Nepoznati Zagreb

27.04.2018., petak

Povratak u djetinjstvo

Stjecajem okolnosti, jučer se nađoh na mjestu na kojem nisam bio punih 36 godina!

Naime, našao sam se kod kuće u Novoj cesti 74 u kojoj je duži niz godina u suterenskoj sobi živjela moja baka, a tamo se rodila i moja mama te njena tri brata. U doba kada sam ja bio mali tamo je živjela samo baka - bila je to soba od dvadesetak kvadrata, sa malim prozorčićem prema cesti i malo većim prema dvorištu, velikim krevetom, starinskim kredencom, štednjakom ... voda je bila na hodniku, a WC ispod stubišta.

Ne mogu reći da su me ti posjeti baki fascinirali, bio sam tad navikao na veliki vrt naše obiteljske kućice u kojoj sam živio sa roditeljima i sestrom ... ali, uvijek sam našao neku sitnicu kojom bi se zabavio: starinsku vagu sa utezima, požutjele fotografije, prazne kutijice od čaja ... A dvorište nisam često posjećivao, to nije bilo mjesto za igru jer susjedi nisu voljeli dječju buku, a koliko se sjećam tamo i nije bilo druge djece, tako da sam taj vrt tek ovlaš pogledao, pomirisao cvijeće i to je bilo to.

I, sad uđoh u dvorište ... i kao da se odnonda ništa nije promijenilo, čak se i drveće i grmlje nije činilo puno većima!

Neobično!



Dvorište. Snimio: Vanja


Kuća sa dvorišne strane. Snimio: Vanja


Ulaz u suterensku sobu u kojoj je živjela baka. Snimio: Vanja



Oznake: trešnjevka, Nova cesta, dvorište, djetinjstvo, baka


- 17:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.09.2015., utorak

Dvorišno biserje



Nova cesta. Snimio: Vanja


Sigurno poznajete onu staru narodnu uzrečicu "Sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva kraja"? wink

Međutim, u suprotnosti sa tom izrekom možemo reći da niti jedna kuća, zgrada, ulica, grad nema samo jednu stranu, već uvijek dvije ... često je ona "javna" ušminkanija, ljepša, cifrastija, dok se ona druga, bez glamura, ukrasa i često čak i najobičnije fasade, krije u sjeni, iza zatvorenih vrata. To ne znači da je ta druga strana manje zanimljiva, već samo da ju takvome smatra njen "vlasnik", stanar, mjesna uprava ... i onda se često dese velika iznenađenja kad se, slučajno ili namjerno, negdje u sakrivenom ćošku, izvan pogleda, otkrije neki biser.

U današnjem postu bih vam skrenuo pažnju na jedan takav mali zanimljivi detaljčić, na ulazni prostor jedne od zgrada u Novoj cesti, neposredno prije kružnog toga kod Adžijine/Kranjčevićeve ulice (jugoistočna strana). Taj prostor (ne znam kako da ga uopće nazovem - veranda nije jer je zatvoren, mislim da ni predsoblje nije prava riječ - imate li neki prijedlog?) je napravljen od drveta i, na žalost, već je podosta nagrizen zubom vremena ... i, što je najbolje, nije uopće tako nevidljiv. Jest, malo je uvučen od ulice, ali se tu ipak radi o dvorištu otvorenom javnosti (zbog vulkanizerske radionice u dvorištu) tako da svatko može doći do njega i pogledati ga iz blizine. Pri tome je zanimljivo da je ostatak zgrade posve običan i nezanimljiv, međutim očito je taj detalj povukao majstora da si da truda i volje da od njega napravi nešto drugačije. Da smo recimo u Njemačkoj, ne bi to bilo ništa tako posebno, no u našim krajevima, a pogotovo na radničkoj Trešnjevci, to je ipak neočekivan detalj vrijedan pažnje. Svratite i vi i pogledajte ga i uživo!

(što se Trešnjevke tiče, nešto u tome stilu bi bili balkoni na zgradama Pupinova naselja ili, u Maksimiru, nadstrešnice iznad ulaza na Gogoljinu brijegu)



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: dvorište, Nova cesta, trešnjevka, Veranda


- 13:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

29.01.2015., četvrtak

Gradske enklave (1): Tamo gdje je vrijeme stalo



Tek 200 metara udaljenosti od Savske ceste i Ulice grada Vukovara ... Snimio: Vanja



U posljednjih nekoliko tjedana naišao sam na nekoliko mjesta u gradu koja se doimaju kao da žive izvan našeg svemira, kao da je u njima na neki način vrijeme stalo. Neka od njih zaista još uvijek žive (iako se doimaju kao da su zamrznuta u vremenu), dok su neka od njih doista "ograđena" od svijeta na ovaj ili onaj način.

Jedno od takvih mjesta je i vrlo dugačka parcela (adresa: Koturaška cesta 73, dvorište) koja se uvukla između Osnovne škole Tina Ujevića (sagrađene 1935. na nekadašnjem raskršću Savske, Koturaške i danas na tom mjestu nepostojeće Cvjetne ceste) i nekadašnje Tvornice baterija i svjetiljaka Croatiakoju je još 1907. osnovao Ivan Paspa, na godinu kada je Zagreb dobio svoj prvi javni izvor električne struje.

Između ta dva objekta, koji i danas postoje (škola i dalje sa istom namjenom, tvornica baterija kao uredski prostor) nalazi se dugoljasto dvorište koje završava sa ograđenom ledinom na čijem ulazu se nalaze zaključana vrata sa zarđalim natpisom građevnog poduzeća "Tehnika".

No, iako je i ta ledina začudna, kako uopće može postojati tako veliki komad zemljišta bez ikakve svrhe usred napučenog Trnja, više su me zaokupile kućice koje su se poredale uzduž tog dvorišta. U tom zaboravljenom zakutku grada se nalazi barem dvadesetak stanova/kućica u kojima se, sudeći po vanjskom izgledu, dosta teško živi. Da, u dvorištu, začudo podosta urednom, se može naći i poneki noviji auto, ali cijelim tim prostorom vlada atmosfera života predgrađa iz nekih davnih vremena ... ako možete, svratite i pogledajte ga sami, jer ga je teško opisati, kako riječima, tako i fotografijama.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


U pozadini tvornice baterija .. Snimio: Vanja


Vrata iza kojih se još živi ... Snimio: Vanja


... i jedna iza kojih više nema života. Snimio: Vanja

Oznake: trnje, Koturaška cesta, dvorište


- 09:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.07.2013., nedjelja

Urbana džungla



Ozaljska, tek nekoliko haustora udaljeno od Parka Stara Trešnjevka. Snimio: Vanja


Gradska dvorišta kriju nevjerojatne stvari ... na žalost, češće su to primjeri nebrige i nemara nego ljubavi i inspiracije. U središtu grada, ni 300 metara od banove sablje, možete pronaći ruševne drvarnice i korovom zaraslo dvorište (tko ne vjeruje, nek uđe u zubarske ordinacije Doma zdravlja centar u Kurelčevoj ulici i pogleda iz čekaonice kroz dvorišni prozor!), a da ne govorim o ostatku grada .... ovaj posve slučajno zagledani haustor u Ozaljskoj je pritom otišao još dalje - kroz širom otvorena vrata (zapravo, vrata tu ni nema, zjapi samo "rupa") vegetacija zaviruje unutra, sveprisutni pajasen, koprive i slično bilje. S jedne strane mi se to čini kao velika šteta - em nije okougodno, em je očito da se to dvorište ne koristi (i u ovom stanju to nije niti moguće - kako se probiti kroz grmlje i korov do hipotetske klupice?), a sigurno bi se moglo. S druge pak strane bi ovakav džunglasti ekosistem mogao poslužiti kao inspiracija - zadržati ukupan dojam, samo zamijeniti "preagresivne" biljke drugima koje bi omogućavale prolaz i bile nešto prijateljskije za održavanje i boravak? wink

Što vi mislite?

Znate li još koji primjer (s dobre ili loše strane) atipičnog gradskog dvorišta?
(na žalost, tipično gradsko dvorište često znači beton ili asfalt s kraja na kraj i korištenje kao parkiralište)

Oznake: dvorište, Ozaljska, trešnjevka, vrt


- 09:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2019  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Travanj 2019 (7)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)

Tema bloga:

Linkovi