Već dugo nisam na blogu "recenzirao" neku biciklističku stazu pa sam onda iskoristio "poluposlovni" posjet jednoj gradskoj instituciji u Branimirovoj ulici za prolazak biciklom po biciklističkoj stazi koja se pruža od Trga Petra Krešimira IV pa do Heinzelove. Nema na toj stazi nekih posebnih atrakcija, nije po bilo čemu posebna, niti po dobrome niti po lošem, već je to jedna za zagrebačke prilike klasična staza koja dosta dobro služi svojoj svrsi, auz neka sitna poboljšanja bi mogla biti i još za klasu bolja.
Pa, krenimo onda zajedno po njoj iz smjera zapada prema istoku!
Veliko raskršće na kojem se križaju glavni prometni tokovi, Šubićeva/Držićeva i Branimirova, je za bicikliste jedno od ugodnijih u gradu zbog ucrtanih biciklističkih prijelaza i puno prostora na njima (to ne vrijedi za južni prijelaz preko Držićeve, tamo nema bic. prijelaza, a i generalno je stiska radi tramvajske pruge i uskih prostora uz nju pored podvožnjaka ispod željezničke pruge).
Meni osobno je to jedno od najboljih gradskih raskršća za fotkanje biciklista, i zbog prostora i zbog velikog broja biciklista, a i zbog željezničkog nasipa i mosta sa kojeg je odličan pogled na prometne tokove u "prizemlju".
Krećem od Branimir placa prema istoku .... Snimio: Vanja
Volim ovako široke pješačke i biciklističke prijelaze, pa još sa ovako dobro spuštenim rubnjacima - da bi riječ rek'o! . Snimio: Vanja
Krećem prema istoku! (obratite pažnju na ove male zelene kružiće gdje su se nekad nalazili stupići!). Snimio: Vanja
Sama staza je u cijelom tom dijelu dvosmjerna, pločnik je širok pa obično nema puno neželjeznih interakcija sa pješacima, a na nekim dijelovima tog poteza ima i hlada od drvoreda - a bit će ga i više kad neka od mlađih stabala porastu.
Jedan od problematičnih detalja početka staze su bila dva stupića koji su se nalazili na njemu, no već je duže vrijeme kako su oni uklonjeni i na njih sada upućuju samo dva zelena kružića oko rupa u kojima su se nalazili stupići.
Vožnja je na ovome dijelu staze posve ugodna. Snimio: Vanja
Ono što je najveća boljka gotovo svih zagrebačkih biciklističkih staza su rubnjaci ... pa pogledajmo kakvo je ovdje stanje. Na tom su dijelu pet cestovnih prijelaza: semaforizirano raskršće s Ulicom Crvenog križa, potom prelazak prilaza Ulici Ljudevita Posavskog (bez semafora), prilaz Gradskom uredu za samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (bez semafora) raskršće sa Zavrtnicom, opremljeno semaforima, i na kraju prilaz trgovačkom centru Spar, malo prije Heinzelove.
Najbolji od svih prijelaza je ovaj kod Gradskog ureda, izveden je u ravnini, bez neugodnih skokova - gotovo je neosjetljiv.
A kod drugih treba najviše paziti na rubove, osobito s one strane okrenute prema kolniku Branimirove - tu se može naći na nekoliko neugodnih iznenađenja, rubnjaka koji vire i do desetak centimetara od same staze. U normalnim okolnostima ih je lako zaobići, no u slučaju mimoilaženja mogući su neugodni susreti.
Raskršće sa Ulicom Crvenog križa. Snimio: Vanja
Ovdje je malo manje hlada ...... Snimio: Vanja
Nesemaforizirani prilaz Ulici Ljudevita Posavskog - ovdje su rubnjaci loše spušteni pa je onda ta greška krpana asfaltom što je popravilo stvar - ali je svejedno neugodno kad se na to naleti malo većom brzinom. Snimio: Vanja
Prilaz Gradskom uredu - poezija na asfaltu! . Snimio: Vanja
Zavrtnica ... bez većih problema. Snimio: Vanja
U sjeni mladog drvoreda ... i šume pajasena sa sjeverne strane. Snimio: Vanja
Posljednji cestovni prijelaz prije Heinzelove. Snimio: Vanja
I to je zapravo to. Za naše prilike je to solidan prosjek, pogotovo što osim tih nekoliko stršećih rubnjaka sa strane nema većih pogibelji za nas dvokotačne putnike.