Nepoznati Zagreb

Martićeva 35. Snimio: Vanja



Martićeva 35. Snimio: Vanja

Dva čudna imena na jednoj te istoj adresi!

Oznake: Čudno selo, svi mi, Martićeva, medveščak

Parking u dvorištu/parku Malog Vatikana. Snimio: Vanja


"Mali Vatikan", poznati monolitni stambeno-poslovni blok između Vlaške, Martićeve i Bauerove (nekadašnje Kraševe), većina nas poznaje samo po monotonoj vanjskoj fasadi koja se dobro vidi iz te tri ulice ili pak iz Ratkajevog prolaza koji ga dijeli na dva dijela. No, taj veliki objekt sagrađen između 1926. i 1930. po projektu arhitekta Huge Erlicha (više detalja pogledajte na web stranici Arhitektura Zagreba, OVDJE) ima i svojih zanimljivijih i ljepših momenata. Sa strane Vlaške ulice je to dobro vidljiva zelena površina u kojoj se nalazi paviljon nekadašnjeg biskupskog vrta ... a sa strane Martićeve ulice je to ne baš dobro vidljivo unutarnje dvorište u kojem se nalazi ... khm, parkiralište.

A to je parkiralište zapravo omanji park pun drveća, s uskim kolnikom obrubljenim žutim keramičkim pločicama/kockicama ... i potencijalno je to vrlo lijepo mjesto koje ima svoj šarm i u ovoj formi, s nasumce parkiranim autima između drveća, a bez njih (ili s njima, u nekom urednijem okolišu i uz njihov manji broj) bi posve sigurno bilo pravi bonbončić.

Neću sad kukati za manjkom razumijevanja za očuvanje parka niti vas kljukati idejama za uređenje već vas jednostavno pozvati da ga pogledate kad jednom budete u prolazu, adresa je Martićeva 33, a ulaz točno nasuprot Bookse i kipa posvećenog Fra Grgi Martiću. Uđite i prošećite se njime, osjetite njegovu atmosferu!



Parking u dvorištu/parku Malog Vatikana. Snimio: Vanja

Oznake: Mali Vatikan, Martićeva, park, parkiralište

Obzirom da kiša i nadalje pada, a ja nemam podvodni foto aparat onda posižem malkice u arhivu fotki iz prošlih mjeseci ...



Martićeva ulica. Snimio: Vanja


Ovaj izlijepljeni koš za smeće sam fotkao u Martićevoj, privukle su me ove naljepnice i odlučio sam otkriti što (tko) stoji iza njih.

Nakon nešto guglanja pronašao sam (prilično očekivano) web albume sa raznim varijantama "ulične umjetnosti", ponajviše u formi teško čitljivih natpisa po ne-zagrebačkim vagonima, zidovima itd. Meni osobno se taj vidi uličnoumjetničke prakse ne sviđa, pogotovo kada se time uništavaju vrednije javne površine, no puno zanimljivije od samih crtarija mi se učinio intervju do kojeg sam došao guglajući pojam "Utah Ether" sa jedne od naljepnica. Do tada nisam čuo za taj grafiti-dvojac iako se čini, barem prema napisanome u članku, da su oni vrlo poznati na toj uličnoj sceni. Pročitajte i sami!

Vezano uz to, pronašao sam i zanimljiv tekst o problemima umjetnika uličnog profila sa zakonom - tekst pod naslovom "50 najvećih uhićenja uličnih umjetnika" je vrlo zanimljiv, pročitajte ga!

S druge strane, na košu za smeće u Zvonimirovoj sam našao ovaj neobični "sticker" - vidi dolje!



Zvonimirova ulica. Snimio: Vanja


Nakon malo guglanja pronađoh da je to amblem jedne od kontra-neonacističkih akcija ... no, da se ne zavaravamo, postoje kod nas i naljepnice drugih profila. Jednu od njih (sada potrganu) sam uočio na stražnjoj strani prometnog znaka na pješačkom otoku kod semafora na raskršću Zagrebačke avenije i Srednjaka. Nakon što sam uguglao ime sa naljepnice (namjerno ga ne navodim da ga ne reklamiram) link me je doveo do web stranice koja hvali arijevsku rasu i mrzi sve ostale. Naljepnicu sam prijavio policiji (odgovorili su da im je ta stranica već poznata), a vrlo brzo je, ne znam čijom inicijativom, vjerojatno "uličnom", i nestala.

Dakle, ako želite virnuti u ulični polusvijet, počnite čitati koševe za smeće!

Oznake: street art, grafiti, Martićeva, Zvonimirova, stickeri, naljepnice

"And then the day came
when the risk
to remain tight
in a bud
was more painful
then the risk
it took
to blossom."

Anais Nin


Prekrasna pjesma!


"I došao je dan
kada je rizik
ostajanja u čvrstom
pupoljku
bio bolniji
od rizika
cvjetanja."
(prijevod: Vanja)



Na zidu Martićeve, nedaleko Iblerova trga. Snimio: Vanja

Oznake: poezija, zid, Anais Nin, Martićeva, street art

Zamislite, ljudi, kako bi to bilo kada bi sadašnja gradska vlast naprasno odlučila da se sruši najveća zagrebačka dvorana, Arena, i umjesto nje izgrade stanovi?

Štogod mislili o Areni i financijskim repovima koji ju prate vjerojatno vam baš ne bi bilo svejedno, zar ne?

A upravo to što sam vam sad rekao, rušenje tadašnje najveće gradske dvorane, učinila je zagrebačka gradska vlast 1936. godine kada je srušila Jašionu (pandan jašioni koja je kasnije izgrađena na Črnomercu i u kojoj je danas smještena Lauba) koja je do tog doba bila u sastavu Zagrebačkog zbora, preteče sadašnjeg Zagrebačkog velesajma!



Snimka Zagreba iz zraka 1890. godine, pronađeno na webu, autor nepoznat, obrada: Mladen


Položaj na planu grada iz 1898. godine.


Ajmo sad malo u povijest!

Krajem 19. stoljeća se u Zagrebu pripremala gradnja vojarni i najveća pažnja pridavala se izgradnji Pješačke vojarne koja je trebala dobiti ime Vojarne kraljevića Rudolfa ("Rudolfova vojarna"!). Izgradnja tog objekta je bila velik pothvat za u to doba ne odviše velik grad i pripreme su počele već 1873. godine. 1878. godine je odabrana i lokacija "uz cestu od Ciglane na kolodvoru". Bečki poduzetnici i specijalisti za gradnju vojarni Ferdinand Gruber i Carl Voelckner izradili su nacrte za kompleks pješačke vojarne koja se u prvoj varijanti trebala graditi na sadašnjem Rooseveltovom trgu i 1881. je Ministarstvo rata tadašnje monarhije odobrilo veliki zajam za taj projekt. No, 1986. godine je gradska vlast zbog nove Regulatorne osnove odustala od te lokacije i vojarna je izgrađena na današnjem Trgu Franje Tuđmana, mjestu gdje se posljednje četiri zgrade nalaze još i danas (ostalih deset zgrada je srušeno 1978. godine). Ta je lokacija izabrana zbog blizine željeznice, jer je između godina 1862. i 1892. današnji Zapadni kolodvor (tada Južni kolodvor) bio jedini kolodvor u Zagrebu. 

Za vas zainteresirane za pogled u originalni dokumenat ("Osnova za sgradjenje pješačke vojarne u Zagrebu = Entwurf für die in Agram zu erbauende Infanterie-Kasernen / izradjena po Franji Gruberu, Dragutinu Völckneru. U Beču, 1881.) skočite OVDJE i OVDJE (sažetak)

No, spomenuta dvorana ipak nije vezana uz Pješačku vojarnu već uz početak gradnje Topničke vojarne koja je prema prvotnom projektu trebala biti sagrađena istočno od Draškovićeve ulice, na području južno od Martićeve ulice, a zapadno od Bauerove (tadašnje Klaoničke) ulice. Jašiona je sagrađena 1889. kao zgrada od cigle, slična industrijskoj hali(također prema projektu Grubera i Voelcknera), no naknadno je Topnička vojarna ipak preseljena na Črnomerec, na lokaciju gdje se ona i danas nalazi, uz Ilicu, zapadno od Sv. Duha i Selske ceste, a Jašiona je ostala bez svoje planirane namjene. Jedan od pokušaja njezinog privođenja novoj svrsi je bio projekat Milana Lenucija kojim bi ona postala Gradska tržnica, no on nije bio ostvaren.

Drugi život Jašione počinje 1910. godine kada je osnovan Zagrebački zbor (preteča sadašnjeg Velesajma) kojem je na korištenje dodijeljen prostor istočno od Draškovićeve ulice, a u sastavu kojeg je bila i Jašiona (uz okolne prostore na korištenje je za izložbe dana i Gradska pučka škola u Račkoga 4 te današnja Traumatološka klinika). Prije Prvog svjetskog rata održane su tri izložbe (1910.-1914.), a nakon rata je Zbor obnovljen i izložbe su na prostoru oko Jašione održavane od 1922. do 1935.



Pogled na Jašionu unutar Zagrebačkog zbora, 1922. godine. Preneseno iz znastvenog rada Marine Bagarić iz Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom "Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1910. do 1835. objavljenom za Institut povijesti umjetnosti


Jašiona kao objekat unutar tadašnjeg Zagrebačkog zbora, pronađeno na webu, autor i izvor nepoznati.


Pogled na istočni dio Zagreba 1930. godine, Jašiona je vidljiva desno. Preneseno iz znastvenog rada Marine Bagarić iz Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom "Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1910. do 1835. objavljenom za Institut povijesti umjetnosti


(na fotografiji uočite ledine na Šalati, nema Džamije, zgrade bivšeg studentskog doma ispod nje, gimnazija u Križanićevoj, zgrade Ministarstva na Trgu kralja Petra Krešimira ...)

Zanimljivost tih prvih etapa života Zagrebačkog zbora je uključenost poznatih arhitekata tog doba, Dionisa Sunka i Rudolfa Lubynskog te Ede Schoena na prve tri izložbe odnosno arhitekti Ignjat Fischer i Marko Vidaković te inženjeri Karlo Vajda, Velimir Stiasni i Amadeo Carnelutti za vrijeme između dva rata. 

Tokom te druge faze Zbora Jašiona je bila preuređena dvaput, prvi puta 1922., u "Industrijsku palaču" prilagođenu sajmovima, te drugi puta 1929., prema projektu Ignjata Fischera, dogradnjom pozornice i garderoba, u polivalentnu dvoranu. U to doba je to bila daleko najveća gradska dvorana sa površinom od 2736 m2 prema recimo dvorani Hrvatskog sokola koja je imala 505 m2 ili Hrvatskim glazbenim zavodom sa samo 288 m2.

No, 1935. godine je gradska uprava nanjušila dobru zaradu parcelizacijom i prodajom tog gradskog zemljišta i Zagrebački zbor je bio prisiljen na selidbu, ovaj puta na teren tvornice namještaja "Bothe & Ehrmann" u vlasništvu koncerna Slavonija d.d., koja se nalazila na Savskoj cesti, na prostoru današnjeg Studentskog centra. 17.10.1937. svečano je otvorena prva izložba Zagrebačkog zbora na novoj lokaciji na kojoj će ostati sve do 1957. i preseljenja u Novi Zagreb i sadašnju lokaciju. A tokom 1936. godine je Jašiona srušena i na njenom mjestu su sagrađeni blokovi zgrada omeđeni Martićevom, Bauerovom, Zvonimirovom, Tomašićevom i Lopašićevom.

Puno više podataka o Zagrebačkom zboru u doba prije Drugog svjetskog rata možete pronaći OVDJE, u znanstvenom radu Marine Bagarić iz Muzeja za umjetnost i obrt pod naslovom "Arhitektura Zagrebačkog zbora od 1910. do 1835. objavljenom za Institut povijesti umjetnosti iz kojega sam preuzeo većinu informacija navedenih u ovome tekstu te dvije ilustracije. POneku šturu informaciju te galeriju fotografija i sajamskih plakata možete pronaći i OVDJE, na web stranici Zagrebačkog velesajma.

Posebno zahvaljujem Mladenu na skretanju pažnje na ovu zanimljivu priču i odličnu foto-montažu starih i novih fotki!

Oznake: jašiona, Zagrebački zbor, dvorana, Martićeva, Klaonička, Bauerova