Nepoznati Zagreb

... zapravo nije Pantovčak nego Donje Prekrižje, ali, razmemo se, kaj ne?

Niti u najbogatijem kvartu nisu svi bogati.



Snimio: Vanja

Oznake: kućica, Donje Prekrižje, pantovčak

Dvorište zgrade na uglu Britanca i Pantovčaka. Snimio: Vanja

Oznake: veš, dvorište, centar, Britanski trg, pantovčak

Početak Alanskih stuba kod Pantovčaka. Snimio: Vanja


Evo me nakratko nazad u svijet podsljemenskih brežuljaka, strmih štengi ... ali i džungle kloniranih internetskih tekstova. :roll:

Između križanja Pantovčaka i Gornjeg Prekrižja i Mlinova leži strma padina, dijelom šumovita, dijelom izgrađena obiteljskim kućama, a od vrha te padine pa do dna (a i obratno ) vode Alanske stube koje su se nekad zvale Partizanskim stubama. Nisam brojao stepenice, a nisam ih niti mjerio dužinski kao niti visinski ... no, vjerovat ću brojnim internetskim izvorima koji kazuju da tih štengi ima točno 555, da su dugačke 400 metara i da savladavaju visinsku razliku od 90 metara.
(možda jednom odem tamo pa da ih zaista prebrojim i izmjerim!)

Monumentalnost tih štengi je neporeciva, čak i kad ih prelazite odozgo prema dolje (kao što sam to ja učinio za jednog sparnog prijepodneva) ... a ono što je još neporecivo, ali neporecivo zabavno (bar meni) je količina internetskog kopiranja i citiranja na raznim web stranicama koje pišu o koječemu bez da unesu bilo koji svoj sadržaj, pa se tako ovom prilikom to desilo i sa tim štengama.

Kao prvo, i ja sam se moram bar malkice posuti pepelom - eto, nisam brojao štenge niti mjerio njihovu visinu i dužinu, nego sam te brojeve jednostavno preuzeo iz tih web izvora. I nije to prvi put - zaista tu i tamo preuzmem neku informaciju sa drugih "sajtova" i to još ponekad i bez provjere (osobito kada se radi o nekim povijesnim podacima koje ne znam kako bih provjerio).

Ali, ono oko čega se uvijek trudim je da u svojim postovima bar u nečemu budem originalan: Gotovo uvijek objavljujem svoje fotke, a ako slučajno fotke nisu moje onda naznačim čije su. Ako i preuzmem neku činjenicu onda ju bar zamotam u neku osobnu priču.

A što se tiče ove teme i Alanskih/Partizanskih stuba evo primjera koji pokazuju sličnosti tekstova, a i nemar nekih autora što se tiče slaganja rečenica i tipfelera. Ne znam tko je autor tih tekstova i tko je mjerio stube, možda netko od autora ovih tekstova, a možda i netko posve deseti ....

- tekst broj 1 (koji iskače kao prvi na tražilicama)
- tekst broj 2 (koji iskače kao drugi na tražilicama i najzabavniji je od svih)
- tekst broj 3 (u opisu videa)

BTW, nije mi namjera ovim tekstom istjerivati neku autorsku pravdu ili žigosati nekog od ovdje navedenih medija već jednostavno pokazati kako je svijet beskonačnog bogatstva informacija na internetu ipak skromniji nego što se isprve čini.



Gornji dio stuba koji prolazi kroz šumarak. Snimio: Vanja


Središnji dio stuba, i nadalje strm .... Snimio: Vanja


Slijedi mali odmor za koljena .... Snimio: Vanja


... prije još jednog strmog spusta kojim se dolazi do potoka u Mlinovima. Snimio: Vanja

Oznake: Alanske stube, Partizanske stube, Mlinovi, pantovčak

Za tzv. "Vojni trokut" ste već sigurno čuli, to je ona parcela ugurana između Maksimirske šume (točnije Zoološkog vrta), Agronomskog fakulteta i Maksimirske ceste oko koje se već desetljećima spore i Zoološki vrt i faks, jer bi oboma dobro došla, a u međuvremenu tamo živi nogometno igralište, razna skladišta i firmice ... no, što bi to mogao biti "Predsjednički trokut?

Ako pogledate bilo koju bolju kartu Zagreba uočit ćete da se južno od Predsjedničkih dvora na Pantovčaku nalazi šumsko područje koje je približno trokutastog oblika. U neka bivša vremena je ta šuma vjerojatno bila izvan dosega građanstva i pod budnom paskom milicije/policije (čuo sam za epizodu pokojnog prof Devidea koji je u Tuđmanovo doba u toj šumi brao gljive sa ženom pa su ih negdje, s ove ili one strane "žice" presreli policajci i priveli na razgovor ...), no sada je šuma pusta i posve prohodna svima. Prije nekoliko tjedana sam se otputio tim smjerom u šetnju sa obitelji i prijateljima pa evo i usputnih utisaka.

Parkirali smo se kod sportskog centra Jelenovac i otputili stazicom uz jedan od ogranaka potoka Jelenovca koji dolazi sa lijeve strane ulice neposredno iznad sportskog centra. Početak izgleda ovako kao na fotki dolje, no potočić ubrzo ostaje bez betonskog korita i veselo vrluda uokolo na veselje šetača koji ga svako malo moraju preskakati.



Snimio: Vanja


Usputni lik u padini jaaaako podsjeća na praščića, zar ne? Snimio: Vedran


Kako su ti predjeli nekad bili puni vojske i policije onda su si ljudi kratili vrijeme i zapisima po drveću - obratite pažnju na tekstove, ali još i više na nadnevke, ovaj datira iz 1951. godine!

Stazica uz potok je za naše šetnje bila podosta blatnjava (topio se snijeg) i veliku većinu puta je slijedial potok, dok se pred kraj nešto strmije uspela na Šercerovu ulicu kroz nekadašnje voćnjake na koje sad podsjećaju tek ostaci žičane ograde (betonski stupovi, ostaci žice, zarasle terase).



Snimio: Vanja


Po dolasku na Šercerovu ulicu treba samo nastaviti preko ulice, ugrubo u sjeverozapadnom smjeru .. a na terenu to znači spust u dolinu slijedećg potoka. Za razliku od prethodne doline koja je bila obilježena mješavinom šume i polušikare, ova strana je obrasla lijepom bukovom šumom koja se pruža sve do doline po kojoj teče još jedan od pritoka potoka Jelenovca. Kad mu se približite uočit ćete žičanu ogradu Predsjedničkih dvora i ovaj zanimljiv drveni mostić iza ograde. Obzirom da nigdje nije bilo znakova zabrane snimanja onda sam ga snimio za vas.



Snimio: Vanja


Još natpisa, ovi govore o sudbini nekog Jove koji je tu izbjegao tragediju ... Snimio: Vanja


Klupica za namjernike. Snimio: Vanja


Na tome je mjestu moguće nastaviti šetnju u dva smjera, nizvodno niz potočić ili strmije uzbrdo, u "srce" navedenog trokuta - u oba smjera vode stazice. Mi smo se odlučili za "brdsku" varijantu i za desetak minuta smo bili na hrptu. Šuma je lijepa i prozračna, no najveća je zanimljivost dugačka jaruga koja se vuče istočnom stranom brijega, otprilike paralelno sa potokom koji teče ispod Pantovčaka. A paralelno sa jarugom, s njene zapadne strane, vodi i lijepa staza s kojom ste za desetak minuta kod zanimljive retencije na vrhu Kosirnikove ulice ... zanimljiva je prije svega zbog betoniranih kaskada, ali i općeg osjećaja mira i izolacije, čini se kao da je gradska vreva kilometrima udaljena.

I, posljednja etapa nas je povela po Kosirnikovoj na jug, nazad do auta - cijela šetnja nam je potrajala oko 2 sata laganog hoda uz mnoga zastajkivanja ..... preporučljivo, pogotovo za manje blatne dane!



Maštovito sklonište tik do retencije. Snimio: Vanja


Meandri istočnog od dva potoka koji se ovdje sastaju. Snimio: Vanja


Čuvene kaskade na susretu dva potoka. Snimio: Vanja


Tko se želi sa Kosirnikove ulice popeti na Pantovčak nek skupi snagu ... Snimio: Vanja


Skica rute šetnje.


GPS trag šetnje. Snimio: DenMla (hvala!)

Oznake: pantovčak, jelenovac, šetnja