Za vrijeme mog nedavnog posjeta Njemačkoj ukazala mi se prilika za posjet jednom od medijski najeksponiranijih njemačkih gradskih vrtova, Neuland u Koelnu (pogledaj OVDJE njihovu web stranicu!). Vrt je nastao 03.07.2011. ulaskom grupe građana (170 osoba) na dotad prazno zemljište između gradskih kvartova Suedstadt i Bayenthal na kojem je do 2008. godine bila pivovara, a nakon njenog rušenja je bila planirana izgradnja znanstvenog centra, no od te gradnje se odustalo. Kao posljedica tog odustajanja zemljište je ostalo bez ikakve upotrebe, a njegov vlasnik je bio pokrajinski ured za upravljanje imovinom. Što se pak susjednih stanara tiče, taj prazni prostor je (p)ostao veliki neiskorišteni teren koji nije bio ni od kakve koristi za lokalno stanovništvo.
Nakon ulaska na zemljište građani su na njega donijeli tegle sa cvijećem, a nedugo nakon toga je osnovana i neprofitna udruga građana koja je zatražila pravo na korištenje tog zemljišta sa svrhom oformljavanja mobilnog javnog vrta i njegovog korištenja za građanima korisne svrhe kao što su uzgajanje povrća i cvijeća, obrazovanje, zaštitu okoliša i kao mjesto suradnje za razne druge društvene inicijative. U međuvremenu je vrt postao stalna tema novinskih napisa i TV emisija i bogata zbirka medijskog praćenja se može vidjeti OVDJE. Prema riječima voditelja vrta, Dirka Kerstana, s kojim sam pričao za moga posjeta vrtu, jezgro udruge čini 10-tak najaktivnijih članova, dok se na pojedinačen akcije odaziva njih po nekoliko desetaka, dok im podršku pruža još mnogo okolnih stanara i građana Koelna i okolice. Koliko je moguće vidjeti sa weba iz njihova financijskog izvještaja za 2012. godinu, udruga je dobila za svoj projekt novac od pokrajinskog fonda, a vidi se da je i suma dobivena od članarina i donacija posve solidna tako da je očito da je udruga vrlo dobro vođena i marketinški odlično promovirana.
(između ostaloga, Dirk mi je rekao da je pred nekoliko tjedana jedna od TV-postaja na njihovom zemljištu snimala dvosatni show posvećen vrtlarstvu što je posredno bila velika promocija vrta)
Ulaz u vrt. Snimio: Vanja
Sanduk sa zasađenim povrćem. Snimio: Vanja
Stazica među sanducima. Snimio: Vanja
Zelena kolica. Snimio: Vanja
Gredica nastala od sanduka. Snimio: Vanja
Vrijeme je za rad. Snimio: Vanja
Cure s kojima sam pričao. Snimio: Vanja
Dirk i ekipa na zadatku. Snimio: Vanja
Jedna od zanimljivosti vrta je ta da je vrt potpuno mobilan, svo bilje je zasađeno u drvene i sve druge moguće sanduke (pa čak i u stara dućanska kolica!) jer je samo tlo zapravo nabijena šuta i ciglena prašina nastala nakon rušenja pivovar i nije pogodno za rast biljaka. Isto tako, u vrtu nema „privatnih“ gredica odnosno sanduka – svi nasadi su zajednički i svi imaju mogućnost ravnopravnog korištenja svih biljaka. Primjetno je da se u velikoj mjeri koriste reciklirani materijali (neki bi možda rekli da cijelo zemljište nalikuje na jedan veliki obrasli deponij otpada ;o)))))) ), sanduci se grade pretežno od drvenih paleta, ali i svih drugih materijala koji dođu pod ruku. Uz sanduke, koji su poredani po svim kutevima zemljišta tu je i dosta drugih „građevina“ – spiralni vrt od plastičnih posuda, dječja kućica od granja, staklenik od rabljenih prozora, zajednički natkriveni prostor napravljen od razne drvene građe, šator koji će služiti kao kafić, a trenutačno se radi na izgradnji amfiteatra koji će biti ukopan u zemlju i popločen drvenim oblicama, a moći će primiti 200-tinjak osoba, služit će kao mjesto za sastanke, proslave, predavanja, logorsku vatru .... Na zemljištu imaju i nekoliko starih građevinskih kontejnera – jedan služi kao ured voditeljima, drugi je WC ....
Sve u svemu, cijeli vrt ima vrlo specifičan izgled i ne liči ni na što što sam do sada vidio, ako neki veliki križanac botaničkog vrta, trgovine biljem i alternativnog kulturnog centra (a la Medika). Ljudi s kojiam sam pričao (ponajviše generacija srednjih godina) su rekli da na vrt dolze ljudi svih dobnih i drugih skupina – za neke je najvažnije vrtlarstvo, za druge aktivizam i alternativni pristup životu, a za treće pak društvo i mogućnost druženja sa zanimljivim ljudima. Pitao sam ih da li su kada imali problema sa policijom ili gradskim vlastima, rekli su da nisu, obje strane su bile vrlo fer. Na početku su članovi udruge redovno zatvarali vrata nakon svojih posjeta, a sada, kada imaju pravo korištenja, su vrata stalno otvorena i vrt je dostupan u svako doba dana i noći.
Prostora ne manjka. Snimio: Vanja
Dječje igralište. Snimio: Vanja
Natkriveni prostor. Snimio: Vanja
Šator. Snimio: Vanja
Amfiteatar u nastajanju. Snimio: Vanja
Kućica za klince. Snimio: Vanja
Mali staklenik. Snimio: Vanja
Ukras staklenika. Snimio: Vanja
Hotel za kukce na biciklu. Snimio: Vanja
„Fiksni“ hotel za kukce. Snimio: Vanja
Detalj. Snimio: Vanja
Info pult. Snimio: Vanja
Tko donira, dobije keramičku pločicu na poklon. Snimio: Vanja
Jedan od kompostera. Snimio: Vanja
WC kontejner. Snimio: Vanja
Nema ni ovdje vile koja pere suđe! Snimio: Vanja
Kuhinjski kutak. Snimio: Vanja
Što se pak nasada tiče, primjetno je da u sanducima raste svo moguće bilje, cvijeće i povrće je izmiješano. Najviše je paradajza, raznih salata, kadifica i raznih drugih vrsta cvijeća ... primjetio sam i tri hotela za kukce, poneki komposter (naši u Prečkom su ljepši!), puno biljaka u najčudnovatijim posudama, od dućanskih kolica do starih čizama – najbolje pogledajte sami na fotkama!
Sadnice vinove loze, očito dobivene kao donacije od nekog instituta. Snimio: Vanja
Ima tu svega, od mente do kukuruza. Snimio: Vanja
Rezervirano za sjemenje. Snimio: Vanja
Višeetažni sanduk. Snimio: Vanja
Spirala od plastičnih posuda. Snimio: Vanja
Propaganda za „Food sharing“. Snimio: Vanja
Maznuta figura. Snimio: Vanja
Hrpa paleta. Snimio: Vanja
Vrt na crvenom tepihu. Snimio: Vanja
I za kraj – naravno, usporedba sa našim zagrebačkim vrtovima, posebno našim Eko Ekipe Prečko. Što se same ideje i začetka vrta tiče, razlike tu zapravo uopće nema – oni su ušli na zapušteno gradilište i uredili ga, a mi smo očistili naš zapušteni grunt od emća i grmlja. E sad, njihov je project od početka bio predodređen na više medijske pozornosti – em su u većem gradu, em usred grada, na većem zemljištu, sa (nešto) vise ljudi …. i, koliko vidim, to su vrlo dobro iskoristili, čini mi se da su se nametnuli kao važan faktor na tome polju u Koelnu i okolici, pa čak i sire. Ono što sam tamo vidio mi je vrlo simpatično i nadam se da će dugo trajati, uspješno uzgajati bilje i povezivati ljude tog kraja!