Nepoznati Zagreb

Već sam u više navrata pisao o novim zagrebačkim uličnim tablama za koje je kao najvažniji razlog za uvođenje spominjana potreba za unificiranjem sada šarolikog spektra gradskih uličnih tabli iz svih mogućih generacija.

OK, neka im bude ... ali, posljednjih dana sam ih u nekoliko navrata ulovio "sa rukama u pekmezu", kršeći pravila koja su oni sami postavili!

Pravilo prvo: Ulice se pišu sa punim imenima i prezimeniam osoba kojima su posvećene!
A zašto je Vatroslav Jagić "podoban", a Ivan Franjo Jukić nije kada treba primijeniti to pravilo?
Čini se da je jednostavno, bez razmišljanja, preuzet način pisanja otprije, kada je Jagićeva ulica bila ulica Vatroslava Jagića, a Jukićeva je bila baš to, Jukićeva ulica, a ne Ulica Ivana Franje Jukića.



3 x ime ulice sa imenom i prezimenom, a Jukićeva je bez punog imena i prezimena. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zašto ovo nije Ulica Ivana Franje Jukića? Snimio: Vanja


Pravilo drugo: Ulične table će nositi i informaciju o kućnim brojevima na potezima do slijedećih ulica.
Koliko primjećujem, tu informaciju nosi tek možda 2% novopostavljenih tabli - vidi ova dva primjera sa Zagrebačke avenije koji su gotovo jedini u gradu gdje se zaista i spominju kućni brojevi.



Uobičajene table bez oznake kućnih brojeva. Snimio: Vanja


Dvije strane istog stupa na kojem obje table imaju navedene kućne brojeve. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


(a kao usporedbu i stariji primjer, vjerojatno germanskog porijekla, iz poljskog grada Wroclawa!)



Snimio: Vanja


Pravilo treće: Boja i font svih tabli je posve jednak.
Do prije nekoliko dana sam mislio da će to pravilo biti poštivano ... no, nakon ove dvije table postavljene jedne do druge u Zlatarskoj ulici na Trešnjevci smatram da će brzo doći dan kada će ovakvih "šarenih" razmimoilaženja biti sve više



Zlatarska ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Da se razumijemo, meni uopće ne smeta šarolikost gradskih tabli kada se tu radi o "povijesnom naslijeđu" (vidi moj tekst o tablama Ilice!), kada te table ispisuju svojim postojanjem dnevnik nekih prošlih vremena. No, unošenje razlika unutar jedne točno određene "kaste" tabli smatram ulaskom u kaos. Ne znam da li me razumijete pa ću to izreći još jednom na drugi način: uvijek me uveseljava šarolikost raznih motiva kada unutar njih samih postoji dosljedni princip, a kada je i unutar njih samih puno nedosljednosti tada to smatram neželjenim kaosom.
Kužite?

Oznake: ulične table, ulice, trešnjevka

Evo mene napokon sa godišnjega ... čini se da sam u pravi čas stigao nazad u svakodnevicu, jer se po pogledu kroz prozor može zaključiti ne samo da je jesen već počela, već zamalo kao da se radi o njezinom završetku - još nam samo fale snježne pahuljice!

Nego, stiglo je vrijeme da se malo prihvatim i težih tema, a koliko vidim jedna od aktualnih gradskih priča je i postavljanje novih natpisnih ploča sa imenima ulica koje malo-pomalo istiskuju stare. I, sad se postavlja veliko pitanje: treba li pri tome postavljanju biti 100% konzekventan i zamijeniti baš SVE stare ploče ili bi trebalo naći nekakvu sredinu, način da se sačuva bar dio tradicije, pa da se na nekim (odabranim) mjestima sačuvaju i stare ploče?

(namjerno u ovoj prilici ne ulazim u raspravu koliko su nove ploče zaista kvalitetne/pregledne/lijepe/itd - o tome ću vjerojatno jedan drugi put, a do tada možete pročitati i odličan tekst Saše Šimprage za Pogledaj.to!)

S jedne strane, ploče sa imenima ulica su dio gradskog identiteta i lijepo je vidjeti kada se i o tome vodi računa i kada se i o tome vodi briga - već sam se i ja često žalio o neujednačenosti natpisa, fontova, dimenzija, kvaliteti izrade ... s druge strane, smatram da je važno i poštivanje povijesti, davanje mogućnosti da gosti grada, mlađi sugrađani i svi oni koji to žele vide i bar djelić povijesti. Natpisne ploče vrlo rijetko ulaze u muzejske postave i postaju eksponati klasičnih izložaba ... i baš zato bi ih bilo lijepo sačuvati negdje u njihovom prirodnom okruženju, na gradskim ulicama.

(ako se osvrnemo u inozemstvo, i Graz, Beč, Berlin i svi drugi poznati svjetski gradovi nemaju posve jednoobrazne natpisne ploče, često su sačuvane i one starije)

Ja, bar zasad, nemam pravi odgovor na ovo pitanje, već samo želju da se u nekom prihvatljivom obliku i na nekim prihvatljivim mjestima sačuvaju i pogledima građanstvu ostave i stare natpisne ploče ... bilo bi lijepo kada bi od ovog pomalo kaotičnog "bogatstva" Ilice (vidi OVDJE!) ostao neki trag i uživo, a ne samo na mojim fotkama!

Imate li vi kakvu ideju? (Mladene, ti si imao jednu, zar ne? )

Što mislite o svemu ovome?

Evo i mog malog doprinosa problematici tih ploča iz povijesti bloga, niza linkova iz ranog razdoblja bloga, iz 2009. i 2010. godine! A za kraj, kao ilustracija, evo i jedne od najstarijih originalnih uličnih ploča koja još nosi i broj svog rajona (datira iz doba prije Drugog svjetskog rata!)

Link prvi
Link drugi
Link treći
Link četvrti
Link peti
Link šesti
Link sedmi
Link osmi
Link deveti
Link deseti



.
Snimio: Vanja

Oznake: natpisi, imena ulica, ulične table, kamengradska, trešnjevka

Niti jedan dio Zagreba nije imun od povremenih pravopisnih grešaka u natpisima na uličnim tablama, no čini se da u njima ipak prednjači Rudeš. Tko zna što je tome razlog, vjerojatno neki nadobudan ne posve pismeni kvartovski planer, no posljedice su nadasve zabavne.

Na primjer, ove dvije table sa potpuno inverznim greškama se nalaze tek stotinjak metara jedna od druge i ni izdaleka nisu jedina u tom kvartu!



Od SošiCa može biti samo SošiČka ulica. Snimio: Vanja


A od DraganiĆa samo DraganiĆka grana ... Snimio: Vanja

Oznake: natpisi, rudeš, ulične table