Nepoznati Zagreb

Već dugo nisam na blogu "recenzirao" neku biciklističku stazu pa sam onda iskoristio "poluposlovni" posjet jednoj gradskoj instituciji u Branimirovoj ulici za prolazak biciklom po biciklističkoj stazi koja se pruža od Trga Petra Krešimira IV pa do Heinzelove. Nema na toj stazi nekih posebnih atrakcija, nije po bilo čemu posebna, niti po dobrome niti po lošem, već je to jedna za zagrebačke prilike klasična staza koja dosta dobro služi svojoj svrsi, auz neka sitna poboljšanja bi mogla biti i još za klasu bolja.

Pa, krenimo onda zajedno po njoj iz smjera zapada prema istoku!

Veliko raskršće na kojem se križaju glavni prometni tokovi, Šubićeva/Držićeva i Branimirova, je za bicikliste jedno od ugodnijih u gradu zbog ucrtanih biciklističkih prijelaza i puno prostora na njima (to ne vrijedi za južni prijelaz preko Držićeve, tamo nema bic. prijelaza, a i generalno je stiska radi tramvajske pruge i uskih prostora uz nju pored podvožnjaka ispod željezničke pruge).
Meni osobno je to jedno od najboljih gradskih raskršća za fotkanje biciklista, i zbog prostora i zbog velikog broja biciklista, a i zbog željezničkog nasipa i mosta sa kojeg je odličan pogled na prometne tokove u "prizemlju".



Krećem od Branimir placa prema istoku .... Snimio: Vanja


Volim ovako široke pješačke i biciklističke prijelaze, pa još sa ovako dobro spuštenim rubnjacima - da bi riječ rek'o! . Snimio: Vanja


Krećem prema istoku! (obratite pažnju na ove male zelene kružiće gdje su se nekad nalazili stupići!). Snimio: Vanja


Sama staza je u cijelom tom dijelu dvosmjerna, pločnik je širok pa obično nema puno neželjeznih interakcija sa pješacima, a na nekim dijelovima tog poteza ima i hlada od drvoreda - a bit će ga i više kad neka od mlađih stabala porastu.
Jedan od problematičnih detalja početka staze su bila dva stupića koji su se nalazili na njemu, no već je duže vrijeme kako su oni uklonjeni i na njih sada upućuju samo dva zelena kružića oko rupa u kojima su se nalazili stupići.



Vožnja je na ovome dijelu staze posve ugodna. Snimio: Vanja


Ono što je najveća boljka gotovo svih zagrebačkih biciklističkih staza su rubnjaci ... pa pogledajmo kakvo je ovdje stanje. Na tom su dijelu pet cestovnih prijelaza: semaforizirano raskršće s Ulicom Crvenog križa, potom prelazak prilaza Ulici Ljudevita Posavskog (bez semafora), prilaz Gradskom uredu za samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (bez semafora) raskršće sa Zavrtnicom, opremljeno semaforima, i na kraju prilaz trgovačkom centru Spar, malo prije Heinzelove.
Najbolji od svih prijelaza je ovaj kod Gradskog ureda, izveden je u ravnini, bez neugodnih skokova - gotovo je neosjetljiv.
A kod drugih treba najviše paziti na rubove, osobito s one strane okrenute prema kolniku Branimirove - tu se može naći na nekoliko neugodnih iznenađenja, rubnjaka koji vire i do desetak centimetara od same staze. U normalnim okolnostima ih je lako zaobići, no u slučaju mimoilaženja mogući su neugodni susreti.



Raskršće sa Ulicom Crvenog križa. Snimio: Vanja


Ovdje je malo manje hlada ...... Snimio: Vanja


Nesemaforizirani prilaz Ulici Ljudevita Posavskog - ovdje su rubnjaci loše spušteni pa je onda ta greška krpana asfaltom što je popravilo stvar - ali je svejedno neugodno kad se na to naleti malo većom brzinom. Snimio: Vanja


Prilaz Gradskom uredu - poezija na asfaltu! . Snimio: Vanja


Zavrtnica ... bez većih problema. Snimio: Vanja


U sjeni mladog drvoreda ... i šume pajasena sa sjeverne strane. Snimio: Vanja


Posljednji cestovni prijelaz prije Heinzelove. Snimio: Vanja


I to je zapravo to. Za naše prilike je to solidan prosjek, pogotovo što osim tih nekoliko stršećih rubnjaka sa strane nema većih pogibelji za nas dvokotačne putnike.

Oznake: bicikl, branimirova ulica, medveščak, centar

... u osnovnu školu.
(Matka Laginje, Laginjina ulica)



Snimio: Vanja

Oznake: romobil, Laginjina ulica, medveščak

Laginjina ulica. Snimio: Vanja

Oznake: ljepotica, Gitara, Kavica, Laginjina ulica, medveščak

Snimio: Vanja


U Zagrebu imamo pregršt "biljnih" toponima koji su lijepi začin gradskom obilju zvučnih imena: Najpoznatija je TreŠnjevka, a tu su i Šalata i TrNJe, dok je Dubrava (jedan od naziva za šumu) ipak manje upadljiva .... Naravno, po zvučnosti su PeŠČenica i MedveŠČak
nedostižni, dok je Črnomerec tek malko iza njih.

No, da li ste kada razmišljali o Zagrebu na "voćni" način, koliko je u Zagrebu "voćnih" toponima i kakvi su?

Trešnjevka je jedini kvart koji je dobio ime po nekom voću, a uz njega smo dobili i Trešnjevački plac.
No, na Trešnjevci se nalazi i ulica Trešnjevac, dok je Aleja trešanja posve na drugoj strani grada, u Retkovcu.
Retkovec se može pohvaliti i Alejom višanja, dok je ulica Višnjevac na Trešnjevci.
A kao zanimljivost, i Trešnjevac i Višnjevac se križaju sa Voćarskim putem (sva tri su na Ljubljanici). Dok je Voćarska cesta zajedno sa Voćarskim naseljem na Medveščaku.

Postoje i Jagodnjak (pored Voćarske) i Jagodišće (u Podsusedu). Te Ulica krušaka u Čulincu i Kruškovac na Svetome Duhu.

Osim njih imamo još i Jabukovac kod Tuškanca i Šljivik na Laščini, Orahovac i Dunjevac na Svetom Duhu, ali i Ulicu dunja i Ulicu badema u Čulincu .. i to je to.

Nemamo Breskovovca, Marelicovca (?!?), Malinovca (iako imamo Mallinovu ulicu, ali nije dobila ime po voću ...) ili Kupinovca, Borovničevca ... a kamoli Limunovca, Ananasovca, Aleju naranči ili Ulicu banana.

Ali, usprkos tome mislim da možemo reći da je Zagreb dobro opskrbljen voćem!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: voće, ulice, trešnjevka, Retkovec, Čulinec, medveščak, centar, podsused

Šubićeva ulica. Snimio: Vanja


... iza ovog stabla je ostao trag iako ga, siguran sam, tek rijetki uoče.

... kakav će trag ostati iza tebe?
Kakav će trag ostati iza mene?
Iza svih nas?

Oznake: stablo, trag, medveščak, Šubićeva ulica

Snimio: Vanja


U posljednje vrijeme učestala su imenovanja dosad neimenovanih kutaka našega grada, a najčešće su na meti parkovi, koji su do sada uglavnom smatrani dijelovima trgova na kojima se nalaze, a sada dobivaju samostalna imena ... eto, baš danas park na Trešnjevačkom trgu (koji se do sada smatrao njegovim dijelom) dobiva ime Zvonimira Milčeca!

No, znate li gdje se nalazi Park kneza Zdeslava koji je mnogo tiše dobio svoje ime? Ova fotka bi vam mogla pomoći u pogađanju!



Snimio: Vanja


Ako još niste pogodili, onda bi vam ova fontana mogla biti odlučujući hint!



Snimio: Vanja


Riječ je o malenome parku stiješnjenome između Ulice kralja Zvonimira, Šubićeve ulice i Derenčinove ulice, u trokutu koji je nastao izgradnjom grada tokom 30-ih godina. Fontana je postavljena 1947. godine, no izradio ju je još 1937. godine poznati kipar i medaljar Želimir Janeš (Sisak, 12. XII. 1916 – Zagreb, 22. I. 1996), čije je najpoznatije djelo Aleja glagoljaša pored Huma u Istri.

Ako još niste uočili, na fontani se nalazi tekst nepoznata autora "O more, naše divno more, ti si nam ponos i snaga".

Idejno rješenje parka napravio je pejzažni arhitekt Dragutin Kiš (18.10.1924. Našice – 24.12.2010. Zagreb) koji je projektirao mnoge parkove kod nas i u inozemstvu. Njegov opširni životopis i popis projekata možete naći na linkovima sa OVE stranice, a tu su i park oko Predsjedničkih dvora, a u Zagrebu je projektirao i park u rekreacijskom centru Jarun rađen povodom Univerzijade 1987. godine, park
Stara Trešnjevka, park na trgu Gupčeva zvijezda, park uz Studentski centar u Savskoj ulici ...



Snimio: Vanja


Meni osobno je ovaj parkić najviše ostao u sjećanju po grupama penzionera koji su u 80-tima tamo često kartali u svako doba godine ... ne znam da li je tome još uvijek tako.



Snimio: Vanja


Za kraj, ne znam da li znate da je Derenčinova ulica, koja sad završava na Zvonimirovoj, nekad vodila i dalje na jug: Ulica Crvenoga križa je nekad bio dio Derenčinove ulice, a 70-ih je dobila novo ime zbog sjedišta Crvenoga križa koje se nalazi u toj ulici! Inače, Derenčinova (uključujući Ulicu Crvenog križa) je jedna od rijetkih ulica koja čak na dva mjesta (Zvonimirova, Šubićeva) ima potpuni "diskontinuitet", odnosno nije moguće (legalno) provesti se (ili čak prepješačiti ju) njome s kraja na kraj.

Oznake: Želimir Janeš, Dragutin KIš, Park kneza Zdeslava, medveščak

Vlaška u blizini Iblerova trga. Snimio: Vanja

Oznake: medveščak, Vlaška ulica, billa, smeće

Snimio: Vanja


Jednom davno bijaše u Zagrebu jedna čudna ulica čije ime tek rijetki izreći su mogli: Solovjevljeva ulica.

Kroz godine razne planovi su gradski svakojaka joj imena nadijevali:

1929.: Sololjeva
1930.: Solovljevljeva
1932.: Solovjevljeva
1934.: Solovljeva
1935.: Sololjeva
1942.: Solovljeva
1944.: Solovjevljeva
1948.: Solovjevljeva
1988.: Solovjevljeva



Kolaž izrezaka iz starih planova grada. Složio: Mladen


A odakle ulici toj tako čudno ime?
I kako ga je uspjela, tako ruski intoniranoga, dobiti 1929., zatim ga očuvati kroz čitav Drugi svjetski rat (kada su rusi bili neprijatelji tadašnjeg režima) i naposlijetku ga osamostaljenjem Hrvatske izgubiti?
Tko je zapravo taj Solovjev?

Vladimir Sergejevič Solovjev (1853.-1900.) bio je ruski filozof, pjesnik, pisac pamfleta, književni kritičar, koji je odigrao značajnu ulogu u razvoju ruske filozofije i poezije krajem 19. stoljeća, a odigrao je važnu ulogu i u ruskoj duhovnoj renesansi na početku 20. stoljeća. Autor je više knjiga među kojima je jedna od najpoznatijih Smisao ljubavi.

Evo i predgovora njegovoj knjizi “Tri razgovora ili priča o Antikristu”

Tekst kaže: Vladimir Solovjev zasigurno je najveći ruski filozof 19. i početka 20. stoljeća i jedan je od najumnijih kršćanskih filozofa. Autor je brojnih filozofskih trakata i osobno je živio kršćansku vjeru na zadivljujuć način. Osobni prijatelj biskupa J. J. Strossmayera i kanonika F. Račkog, jedno je vrijeme živio i u Hrvatskoj. U ovome proročkome, milenarističkom djelu najveća je zadaća čovječanstva, suočena s materijalističkim "napretkom", obrana kršćanstva od zla. Solovjev kroz razgovor nekolicine anonimnih intelektualaca ukazuje na tri najveća zla: gospodarski materijalizam, Tolstojev apstraktni moralizam i Nitzcheovu apotezu mržnje, te ističe kako je prvo zlo već nazočno, drugo ubrzo dolazi, a treći fenomen jest najava Antikrista koji dolazi ovladati svijetom. Bio je velik prijatelj Hrvata i velik pobornik jedinstva Katoličke i Pravoslavne crkve. Do ranih devedesetih godina u Zagrebu je zasluženo imao svoju ulicu, Solovjevljevu ulicu (danas Ulica kneza Borne), a Solovljevjevo ime ulice izbrisali su vjerojatno oni koji su o njemu znali malo ili ništa, ili su mislili da je riječ o kakvu lenjinističkom ili staljinističkom generalu.

Evo tu i članka Jerka Barišića “Solovjev – ekumenist prije ekumenizma”

Dakle, čini se da je Solovjev ipak najvjerojatnije bio “kolateralna žrtva” nauma gradskih otaca da osamostaljenjem Hrvatske oko Džamije koncentriraju hrvatske velikane pa je tako knez Borna istisnuo Solovjeva koji pak, možda i zbog svog imena, nije dobio neku “zamjensku” ulicu (kao npr. Božidar Adžija s kojim je dijelio uglovnicu kod Sheratona).

Što se ulice same po sebi tiče, ona je uvijek bila jedna od onih o kojima se obično najmanje zna, koja se prođe onda kad se mora i u njoj se ne zadržava previše. Tokom 70-ih i 80-ih većina je tu ulicu znala kao “onu na čijem je ćošku lunapark”, jer je na uglu sa Draškovićevom, upravo tamo gdje je sada luksuzni hotel “Sheraton”, dugi niz godina bio stacioniran luna park “Tivan”. Bilo je tamo poznatih autića na struju, flipera i koječega drugoga, a u to doba je luna park bio obavezna postaja za odlazaka u tadašnje kino “Opatija” (danas kazalište “Vidra”). Iz toga doba nije ostalo puno fotografija – dvije je pronašao Zdenko Kahlina i objavio na svome blogu.



Blještavilo hotela “Sheraton” na mjestu gdje je nekad godinama u blatu boravio luna park “Tivan”. Snimio: Vanja


A što je na tome mjestu bilo prije luna parka? Jedna baka, nekadašnja stanovnica Solovjevljeve ulice, kazala je kako su tamo bile barake za željezničarske radnike, a u doba NDH su te barake služile kao sabirni logor za židovsku i srpsku djecu, pa su onda nakon rata srušene kao simbol ratnog zločina.
Južno od te parcele je pak bila tvornica keksa “Union” koja je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u “Josip Kraš”, a zatim u “Kraš”, a sa te lokacije u Branimirovoj je preseljena negdje tokom 70-ih (bivši stanari se još uvijek sjećaju mirisa čokolade i keksa koji se širio oko tvornice …)

Kako pak ta ulica izgleda danas, kada nosi ime kneza Borne?

Solovjevljevo ime još nije zaboravljeno – nosi ga još nekoliko starih kućnih brojeva – pogledajte sami!



Ime ulice je ispravno napisano na svim kućnim brojevima! Snimio: Vanja


Pogled na zapadni dio ulice. Snimio: Vanja


Netko se dosjetio jedinstvenom načinu rješavanja problema promjene imena ulice. Snimio: Vanja


Divlji krajolik na mjestu nekadašnje tvornice konfekcije “Nada Dimić”. Snimio: VanjaSnimio: Vanja


Kroz rupu u ogradi moguće je naluknuti se unutra … i uočiti obrise kućice koja je nekada stajala na tome mjestu. Snimio: Vanja


Došli smo do kraja ulice ... Snimio: Vanja


Ako se šećemo ulicom sa zapada prema istoku prvi kućni broj na koji ćemo naići je 10 – prethodni brojevi su bili dodijeljeni već spomenutim barakama i izgradnjom Sheratona su nepovratno izgubljeni. Nakon toga slijede 12 i 14 te renovirana uglovnica na ćošku sa Domagojevom, a onda slijedi još nekoliko zgrada te nakon njega ograđeni prostor zarašten grmljem koji je nekad pripadao poduzeću “Penkala” odnosno nakon njega Tvornici konfekcije “Nada Dimić”. Sredinom 90-ih se netko od naših tajkuna polakomio za tom lokacijom u centru grada. Tvornica je otjerana u stečaj, radnici su završili na burzi a pogoni tvornice, uglavnom sve osim starog Penkalinog krila uz Branimirovu, su veoma brzo bili srušeni do temelja, već 1998. je bila čista poljana. Došli su strojevi i počeli kopati rov jer se tamo trebao graditi poslovno-trgovački centar sa podzemnim garažama, nešto slično kasnije izgrađenom Cinestaru... ali sve skupa u zao čas. Krajem 1999. se raspada vladajuća garnitura, i neki od tajkuna završavaju u zatvoru. Radovi su naglo stali, i to baš u nezgodnom momentu: duboki rov se počeo urušavati, aktiviralo se klizište i bila je frka da se ne bi zbog klizanja terena urušila S26 i garaže u Domagojevoj. Netko je očigledno platio šalanje betonskih zidova uz rov da se malo stabilizira teren. Ni tu nije kraj, ta jama je sad puna vode, smeća i komaraca, pravi apsces u centru grada!

Strojevi i gomila betonskog željeza su stajali na poljani negdje do 2001. kad su bili pokupljeni - cijeli grunt je trenutno u sudstvenom limbu i veliko je pitanje kad će se to razriješiti, ako i uopće.... a na terenu nekadašnje tvornice sad raste šumica

Naravno, planovi uvijek postoje (vidi OVDJE), ali zasad od toga ništa ...

Prema pričanjima stanovnika, tamo se negdje u blizini do kraja 60-ih nalazila mala vojarna, vjerojatno na istočnoj strani Domagojeve, tamo gdje se danas nalazi deveterokatnica-toranj s pripadajućim garažama. Navodno je to u stvari bilo tek nešto malo trošnih drvenih koliba za vojnike pa i nije velika šteta da je to maknuto.)

Slijedeća i posljednja zgrada u ulici nosi kućni broj 30 (broj 28 je očito nekad pripadao sada zaraslom gruntu), a zatim ide uglovnica sa Erdedijevom ulicom.

Na kraju ovog posta zahvaljujem se Andreju (koji me je svojim mailom i detaljnim istraživanjem sadašnjosti ulice ponukao na ovaj tekst i koji mi je, kao bivši stanovnik te ulice, ispričao veći dio prioča spomenutih u ovom tekstu), Mladenu (na daljnjem istraživanju i sjajnom kolažu izrezaka iz planova gradova), VT-u i GP-u na razgovorima vezanim uz ovu temu.

Oznake: Solovjevljeva ulica, ulice, medveščak

Trgovina "Dione" na Trgu žrtava fašizma. Snimio: Vanja


Vi malo stariji se sigurno još uvijek sjećate onih nekadašnjih dućana u kojima je prodavač stajao iza pulta, gdje se roba nije smjela dirati, a kamoli birati, gdje su se šećer i brašno prodavali na vagu ... takvih trgovina više nema, tek tu i tamo se naiđe na neku malenu koja zbog nedostatka prostora još uvijek nije postala samoposluga, ali i tamo je već sve puno hladnjaka za pića, južnog voća i plastičnih gajbi.

No, još uvijek je moguće pronaći trgovine iz "prošle ere"!

Do pred koju godinu su trgovine "Uniona" bile rezervati starog doba, no otkad je firma zatvorila svoje dućane ostali smo bez tih "muzejskih prostora" ... ali, ne bojte se, još uvijek postoje trgovine koje nas podsjećaju na 70-te i 80-te! Nekoliko trgovina "Dione" vas časkom vremeplovom prebacuju 20-tak ili 30-tak godina unazad!

Evo današnjeg primjera, trgovine "Dione" na Trgu žrtava fašizma! Pogledajte čega to ovdje još ima (ili još nema), za razliku od tipskih trgovina tipa "Konzum"!

Za početak, ta trgovina još uvijek nema senzorska vrata, već ono nekadašnje predsoblje sa dvostrukim vratima, i za ulaz i za izlaz. Naravno, kolica nema, kao ni plastičnih košarica, već su tu još uvijek jednostavne metalne košarice sa šarenim ručkicama.

Po ulasku u trgovinu odmah se zapaža nešto neobično ... trebale su mi 2-3 minute da shvatim što je to neobično - police su puno niže nego u modernim trgovinama! Da, moderne trgovine imaju odreda visoke police i ne možete iz jednog reda gledati u druge krajeve dućana ... a ovdje s bilo kojeg mjesta u dućanu imate potpuni pregled! Isto tako, i police imaju nekadašnji staromodni izgled.



Uočite ulazno predsoblje i niske police! Snimio: Vanja


Ulazno presoblje. Snimio: Vanja


Zatim ... blagajna. Tu je i nadalje kratki pult (bez pokretne trake) i mali od upotrebe oštećen prostor za odlaganje blokirane robe. Uočite i podignute police moderne tamo negdje 70-tih zamišljene za odlaganje kruha (on se tada nije stavljao dolje zajedno sa ostalom robom), ali i pregratke ispod tog prostora u kojima se tipično nalazio bijeli pak papir.



Kratki blagajnički pult. Snimio: Vanja


Pak papiri. Snimio: Vanja


Našlo bi se tu još razlika, no njih ostavljam vama na otkrivanje, uočite i vi nešto novo tj. staro!

I da, ako vam ovaj dućan nije pri ruci, svratite u neki drugi sličnog tipa:
- "Diona", Zvonimirova kod bivšeg kina "Mosor" (najbolji primjer koji znam!)
- "Diona", kod raskršća Avenije Vukovar i Držićeve
- "Diona", Ljubljanica (nije samoposluga!)
....

Molim vas, pomognite mi nastaviti popis!



Stara klima. Snimio: Vanja

Oznake: trgovina, diona, medveščak