Prečkom sakupilo nas se 27 i nakon kratkog uvoda uz tradicionalno pregledavanje starih karata krenuli smo u polje. Stazicom kroz visoku travu stigli smo na poljski put koji vodi uz gradski zajednički vrt Savska Opatovina, a taj je poljski put značajan po tome što je on zapravo granica između gradskih četvrti Trešnjevka Jug i Stenjevec. Tim smo se "graničnim područjem" prošetali prema jugu uočavajući mnoge napuštene parcele koje su nekad bile polja, a jedna od ograđenih (sada posve zarasla u korov) je u vlasništvu obitelji "bugara" koja još uvijek stanuje u Paljetkovoj ulici, no zbog starosti ju više ne obrađuju. Usput smo primjetili i valovitost tla koje svoje postojanje duguje riječnim rukavcima. Nakon izgradnje nasipa rukavci su izgubili vezu sa maticom rijeke (vjerojatno ih je inače Sava plavila za vrijeme visokih vodostaja i davala im vodu) pa su se isušili.

Slijedeći kolski put stigli smo do početka šume, no tada smo skrenuli u naselje Savsku Odatovinu te prošli njegovim južnim dijelom sve do "centra", malog proširenja sa raspelom i dvije klupice. Usputno smo uočili kako u gotovo svakom dvorištu žive psi čuvari, vidjeli smo i neke zanimljive primjere nekadašnje seoske arhitekture, ali i jednu (i zasad jedinu) stambenu zgradu u naselju sa 12 stanova.



Poetski pogled na okretište Prečko. Snimio: Branko Margetić.


Prvi šetači su već stigli ... Snimila: Anica Mazura.


Pod satom. Snimio: Branko Margetić.


Počinje priča ... iz jednog kuta. Snimila: Anica Mazura


.. i iz drugog kuta. Snimila: Anica Mazura.


Povijesni pregled s pogledom na kopiju stare topografske karte. Snimila: Anica Mazura.


Zainteresirani pogledi na stare karte ... Snimila: Anica Mazura.


"Jesam li dobro ispala?" Snimila: Anica Mazura.


Krenimo u polje! Snimila: Anica Mazura


Kroz korov do ramena na prvim metrima šetnje ... Snimio: Branko Margetić.


Uz društveni gradski vrt "Savska Opatovina". Snimila: Anica Mazura.


Cvjetovi čičoke ... Snimio: Branko Margetić.


Ovako je izgledao "foto-desant" na te cvjetove Snimila: Anica Mazura.


Razgovarajući o nekadašnjim "bugarskim vrtovima" u Prečkom i okolici. Snimila: Anica Mazura.


Pogled s polja prema obroncima Medvednice - začudo, nigdje ni traga gradu! Snimila: Anica Mazura


Uz vrtove u nekadašnjim rukavcima oko Savske Opatovine. Snimio: Neven Iveta.


Tipični pejzaž u tom kraju - dodir šume i polja. Snimio: Neven Iveta.


Ulazimo u naselje, oko nas je špalir plastenika - područje uz Savsku Opatovinu je uz Žitnjak jedno od "najvrtlarskijih" gradskih područja. Snimila: Anica Mazura


Na glavnoj (i jedinoj) ulici naselja. Snimila: Anica Mazura


Centar Savske Opatovine - raspelo s dvije klupe. Snimio: Neven Iveta.


Napuštamo naselje i makadamskom cestom ulazimo u šumu. Snimio: Neven Iveta.


Od centra naselja skrenuli smo makadamskom cestom u šumu. Cesta vodi do savskog nasipa i dalje do Paintball igrališta gdje i završava. No, mi smo ju slijedili samo do jednog od odvojaka koji nas je doveo na zanimljivu livadu sa grmljem okruženu šumom topola, bagrema i gloga. Na toj nas je livadi dočekao i sumrak, a mi smo pokušali zamisliti kako bi bilo lijepo na njoj slušati večernji pjev ptica ... na žalost, buka sa obilaznice je bila jača od zvukovova prirode.
(kao dodatnu zanimljivost uočili smo kanale koji su iskopani na počecima većine odvojaka ceste - s jedne strane oni onemogućuju vozilima odlaganje smeća u šumarcima, a isto tako su odsjekli puteve prema "fukodromima" koji su, sudeći po ostacima kondoma i maramica, vjerojatno dobro posjećeni - vidi tekst Saše Šimprage o seksu u javnom prostoru grada!)



Glavno odlagalište otpada u tom dijelu šume ... Snimila: Anica Mazura.


Na livadi uz pjev ptica i buku prometa u sumrak. Snimio: Neven Iveta.


Kroz šumu prema poljima ... Snimio: Neven Iveta.


Od livade smo se vratili dio puta nazad po cesti do odvojka kod najveće gomile smeća u šumi. Tim smo "smetlarskim" odvojkom nakon desetak minuta hoda dospjeli do ruba šume i linije na kojoj počinju polja. Tamo smo već bili ogrnuti mrakom, no uz svjetlo punog mjeseca i baterijske lampe nije bilo problema oko šetnje po širokom poljskom putu. Zaokružili smo oko ograđenog prostora vodocrpilišta Stara Loza i potom uskom asfaltiranom cestom koja je od Ljubljanske avenije zagrađena vratima došli do glavne ceste gdje nas je nakon kakvog takvog mira polja okružila buka glavne prometnice.

No, pronašli smo ipak i jedan zanimljivi odvojak koji nas je ponovo preko polja, uz poglede na trgovački centar City Center One West, doveo na kraju ponovo u Savsku Oaptovinu kod praonice auta. Još nas je svega desetak minuta hoda dijelilo od tramvajskog okretišta gdje smo i završili službeni dio šetnje ... a neslužbeni se nastavio u nedalekom kafiću Trgovačkog centra Prečko.



Na šumskome putu .. ali, nismo sreli ni fazana, a kamoli lisicu ... očito smo bili prebučni. Snimila: Anica Mazura


Pauza uz ćokoladne napolitanke na mračnom raskršću puteva. Snimila: Anica Mazura.


Kod ulaza u vodocrpilište ... Snimila: Anica Mazura.


... što dokazuje i ova ploča. Snimila: Anica Mazura.


Grupna mračna fotka ispred ulaza u vodocrpilište. Snimio: Neven Iveta.


Iza vrata kod kojih počinje odvojak prema vodocrpilištu Stara Loza. Snimila: Anica Mazura.


Pred vratima civilizacije - uz reklamu za CC1 West iza nas. Snimila: Anica Mazura.


Povratak u civilizaciju i na ulična svjetla - ispadamo hrpimice (na iznenađenje ostalih prolaznika) s polja na okretište. Snimila: Anica Mazura


Pozdrav pred završetak šetnje i rastanak. Snimila. Anica Mazura


Druženje u kafiću nakon završetka šetnje. Snimila: Anica Mazura


Na kraju, evo i filmskog sažetka šetnje kojeg je snimio i montirao GP!


Dakle, to je bila priča o prethodnoj šetnji, a već slijedećeg petka, 11.11.2016. nam dolazi slijedeća, sjeverozapadnim susjedstvom Trešnjevke. Krećemo sa raskršća Zagrebačke ceste i Ulice kralja Tomislava (južna strana podvožnjaka prema Ulici baruna Filipovića kod Plive) u 18h, a družit ćemo se, između ostaloga, sa dvije željezničke pruge, dva potoka i puno mirnih ulica i stazica u tom dijelu grada - dođite!

Na kraju, velika zahvala fotografima: Anici Mazuri, Branku Margetiću, Nevenu Iveti i GP-u, na ustupanju fotki sa šetnje!

Oznake: šetnja, Mapiranje Trešnjevke Savska Opatovina, polje, vrt

Uz nizove zgrada koji dominiraju Vrbanima II (pogotovo uz glavne obodne prometnice, Rudešku i Horvaćansku cestu) te preostale pojedinačne razasute kućice koje se uglavnom nalaze u sjeverozapadnome kutu naselja i o dvije od njih sam pisao u protekla dva posta, u naselju su primjetne brojne neuređene zelene površine. Do prije koju godinu su one bile potpuno neuređene, zarasle u grmlje i često posute smećem, no akcije Zrinjevca su ih u međuvremenu pretvorile u poluparkovne površine, sa autohtonim drvećem koje je preživjelo izgradnju naselja, ali i pokošenom travom. Očito je da se tu čekaju daljnje akcije, bilo izgradnje (vjerojatno javnih ustanova - npr vrtića?), bilo uređenja pravog parka.

No, jedan se mali zeleni komadić Vrbana opire uređenju i još uvijek predstavlja komadić divljine, posve okrugao i nalik poznatome galskome selu iz stripova o Asterixu!



Zeleni otok uz potok Vrapčak. Snimio: Vanja


U doba zelenila taj se zeleni vrtni krug doima poput posve neprobojnog univerzuma zaraslog u bodljikavo grmlje, no sada, u zimskom periodu, kada i najgušće zelene površine postaju "providne", otkriva se prava priroda tog neobičnog kruga. U njemu se nalazi šest malih vrtova u različitim fazama života. Jedan od njih je posve neodržavan već duži niz godina i zarastao je u mlado drveće. Još jedan je, čini se, netaknut bar 2-3 godine i zarastao je u grmlje i visoku travu. U tri vrta se, tako bar izgleda, zalazi vrlo rijetko: staze djeluju zapušteno, duge grane grmlja sugeriraju da ih već dugo nitko nije obrezivao ... I, na kraju se u jugoistočnom dijelu te zelene "anomalije" nalazi i jedan vrt koji očito i dalje živi: vidljivo je da se put koristi, a u njemu je i malena baraka.

Ono što mi je osobito simpatično kod tog vrta je to što on ima i svoj paralelni život koji se odvija na njegovoj vanjskoj strani: na jednome stablu je postavljena nova kućica za ptice, dok je ispod jednog drveta maleni vrtić ograđen šljunkom, očito složen dječjim rukama.



Jedan od poluuređenih vrtova iza pojasa gustog grmlja. Snimio: Vanja


Vrata kroz koja se, čini se, već dugo nije prošlo. Snimio: Vanja


Ulaz kroz koji se ponekad prolazi. Snimio: Vanja


Baraka u uređenom vrtu. Snimio: Vanja


Kućica za ptice s vanjske strane vrta. Snimio: Vanja


Maslačak ograđen oblutcima. Snimio: Vanja


Kod ovakvih vrtova usred urbanih cjelina često se dešava da su zarasli grmljem i namjerno prepušteni "neurednom" izgledu, vjerojatno kako bi na taj način bili odbijeni vandali i mogući kradljivci povrća i voća (vrlo slično izgledaju i vrtovi sa druge strane Vrapčaka, zatim vrtovi na Klaki, vidi OVDJE, vrtovi kod okretišta autobusa u Španskom, vidi OVDJE), dok veće vrtne cjeline, koje se obično nalaze na rubovima grada, pokazuju samosvjesnije lice i obično su bolje uređene (vidi npr OVDJE).

Jako me zanima koliko će dugo ova divlja oaza još uvijek biti na životu, i zbog toga što predstavlja dobrodošlo osvježenje na slobodnoj površini između potoka Vrapčaka, naselja i Zagrebačke avenije, a i zbog toga što ona očito nekim ljudima nešto predstavlja, nešto više od komadića zemlje prekrivenog običnom travom.



Pogled na zeleni krug sa jugoistoka, sa šetališta uz potok Vrapčak. Snimio: Vanja

Oznake: gradski vrtovi, vrbani, vrt, oaza, Vrapčak

Ostaci nekadašnjeg vrta koji nestaju pred napredovanjem grada ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Proces nastajanja "divljih" gradskih vrtova obično dugo traje ... najhrabriji se odluče zauzeti komad neiskorištenoga zemljišta, a zatim, malo pomalo, slijede drugi ... i tako, nakon podužeg razdoblja koje se često mjeri godinama, nekad čak i desetljećima, nastaje "divlji" gradski vrt, najčešće na gradskom rubu ili pak na nekoj neiskorištenoj parceli.

No, za razliku od rađanja, nestajanje takvih vrtova je najčešće kratko i bolno ... bolno po njihove vlasnike koji moraju gledati kako njihovi vrtovi nestaju pod bagerima građevinskih strojeva, jer vrtovi obično nestaju kada se na njihovom terenu krene u gradnju neke nove ceste ili drugog objekta.

Upravo je takva sudba snašla i jedan od divljih vrtova u Prečkom, onaj koji se nalazi južno od bivšeg plinospremišta odnosno zapadno od crkve. Ne znamo čije je to zemljište niti što će na njemu nastati, no prije tri tjedna su iznenada na cijelom terenu (koji sadržava 30-tak vrtova u različitim fazama uređenosti) posiječena sva stabla, a zatim se krenulo sa sječom grmlja. Ove su fotke snimljene prije nekoliko dana i veći dio vrta izgleda kao da je njime prohujao uragan.

Nedavno je do našeg vrta Eko Ekipe Prečko došao jedan od vlasnika vrtova noseći u rukama dvije mlade trešnje koje je iskopao iz svog porušenog vrta. Poklonio nam ih je uz riječi da je nakon toliko godina prestar da ponovo počinje sa nekim novim vrtom ... tužne riječi.



Veći dio vrta je sravnjen sa zemljom. Snimio: Vanja


Pustoš pored novih zgrada Jarnovićeve ulice ... Snimio: Vanja


Kućica, nekad u središtu zelene oaze, a sada usred kaosa. Snimio: Vanja


Staza koja više ne vodi nigdje ... Snimio: Vanja


Pogled u smjeru Save. Snimio: Vanja


Vrtna garnitura koja neće dočekati slijedeće ljeto. Snimio: Vanja


Pokušavam sagledati ovu situaciju sa svih strana ... obzirom da su ti vrtovi ilegalni teško je doći do imena vlasnika i obavijestiti ih o početku radova i skorom nestajanju njihovih vrtova. No vjerujem da bi već nekoliko obavijesti postavljenih na glavnim stazama vrta bar donekle pripremilo vlasnike na ono što će se desiti, na selidbu stvari i gubitak koji im sigurno neće biti lak. Ovako je sve krenulo kao grom iz vedra neba.

Što vi mislite?

Zaista me zanima što će iznići na toj parceli i da li će to nešto obuhvatiti i teren bivšeg plinospremišta!



Snimio: Vanja


Bizarna slika ovog dijela vrta, sve je kao netaknuto osim starijih stabala koja su zalegla ... Snimio: Vanja


Ovaj dio vrta još nije došao na red ... Snimio: Vanja

Oznake: gradski vrtovi, preko, trešnjevka, vrt, priroda

... u gradskom ambijentu.



Kolnik Horvaćanske ceste kod Ulice Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Biciklistička staza uz Zagrebačku aveniju nedaleko nadvožnjaka kod Selske ceste. Snimio: Vanja


Prečko, vrt EkoEkipe Prečko. Snimio: Vanja


Prečko, vrt EkoEkipe Prečko. Snimio: Vanja


Prečko, vrt EkoEkipe Prečko. Snimio: Vanja


Prečko, vrt EkoEkipe Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: trava, zelenilo, priroda, Zagrebalka avenija, Horvaćanska cesta, ekoekipa Prečko, vrt, trešnjevka

Stižem i na kraj ovog pokušaja pregleda nekonvencionalne (pejzažne i slične) umjetnosti u gradu Zagrebu … sjećate li se možda još koje slične akcije?

Ja sam saznao za postojanje njih nekoliko koje se na ovaj ili onaj način mogu uvrstiti u tu rubriku:

U sklopu manifestacije ArtEnergy 2013., čiji je cilj bio osviještavanje važnosti očuvanja okoliša, iskoristivosti otpadnog materijala i odgovornosti prema Zemlji, nastalo je i slijedeće:

“… biti ćemo svjedoci nastanka dvaju impozantnih instalacija – one priznatog talijanskog umjetnika DEM-a, poznatog po svojim surealnim instalacija, slikama i muralima koji će u vanjskom okolišu Hrvatskog društva likovnih umjetnika sagraditi 3,5 m visoku instalaciju isključivo od prirodnih materijala pronađenih u šumi te one poznate hrvatske umjetnice Kristine Lenard. Unutrašnjost iste činit će oaza sa posebnim uvjetima za uzgoj: ribe i biljke koje čine dio samoodrživog sustava hidroponskog uzgoja.” (kazuje web stranica projekta)

Ovdje je i web stranica spomenutog talijanskog umjetnika.




Snimio: Vedran


Snimio: Vedran


Umjetnica Tonka Maleković je 2006. godine u Gradu mladih izradila instalaciju “Šuma – instalacija u dezintegraciji” koja je dobila i otkupnu nagradu Erste banke – pogledajte nekoliko fotki te instalacije!



Što to viri iz trave? Snimila: Tonka


Izbliza. Snimila: Tonka


Lokacija u prostoru. Snimila: Tonka


Djeca u žutom šumskom labirintu. Snimila: Tonka


Noćni pogled. Snimila: Tonka


Vrlo brzo nakon postavljanja netko je nepoznat razvalio instalaciju (oštetio je i neke već godinama prije postavljene skulpture u parku Grada mladih). Snimila: Tonka


Radove u prirodi su izvodili i Tanja Vukasinović (u parku Maksimir) i Damir Očko (u Bundeku), ali o njima nemam detaljnijih informacija.

Evo i malo drugačjih intervencija!

Prošloga je ljeta ispred Goethe instituta u Vukovarskoj podignut vertikalni vrt od cigala koji je lijepo rodio – vrt je još uvijek tamo, no ne znam hoće li biti održavan i ove godine!



Vertikalni vrt. Snimio: Vanja


Vertikalni vrt s unutrašnje strane. Snimio: Vanja


Zeleni paradajzići izrasli iz ciglastog zida (stanje: početak srpnja 2013.). Snimio: Vanja


U lijehi ispred Branimirove tržnice je prošloga ljeta netko (Zrinjevac???) posve simbolično, na mjestu gdje se trguje plodovima iz vrta i s polja, posadio niz kukuruza i paradajza – lijepo su narasli!



Lijeha na zidu ispred Branimirove tržnice. Snimio: Vanja


Ovoga proljeća sam se i ja malo zabavljao sa sličnim akcijama pa sam od starih cigala i oblutaka iz Save napravio “ulaznu liniju” za vrt Eko Ekipe u Prečkom. Na tome je mjestu, ulaznome ne samo u naš vrt već i cijeli niz drugih vrtova u zaleđu Prečkog, prije bilo odlagalište smeća što je nagrđivalo ulaz u vrtni predio. Odlučio sam to promijeniti pa sam uz pomoć vrtnih mi kolegica i kolega očistio smeće, prekopao zemlju i posijao cvijeće, a kao simbol prijelaza iz urbanog dijela Prečkog u vrtno “carstvo” sam napravio tu liniju koja nas i odjeljuje i spaja sa gradom i asfaltom … jer, nema gradskog vrta bez vrta, ali i bez grada. Baš me je veseli rad na toj liniji (još nije gotova)!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Za kraj, zahvaljujem se Tonki Maleković na fotkama njene instalacije iz Grada mladih i dodatnim informacijama o umjetničkim akcijama ovoga tipa!

A vi, drage čitateljice i čitatelji, ako znate za još koju sličnu, javite mi, molim vas!

Oznake: umjetnost, pejzažna arhitektura, vrt, park

Vrt Lakun s Mamuticom u pozadini. Snimio: Vanja


Prije tri tjedna sam sa višečlanom "delegacijom" Eko Ekipe Prečko posjetio možda najpoznatiji zagrebački društveni vrt, vrt Sopot. Taj vrt je među zagrepčanima upućenijim u problematiku gradskih vrtova zapravo poznatiji pod imenom Lakun pod kojim je njegov nastanak gotovo dvije godine tražila udruga Parkticipacija, koja je, na žalost, prilikom nastajanja tog vrta jedva spomenuta iako je cijeli koncept društvenih vrtova zapravo potekao od njene inicijative.

Podsjetimo se recimo članka iz H_altera od 14.11.2012. u kojem je spomenuta ideja o društvenom vrtu Lakun – pročitaj OVDJE. A tri mjeseca kasnije, 04.02.2013. evo i vijesti u Večernjem listu o osnivanju vrta na istoj lokaciji – vidi OVDJE! (udruga je ipak spomenuta, što često nije bio slučaj u drugim medijima)

No, za najopsežniji pregled teme urbanog vrtlarenja OVDJE pogledajte časopis “Zarez”, broj 345 od 08.11.2012. u kojem je na stranicama 19-28 urbano vrtlarenje obrađeno kao tema broja.

Kao dodatno štivo, za one koji se služe njemačkim jezikom, predlažem knjigu “Das ist Urban Gardening!” autorice Karen Meyer-Rebentisch koja na primjerima različitih njemačkih urbanih vrtova promatra i detaljno analizira taj urbani fenomen.
Pogledajte OVDJE!

Nego, vratimo se mi samome vrtu … eto me, po prvi puta na nekom zagrebačkom društvenom vrtu .... koji je na mene ostavio bitno bolji dojam od očekivanoga!

Kao prvo, vrt je vrlo prostran. Siguran sam da za vrelog i sparnog ljetnog dana ili pak zimske vjetrušine to nije osobito povoljno svojstvo, međutim za ugodnog kasnoljetnog popodneva, kao što je bilo to nedjeljno, kada smo bili na vrtu, bilo je lijepo boraviti na tako velikoj površini prekrivenoj najrazličitijim malim vrtovima. Za razliku od nas u Prečkom gdje su parcele nepravilnih oblika (najčešće šesterokutne ili pak ovalne) i podosta male, manje od 20 m2, ove ovdje su zaista pozamašne, 50 m2, i ......... dosadno pravokutne, kao da se šećem po šahovskoj ploči. No, od ovakve gradske vlasti nisam ni očekivao da će ići u bilo kakve eksperimente po pitanju dizajna vrta i s te strane nemam zamjerki. Postojećih nešto manje od 200 parcela je uspješno ugurano u veliki pravokutnik oranice između grmlja južno od Sopota.

A kako izgledaju parcele? Posve zanimljivo! Ima ih vrlo lijepih - nekoliko njih je uređeno po svim pravilima permakulturnog vrtlarenja, svaka im čast! Neke su pak na drugoj strani spektra, posve monokulturne (na jednoj raste samo grah!) ili pak monotono predvidive ... No, većina ih je posve OK, kombinira po nekoliko vrsta povrća i/ili cvijeća, a dosta ih je i sa ne sasvim uobičajenim sortama. Ono što je većini njih zajedničko je da su podosta rodne što baš i nije bilo očekivano obzirom na kasni start vrta - prvi vrtlari su stigli tek u svibnju, a posljednji sredinom srpnja. Dakle, rad im se obilato isplatio!

Oprema vrta je OK: niz drvenih sanduka za alat postavljenih uzdužno uz ogradu, uz njih su tu i plastični komposteri od kojih dosta njih baš i ne vrši svoju svrhu, nisu osobito praktični.
Kod ulaza je i mala sjenica, nekoliko klupa, 15-tak šareno obojanih auto guma sa cvijećem, mali tobogan i oveća livada za druženje i dječju igru. Kao što rekoh, posve zadovoljavajuće.

Popričali smo sa nekima od vrtlara i to posve različite dobi i životnih priča, od mlade "alternativke" sa dreadlocksima pa do bake s korijenima negdje na istoku. A zajedničko im je svima da su zadovoljni svojim vrtovima i da o njima pričaju sa onim tipičnim "vrtlarskim" žarom ... a to je zapravo i najvažnije! Jer, važno je veselje rada na vrtu, veselje druženja sa zemljom, biljem, ali i ostalim vrtlarima.

I tako, provedosmo na vrtu gotovo dva sata, popričasmo čak i sa voditeljem, i odosmo kući veseli i zadovoljni. Zadovoljni jer je lijepo vidjeti tako veliki vrt i zadovoljne ljude koji su dobili svoj komadić zemlje ... ali i zadovoljni zbog toga što je naš vrt ipak drukčiji i nije pod paskom grada, odašilje malo drugačiju, topliju vibru, vibru suradnje i zajednice. No, kako bi kolege kinezi rekli. "Neka cvate i raste tisuću biljaka!" .... nek nas sve veseli povrće i cvijeće u svim vrstama vrtova.



Evo i delegacije Eko Ekipe Prečko na prilazu vrtu, u sastavu Daša, Ljiljana, Nikolina i moja malenkost, dok nam se Maja priključila nešto kasnije! Snimio: Vanja


Na južnom prilazu vrtu: zgrade Sloboštine okružene grmljem i zaraslim livadama – koliko je tu potencijala za vrtove! Snimio: Vanja


Vrt sa zgradama Sopota i umirovljeničkim domom u pozadini. Snimio: Vanja


Ulaz. Snimio: Vanja


Paviljončić na ulazu sa dječjim igralištem. Snimio: Vanja


Ukrašene gume. Snimio: Vanja


Napokon u vrtu! Snimio; Vanja


Pogled na drugu stranu, prema zapadu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Razgledavajući gredice … Snimio: Vanja


Jedan od rezervoara za vodu i tipsko spremište za alat. Snimio: Vanja


Vrtna oprema uz sjevernu stranu vrta. Snimio: Vanja


WC nedaleko od ulaza. Snimio: Vanja


Priručni komposter na gredici. Snimio: Vanja


Odlično napravljen stup za penjanje graha. Snimio: Vanja


Popločana stazica … Snimio: Vanja


Pokusna naprava za zalijevanje na jednoj gredici, donacija “Peveca”. Snimio: Vanja


Sunce u ruci! Snimio: Vanja


Prekrasna glavica futoškog zelja! Snimio: Vanja


Među rjeđim vrstama su i ove vesele papričice! Snimio: Vanja


Zrnca mungo-graha. Snimio: Vanja


Suncokret sa gostima. Snimio. Vanja


Gigantski suncokret! Snimio: Vanja


Monokultura graha na jednoj gredici. Snimio: Vanja


Radno popodne. Snimio: Vanja


Sastanak. Snimio: Vanja


Naša prva sugovornica hita sa alatom. Snimio: Vanja


U razgovoru sa vrtlarima. Snimio: Vanja


I ovdje smo zastali na čašici razgovora … Snimio: Vanja


Nečiji dnevni boravak. Snimio: Vanja


Improvizirana vješalica. Snimio: Vanja


Stolček za kratki odmor. Snimio: Vanja


Ali, ima tu i fotelja! Snimio: Vanja


Nadstrešnica sa sjeverne strane gdje je izgrađeno i nekoliko barakica nakon čega je njihova gradnja zaustavljena. Snimio: Vanja


Niz baraka na sjevernoj strain. Snimio: Vanja


Lijepa, dobro raspoređena i raznovrsna gredica. Snimio: Vanja


Ovdje je sve puno pravilnije i zatvorenije … Snimio: Vanja


Bujna živa ograda od suncokreta – vrlo dekorativna, ali i gotovo izolirajuća (što joj je vjerojatno bio i cilj). Snimio: Vanja


Primjer lijepe i “decentne” ogradice. Snimio: Vanja


Ku-ku! Snimio: Vanja


Nedaleko zemljište koje se priprema za slijedeći vrt. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, lakun, sopot

Mjesto s najboljim pogledom na vrt. Snimio: Vanja


Za vrijeme mog nedavnog posjeta Njemačkoj ukazala mi se prilika za posjet jednom od medijski najeksponiranijih njemačkih gradskih vrtova, Neuland u Koelnu (pogledaj OVDJE njihovu web stranicu!). Vrt je nastao 03.07.2011. ulaskom grupe građana (170 osoba) na dotad prazno zemljište između gradskih kvartova Suedstadt i Bayenthal na kojem je do 2008. godine bila pivovara, a nakon njenog rušenja je bila planirana izgradnja znanstvenog centra, no od te gradnje se odustalo. Kao posljedica tog odustajanja zemljište je ostalo bez ikakve upotrebe, a njegov vlasnik je bio pokrajinski ured za upravljanje imovinom. Što se pak susjednih stanara tiče, taj prazni prostor je (p)ostao veliki neiskorišteni teren koji nije bio ni od kakve koristi za lokalno stanovništvo.

Nakon ulaska na zemljište građani su na njega donijeli tegle sa cvijećem, a nedugo nakon toga je osnovana i neprofitna udruga građana koja je zatražila pravo na korištenje tog zemljišta sa svrhom oformljavanja mobilnog javnog vrta i njegovog korištenja za građanima korisne svrhe kao što su uzgajanje povrća i cvijeća, obrazovanje, zaštitu okoliša i kao mjesto suradnje za razne druge društvene inicijative. U međuvremenu je vrt postao stalna tema novinskih napisa i TV emisija i bogata zbirka medijskog praćenja se može vidjeti OVDJE. Prema riječima voditelja vrta, Dirka Kerstana, s kojim sam pričao za moga posjeta vrtu, jezgro udruge čini 10-tak najaktivnijih članova, dok se na pojedinačen akcije odaziva njih po nekoliko desetaka, dok im podršku pruža još mnogo okolnih stanara i građana Koelna i okolice. Koliko je moguće vidjeti sa weba iz njihova financijskog izvještaja za 2012. godinu, udruga je dobila za svoj projekt novac od pokrajinskog fonda, a vidi se da je i suma dobivena od članarina i donacija posve solidna tako da je očito da je udruga vrlo dobro vođena i marketinški odlično promovirana.
(između ostaloga, Dirk mi je rekao da je pred nekoliko tjedana jedna od TV-postaja na njihovom zemljištu snimala dvosatni show posvećen vrtlarstvu što je posredno bila velika promocija vrta)



Ulaz u vrt. Snimio: Vanja


Sanduk sa zasađenim povrćem. Snimio: Vanja


Stazica među sanducima. Snimio: Vanja


Zelena kolica. Snimio: Vanja


Gredica nastala od sanduka. Snimio: Vanja


Vrijeme je za rad. Snimio: Vanja


Cure s kojima sam pričao. Snimio: Vanja


Dirk i ekipa na zadatku. Snimio: Vanja


Jedna od zanimljivosti vrta je ta da je vrt potpuno mobilan, svo bilje je zasađeno u drvene i sve druge moguće sanduke (pa čak i u stara dućanska kolica!) jer je samo tlo zapravo nabijena šuta i ciglena prašina nastala nakon rušenja pivovar i nije pogodno za rast biljaka. Isto tako, u vrtu nema „privatnih“ gredica odnosno sanduka – svi nasadi su zajednički i svi imaju mogućnost ravnopravnog korištenja svih biljaka. Primjetno je da se u velikoj mjeri koriste reciklirani materijali (neki bi možda rekli da cijelo zemljište nalikuje na jedan veliki obrasli deponij otpada ;o)))))) ), sanduci se grade pretežno od drvenih paleta, ali i svih drugih materijala koji dođu pod ruku. Uz sanduke, koji su poredani po svim kutevima zemljišta tu je i dosta drugih „građevina“ – spiralni vrt od plastičnih posuda, dječja kućica od granja, staklenik od rabljenih prozora, zajednički natkriveni prostor napravljen od razne drvene građe, šator koji će služiti kao kafić, a trenutačno se radi na izgradnji amfiteatra koji će biti ukopan u zemlju i popločen drvenim oblicama, a moći će primiti 200-tinjak osoba, služit će kao mjesto za sastanke, proslave, predavanja, logorsku vatru .... Na zemljištu imaju i nekoliko starih građevinskih kontejnera – jedan služi kao ured voditeljima, drugi je WC ....

Sve u svemu, cijeli vrt ima vrlo specifičan izgled i ne liči ni na što što sam do sada vidio, ako neki veliki križanac botaničkog vrta, trgovine biljem i alternativnog kulturnog centra (a la Medika). Ljudi s kojiam sam pričao (ponajviše generacija srednjih godina) su rekli da na vrt dolze ljudi svih dobnih i drugih skupina – za neke je najvažnije vrtlarstvo, za druge aktivizam i alternativni pristup životu, a za treće pak društvo i mogućnost druženja sa zanimljivim ljudima. Pitao sam ih da li su kada imali problema sa policijom ili gradskim vlastima, rekli su da nisu, obje strane su bile vrlo fer. Na početku su članovi udruge redovno zatvarali vrata nakon svojih posjeta, a sada, kada imaju pravo korištenja, su vrata stalno otvorena i vrt je dostupan u svako doba dana i noći.



Prostora ne manjka. Snimio: Vanja


Dječje igralište. Snimio: Vanja


Natkriveni prostor. Snimio: Vanja


Šator. Snimio: Vanja


Amfiteatar u nastajanju. Snimio: Vanja


Kućica za klince. Snimio: Vanja


Mali staklenik. Snimio: Vanja


Ukras staklenika. Snimio: Vanja


Hotel za kukce na biciklu. Snimio: Vanja


„Fiksni“ hotel za kukce. Snimio: Vanja


Detalj. Snimio: Vanja


Info pult. Snimio: Vanja


Tko donira, dobije keramičku pločicu na poklon. Snimio: Vanja


Jedan od kompostera. Snimio: Vanja


WC kontejner. Snimio: Vanja


Nema ni ovdje vile koja pere suđe! Snimio: Vanja


Kuhinjski kutak. Snimio: Vanja


Što se pak nasada tiče, primjetno je da u sanducima raste svo moguće bilje, cvijeće i povrće je izmiješano. Najviše je paradajza, raznih salata, kadifica i raznih drugih vrsta cvijeća ... primjetio sam i tri hotela za kukce, poneki komposter (naši u Prečkom su ljepši!), puno biljaka u najčudnovatijim posudama, od dućanskih kolica do starih čizama – najbolje pogledajte sami na fotkama!



Sadnice vinove loze, očito dobivene kao donacije od nekog instituta. Snimio: Vanja


Ima tu svega, od mente do kukuruza. Snimio: Vanja


Rezervirano za sjemenje. Snimio: Vanja


Višeetažni sanduk. Snimio: Vanja


Spirala od plastičnih posuda. Snimio: Vanja


Propaganda za „Food sharing“. Snimio: Vanja


Maznuta figura. Snimio: Vanja


Hrpa paleta. Snimio: Vanja


Vrt na crvenom tepihu. Snimio: Vanja


I za kraj – naravno, usporedba sa našim zagrebačkim vrtovima, posebno našim Eko Ekipe Prečko. Što se same ideje i začetka vrta tiče, razlike tu zapravo uopće nema – oni su ušli na zapušteno gradilište i uredili ga, a mi smo očistili naš zapušteni grunt od emća i grmlja. E sad, njihov je project od početka bio predodređen na više medijske pozornosti – em su u većem gradu, em usred grada, na većem zemljištu, sa (nešto) vise ljudi …. i, koliko vidim, to su vrlo dobro iskoristili, čini mi se da su se nametnuli kao važan faktor na tome polju u Koelnu i okolici, pa čak i sire. Ono što sam tamo vidio mi je vrlo simpatično i nadam se da će dugo trajati, uspješno uzgajati bilje i povezivati ljude tog kraja!

Oznake: vrt, koeln, neuland, permakultura

Ozaljska, tek nekoliko haustora udaljeno od Parka Stara Trešnjevka. Snimio: Vanja


Gradska dvorišta kriju nevjerojatne stvari ... na žalost, češće su to primjeri nebrige i nemara nego ljubavi i inspiracije. U središtu grada, ni 300 metara od banove sablje, možete pronaći ruševne drvarnice i korovom zaraslo dvorište (tko ne vjeruje, nek uđe u zubarske ordinacije Doma zdravlja centar u Kurelčevoj ulici i pogleda iz čekaonice kroz dvorišni prozor!), a da ne govorim o ostatku grada .... ovaj posve slučajno zagledani haustor u Ozaljskoj je pritom otišao još dalje - kroz širom otvorena vrata (zapravo, vrata tu ni nema, zjapi samo "rupa") vegetacija zaviruje unutra, sveprisutni pajasen, koprive i slično bilje. S jedne strane mi se to čini kao velika šteta - em nije okougodno, em je očito da se to dvorište ne koristi (i u ovom stanju to nije niti moguće - kako se probiti kroz grmlje i korov do hipotetske klupice?), a sigurno bi se moglo. S druge pak strane bi ovakav džunglasti ekosistem mogao poslužiti kao inspiracija - zadržati ukupan dojam, samo zamijeniti "preagresivne" biljke drugima koje bi omogućavale prolaz i bile nešto prijateljskije za održavanje i boravak?

Što vi mislite?

Znate li još koji primjer (s dobre ili loše strane) atipičnog gradskog dvorišta?
(na žalost, tipično gradsko dvorište često znači beton ili asfalt s kraja na kraj i korištenje kao parkiralište)

Oznake: dvorište, Ozaljska, trešnjevka, vrt

Kao što sam već najavio, drage i dragi moji, u nedjelju navečer je kod raskršća Jarnovićeve i Ulice Slavenskoga otvoren zajednički vrt Eko Ekipe Prečko!



Tortaaaaaaaaaaaaaa!!!!! Snimio: Vanja


O nastajanju vrta sam već pisao - prije dva mjeseca sastala se mala, ali poduzetna ekipa stanovnika Prečkog i okolice i uzela stvari u svoje ruke: pronađena je prikladna parcela (zemljište je gradsko, bez trenutačne namjene, nije u sudskom sporu ili procesu povratka imovine), očišćena je od smeća i grmlja, zemlja je izorana i usitnjena, podijeljena na manje parcele uz jedan veći dio koji je ostao zajednički ... i, vrtlarstvo je moglo započeti!



Goste je dočekao pun stol ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Naravno, ovo nije bajka pa ću spomenuti i manje privlačne stvari - sa vrtlarskim radovima smo započeli malko prekasno tako da su nam naši nasadi manji nego kod susjeda ... mnogo nas nema nekog praktičnog iskustva sa sijanjem i sadnjom pa smo tu i tamo omanuli sa rokovima i "procedurom" ... uz kišno i hladno vrijeme se biljke ne razvijaju najbolje, ali zato odlično uspijevaju puževi i razne bolesti ...

... no, i dalje smo ustrajni u tome da ne želimo upotrebljavati ikakve kemikalije (umjetno gnojivo, herbicidi itd), da se želimo držati principa organske pojoprivrede, a većina nas eksperimetira i sa permakulturom (malčiranje, pridržavanje preporučenog rasporeda biljaka tzv. biljke-prijatelji itd) ...

... a jedno od glavnih pravila je zajedničko održavanje vrta i zajedničko odlučivanje o svim važnijim pitanjima, pokušavamo održati naš vrt zaista ZAJEDNIČKIM (trenutno nas je 70-tak), mjestom druženja i suradnje ljudi dobre volje ...

... i u tome bar zasad i uspijevamo!

Nedjeljna fešta je okupila stotinjak uzvanika (što nas "vrtlara", što gostiju), na prepunom stolu se tražio svaki slobodni centimetar za smještaj keksa i kolača, Maja nas je usrećila prekrasnom i vrlo ukusnom tortom, posjetila nas je i TV-ekipa iz "TV 24 sata" kao i gosti iz Osnovne škole Nikole Tesle, knjižnice Prečko ... Kada je pao mrak uljepšali smo ambijent svjećicama, a djeca su se poigrala svjetlećim štapićima i pripremila nam poi predstavu ...

... bila je to prekrasna večer, večer s prijateljima i gostima, sa krijesnicama, cvrčcima, pa čak i jednim ježom!



Vrt za sunčana nedjeljna popodneva. Snimio: Vanja


Djelić vrta. Snimio: Vanja


Desno je zajednički dio vrta (još u radu), a lijevo pojedinačne parcele. Snimio: Vanja


Na zadatku. Snimio: Vanja


Stigli su prvi gosti u razgledavanje vrta! Snimio: Vanja


Na ulazu ... Snimio: Vanja


Romana odgovara na pitanja TV-ekipe iz TV 24 sata. Snimio: Vanja


Još samo da postavimo natpis (Nikolina, hvala ti na pismoslikarskom i slikarskom uratku!). Snimio: Vanja


Šarene staklenke čekaju tamu kako bi uz pomoć svijeća rasvjetlile vrt! Snimio: Vanja


Razgledavanje ... Snimio: Vanja


Oko stola ... Snimio: Vanja


Reže se torta! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Vrt i grad! Snimio: Vanja


Poi!!! Snimio: Vanja


Staza svijeća ... Snimio: Vanja

Oznake: vrt, zelenilo, eko ekipa Prečko, trešnjevka

Prošlog četvrtka, 06.06.2013., prošetali smo se, grupica od 24 šetača i ja, južnom Trešnjevkom, provrludali smo prostorom između Knežije i Vrbana znanim i neznanim stazama i popričali o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti tih kvartova. Jaki pljusak koji je oprao grad neposredno prije šetnje nije obeshrabrio šetače, no bilo je nešto mokrih nogu nakon livadnih staza ...

Općenito o povijesti Trešnjevke sam vam već pisao nakon prve šetnje (Rudeš itd) tako da ću vas ovaj put samo podsjetiti na neke od važnijih datuma iz povijesti južnog dijela Trešnjevke:


1783. - spominju se sela Hervati, Ilašići i Bankovići istočno od potoka Črnomerca i Lublenica, Jarun i Prečko zapadno od njega

1853. - spominju se sela Horvati, Ilijašići i Bankovići na istoku prostora sadašnje Trešnjevke te Ljubljanica i Govenka zapadno

1857. - prvi zapisi o savskom kupalištu na području trešnjevke

1897. - sagrađena osnovna škola Horvati (kasnije "Braća Ribar")

1925. - sagrađen "filmski grad" u Horvaćanskoj po ideji Franje Ledića

1929. - sagrađen salezijanski đački dom na Knežiji

1939. - otvorena osnovna škola Matije Gupca na Knežiji (tokom 2. svjetskog rata je služila kao spremište i bolnica za njemačke vojnike)

1948. - završena crkva na Knežiji (projekt: Zlatko Požgaj, Juraj Denzler) koja je započeta s gradnjom 1942.

kraj 60-tih: - sagrađena naselja Knežija i Srednjaci

1965. - otvorena osnovna škola Prečko

1969. - otvorena škola na Jarunu, danas Osnovna škola Ivana Meštrovića.

1971. - otvorena osnovna škola Josipa Račića

1974. - otvorena osnovna škola Nikole Tesle u Prečkom

1979. - stavljen kamen temeljac za izgradnju novog naselja Jarun

1983. - dovršene prve zgrade naselja Vrbani koje je dobilo ime po obitelji Vrban koji su se doselili krajem 19. st. na područje sadašnjeg naselja Vrbani III i duže vrijeme bili jedini stanovnici tog kraja

1985. - Sagrađena produžena Horvaćanska cesta kojom je provozio i tramvaj (do 2000. do Jaruna, nakon toga do Prečkog)

1987. - za potrebe Univerzijade sagrađen novi bazen na Savi, obnovljen studentski dom, dovršen projekt Jaruna

kraj 80-tih: - sagrađeno naselje Gredice

1996. - otvorena tržnica Jarun

2003. - započeto s gradnjom naselje Vrbani III

2005. - postavljen skulpture Otac Zemlja i Majka Zemlja u Rujanskoj ulici na Vrbanima

A mi smo te večeri učinili slijedeće:

- sastali smo se u 19h ispred Osnovne škole Horvati, najstarija škole južne Trešnjevke, uočili staru ogradu koja je nekad priječila đake da istrčavaju na ulicu
- prošetali se kroz ostatke "filmskog grada" Ocean filma u Horvaćanskoj i iznenadili lokalne alkiće na večernjoj siesti
- konstatirali nestajanje zadnjeg traga ulice Kalinovica na njenom nekadašnjem južnom dijelu, kod Ujevićeve
- pričali o tome kada je sagrađen Studentski dom "Stjepan Radić"
- tražili tragove Savskog kupališta i "Babinjaka"
- uočili još živuću "retro" natpisnu ploču Sportskog parka Mladost
- pronašli ogradu nekadašnjeg starog plivačkog bazena na Savi
- raspravljali o strujanju vode na području Jaruna i pitali se čemu služi neobična betonska rampa na nasipu potoka Vrapčaka pored taložnice
- slušali kreketanje žaba u potoku Črnomercu
- uočili gdje nestaju trasirke sa zagrebačkih cesta
- prošli kroz iznimno uredan kompleks vrtova uz rasklopno postrojenje Jarun
- naučili kako se na romskom broji do 20
- pogledali najelitniji zagrebački skvot
- prisjetili se stare mitnice i stare staze popločane betonskim kockama uz zgrade u Ulici Braće Domany koje su sagrađene 1981. (je li tako?) te gostionica koje su nekad bile strateški raspoređene uz mostove ("Dva potočića" uz most preko Vrapčaka na mjestu današnje ulice Hrgovići te druga gostionica kod prelaska Horvaćanske preko potoka Črnomerca)
- pozdravili Gonza kojeg su na "željeznom Franceku" u Predovečkoj nafarbali dečki i cure iz "Pimp My Pump" grupe
- prisjetili se stare slastičarnice, mesnice i pošte iz Gajevog naselja
- zapitali se zašto je natpisna ploča Daruvarske ulice veća od standarda
- uočili lijepu ogradu sa paukom u Koprivničkoj i drvenu kućicu u dvorištu druge kuće u istoj ulici
- raspravljali o tome gdje je zapravo osnovan HDZ, da li u baraci u Savskoj ili gostionici uz igralište NK "Jarun"
- pogledali kuću u kojoj je nekad bio najstariji dućan na Jarunu i zamislili kako je nekad izgledala Peščanska ulica koja je išla trasom današnje Našičke
- pričali o povijesti Kružne ulice, crkvi i samoposluzi koju je nekad držala "Slavija"
- prošli sa stražnje strane "Plešivičke kleti"
- tražili Oca i Majku Zemlju
- pregledali neobične graffite u prolazi na Vrbanima ....

A tu je i niz pratećih fotki, zahvaljujem Mladenu i VT-u na fotkanju!


Trasa šetnje - snimio i na kartu aplicirao: Mladen


Polazište. Snimio: Mladen



Gledamo kartu iz 1901. Snimio: Mladen


U carstvu Ocean filma. Snimio: Mladen


Nekad bilo sad nestalo (iz arhive VT-a)


Duga nas je počastila svojim prisustvom. Snimio: VT


Sportski park Mladost, natpis koji tu stoji valjda od izgradnje. Snimio: Mladen


Pitali smo se čemu služi ta ramp? Možda kamionima kad buldožeri vade mulj iz taložnice?


Nekoliko riječi o kupalištu ... Snimio: Mladen


Nasip nakon kiše .. Snimio: Mladen


Uz čašicu razgovora ... Snimio: Mladen


Uz potok. Snimio: VT


Mokrih nogu uz potok Črnomerec .. Snimio: Mladen


Jarunska vrtna kolonija. Snimio: Mladen


U sjeni trafostanice. Snimio: Mladen


Najelitniji zagrebački skvot. Snimio: Mladen


Gonzo by PimpMyPump. Snimio: Mladen


Daruvarska s velikom pločom. Snimio: Mladen


Živopisni prolaz na Vrbanima. Snimio: Mladen

Oznake: mapiranje, trešnjevka, knežija, Jarun, vrbani, vrt