Nepoznati Zagreb

Pa sad to znaj postoji li neki standard za pisanje ovakvih imena ulica ili ne!
(ove su fotke snimljene u krugu od cca 400 metara)

A pitam se još i po kojem su ključu davana imena ulicama Gornje Dubrave (onom dijelu sjeverno od Oporovečke) kad su jedna do druge Celovečka (tj. Klagenfurtska) i Lelijska ulica.

Klagenfurt (slovenski: Celovec): Glavni grad pokrajine Koruške u Austriji (LINK)
Lelija: Planina u istočnoj Hercegovini, između Foče i Kalinovika (LINK)

No, barem su sve tri ploče istog tipa, kvalitetan lim, zaobljeni kutovi ...



Obje riječi istim velikim fontom ... Snimio: Vanja


Ime ulice velikim, a riječ "odvojak" malim ... Snimio: Vanja


... a može i ovako, obje riječi istim fontom, ali srednje veličine! Snimio: Vanja

Oznake: Gornja DUbrava, natpisi, ploče, ulice, Lelija, Klagenfurt

Današnjim postom završavam ovaj mali serijal postova o Gornjoj Dubravi ... nadam se da vam je bar malkice približio taj kvart koji nama sa zapada grada tako rijetko dođe u vidokrug!
A vas koji živite tamo negdje u blizini i koji znate više od mene o svemu ovome što sam pisao, javite se komentarima pa da nadopunite moju priču vašima - zahvaljujem vam unaprijed.

A za danas - još nisu nestale sve stare ulične ploče sa nazivima ulica pa onda evo mog izbora onih koje su još preživjele, sakupio sam ih hodajući uzduž Ulice Križnoga puta, između Sjeničarske i Ljubijske.

Ako vam se sviđaju ovakvi "natpisni" postovi, bacite pogled na jedan sličan kojeg sam objavio prije malo više od dvije godine, sakupljajući takve ploče u svom rodnom kvartu, uz nedaleku ulicu Jazbina i njene odvojke.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: table, ulice, Gornja DUbrava, Ulica Križnog puta

Snimio: Vanja


U Zagrebu imamo pregršt "biljnih" toponima koji su lijepi začin gradskom obilju zvučnih imena: Najpoznatija je TreŠnjevka, a tu su i Šalata i TrNJe, dok je Dubrava (jedan od naziva za šumu) ipak manje upadljiva .... Naravno, po zvučnosti su PeŠČenica i MedveŠČak
nedostižni, dok je Črnomerec tek malko iza njih.

No, da li ste kada razmišljali o Zagrebu na "voćni" način, koliko je u Zagrebu "voćnih" toponima i kakvi su?

Trešnjevka je jedini kvart koji je dobio ime po nekom voću, a uz njega smo dobili i Trešnjevački plac.
No, na Trešnjevci se nalazi i ulica Trešnjevac, dok je Aleja trešanja posve na drugoj strani grada, u Retkovcu.
Retkovec se može pohvaliti i Alejom višanja, dok je ulica Višnjevac na Trešnjevci.
A kao zanimljivost, i Trešnjevac i Višnjevac se križaju sa Voćarskim putem (sva tri su na Ljubljanici). Dok je Voćarska cesta zajedno sa Voćarskim naseljem na Medveščaku.

Postoje i Jagodnjak (pored Voćarske) i Jagodišće (u Podsusedu). Te Ulica krušaka u Čulincu i Kruškovac na Svetome Duhu.

Osim njih imamo još i Jabukovac kod Tuškanca i Šljivik na Laščini, Orahovac i Dunjevac na Svetom Duhu, ali i Ulicu dunja i Ulicu badema u Čulincu .. i to je to.

Nemamo Breskovovca, Marelicovca (?!?), Malinovca (iako imamo Mallinovu ulicu, ali nije dobila ime po voću ...) ili Kupinovca, Borovničevca ... a kamoli Limunovca, Ananasovca, Aleju naranči ili Ulicu banana.

Ali, usprkos tome mislim da možemo reći da je Zagreb dobro opskrbljen voćem!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: voće, ulice, trešnjevka, Retkovec, Čulinec, medveščak, centar, podsused

U mojem rodnom kvartu, između Maksimirske i Dotrščinske šume, postoje tek dvije glavne ulice, Čret i Jazbina, te niz njihovih odvojaka, Čret ima samo jedan, no Jazbina ih ima punih 10 plus dva Jazbinska Gaja koji su imenom različiti, no u stvari su to također tek odvojci od matične im ulice Jazbine. A na tih dvanaest odvojaka (10 "pravih" i dva Gaja) postoji čak sedam vrsta uličnih tabli koje su se tamo "nataložile" rokom godina. Pogledajte ovdje cijelu kolekciju!

A kao komentar: Vjerujem da bi "javno mnijenje", ali i većina vas bila najsretnija kad bi sve ove table bile posve jednakog izgleda ... no, nije li ponekad baš ovakav oblikovni "nered" i razbarušenost stilova, fontova, materijala i obrubnih crta simpatična i šarmantna?
Jer, da nije te šarolikosti ne bi bilo ni ovoga posta!



Prvi odvojak: Prilično nova tabla, zaobljenih rubova, s jednom rubnom crtom i točkom iza rimskog rednog broja. Snimio: Vanja


Drugi odvojak: Najstarija tabla, uglatih rubova, s dvije rubne crte i bez točke iza rimskog rednog broja. Snimio: Vanja


Treći odvojak: Stara tabla, uglatih rubova, s jednom rubnom crtom i bez točke iza rimskog rednog broja koji ima prošireni gotnji i donji rub. Snimio: Vanja


Treći odvojak, druga strana ulice: Novija tabla od lošeg materijala, uglatih rubova, s jednom rubnom crtom i bez točke iza rimskog rednog broja. Snimio: Vanja


Četvrti odvojak: Kao i drugi: Najstarija tabla, uglatih rubova, s dvije rubne crte i bez točke iza rimskog rednog broja. Snimio: Vanja


Peti odvojak: Kao i prvi, ali sa jednakom veličinom fonta u gornjem i donjem redu: Prilično nova tabla, zaobljenih rubova, s jednom rubnom crtom i točkom iza rimskog rednog broja. Snimio: Vanja


Šesti odvojak: Isto kao peti. Snimio: Vanja


Sedmi odvojak: Slično kao prvi, peti i šesti, ali sa debljom obrubnom inijom i malim slovima u riječi "odvojak". Snimio: Vanja


Osmi odvojak: Isti kao sedmi. Snimio: Vanja


Deveti odvojak: Isti kao sedmi i osmi. Snimio: Vanja


Deseti odvojak: Stara tabla od lošeg materijala, jedna linija obruba, rimski redni broj je napisan prije riječi "odvojak". Snimio: Vanja


Prvi Jazbinski gaj: Nova tabla zaobljenih rubova i sa jednom linijom obruba, slova su debelih linija uz male razmake između njih. Snimio: Vanja


Drugi Jazbinski gaj: Nova tabla zaobljenih rubova i sa jednom linijom obruba, no slova su tanjih linija uz povećane razmake između njih. Snimio: Vanja

Oznake: table, ulice, Jazbina, Čret, odvojci

Grad Zagreb doživio je u svojoj povijesti dva velika vala preimenovanja ulica, jedan po završetku Drugog svjetskoga rata, a drugi po osamostaljenju Hrvatske, pri čemu je taj drugi imao za cilj, tako barem kazuju tadašnji izvori, "povratak na staro", odnosno na originalna imena kakva su ulice imale prije Drugoga svjetskoga rata. O tom drugom preimenovanju je većina detalja i preimenovanih ulica poznata - em se ono odigralo ne tako davno, prije 20 i koju godinu, a promjene su na zadovoljavajući način zabilježene u planovima grada. Na primjer, plan grada izdan 1993. izdavač Školska knjiga, bilježi 394 ulice sa izmijejenim imenima na području Zagreba i Sesveta (kao dijela Zagreba). No, razmjere preimenovanja ulica nakon Drugog svjetskog rata je, bar meni osobno, bilo teško dokučiti ... sve do sada!

Naime, u ruke mi je nedavno došao primjerak plana grada iz 1951. godine (VT, hvala ti!) koji sadrži listu ulica "koje su u posljednje vrijeme preimenovane", kako navodi plan na početku popisa.

Na popisu su ukupno 194 ulice ... no, kako su se završetkom rata Zagrebu pripojile Dubrava i prostori zapadno od potoka Črnomerca (Jarun, Gajevo, Ljubljanica, Rudeš, Voltino, Kustošija) tako su onda na popisu i mnoge od tih ulica koje su morale biti preimenovane kako se imena ne bi preklapala (npr. Ogulinska ulica je postojala i u Dubravi i u Kustošiji). Od tih "preklapajućih" imena ostala su tek neka - Tomislavov trg i Tomislavova ulica, Kvaternikov trg i Kvaternikova ulica ... Sve u svemu, od 194 preimenovane ulice, na zapadni dio grada otpada njih 80, na Dubravu 52, a na uži dio grada kakav je bio prije Drugog svjetskog rata 62 ulice A kako bi na jednom mjestu imali sva ta imena iz centra grada, donosim ih ovdje!
(listu ulica sa promijenjenim imenima sa zapada i iz Dubrave ću vam dati nekom drugom prilikom!)


Bauerova - Kraševa
Bregovita - Tomićeva
Cihlar-Nehajeva - Daničićeva
Čatićeva - Obradovićeva
Črnomerec Zagrebački - Črnomerec(1)
Derenčinova - Svetozara Markovića
Deželićeva - Prilaz Jugoslavenske armije
Domobranska - Ulica X korpusa
Dubrovačka - Moskovska (2)
Duga - Ulica Pavla Radića
Epsteinova - Ulica Pavla Markovca
Filipovićev prilaz - Prilaz Ive Lole Ribara
Gračanska cesta(3) - Medveščak
Hatzova - Ulica 8. maja 1945.
Ivkančeva - Ulica Anke Butorac
Baruna Jelačića - Ulica Ive Marinkovića
Jelačićev trg - Trg Republike
Josipovac - Ulica Ivana Gorana Kovačića
Keglevićev trg - Trg Francuske republike
Kosovčeva - Ulica Franca Prešerna
Kraljevec II - Pod lugom
Kraljice Marije - Ulica braće Kavurića
Krešimirov trg - Lenjinov trg (4)
Ksaverska cesta(5) - Medveščak
Ksaverska cesta (6) - Jandrićeva cesta
Lokrumska - Moskovska (7)
Lorkovićeva - Kraševa
Maksimirski brijeg I - Vrhovčev vijenac
Maksimirski brijeg II - Jurja Ves
Maksimirski brijeg XIV - Prisoj
Markov trg - Trg Stjepana Radića
Marovska - Masarykova ulica
Mlinarska II - Lepa vas
Mošinskoga - Ulica Vladimira Nazora
Na kanalu - Radnička cesta
Ozaljska - Ulica Rade Končara
Pejačevićev trg - Britanski trg
Preradovićev trg - Trg bratstva i jedinstva
Primorska II - Kordunska ulica
Putnikov trg - Drapšinov trg(8)
Radišina - Ulica Božidara Adžije
Rapska II - Olibska
Rapska III - Kornatska
Samostanska - Varšavska
Sofijin put - Dubravkin put
Stubička II - Šenkovečka
Sveti Duh - Ulica Pavleka Miškine
Šuflajeva - Masarykova
Tomaševićeva - Bosanska
Tratinska - Ulica Rade Končara
Trenkova -Ulica 8. maja 1945.
Trg burze -Trg Jože Vlahovića
Trumbićeva - Dalmatinska
Varaždinska - Moskovska
Vila Weiss - Šestinski vrh
Vitezićeva - Puljska
Vrhovčeva - Draškovićeva ulica
Vukotinovićeva - Ulica 8. maja 1945.
Wilsonov trg - Rooseveltov trg
Zlatarićeva - Autostrada (9)
Zvonimirova - Ulica Crvene armije
Željeznička cesta - Jagićeva
Žerjavićeva - Ulica 8. maja 1945.

Napomene:
(1) - s druge strane potoka Črnomerca, u tada odvojenoj općini Kustošija, bila je ulica Črnomerec Kustošijski
(2) - danas Ulica grada Vukovara
(3) - od Mirkovca do Mihaljevca
(4) - u međuvremenu je bio zvan i Staljinov trg
(5) - od Zvijezde do Mirkovca
(6) - od Mirkovca dalje
(7) - dio Moskovske iza Držićeve
(8) - danas trg Vladka Mačeka
(9) - dio iza Držićeve



Izvadak iz plana grada iz 1934. godine. S dolaskom NDH dio imena je promijenjen.

Oznake: imena ulica, ulice, preimenovanje, drugi svjetski rat

Neki najviše vole proljeće u gradu, drugi jesen, dok je meni u gradu ipak najdraže ljeto. Ljeto je za mene sinonim za šarenilo - šarenilo svih vrsta: od šarenila ljudi (mješavina domaćih i turista), preko šarenila parkova i cvjetnjaka, šarenila izloga, šarenila ljetnih haljina, "šarenog" hlada u drvoredima ... Ali, jedno ljetno šarenilo često ostaje neprimjećeno - šarenilo nogu i "nožne galanterije" koje se šeće po gradskim užarenim ulicama.

U ostalim godišnjim dobima gradski "ground zero" nije ni izbliza tako šaren i zanimljiv kao ljeti - ima li uopće smisla uspoređivati niz pretežno tamnih i mrkih zimskih čizmica i zimskih cipela sa stotinu boja i nijansi sandala, lakova za nokte, ukrasa oko gležnja?

Uglavnom, štogod vi mislili o ovoj temi ja sam pripremio malu izložbu fotki pa vi dajte komentare i izaberite, molim vas, vašu najdražu fotku i dajte njen redni broj u komentaru - može?
Hvala!



(1) Trg žrtava fašizma. Snimio: Vanja


(2) Gajeva ulica. Snimio: Vanja


(3) Gajeva ulica. Snimio: Vanja


(4) Draškovićeva ulica. Snimio: Vanja


(5) Draškovićeva ulica. Snimio: Vanja


(6) Hrgovići. Snimio: Vanja


(7) Glavni kolodvor. Snimio: Vanja


(8) Svetice. Snimio: Vanja


(9) Kennedyjev trg. Snimio: Vanja


(10) Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


(11) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(12) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(13) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(14) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(15) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(16) Glavni kolodvor. Snimio: Vanja


(17) Draškovićeva ulica. Snimio: Vanja


(18) Savska cesta. Snimio: Vanja


(19) Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


(20) Trg žrtava fašizma. Snimio: Vanja


(21) Horvaćanska cesta. Snimio: Vanja


(22) Glavni kolodvor. Snimio: Vanja


(23) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(24) Zrinjevac. Snimio: Vanja


(25) Selska cesta. Snimio: Vanja

Oznake: ljeto, sandale, asfalt, ulice, šareno

Već sam u više navrata pisao o novim zagrebačkim uličnim tablama za koje je kao najvažniji razlog za uvođenje spominjana potreba za unificiranjem sada šarolikog spektra gradskih uličnih tabli iz svih mogućih generacija.

OK, neka im bude ... ali, posljednjih dana sam ih u nekoliko navrata ulovio "sa rukama u pekmezu", kršeći pravila koja su oni sami postavili!

Pravilo prvo: Ulice se pišu sa punim imenima i prezimeniam osoba kojima su posvećene!
A zašto je Vatroslav Jagić "podoban", a Ivan Franjo Jukić nije kada treba primijeniti to pravilo?
Čini se da je jednostavno, bez razmišljanja, preuzet način pisanja otprije, kada je Jagićeva ulica bila ulica Vatroslava Jagića, a Jukićeva je bila baš to, Jukićeva ulica, a ne Ulica Ivana Franje Jukića.



3 x ime ulice sa imenom i prezimenom, a Jukićeva je bez punog imena i prezimena. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zašto ovo nije Ulica Ivana Franje Jukića? Snimio: Vanja


Pravilo drugo: Ulične table će nositi i informaciju o kućnim brojevima na potezima do slijedećih ulica.
Koliko primjećujem, tu informaciju nosi tek možda 2% novopostavljenih tabli - vidi ova dva primjera sa Zagrebačke avenije koji su gotovo jedini u gradu gdje se zaista i spominju kućni brojevi.



Uobičajene table bez oznake kućnih brojeva. Snimio: Vanja


Dvije strane istog stupa na kojem obje table imaju navedene kućne brojeve. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


(a kao usporedbu i stariji primjer, vjerojatno germanskog porijekla, iz poljskog grada Wroclawa!)



Snimio: Vanja


Pravilo treće: Boja i font svih tabli je posve jednak.
Do prije nekoliko dana sam mislio da će to pravilo biti poštivano ... no, nakon ove dvije table postavljene jedne do druge u Zlatarskoj ulici na Trešnjevci smatram da će brzo doći dan kada će ovakvih "šarenih" razmimoilaženja biti sve više



Zlatarska ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Da se razumijemo, meni uopće ne smeta šarolikost gradskih tabli kada se tu radi o "povijesnom naslijeđu" (vidi moj tekst o tablama Ilice!), kada te table ispisuju svojim postojanjem dnevnik nekih prošlih vremena. No, unošenje razlika unutar jedne točno određene "kaste" tabli smatram ulaskom u kaos. Ne znam da li me razumijete pa ću to izreći još jednom na drugi način: uvijek me uveseljava šarolikost raznih motiva kada unutar njih samih postoji dosljedni princip, a kada je i unutar njih samih puno nedosljednosti tada to smatram neželjenim kaosom.
Kužite?

Oznake: ulične table, ulice, trešnjevka

Snimio: Vanja


Jednom davno bijaše u Zagrebu jedna čudna ulica čije ime tek rijetki izreći su mogli: Solovjevljeva ulica.

Kroz godine razne planovi su gradski svakojaka joj imena nadijevali:

1929.: Sololjeva
1930.: Solovljevljeva
1932.: Solovjevljeva
1934.: Solovljeva
1935.: Sololjeva
1942.: Solovljeva
1944.: Solovjevljeva
1948.: Solovjevljeva
1988.: Solovjevljeva



Kolaž izrezaka iz starih planova grada. Složio: Mladen


A odakle ulici toj tako čudno ime?
I kako ga je uspjela, tako ruski intoniranoga, dobiti 1929., zatim ga očuvati kroz čitav Drugi svjetski rat (kada su rusi bili neprijatelji tadašnjeg režima) i naposlijetku ga osamostaljenjem Hrvatske izgubiti?
Tko je zapravo taj Solovjev?

Vladimir Sergejevič Solovjev (1853.-1900.) bio je ruski filozof, pjesnik, pisac pamfleta, književni kritičar, koji je odigrao značajnu ulogu u razvoju ruske filozofije i poezije krajem 19. stoljeća, a odigrao je važnu ulogu i u ruskoj duhovnoj renesansi na početku 20. stoljeća. Autor je više knjiga među kojima je jedna od najpoznatijih Smisao ljubavi.

Evo i predgovora njegovoj knjizi “Tri razgovora ili priča o Antikristu”

Tekst kaže: Vladimir Solovjev zasigurno je najveći ruski filozof 19. i početka 20. stoljeća i jedan je od najumnijih kršćanskih filozofa. Autor je brojnih filozofskih trakata i osobno je živio kršćansku vjeru na zadivljujuć način. Osobni prijatelj biskupa J. J. Strossmayera i kanonika F. Račkog, jedno je vrijeme živio i u Hrvatskoj. U ovome proročkome, milenarističkom djelu najveća je zadaća čovječanstva, suočena s materijalističkim "napretkom", obrana kršćanstva od zla. Solovjev kroz razgovor nekolicine anonimnih intelektualaca ukazuje na tri najveća zla: gospodarski materijalizam, Tolstojev apstraktni moralizam i Nitzcheovu apotezu mržnje, te ističe kako je prvo zlo već nazočno, drugo ubrzo dolazi, a treći fenomen jest najava Antikrista koji dolazi ovladati svijetom. Bio je velik prijatelj Hrvata i velik pobornik jedinstva Katoličke i Pravoslavne crkve. Do ranih devedesetih godina u Zagrebu je zasluženo imao svoju ulicu, Solovjevljevu ulicu (danas Ulica kneza Borne), a Solovljevjevo ime ulice izbrisali su vjerojatno oni koji su o njemu znali malo ili ništa, ili su mislili da je riječ o kakvu lenjinističkom ili staljinističkom generalu.

Evo tu i članka Jerka Barišića “Solovjev – ekumenist prije ekumenizma”

Dakle, čini se da je Solovjev ipak najvjerojatnije bio “kolateralna žrtva” nauma gradskih otaca da osamostaljenjem Hrvatske oko Džamije koncentriraju hrvatske velikane pa je tako knez Borna istisnuo Solovjeva koji pak, možda i zbog svog imena, nije dobio neku “zamjensku” ulicu (kao npr. Božidar Adžija s kojim je dijelio uglovnicu kod Sheratona).

Što se ulice same po sebi tiče, ona je uvijek bila jedna od onih o kojima se obično najmanje zna, koja se prođe onda kad se mora i u njoj se ne zadržava previše. Tokom 70-ih i 80-ih većina je tu ulicu znala kao “onu na čijem je ćošku lunapark”, jer je na uglu sa Draškovićevom, upravo tamo gdje je sada luksuzni hotel “Sheraton”, dugi niz godina bio stacioniran luna park “Tivan”. Bilo je tamo poznatih autića na struju, flipera i koječega drugoga, a u to doba je luna park bio obavezna postaja za odlazaka u tadašnje kino “Opatija” (danas kazalište “Vidra”). Iz toga doba nije ostalo puno fotografija – dvije je pronašao Zdenko Kahlina i objavio na svome blogu.



Blještavilo hotela “Sheraton” na mjestu gdje je nekad godinama u blatu boravio luna park “Tivan”. Snimio: Vanja


A što je na tome mjestu bilo prije luna parka? Jedna baka, nekadašnja stanovnica Solovjevljeve ulice, kazala je kako su tamo bile barake za željezničarske radnike, a u doba NDH su te barake služile kao sabirni logor za židovsku i srpsku djecu, pa su onda nakon rata srušene kao simbol ratnog zločina.
Južno od te parcele je pak bila tvornica keksa “Union” koja je nakon Drugog svjetskog rata preimenovana u “Josip Kraš”, a zatim u “Kraš”, a sa te lokacije u Branimirovoj je preseljena negdje tokom 70-ih (bivši stanari se još uvijek sjećaju mirisa čokolade i keksa koji se širio oko tvornice …)

Kako pak ta ulica izgleda danas, kada nosi ime kneza Borne?

Solovjevljevo ime još nije zaboravljeno – nosi ga još nekoliko starih kućnih brojeva – pogledajte sami!



Ime ulice je ispravno napisano na svim kućnim brojevima! Snimio: Vanja


Pogled na zapadni dio ulice. Snimio: Vanja


Netko se dosjetio jedinstvenom načinu rješavanja problema promjene imena ulice. Snimio: Vanja


Divlji krajolik na mjestu nekadašnje tvornice konfekcije “Nada Dimić”. Snimio: VanjaSnimio: Vanja


Kroz rupu u ogradi moguće je naluknuti se unutra … i uočiti obrise kućice koja je nekada stajala na tome mjestu. Snimio: Vanja


Došli smo do kraja ulice ... Snimio: Vanja


Ako se šećemo ulicom sa zapada prema istoku prvi kućni broj na koji ćemo naići je 10 – prethodni brojevi su bili dodijeljeni već spomenutim barakama i izgradnjom Sheratona su nepovratno izgubljeni. Nakon toga slijede 12 i 14 te renovirana uglovnica na ćošku sa Domagojevom, a onda slijedi još nekoliko zgrada te nakon njega ograđeni prostor zarašten grmljem koji je nekad pripadao poduzeću “Penkala” odnosno nakon njega Tvornici konfekcije “Nada Dimić”. Sredinom 90-ih se netko od naših tajkuna polakomio za tom lokacijom u centru grada. Tvornica je otjerana u stečaj, radnici su završili na burzi a pogoni tvornice, uglavnom sve osim starog Penkalinog krila uz Branimirovu, su veoma brzo bili srušeni do temelja, već 1998. je bila čista poljana. Došli su strojevi i počeli kopati rov jer se tamo trebao graditi poslovno-trgovački centar sa podzemnim garažama, nešto slično kasnije izgrađenom Cinestaru... ali sve skupa u zao čas. Krajem 1999. se raspada vladajuća garnitura, i neki od tajkuna završavaju u zatvoru. Radovi su naglo stali, i to baš u nezgodnom momentu: duboki rov se počeo urušavati, aktiviralo se klizište i bila je frka da se ne bi zbog klizanja terena urušila S26 i garaže u Domagojevoj. Netko je očigledno platio šalanje betonskih zidova uz rov da se malo stabilizira teren. Ni tu nije kraj, ta jama je sad puna vode, smeća i komaraca, pravi apsces u centru grada!

Strojevi i gomila betonskog željeza su stajali na poljani negdje do 2001. kad su bili pokupljeni - cijeli grunt je trenutno u sudstvenom limbu i veliko je pitanje kad će se to razriješiti, ako i uopće.... a na terenu nekadašnje tvornice sad raste šumica

Naravno, planovi uvijek postoje (vidi OVDJE), ali zasad od toga ništa ...

Prema pričanjima stanovnika, tamo se negdje u blizini do kraja 60-ih nalazila mala vojarna, vjerojatno na istočnoj strani Domagojeve, tamo gdje se danas nalazi deveterokatnica-toranj s pripadajućim garažama. Navodno je to u stvari bilo tek nešto malo trošnih drvenih koliba za vojnike pa i nije velika šteta da je to maknuto.)

Slijedeća i posljednja zgrada u ulici nosi kućni broj 30 (broj 28 je očito nekad pripadao sada zaraslom gruntu), a zatim ide uglovnica sa Erdedijevom ulicom.

Na kraju ovog posta zahvaljujem se Andreju (koji me je svojim mailom i detaljnim istraživanjem sadašnjosti ulice ponukao na ovaj tekst i koji mi je, kao bivši stanovnik te ulice, ispričao veći dio prioča spomenutih u ovom tekstu), Mladenu (na daljnjem istraživanju i sjajnom kolažu izrezaka iz planova gradova), VT-u i GP-u na razgovorima vezanim uz ovu temu.

Oznake: Solovjevljeva ulica, ulice, medveščak

U prethodnome postu smo bacili pogled na Jagodu i Ćiru Truhelku, jedine brata i sestru koji su dobili svoje ulice u gradu. No, postoji cijeli niz ulica drugih krvnih srodnika!

Na žalost, samo su jedne sestre dobile svoju ulicu u Zagrebu, sestre Rajka i Zdenka Baković, koje su zamalo ostale bez svojeg prolaza kada je prije desetak godina on bio preimenovan u Miškecov prolaz zbog nepopularnosti komunističke prošlosti sestara Baković.



Snimio: Vanja


Braća su nešto brojnija iako ni njih nema jako puno: Braća Radić imaju svoj trg i šetalište (Stjepan Radić ima svoj trg kod gradskog poglavarstva, dok je njegov stariji brat Antun Radić, znanstvenik i književnik, dobio šetalište u blizini Gupčeve zvijezde. Istovremeno, njihov tragično u atentatu preminuli nećak Pavle Radić ima svoju ulicu tik uz Jelačić plac (nekada se ona zvala Dugom ulicom)

Manje poznata su dvojica braće koja su uspješno očuvala svoje ulice usprkos svoje šarolike komunističke prošlosti koja (šarolikost) im je posve sigurno pomogla za preimenovanja ulica nakon oslobođenja.

target=_blank>Braća Cvijić, Juraj i Stjepan, imaju burnu prošlost, nakon ilegalnog rada u Kompunističkoj partiji Kraljevini Jugoslaviji odlaze u Sovjetski savez gdje stradavaju u Staljinovim čistkama tokom 1937. i 1938. Obzirom da njihova priča nije šire poznata i teško ju je naći na webu, evo kratke priče prenesene sa weba:

Cvijić, Juraj (Đuro), publicist, komunistički političar (Zagreb, 25. X. 1896 - SSSR, ? 1937). Kao gimnazijalac, pripadnik intelektualnog jezgra mlade hrvatske socijaldemokratske ljevice, sudjeluje u pripremi atentata na bana Cuvaja. Razdoblje 1912-17. proboravio je u tamnici i na fronti, ali povremeno je radio i u redakcijama zagrebačkih listova. Jedan je od prvaka hrvatskoga komunističkog pokreta od njegova početka 1919, među inicijatorima je kongresa »ujedinjenja ljevice« u Beogradu, jedan od pokretača Borbe (1922). Izložen čestim unutarstranačkim osporavanjima i policijskim progonima. U emigraciji objavljuje revolucionarni Hrvatski put (1933-34) zbog čega je poslan u Moskvu, gdje je unatoč važnim partijskim funkcijama isključen iz komunističkog pokreta a potom i likvidiran.

Krleža i Cvijić bili su prijatelji iz djetinjstva. U Davnim danima Cvijić je portretiran kao Krležin intimus na »kolačima kod tete Pepe«, mirogojskim šetnjama i u redakciji Obzora. Do njihove prisne suradnje dolazi 1918. kad Cvijić uređuje Slobodu u kojoj Krleža intenzivno surađuje. Od 1919. obojica zauzimaju ugledna mjesta u komunističkom pokretu: Cvijić je partijski rukovodilac, a Krleža. kao ugledan književnik - moralna savjest i najoštrija kritička misao. Utoliko su im i doprinosi bili različiti, ali su im bile zajedničke osnovne teze, prije svega o nacionalnom pitanju. Kada je Cvijiću za vrijeme Aleksandrove diktature zaprijetila smrtna opasnost, Krleža je iskoristio prisnost s D. Vasićem da ga preko krugova beogradske visoke politike izbavi, o čemu je sročio pismenu izjavu za partijski vrh u Beču. U to su se vrijeme posljednji put sreli, jer je oslobađanje podrazumijevalo i Cvijićevo progonstvo. Njegov nestanak u staljinskim čistkama kao još jedan »sibirski grob« Krležu je potresao, učvrščujući ga u opravdanosti pozicije što ju je u sukobu na ljevici branio suprotstavljajuči se staljinističkom duhu i metodama.

Cvijić, Stjepan, hrvatski političar i publicist (Zagreb, 20. VII. 1905 – SSSR, XI. 1938). Član Oblasnog i Pokrajinskog sekretarijata SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, a od 1921. i član KPJ. Na školovanju u Moskvi boravio od 1924. do 1928. Nakon povratka ilegalno boravio u Hrvatskoj i radio kao instruktor CK SKOJ-a. God. 1929. agitirao u Dalmaciji (Split, Gradac, Metković) do uhi?enja u Dubrovniku. Napustivši zemlju, boravio u Beču, Parizu i Berlinu a od 1933. u Moskvi. Organizacijskim sekretarom Komunističke omladinske internacionale imenovan 1934., a 1935. članom predstavništva KPJ i Izvršnoga komiteta Komunističke internacionale. God. 1936. boravio u SAD-u i u europskim državama, gdje je radio na upućivanju dragovoljaca u Španjolsku. U Moskvu se vratio 1938. te u staljinističkim čistkama uhićen, osuđen i ubrzo umro u logoru.



Snimio: Vanja


Braća Domany (Robert i Rudolf) spadaju u sličnu kategoriju. Za razliku od braće Cvijića, koji su obojica igrali važne uloge u međuratnom komunističkom pokretu, Rudolf Domany, iako učesnik narodnooslobodilačkog rata, nije ostao zabilježen na web stranicama ... ali Robert Domany (Orahovica, 16.03.1908. – Balinka Peć, 03.03.1942.) je zato proglašen narodnim herojem za svoje učešće u španjolskom građanskom ratu na strani međunarodnih brigada, a potom i u partizanskim redovima.



Snimio: Vanja


Pored njih, u Donjoj Kustošiji možemo naći ulicu braće Seljan, poznatih istraživača, U u Hrašću postoji Ulica braće Korenika, no o njima, na žalost, nisam uspio saznati ništa – jedina braća Korenika koja se mogu naći na webu su nogometaši:

Od drugih obitelji koje se zadužile hrvatski narod tu je prije svega obitelj Mažuranić. Antun (1805.-1888., filolog), Ivan (1814.-1899., hrvatski ban i autor „Smail Age Čengića“) i Matija (1817.-1881., književnik) su braća koja su svojim radom obilježila 19. stoljeće u Hrvatskoj. Međutim, trg koji se ponekad iz neznanja naziva Trgom braće Mažuranića je, barem prema tabli koja se na njemu nalazi, zapravo posvećen Antunu, Ivanu i Vladimiru Mažuraniću – dakle, preskočen je najmlađi brat Matija (vjerojatno zbog duševne bolesti od koje je obolio krajem života), a u društvo druge dvojice braće dodan je Vladimir Mažuranić (1845.-1928., leksikograf), sin Ivana Mažuranića, a otac Ivane Brlić Mažuranić (1874.-1938., književnica), koju isto moramo ubrojiti u obiteljsko stablo te obitelji, a koja ima svoju ulicu u Malešnici.

Što se pak tiče Frana Mažuranića (1859.-1928., književnik), koji je vrlo vjerojatno isto član nekog od ogranaka brojne obitelji i čije ime nosi jedna od sporednih ulica u Kustošiji, za njega nije poznato rodbinsko svojstvo sa ostalim članovima obitelji.



Snimio: Vanja


Još jedna ugledna obitelj ima čast da se po nekolicini članova nazovu ulice Zagreba, ovaj put u Mlinovima. Obitelj Mallin je grčkoga porijekla i doselila se u Zagreb tokom posljednje trećine 18. stoljeća i tokom vremena postala je jedna od najuglednijih gradskih obitelji. Ivan Mallin (1786 - 1854) je kupio zemljište na Ksaveru četrdesetih godina 19. stoljeća i uredio uzorno gospodarstvo. Njegov sin je bio Naum Mallin (1816 - 1893), koji je osnovao perivoj oko obiteljske kurije i zasadio stabla mamutovca koja su simbol perivoja na Ksaveru – po njemu se zove ulica Naumovac na Mlinovima. Dr. Ivo pl. Mallin (1853 - 1907) je bio gospodarski stručnjak i jedan od otaca suvremene hrvatske poljoprivrede (vidi OVDJE rad Ivana Jurića "Povijest poljoprivrede"), oblikovao je ksaverski perivoj u današnjem obliku – po njemu se zove Mallinova ulica na Mlinovima. Naum Mallin II nastavlja rad oko perivoja sve dok perivoj ne dosegne razinu "najljepše zbirke četinjača u Zagrebu, dragocjen i kao uspjeli pokus aklimatizacije raznih egzota u Hrvatskoj", kako kažu suvremenici. Osim toga je tu bio i Teodor Mallin, brat dr. Ive Mallina, prema kojem se zove ulica Tošovac, također na Mlinovima.

O obtelji Mallin pročitajte više u članku Gjure Szabe “O jednoj staroj kuć i starim ljudima u Zagrebu”, a o perivoju Mallin u radu Jasmine Sirovec i Dragice Barišić "Perivoj samostanskog sklopa sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu". Vila Mallin se nalazi na popisu zaštićenih dobara grada Zagreba, vidi OVDJE.

Ambroz Vranicany (1801.-1870., barun) je, zajedno sa svojom kćeri Klotildom Vraniczany udana Buratti (1838.-1907.), dobio Vranyczanijevu poljanu pored Lotrščaka, vjerojatno zato što je Klotilda gradu Zagrebu oporučno ostavila njihovu palaču, zgradu poznatiju kao staru gradsku vijećnicu. Pogledajte ju iznutra putem članka u Jutarnjem listu!

Na kraju ovog podužeg teksta treba spomenuti i dvojicu braće koji su izgubili svoje ulice osamostaljenjem Hrvatske. Poznatija od te dvojice su braća Kavurić, čije je ime nekad nosio najveći dio sjevernog “zelenog vala”. Zvonimir Kavurić (1901.-1944., arhitekt i član lijevo orijentirane likovne grupe “Zemlja”) i Stjepan Kavurić (1905.-1942., sindikalist i član narodnooslobodilačke borbe) su bila poznata imena socijalističkog razdoblja života Hrvatske – između ostaloga se po njima zvala i jedna građevinska firma poslije udružena u poduzeće “Monting”. Pretpostavljam da će se jednom njima pridružiti svojom ulicom i “prva dama hrvatskog nadrealizma”, slikarica Nives Kavurić-Kurtović (rođ. 1938.), kćer Zvonimira Kavurića.

Više od arhitektu Zvonimiru Kavuriću pogledate u radu Ivane Haničar Buljan "Prilog za biografiju arhitekta Zvonimira Kavurića (1901.-1944.)".



Snimio: Vanja


Manje poznata braća koja su ostala bez svoje ulice su braća Mareković, čije je ime nosila ulica na Završju (danas Ulica Vojmila rabadana) o kojima nisam uspio pronaći nikakve podatke - pretpostavljam da su bili borci u narodnoooslobodilačkom ratu.


Na kraju, želio bih zahvaliti na velikoj pomoći VT-u, te Mladenu i GP-u, koji su mi pomogli pri provjeravanju popisa ulica i traženju materijala o svim ovdje spomenutim ljudima.

Oznake: ulice, braća, sestre

Poznajete li brata i sestru Jagodu i Ćiru?

Oni su jedini brat i sestru koji imaju svaki svoju ulicu u Zagrebu!

Jagoda Truhelka, (Osijek, 05.02.1864. - Zagreb, 17.12.1957.), je bila pedagoginja i književnica za djecu i mladež. Široj javnosti je poznata po svojoj zbirci pripovjedaka "Zlatni danci" napisanoj 1919. i u prvoj polovici 20. stoljeća je Jagoda uz Ivanu Brlić Mažuranić bila najpoznatija dječja spisateljica.

Uz pisanje za djecu, početkom 90-ih godina 19. stoljeća bila je redovita suradnica zagrebačkog „Vijenca" i sarajevske "Nade" s pripovijetkama na temu žena i odnosa među spolovima. U svojim je najpoznatijim radovima predstavila ženske likove do tada potpuno nepoznate u hrvatskoj književnosti, intelektualno superiornu ženu ("Plein air") i antijunakinju ("Vojača") te je, kao suvremenica poznate književnice i novinarke Marije Jurić Zagorke (1873.-1957.) dala svoj doprinos osvještavanju položaja žena u tadašnjem društvu.

Uz književni rad Jagoda se bavila pedagoškim radom. Bila je učiteljica u djevojačkim školama u Osijeku i Zagrebu, pa ravnateljica u Banjoj Luci i u Sarajevu.

Ulica Jagode Truhelke nalazi se u Stenjevcu.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ćiro Truhelka (Osijek, 02.02.1865. - Zagreb, 18.09.1942.) bio je arheolog i povjesničar umjetnosti. Bio je kustos Strossmayerove galerije u Zagrebu, te kustos i direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tijekom službovanja u Sarajevu vodio je arheološka istraživanja na Glasincu (ilirski grobovi), u Donjoj dolini (prapovijesno naselje) te mnogim drugim lokalitetima. Pisao je o prapovijesnim, rimskim i srednjevjekovnim nalazima, o turskim ispravama, stećcima, rimskom i srednjevjekovnom novcu, bosančici, a bavio se i albanologijom.

Godine 1886. Ćiro Truhelka je postao prvi kustos budućeg Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine sa zadatkom da pripremi njegovo buduće otvaranje 1888. Kao kustos uredio je bosanske paviljone na izložbama u Budimpešti (1896), Bruxellesu (1897) i Parizu (1900). Godine 1905. naslijedio je Kostu Hermana na mjestu direktora Zemaljskog muzeja i urednika Glasnika Zemaljskog muzeja (do 1920). Zaslugom Ćire Truhelke Zemaljski muzej je 1913. dobio novu, svoju sadašnju zgradu. Ovogodišnja manifestacija "Noć muzeja" je kao jedan od ciljeva imala i iskazivanje podrške zemaljskom muzeju u Sarajevu koji je, zbog nedostatka sredstava, zatvoren već duže vrijeme. Tim povodom je u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu otvorena izložba "Ćiro Truhelka i Strossmayerova galerija starih majstora HAZU“

Ulica Ćire Truhelke se nalazi na Knežiji (nekadašnja Trebinjska ulica).

Zanimljivo je da su roditelji Jagode i Ćire bili Čeh Antun Vjenceslav Truhelka i Njemica iz Mađarske Marija, a njihova djeca su svojim radom obogatili društva dvije sadašnje države, Hrvatske i Bosne i Hercegovine ... što u njihovo doba, doba Austrougarske monarhije, i nije bilo tako čudno kako bismo možda danas mislili, jer je unutar monarhije bilo mnogo slučajeva preseljenja, posebno kod državnih službenika.

U Zagrebu (točnije Sesvetama) nalazi se još jedna ulica koja je svoje ime dobila po bratu i sestri, no ovaj put im je dodijeljena zajednička ulica. Radi se o Ulici braće Oružec, Kati i Đuri, koji su ulicu zaslužili spašavanjem Židova ispred njemačkog i ustaškog progona tokom Drugog svjetskog rata.

Oznake: ulice, braća i sestre, Truhelka, Oružec

Zagreb je velik grad i tokom vremena nalazio se u tri države, Austro Ugarskoj, Jugoslaviji (u njene dvije inkarnacije, međuratnoj i poslijeratnoj), a potom i sada u Hrvatskoj ... i sva ta stoljeća i države su ostavile trag na njemu ... a taj trag se tako dobro vidi u imenima njegovih ulica.

Pogledajmo danas koji su inozemni gradovi zaslužili tu čast da se po njima nazovu gradske ulice i trgovi. Pri tome vrijedi malo bolje objasniti taj pridjev "inozemni" - naime, doba Jugoslavije je ostavilo dubok trag u zagrebačkim imenima ulica. U gradu postoji velik broj ulica nazvanih po toponimima iz Slovenije (Ljubljanska avenija, Mariborska ulica, Mangartska ulica, Dravogradski put itd), Bosne i Hercegovine (Sarajevska cesta, Trebinjska ulica, Majevička ulica, Usorska ulica itd), Crne gore (Kotorska ulica, Hercegnovski put itd), Srbije (Petrovaradinska ulica, Fruškogorska ulica itd) i Makedonije (Bitolska ulica itd). Ovaj puta neću govoriti o njima iako bi se i tu moglo pronaći podosta zanimljivih detalja (Znate li da Zagreb nema i nije nikad imao Skopsku ulicu?)

Dakle, pogledajmo koja su mjesta izvan bivše države u Zagrebu dobila svoje ulice i trgove. Evo ih abecednim redoslijedom!


Aleja grada Bologne: To je najpoznatija i najimpozantnija od svih ovakvih ulica, a Bologna je grad prijatelj Zagreba (možda je pomogla financirati dio gradnje?) od 1984. godine. Ulica nosi to ime od same izgradnje oko 1970.
Za vas koje više zanima lista gradova prijatelja, možete ju pogledati OVDJE!

Celovečka ulica (Gornja Dubrava): Po završetku Prvog svjetskog rata je u južnom dijelu Koruške održan referendum kojim se 10.10.1920. natpolovični broj stanovnika (59,1%) odlučio za pripojenje Austriji umjesto Kraljevini Jugoslaviji. (vidi ). Da su stanovnici tog dijela Koruške glasali drugačije, Celovec (Klagenfurt), današnji glavni grad austrijske pokrajine Koruške, bi bio treći najveći slovenski grad (Maribor je tek malko veći od njega). Ulica nosi to ime od samog postanka.

Ulica grada Chicaga (Borovje): Iako Chicago nije grad prijatelj Zagreba iz SAD-a, već je to Pitsburgh (od 1980.!), ipak je upravo Chicago, iz meni nepoznatog razloga dobio tu čast da se po njemu nazove glavna ulica Borovja.

Ulica grada Gualdo Tadino (Črnomerec): Ulica nosi ime po srednjetalijanskom gradiću Gualdo Tadino zbog suradnje organizacije dobrovoljnih davatelja krvi Črnomerca i Crvenog križa tog srednjetalijanskog gradića (vidi OVDJE, hvala VT-u na linku!). Ulica nosi to ime od 80-ih, prije toga je zvana Kajfešov brijeg.

Ulica grada Mainza (Črnomerec): Grad Mainz je najstariji grad prijatelj Zagreba, još od 1967. godine, no ulicu je dobio tek po osamostaljenju Hrvatske. Prije toga je to bio dio Ulice Ive Lole Ribara odnosno još prije toga Ulice baruna Filipovića.

Ulica grada Passignano sul Trasimeno (Gajnice): Do tada bezimeni trg u središtu Gajnica je 21.10.2004. dobio ime po srednjetalijanskom gradiću Passignano sul Trasimeno zbog njegove pomoći tokom Domovinskog rata.

Praška ulica: Prije Prvog svjetskog rata se ulica zvala Ulicom Marije Valerije, a nakon rata je dobila ime Strossmayerova ulica, no već 1930. dobiva sadašnje ime, vjerojatno zbog slavenstva. Više informacija o gradu vidi OVDJE!

Skadarska ulica (Gornja Dubrava): To je jedina ulica u Zagrebu nazvana po nekom toponimu iz Albanije (u Gornjoj Dubravi postoji i Prištinska ulica!), a dobila je ime vjerojatno zbog toga što je tokom 1915. crnogorska vojska preuzela Skadar od Turskog carstva da bi ga kasnije pod pritiskom drugih država predala novoosnovanoj Albaniji. Ulica nosi to ime od postanka.

Tršćanska ulica (Kustošija): Nazvana je vjerojatno zbog toga što je Trst nakon Drugog svjetskog rata bio oslobođen od strane partizana pa je tek naknadno, 1954., pripojen Italiji nakon što je 9 godina bio u sastavu Slobodnog teritorija Trst. Nije mi poznato da li ulica nosi to ime od postanka (prije Drugog svjetskog rata) ili ne. Moja je pretpostavka da je nosila neko drugo ime koje je već postojalo na području Zagreba (do 1945. je Kustošija bila izvangradsko područje).

Varšavska ulica: Nekad je to bila Samostanska ulica, a ime po Varšavi je dobila nakon Drugog svjetskog rata, vjerojatno zbog savezništva i slavenstva.

Svoje ulice su imali i Moskva i Lenjingrad, no zbog ponekad napetih odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog saveza oni te ulice nisu zadržali - o njima ću napisati više u jednom drugom postu.

Od država svoje ulice u Zagrebu imaju one koje su prve priznale Republiku Hrvatsku (vidi listu svih zemalja koje su priznale Hrvatsku - i onih koje ju još nisu priznale, ima ih 19) ...

- Islandska ulica
- Ulica Savezne republike Njemačke
- Ulica republike Austrije
- Ukrajinska ulica
- Vatikanska ulica

... te, iz nepoznatog razloga, nekoliko država hispanskog/južnoameričkog kulturnog kruga:

- Argentina
- Brazil
- Čile
- Meksiko
- Peru
- Španjolska

Oznake: Zagreb, ulice, međunarodno

Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ljudi moji, kako je moguće da na kućnom broju Silvije Strahimir Kranjčević ima navedena njegova oba imena, a Vlaho Paljetak nema svoje jedno (koje je kraće od oba Kranjčevićeva)?

Oznake: trešnjevka, ulice, kućni broj, natpisi, paljetkova, Kranjčevićeva

Ni desno ni lijevo, asfalta nema nigdje! Snimio: Vanja


Čitateljice i čitatelji bloga sa dužim čitalačkim stažem će se možda sjetiti jednog mog kratkog posta o jednoj maloj uličici u srcu Trešnjevke koja tada (2009. godine), ali i sada, nije bila asfaltirana. Riječ je o Lukavečkoj ulici koja se odvaja od Kranjčevićeve nedaleko kružnog toga sa Novom cestom.

No, Lukavečka cesta nije usamljen slučaj - na Trešnjevci postoji još najmanje jedna ulica koja još nije osjetila čari asfalta. I ona je, kao i Lukavečka, vrlo samozatajna, jedva primjetljiva. No, njena je sudbina podosta zanimljiva ... pogledajmo u današnjem postu kako ona izgleda ovih dana, a tokom slijedećih dana ćemo joj se još vratiti ... Riječ je o Gaboškoj ulici u Voltinom.

Trenutačno je ta ulica podijeljena na dva dijela, sjeverni se odvaja od Golikove nedaleko Hanamanove (nekada je pristupni djelić nosio ime Medvedničke ulice, no ta ulica u stvarnosti više ne postoji, progutao ju je "Končar". Južni dio se odvaja malo niže i oblika je slova "T" ... vidljivo je i iz karte, ali i u stvarnosti da je to nekad bila jedinstvena ulica, no čini se da je izgradnja tračne dizalice u tvorničkom krugu "Končara" presudila ulici. Vjerojatno im je falilo prostora pa su ga uzeli od ulice.

Pogledajte kako to danas izgleda - na uglu sjevernog dijela je devastirana kućica, iza nje je nekoliko objekata koji imaju izlaz na Golikovu i ulica sama po sebi je pretvorena u poluprivatni kolski put. A južni dio je sličan - lijevi komadić je zapravo tokom vremena zarastao u livadu, a desni je tek malo bolji kolski put.



Crvenom bojom je označena ulica danas, ljubičasta označuje ogradu firme "Končar".


Zna li tko kako je ta ulica izgledala prije izgradnje "Končara"?



Sjeverni dio Gaboške ulice. Snimio: Vanja


Izlaz Gaboške ulice na Golikovu, nekada je to bio djelić Medvedničke ulice koja je u međuvremenu nestala. Snimio: Vanja


Sjeverni dio južnog diejla Gaboške ulice. Snimio: Vanja


Južni dio južnog dijela Gaboške ulice. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, ulice

Svi dobro znamo kako ulice nastaju ... Svoj život mogu početi skromno, kao staza ili poljski put, zatim prerastu u makadamsku cestu koja se tokom godina asfaltira, pa onda proširi, dobije pločnik, svoju prvu zebru, biciklističku stazu, možda i semafor ili čak tramvajsku prugu. Zagrebačka ulica koja vodi od Kustošije do Prečkog, Selska cesta, Nova cesta, Horvaćanska cesta ... su ulice koje su stare više od 100 godina (a vjerojatno i još puno više od toga) i koje su prošle sve ove faze razvoja, od poljskog puta do širokih gradskih prometnica. To su ulice kojima ne znamo rođendana i koje su rasle zajedno sa rastom grada, ukorjenjivale se zajedno sa njime i svih ovih godian činile njegovu okosnicu.

Ili, mogu svoj život započeti poput supernove, odmah kao četverostračna cesta poput Avenije Dubrovnik (tada još pod imenom Aleje Borisa Kidriča) ili još nekih drugih novozagrebačkih cesta, poput čuvenog "Autoputa", Zagrebačke i Slavonske avenije. Njima znamo rođendane, datume otvorenja, one su poput projektila, supernove, iznenada došle u već postojeću okolinu i potpuno izmijenile okolnosti života i prometne tokove u tom kraju.

No, kako ulice nestaju?

Pokazat ću vam tri scenarija uz primjere sa Trešnjevke!

1. Tihi nestanak, poput Klinčaselske ulice na Drvinju. Neke ulice jednostavno nestano, utope se u neku od susjednih ulica, pretvore se u neki bezimeni odvojak, kućni broj tipa "24a" ... Klinčaselska ulica na Drvinju postoji na planovima grada iz 1949. i 1958., no, na planu grada iz 1993. se ulica tog naziva već nalazi u Dubravi, na Klaki, a komadić ulice na Drvinju više nema svog imena.



Drvinje na planu iz 1949. godine.


2. Nestanak pod temeljima novog naselja. Sva su novozagrebčka naselja nastala na praznom terenu, na poljima i livadama. No, novoizgrađena naselja sjeverno od Save su često imala kao posljedicu rušenja starih kućica i drastično mijenjanje postojećeg rastera ulica. Jedan od najboljih primjera za to je i jedan od najstarijih - izgradnja Knežije. Tek je nekoliko imena ulica i nekoliko usamljenih kućica ostalo netaknuto uz malko veće područje oko Trebinjske ulice tik uz prugu. A na popisu nestalih ulica puno je imena: Sinjska, Ljubuška, Vranska, cavtatska, Risanska ...



Knežija na planu 1949. godine.


3. Nestanak pod temeljima nekog velikog novog objekta. Ovaj je način dosta sličan onom prijašnjem uz razliku što se tu radilo o periodu industrijalizacije iz 50-tih i 60-tih za koji je gotovo sigurno da se više neće ponoviti, bar ne u takvome obimu, dok se nova naselja i dalje grade.

Pogledajte ove ulice koje su nestale pod "Končarovim" pogonima: Topuska, Titogradska, Predavčeva (ime je preseljeno kdo Doma Sportova), Kninska, Grobnička (obje ove ulice su postojale onda, a postoje i danas istočnije na Trešnjevci!), Lebarićeva ...



Sadašnja pozicija "Končara" na planu iz 1949. godine.


Ispod firme "Nikola Tesla" (danas "Ericsson Nikola Tesla") nestale su također ulice sa širenjem firme od nekadašnje "samospojne središnjice" (telefonske centrale) pa do kasnije telekomunikacijske tvornice. Na listi su Jastrebarska, Hrastovačka, Bežanečka, Gorička, Lepoglavska (ova ulica još postoji kao prometna površina, ali nema svoje ime).



Sadašnja pozicija "Končara" na planu iz 1949. godine.

Oznake: Zagreb, ulice, trešnjevka