Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Nekad tako uobičajen, a sada osvježavajuće retro kućni broj .Snimio: Vanja

Oznake: Samoborska cesta, pas, oštar, podsused, kućni broj

Snimio: Vanja


Kućni broj pijevčeve kuće. Snimio: Vanja


Oronula kuća na kojoj se nalazi pijevac (kojem sam, nažalost, radi lošeg kadriranja, na slici "odrubio" glavu). Snimio: Vanja

Oznake: Samoborska cesta, pijevac. pijetao, krov, podsused

Samoborska cesta. Snimio: Vanja


Samoborska cesta. Snimio: Vanja


Kuća u Samoborskoj cesti sa gore prikazanom slikom na zidu. Snimio: Vanja

Oznake: Samoborska cesta, slika, zid, podsused, isus

Snimio: Vanja


Ajmo sad onda prošetati kamenolomom!

Orijentacija nije teška, osobito kad se jednom popnete na neku od viših etaža s koje se pruža pogled na cijeli kamenolom. Također, koliko sam uspio vidjeti na onom dijelu kamenoloma kojeg sam posjetio (desna, viša padina) nema nikakvih "skrivenih" opasnosti tipa jama, odrona i sličnoga. Neke padine nisu prohodne zato što su jednostavno prestrme i ne bi bilo sigurno penjati se po njima radi mogućih odrona, a neke su obrasle gustim grmljem pa zbog toga nisu ugodne za prolazak. No, svi putevi koje sam ja prošao (ucrtani su u kartu) su lagani, sigurni i može ih proći svatko tko poželi.



Grubi prikaz uspona gledan sa zaravni na ulazu u kamenolom. S točkicama sam ucrtao smjer uspona po etažama padine (prvo lijevo, a onda po desnom rubu). Snimio: Vanja


Put ucrtan na Google Earth isječak karte. Točkastim dijelom sam ucrtao put kojim sam se spuštao, ljubičasta točka označuje mjesto s pogledom na zapadnu padinu. Snimio: Vanja


Dakle, evo kojim sam ja putem prošao - s ravnog prizemlja sam krenuo širokom i dobro vidljivom makadamskom cestom LIJEVO od betonskih građevina koje vire s brežuljka. Cesta skreće u luku desno i dolazi na razinu na kojoj se nalazi rampa za iskrcaj kamena. Na tom mjestu cesta skreće oštro lijevo i postepeno se uspinje desnom padinom kotline.

Nakon nekoliko minuta nailazite na račvanje, lijeva cesta skreće blago lijevo i nastavlja svoj put gotovo istom visinom, a desna produžuje istim pravcem i otprilike istim usponom.

Vrlo brzo nakon tog račvanja primjećujete da se padina s desne strane ceste snizuje, a na jednom mjestu (koje je za mojeg posjeta bilo označeno nekakvom starom crvenom ugaženom papirnatom vrećicom) možete primjetiti usku, ali dobro vidljivu stazicu kako se penje uz desnu padinu. Tom ćemo se stazicom vratiti na povratku.

Nakon slijedećih nekoliko minuta stižemo na veliko uravnato proširenje na kojem se nalazi stara fotelja te razbacane auto gume - čini se da je tamo dolazila ekipa sa quadovima i vozila trke spretnosti.
S tog mjesta je već lijep pogled u donji dio kamenoloma, a naziru se i krajevi iza brežuljaka koji se nalaze između kamenoloma i Podsuseda. No, pravi pogledi će tek doći.



Uspon prema etaži s foteljom. Snimio: Vanja


Pogled na zapadno brdo nagriženo kamenolomom. Snimio: Vanja


Zaravan s foteljom. Snimio: Vanja


Prijeđite proširenje sve do njegovog drugog ruba (lijevog, ako gledamo prema brdu na čijoj se padini nalazimo) i tamo uočite zapušteni kamionski put po kojem se između mladog drveća vije ugažena stazica. Njom ćete vrlo brzo doći do slijedeće više etaže. Kod te etaže se vidi stazica koja se nastavlja ravno u šumu, po dobro vidljivoj uskoj kotlini, no staza brzo nestaje u grmlju.
No, nas zanima stazica koja se tu odvaja nadesno i vijuga po brežuljkastoj "etaži" ponovo na drugu stranu (desnu). Slijedite stazicu sve do samog kraja te etaže kamenoloma, tamo je nekoliko metara malko strmijeg uspona kroz mlado drveće i kad se popnete vidjet ćete da se nalazite na širokom kolskom putu ugodnom za hodanje.

Sad slijedite taj put i nadalje uzbrdo (lijevo), sve do mjesta na kojem se oštro lijevo odvaja šira kosina kojom je očito nekad vodio kamionski put (mjesto odvojka ćete prepoznati i po tome što se dalje kolski put nastavlja u šumu, a na tome je mjestu i blatna lokvica.

Ostaje vam još samo jedna etaža uz koju se trebate popeti slijedeći strmu usku stazicu, nema opasnosti od gubljenja jer nemate kuda skrenuti i vrlo brzo, nakon još jednog cik-cak (desno pa lijevo) skretanja doći ćete do vršne etaže. Pred vama je najljepši pogled koji možete dobiti iz tog kamenoloma, na Samoborsko Gorje, Rakitje, zapadne dijelove Zagreba, a stazica se nastavlja u njegovu pozadinu, šumu, gdje se pretvara u širok kolski put koji nastavlja prema sjeveru i, pretpostavljam, vrlo brzo nailazi na planinarsku markaciju koja iz Podsuseda vodi prema Kamenitim svatovima.

Kad ste se naužili pogleda, vratite se istim putem do onog širokog kolskog puta i blatne lokvice. Nastavite kolskim putem nizbrdo - vrlo je ugodan za šetnju, a i pomalo neobičan jer s njega kamenolom zapravo jedva uočavate.



Pogled sa etaže iznad fotelje na makadamsku cestu kojom sam stigao do fotelje. Snimio: Vanja


Pogled na etažu s foteljom, desno je put kojim sam došao sa te etaže na onu sa koje sam fotkao ovu fotku. Snimio: Vanja


Pogled s najviše etaže kamenoloma - uži pogled ... Snimio: Vanja


... i širokokutni pogled (desno je Samoborsko gorje). Snimio: Vanja


Nakon nekoliko minuta hoda uočit ćete sa lijeve strane (istočne) ruševine nekog manjeg betonskog objekta i jedan od starih kopova kamena. Tu je raskršće.

- ako nastavite širokim kolskim putem koji nastavlja nizbrdo i vrlo blago skreće lijevo, a zatim opet blago desno vrlo brzo ćete naići na slikovit dio ukopan između dvije strme padine i obrastao šumskim cvijećem i jelenkom (paprati koja voli vlažna staništa). Bilo bi lijepo završiti šetnju kamenolomom tim putem, međutim on se završava u privatnom dvorištu u kojem obitava pas i iz kojeg ne možete izaći na ulicu. Ja sam došao blizu ulaza u dvorište i kad sam vidio da se put završava unutra i da je uz njega pas, tiho sam se vratio nazad.
- ako nastavite ravno prema jugu stazicom koja se blago uspinje na brijeg nakon manje od 100 metara ćete naići na vrlo lijep kutak prekriven mahovinom s kojeg se pruža odličan pogled na drugo brdo nagriženo kamenolomom i kućice pored njega
- ako skrenete posve desno, stazicom koja vodi isprva ravno, a zatim strmije, za 50 metara ćete biti na cesti kojom ste se penjali uzbrdo, kod već spomenute crvene vrećice, i njom ste vrlo brzo u prizemlju kamenoloma.



Kolski put kojim sam se spustio do betonskog objekta kod kojeg je raskršće. Snimio: Vanja


Kolski put kroz kotlinu kojim se dođe do privatnog dvorišta. Snimio: Vanja



Sve ovo što sam vam opisao sam prošao za manje od sat vremena, uz uključene pauze za uživanje u vidicima i fotkanje.

A ako sam mogao ja, sigurno sve to možete proći i vi!

Oznake: podsused, kamenolom, Podsusedsko dolje, šetnja

Kamenolom u Podsusedskom Dolju. Snimio: Vanja


Neki kamenolomi zjape kao duboke brazgotine iz planina u kojima se nalaze - takav je recimo, onaj u Ivancu Bistranskom koji se ne može ne vidjeti kada putujete po autoputu iz smjera Zaboka i Krapine prema Zagrebu.

Neki drugi su dobro skriveni i uočavaju se tek kad se stupi ispred njih kada zapanje svojom veličinom – takav je onaj u Bizeku koji je dugo vremena opskrbljivao sirovinom podsusedsku cementaru. A vrlo je sličan i onaj u Podsusedskom Dolju koji posve zatekne neupućenog putnika kad krene od Podsuseda prema Dolju.

Tim putem sam rijetko prolazio, no nedavno mi je palo na pamet da pogledam što ima u tome kamenolomu. Kao prvo, da li je uopće moguće ući u njega, i kao drugo – isplati li se ulaziti, ima li štogod tamo zanimljivo za vidjeti.
Pa i ima. Pogledajte ove sličice sa nizom prizora iz njegova „partera“, a slijedećim ću postom prošetati dijelom njegovih nebrojenih balkona.

Što se osnovnih informacija tiče, ne znam kada je taj kamenolom otvoren, no znam da je bio u vlasništvu (tj. valjda koncesiji) građevinske tvrtke Tempo i da je zatvoren tamo negdje oko 2000. (valjda? Ako netko od vas zna nešto više o datumima otvaranja i zatvaranja, javite, molim vas!)

Nakon zatvaranja bilo je 2007. nekakvih megalomanskih najava njegovog pretvaranja u sportski centar pa čak i zatvoreni skijalište (!), no od toga nije bilo ništa.




Pogled na kamenolom pomoću Google Maps.


Upozorenje na ulazu u kamenolom. Snimio: Vanja


Dispečerska kućica pored koje su vrlo vjerojatno izlazili kamioni natovareni kamenom. Snimio: Vanja


Eto i natpisa kojeg pomalo zarastaju vrbe ... Snimio: Vanja


Unutrašnjost kućice je, očekivano, u neredu, sve je polomljeno i razbacano. Snimio: Vanja


U "parteru" je i jedna zaboravljena i zarđala miješalica ... Snimio: Vanja


Na kraju zaravni se nalazi niz betonskih građevina koje su, čini se, služile istovaru kamena i valjda separaciji, mljevenju, čemu li već ... ovo je pogled odozdo ... Snimio: Vanja


... a ovo je pogled odozgo, sa rampe s koje se vrlo vjerojatno istovarao kamen radi dalje obrade. Snimio: Vanja


Postojao je tu i neki "roštilj" ... Snimio: Vanja


Pogled na objekte ispod rampe ... Snimio: Vanja


... i nešto širi pogled na veći dio ulaznog ravnog prostora. Snimio: Vanja


Lijepo se vide i radničke nastambe s druge strane ulice Sutinska vrela. Snimio: Vanja


Sišao sam pored rampe, a dohvaćanje slijedeće platforme je netko omogućio ovim improviziranim vrata-mostićem ... Snimio: Vanja


Pogled prema gore s jedne strane ... Snimio: Vanja


... i s druge. Snimio: Vanja


Netko je uredio intimni prostor za sjedenje za dvoje u podnožju tih betonskih čudesa .. Snimio: Vanja


Sad sam već s druge strane ceste, tu su neki plinski spremnici ... Snimio: Vanja


Sad malo pogled u ruševne kućice ... Snimio: Vanja


Pred jednim od ulaza je razbijena slika Jajca - tko zna iz kojeg perioda ... Snimio: Vanja


A u jednom od prostora je i ovaj zapušteni kombi, okružen smećem. Snimio: Vanja


Ovdje se valjda nekad stanovalo ... Snimio: Vanja


A ovdje kuhalo i jelo .. Snimio: Vanja


Toliko o kamenolomu iz prizemlja, a slijedećim ćemo postom u više etaže!

Oznake: podsused, Podsusedsko dolje, kamenolom

Uz ulicu Sutinska vrela. Snimio: Vanja


Jučer spomenuh naselje Podsusedsko dolje kroz koje se vije njegova glavna ulica Sutinska vrela ... koja je nekad vrlo vjerojatno bila jedina ulica sa imenom u čitavom naselju, a sve ostale su bile imenovane tek "odvojcima", pa je ulica u kojoj je ovaj stari kućni broj snimljen očito bila nazvana Treći odvojak Lijevo (što mi zvuči baš zabavno). A novo vrijeme je donijelo tim ulicama i nova imena - pa je taj "treći odvojak lijevo" dobio čak dva nova imena, njegova desna grana je nazvana Bedeniki, a lijeva Jagustovićev put.

Prođoh Jagustovićevim putem (na putu do u prethodnom postu spomenutog "odmarališta") i u njemu nađoh zanimljivu staru kuću kod koje su me se najviše dojmile kamene prozorske "klupice" i starinska vrata tako simpatično pomalo oljuštene boje.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: ulica, natpis, podsused, Podsusedsko dolje, stara kuća

U šikari iznad Podsusedskog dolja. Snimio: Vanja


Šetajući po brežuljcima iznad Podsuseda u potrazi za pogledima prema gradu, Samoborskom gorju, savskoj ravnici i slovenskim i zagorskim bregima svratio sam i na padinu iznad duboko urezane udoline Podsusedskog Dolja čije me ime podsjeća na Gračansko Dolje i posljednju tramvajsku stanicu linije 15.

A tamo, slijedeći kolski put koji je skrenuo na brdo iznad velikog i već niz godina neaktivnog kamenoloma na posve neočekivanom mjestu uočio sam malu drvenu baraku s natpisom "Odmori, ali ne diraj". Zanimljiv kućerak koji je nekad vjerojatno bio utočište čuvara kamenoloma, a sada ga je valjda preuzeo neki od lokalnih beskućnika ... a tko ga je od tih stanara opremio ovako živopisnim tapetama možemo samo nagađati.




Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: podsused, kamenolom, baraka, šuma, šikara

Stara ploča sa imenom ulice na samome završetku Aleje Seljačke bune. Snimio: Vanja


Većini nas uzima sadašnju cestovnu mrežu zdravo za gotovo, kao da su široke gradse ceste, zZagrebačka obilaznica i autoputevi oko nas ovdje već stotinu godina ... ali nije baš uvijek tako bilo i zanimljivo mi je pronaći tragove tih nekadašnjih "bezautoputskih" vremena, kada se iz grada izlazilo i u njega ulazilo običnim cestama. Tad su glavne ceste bile neizbježni "Autoput" kojim se išlo na zapad i istok, za Varaždin se išlo preko Sesveta na Zelinu "Starom Varaždinskom", za Sisak produžetkom Trnjanske (na starim planovima je označena imenom Ulice Đure Babića), za Karlovac starim Savskim mostom pa dalje Remetinečkom cestom i "Starom Karlovačkom", a za Zagorje "Zagorskom magistralom".

I baš me je nedavno ta Zagorska magistrala zaintrigirala ... nigdje ne mogu naći podatak kada je ona zapravo sagrađena. Međutim,to se desilo posve sigurno negdje između kasnih 50-ih te cca 1970. kada je izgrađena Aleja Bologne i njen produžetak dalje prema Zaprešiću. A to znači da se 20-tak (pa i poneku godinu više, jer podvožnjak ispod Škorpikove nije sagrađen kada i ostatak Aleje Bologne) godina tim smjerom vozilo preko rampe u središtu Podsuseda odnosno dalje kroz Podsused i današnjom Alejom Seljačke bune u smjeru Zaprešića i Zagorja. Uostalom, pogledajte ove dvije karte koje vam mogu dati bar hint kako je to izgledalo u tom ne tako kratkom razdoblju (obje karte potječu iz doba kada još ni Zagorska magistrala nije postojala već se za Zagorje išlo ili preko Bistre ili preko Zaprešića.

A prije nekoliko tjedana sam se posve slučajno obreo u Podsusedu pa sam i svratio do te Aleje, odnosno do njenog slijepog završetka koji po gotovo ničemu (osim po ostatku nekadašnjeg odbojnika uz rub ceste) ne odaje da je tu vodio nekadašnji magistralni cestovni pravac.

(U srpnju 2010. je ostataka magistralne ceste bilo više, pogledajte ovaj moj post!)

Ako slučajno netko zna nešto više o gradnji Zagorske magistrale (kada je dovršena) odnosno ima koju fotku Podsuseda na kojoj se vidi taj glavni prometni pravac kroz naselje, neka se javi! Hvala!



Ovaj cestuljak (pogled unazad, smjer prema centru Podsuseda) baš ni po čemu ne liči na nekadašnju magistralnu cestu. Snimio: Vanja


Evo i jednog "materijalnog" traga glavne ceste - branik kakav se stavljao u npr. 70-ima. Snimio: Vanja


Ozidani izvor uz cestu, sada zapušten, voda ne izgleda pitka. (oznaka godine: 1885.). Snimio: Vanja


Ovo sad izgleda kao šumski put, no iskusno oko primjećuje naslage asfalta pod nogama. Snimio: Vanja


I, odjednom, eto nas uz sadašnju prometnicu! Snimio: Vanja


Ova karta potječe iz 1955. godine (piše da je tad dopunjena), no zanimljivo je da je na njoj ucrtan Jankomirski most za koji znamo informaciju da je sagrađen tek 1958.! Zna li netko nešto više o tome?


Ova planinarska karta velikog mjerila potječe iz 1957 - zanimljivo, na njoj još nije ucrtan Jankomirski most, ali se zato dobro vidi da tad još nije bilo Zagorske magistrale.

Oznake: podsused, Zagorska magistrala, Aleja Seljačke bune

Snimio: Vanja


U Zagrebu imamo pregršt "biljnih" toponima koji su lijepi začin gradskom obilju zvučnih imena: Najpoznatija je TreŠnjevka, a tu su i Šalata i TrNJe, dok je Dubrava (jedan od naziva za šumu) ipak manje upadljiva .... Naravno, po zvučnosti su PeŠČenica i MedveŠČak
nedostižni, dok je Črnomerec tek malko iza njih.

No, da li ste kada razmišljali o Zagrebu na "voćni" način, koliko je u Zagrebu "voćnih" toponima i kakvi su?

Trešnjevka je jedini kvart koji je dobio ime po nekom voću, a uz njega smo dobili i Trešnjevački plac.
No, na Trešnjevci se nalazi i ulica Trešnjevac, dok je Aleja trešanja posve na drugoj strani grada, u Retkovcu.
Retkovec se može pohvaliti i Alejom višanja, dok je ulica Višnjevac na Trešnjevci.
A kao zanimljivost, i Trešnjevac i Višnjevac se križaju sa Voćarskim putem (sva tri su na Ljubljanici). Dok je Voćarska cesta zajedno sa Voćarskim naseljem na Medveščaku.

Postoje i Jagodnjak (pored Voćarske) i Jagodišće (u Podsusedu). Te Ulica krušaka u Čulincu i Kruškovac na Svetome Duhu.

Osim njih imamo još i Jabukovac kod Tuškanca i Šljivik na Laščini, Orahovac i Dunjevac na Svetom Duhu, ali i Ulicu dunja i Ulicu badema u Čulincu .. i to je to.

Nemamo Breskovovca, Marelicovca (?!?), Malinovca (iako imamo Mallinovu ulicu, ali nije dobila ime po voću ...) ili Kupinovca, Borovničevca ... a kamoli Limunovca, Ananasovca, Aleju naranči ili Ulicu banana.

Ali, usprkos tome mislim da možemo reći da je Zagreb dobro opskrbljen voćem!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: voće, ulice, trešnjevka, Retkovec, Čulinec, medveščak, centar, podsused

Veseli čistači savskog okoliša nakon akcije čišćenja. Snimila: Martina.



Kao što i najavih, današnje prijepodne provedoh u Podsusedu, čisteći savsku obalu povodom akcije "Zelena čistka" (koja se pak održava baš na današnji dan povodom Međunatodnog dana planete Zemlje) sa kolegama iz "Sindikata biciklista" te udruge "Biom" i članovima podsusedske udruge "Eko 2000". Dosta toga smo očistili, dobro se zabavili, a ovdje je i foto izvještaj kako nam je tamo bilo!
(sve je fotke snimila moja malenkost )



Ujutro iskoristih mogućnost besplatnog prijevoza bicikla vlakom do Podsuseda kojeg je isposlovao Sindikat biciklista ... i, evo nas nekolicine oko 09:30 kod bivšeg podsusedskog kupališta ...


... uz spremna tehnička sredstva ...


... zasukasmo rukave, navukosmo rukavice i krenusmo se sučeliti sa otpadom (u pomoć nam je stigao i kamion čistoće - do kraja smo skupili otpada za kamion i pol) ...


... svašta nađosmo razbacano uz put i po okolnoj šumi i šikari, od ove figurice pa do nekoliko televizora, dvije WC školjke, stotinjak praznih bočica pelinkovca i sličnih pića, gomilu roleta i još puno puno toga što ne pripada prirodi ...


... pronađosmo i pravo djevičansko ulje ... ...


... čudili su nam se usputni vozači nenavikli na ovoliku količinu ljudi na toj prečici ...


... zavlačismo se i u grmlje pronalazeći u njemu kojekakvog otpada ...


... ovo bješe jedna od najvećih hrpa otpada ...


... a u njoj bijaše i puno polutrulog voća i povrća pristiglom u guštaru tko zna otkud ...


... pokušavasmo razdvojiti otpad koliko se moglo ...


... a za nama kao golemi usisivač jezdio je kamion Čistoće gutavši gomile otpada ...


... samo djelić kolekcije praznih bočica iz grmlja ...


... a ovdje se cure iz ekipe dive ovom djeliću kolekcije ženskih cipela (novih!) pronađenih u tom istom grmlju ... ...


... baš ovome ...


... sretosmo usput i zmiju bjelicu koja se uvukla u odbačene rolete ...


... malo kasnije su stiugli i izviđači ...


... koji su se odmah okupili oko zmije ...


... čim smo se maknuli od ceste smeća odjednom nestade ...


... čistismo i potok ...


... uključiše se i izviđači ...


... stigli su i mediji, TV Zapad, snimahu malo na cesti ...


... malo u šumici ...


... malo u društvu odreda za čišćenje ...


... a onda stiže i pizza ...


... postavismo i putokaz za stazu prema Zaprešiću, zasad je to samo stazica kroz šumarke uz rijeku, ali nadamo se i pravoj biciklističko-pješačkoj stazi ...


... na kraju akcije: odmor umornog pregaoca ...


... dok mlađi još uvijek imadoše snage ...


... pa krenusmo ka polaznoj točki ...


... gdje predahnusmo, prezalogajismo, podružismo se ...


... i tad ja krenuh kući svojoj, a ostali prošetahu uz Savu gledajući ptice u pratnji ekipe iz Bioma pa potom odvezoše se do Zaprešića uz ekipu iz Sindikata biciklista.

Bješe to vrlo lijep dan!

Oznake: Zelena čistka, podsused, sindikat biciklista, BIOM, Eko 2000, Otpad, bicikl

Iako je vani trenutno prava pravcata zimska atmosfera, tek su 3 stupnja i puše jak ledeni vjetar, nadam se da će se vrijeme do vikenda ipak popraviti (meteorolozi kažu da hoće, da će vjetar stati i razvedrit će se!) jer ga planiram provesti na otvorenome i radno, a pozivam i vas da mi se pridružite!

Za početak, sutra (petak, 21.04.2017.) je na programu još jedna šetnja u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke", pod naslovom "Sigečica za napredne početnike". Sastanak je u 18h na uglu Ulice grada Vukovara i Olibske, a ovoga vas puta vodim po tom istočnotrnjanskom kvartu koji je okružen sa četiri važne prometnice (Držićeva, Ulica grada Vukovara, Heinzelova, Slavonska avenija), a počeo se razvijati tokom 30-ih godina prošloga stoljeća. Naravno, ponovo nas čeka otkrivanje manje poznatih kvartovskih zanimljivosti, u pričanju kvartovskih priča pomoći će mi i jedan od stanovnika kvarta, Dinko Skočir, a nadam se da će svratiti i još poneki od stanovnika Sigečice.

Kad smo već kod šetnji, ne zaboravite, vrlo brzo će nam doći i svibanj sa 8 šetnji vezanih uz globalnu inicijativu "Jane's Walk", pogledajte OVDJE program!



Sigečica na planu grada oko 1930.


Sudar starog i novog na današnjoj Sigečici. Snimio: Vanja


Što se pak subote tiče ... možda se sjećate nedavnog posta na kojem sam pisao o zanimljivoj mogućnosti izgradnje biciklističko-pješačke staze kojom bi se obalom Save spojili Podsused i Zaprešić. I, malo-pomalo zavrtio se kotač događanja - u razgovoru sa kolegama iz "Sindikata biciklista" saznao sam da su oni već prije nekoliko godina izradili okvirni idejni projekt te staze i da je u planu sudjelovanje u ovogodišnjoj "Zelenoj čistki" u okviru koje će se čistiti okoliš bivšeg podsusedskog kupališta oko ušća potoka Dolje u Savu nedaleko željezničke stanice Podsused, a tom prilikom će se i promovirati ideja izgradnje te staze (jer, bliže se izbori, sad je vrijeme ). Akciji će se pridružiti i članovi udruge "Biom" koja se bavi zaštitom prirode i koji će zainteresirane upoznati sa živim svijetom tog staništa uz obalu rijeke, a najavljeno je i sudjelovanje lokalne podsusedske udruge Eko 2000.

Akcija kreće u 09:30, a preostale detalje potražite u pozivu na akciju!

Nadam se da ću se vidjeti sa nekima od vas na šetnji i u akciji čišćenja!



Savska obala kod Podsuseda danas ... Snimio: Vanja


... a ovako bi mogla izgledati sutra (detalj biciklističke staze uz rijeku Muru u Austriji, sjeverno od Graza). Snimio: Vanja

Oznake: šetnja, podsused, Sigečica, Zelena čistka, sindikat biciklista, bicikl, mapiranje trešnjevke

Sava kod ušća Krapine. Snimio: Vanja


Pogled na brijeg iznad Aleje grada Bologne. Snimio: Vanja


Stazica uz rijeku Savu. Snimio: Vanja


Već sam dugo namjeravao pješice proći od Podsuseda do Zaprešića sa ciljem otkrivanja alternativnog smjera jedinom trenutno postojećem, onom po Aleji grada Bologne. Znamo kakva je to cesta - od izlaza iz Podsuseda (ulaza u tunel) pa do ulaza u Zaprešić kod mosta preko rijeke Krapine postoji samo iznimno uski pločnik kojim je u stvarnosti zapravo posve nemoguće prijeći pješice ili biciklom tu dionicu od cca jednog kilometra, pogotovo jer se tom cestom vozi vrlo brzo. No, moja današnja šetnja sa prijateljima je pokazala da ipak postoji vrlo lijep i zanimljiv put kojim bi se uz ne prevelike investicije mogla provesti pješačko-biciklistička staza koja bi izbjegla glavnu prometnicu i interesantnim krajolikom tik uz rijeke Save i Krapinu i jezero Zajarki povezala Podsused (a time i cijeli Zagreb - sjetimo se samo prijedloga za izgradnju biciklističke staze trasom Samoborčeka!) sa Zaprešićem.

Kako je taj put izgledao danas?

Krenuli smo od željezničke stanice Podsused stazom pored nogometnog igrališta i zgrade nekadašnjeg kupališta/gostionice (koja je sad u vrlo lošem stanju, djelomice posve ruševna) gdje započinje neravna makadamska cesta koja na bizaran način, kroz korito potoka, povezuje Samoborsku cestu sa centrom Podsuseda. Po izvoženosti ceste vidljivo je da je ta prečica u vrlo čestoj upotrebi za prometnih špica .. no, ono što je nas puno više zanimalo je kolski put koji se kod korita potoka odvaja od te ceste i vodi istočnom obalom Save. Sada, početkom travnja, dok je vegetacija tek krenula, staza je prohodna bez problema, no vjerujem da je u drugom dijelu godine staza prilično obrasla kupinama, grmljem i koprivama i možda čak posve neprohodna.



Oočetak staze od ž.st. Podsused. Snimio: Vanja


U dijelu bivše zgrade kupališta se još živi ... Snimio: Vanja


... dok je drugi dio posve ruševan. Snimio: Vanja


Makadamska cesta koja započinje iza igrališta. Snimio: Vanja


Podvožnjak ispod kojeg se cesta susreće s potokom ... Snimio: Vanja


Evo i korisnika ... Snimio: Vanja


Kolski put uz obalu Save ... Snimio: Vanja


... ubrzo prelazi u stazu. Snimio: Vanja


... uz povremene poglede na Savu. Snimio: Vanja


Staza cijelim putem vodi uz rijeku, odvojena od nje tek nizom stabala, uz povremene poglede na drugu obalu te na brdo na kojem se nalaze ruševine Susdgrada. Nakon cca 20 minuta hoda staza izlazi na livade pored ušća Krapine u Savu i pretvara se ponovo u kolski put kojim se povremeno služe ribiči. Put vodi uz rijeku Krapinu i prolazi ispod željezničkog i cestovnog mosta nakon kojeg se penje na cestovni most i prelazi Krapinu. Odmah nakon mosta treba skrenuti desno i ponovo proći ispod oba mosta nakon kojeg se nalazi ruševni bunker iz Drugog svjetskog rata. Na tome mjestu treba nastaviti uz nasip koji kreće u smjeru zapada, paralelno sa Savom. Nasip i makadamska cesta pored njega prolaze ispod obilaznice i zatim cesta prelazi nasip i jedan njen odvojak skreće u smjeru željezničke stanice Zaprešić dok ona nastavlja prema jezeru Zajarki koje je nastalo kao šoder-graba, ali se postepeno sve više pretvara u sportsko-rekreacioni centar poput Jaruna. Cestom se uz jezero može nastaviti vožnja prema centru Zaprešića, ali i dalje prema zapadu, usporedno sa rijekom Savom, dok je naša mala grupica šetnju završila na pivcu u lokalu "Zlatno jezero" nakon kojeg smo preko livada došli do nedaleke željezničke stanice i vlakom se vratili u Zagreb.

Kao zaključak: Koliko sam uočio, ne postoji niti najmanja prepreka da se tim putem ne uredi pješačko-biciklistička staza kojom bi se omogućila sigurna i lijepa veza Zaprešića sa Zagrebom!.



Zmijica na koju smo naišli po putu. Snimio: Vanja


Ne baš spektakularno ušče rijeke Krapine u Savu. Snimio: Vanja


Meglenjak sa južne strane. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prema mostu preko rijeke Krapine. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Zanimljiv pogled na podnožje cestovnog mosta. Snimio: Vanja


Cestovni most odozgo, zajedno sa tipičnom ogradom iz ranih 80-ih i starom pločom s imenom rijeke. Snimio: Vanja


Silueta željezničkog mosta. Snimio: Vanja


Most s druge obale .. Snimio: Vanja


... zajedno sa ruševnim bunkerom. Snimio: Vanja.


Ispod obilaznice ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sjedaća garnitura za slučajne namjernike ... Snimio: Vanja


Meglenjak sa zapada. Snimio: Vanja


Jezero Zajarki. Snimio: Vanja


Opanačke ... Snimio: Vanja


Na kraju dana ... Snimio: Vanja


Povratak u Zagreb. Snimio: Vanja

Oznake: sava, podsused, Zaprešić, Zajarki, bicikl, šetnja

U petak, 11.11.2016., još jednom smo se prošetali u okviru ovogodišnjeg niza šetnji trešnjevačkim susjedstvom. Polazna točka nam je bio sjeverozapadni kut Trešnjevke, ugao Ulice kralja Tomislava i Zagrebačke ulice, trasa šetnje nas je povela u smjeru zapada uzduž željezničke pruge, a potom smo se u luku uz potok Vrapčak prošetali nazad do trešnjevačkih granica, do ugla Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste. Vrijeme nas, na žalost, nije poslužilo - tokom cijele šetnje je padala kiša i uz hladno vrijeme i povremeni vjetar uvjeti za hodanje baš nisu bili ugodni ... no, pristiglo je ipak čak devetoro šetača od kojih je većina bila dobro opremljena za takve vremenske uvjete tako da smo prošli čitavom predviđenom trasom šetnje uz vrlo dobrodošlu pauzu u toplini usputnog kafića u kojem smo se ugrijali i popili zagrijavajuće napitke.

Tokom ove šetnje smo manje govorili o prošlosti, a više o sadašnjem stanju i mogućnostima koje budućnost nosi kvartovima koje smo posjetili. Ipak, za bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti treba znati nešto i o prošlosti tako da ću ovdje dati neke od osnovnih podataka o kvartovima koji se nalaze sa te strane Trešnjevke.

Prije svega treba spomenuti da je ova šetnja zapravo prirodni nastavak šetnje koju smo održali u proljeće 2016. pod nazivom "Tvornice Trešnjevke - Kolijevkom Trešnjevačke industrije" kada smo se prošetali od Zapadnog kolodvora sve do polazne točke ove šetnje. Sve što je tada rečeno o razvoju industrije uz željeznicu (što je i bio poticaj za razvoj Trešnjevke) vrijedi i za te zapadne krajeve, od Kustošije nadalje. Ali, na tom je području bilo stanovništva i prije nego što je započela "kolonizacija" Trešnjevke - naselja su se većinom poredala uzduž puta kojim se putovalo iz smjera zapada prema Gradecu, a koji je slijedio brežuljke koji su pružali sigurnost pred poplavama. Od istoka prema zapadu su tu bila naselja Kustošija, Gornje Vrabče (koje je bilo i sjedište općine kojoj su pripadali današnji trešnjevački kvartovi Jarun, Ljubljanica, Rudeš, Voltino i Prečko), Stenjevec i Podsused. Evo kratkih podataka o njima - kako su nekad glavne ustanove naselja bile crkva i škola, tako sam se zadržao na podacima vezanima uz njih!



Trasa šetnje.


Topografska karta iz 1914. godine.


Topografska karta iz 1932. godine.


Plan općine Kustošija iz 1944. godine.


Kustošija:
- osnovna škola osnovana je 1904. godine
- crkva sv. Nikole Tavelića otvorena je 14.11.1943. kada je on bio tek blaženik i za otvaranje crkve potrebno je bilo dobaviti suglasnost Vatikana. Ona je i dobivena tako da je to prva crkva posvećena njemu u cijelome svijetu. Zanimljivost je priča koja kazuje da je idejni nacrt za crkvu dao književnik Miroslav Krleža.
- industriju Kustošije je predstavljala ciglana (nekad u vlasništvu obitelji Müller), zatim Vojna pekara (danas objekat MUP-a u Ilici) te sa južne strane pruge, u Donjoj Kustošiji, tvornica olovaka TOZ, osnovana 1957., koja je ove godine otišla u stečaj. Treba spomenuti da se uz Zagrebačku cestu na kustošijanskoj strani nekad nalazio i vojni otpad zatvoren u 80-im godinama prošloga stoljeća (u studentsko doba sam još navraćao tamo po rabljene vojne čuturice!)
- od kulturnih institucija Kustošija je imala i svoje kino na početku Vatrogasne ulice koje je na repertoaru obično imala akcijske, kung fu i erotske filmove. Zgrada kina je srušena prije desetak godina.
- Kustošija je svojedobno imala i svoju općinu - 1937. se odcijepila od općine Gornje Vrabče i obuhvaćala je Gornju Kustošiju, zatim predjele od potoka Črnomerca pa do Vrapčaka na jugu (današnje Voltino koje se tad nazivalo Donja Kustošija, zatim Ljubljanicu, Rudeš i Staglišće sve do potoka Vrapčaka) te na zapad do današnje Granične ulice (otud i ime!) i južnije do Zagrebačke ceste. Općina je rasformirana završetkom Drugog svjetskog rata, a njeni sjeverni dijelovi su kasnije (od 1953.) pripojeni općini Črnomerec.
- vrijedi spomenuti ideje za revitalizaciju park šume Grmoščica izložene u OVOM članku sa idejom uređenja šetnice od okretišta Črnomerec preko mosta preko Kustošijanske ceste koji je služio za prijevoz gline za ciglanu pa do Grmoščice otkud bi se moglo pješačkim nathodnikom (izgrađenim 1971.) prijeći željeznička pruga i zatim se spojiti na trasu Samoborčeka po kojoj bi, u skladu sa planovima iznesenim i u sklopu akcije "Zagreb za mene", trebala biti uređena pješačko-biciklističko-rekreativna staza sa pratećim sadržajima. Staza bi trebala biti magistralna biciklistička prometnica koja bi vezala sva zagrebačka zapadna predgrađa, Zaprešić i Samobor sa centrom grada.


Vrapče:
- područje Vrapča poklonjeno je darovnicom hrvatskog kralja 1217. godine, godinu izgradnje crkve nisam uspio naći
- osnovna škola je otvorena točno na dan šetnje, 11.11.1863., u Gornjem Vrapču, dok je ona u Donjem Vrapču, pored Ilice, Osnovna škola Janka Draškovića, otvorena 1934. Škola je nekad bila domicilna za djecu iz Španskog, kao što je nekad i škola u Španskom (nakon osamostaljenja OŠ Špansko) bila domicilna za djecu iz Prečkog.
- u Vrapču nije bilo puno industrije, tek TOZ koji se nalazio na granici sa Kustošijom te TEP u Oranicama. Danas se južno od željezničke pruge nalazi kontejnerski terminal HŽ-a (koji izaziva sporove susjedstva radi buke, mogućeg zagađenja i čestog zatvaranja rampi na Sokolskoj cesti), a pored njega su prostori MUP-a i ljevaonica umjetnina Ujević.
- 1878. je otvorena Psihijatrijska bolnica Vrapče, a od 1923. i odjel u Jankomiru koji je danas samostalna psihijatrijska bolnica Sveti Ivan.
- na području Donjeg Vrapča (istočno od potoka Vrapčaka) se nalazi i poznato groblje na kojem su se uz umrle bolesnike psihijatrijske bolnice pokapalo i lokalno stanovništvo, Posljednji ukopi su održani tokom 70-ih godina, nakon toga je groblje bilo napušteno i zapušteno da bi ga posljednjih godina uredio "Zrinjevac".


Stenjevec:
- na tom području pronađeni su nalazi iz rimskog i staroslavenskog doba
- crkva Blažene djevice Marije je sagrađena 1344. godine, uz nju se nalazi i Starokrščanska crkva Svetog Antona (nije mi poznata godina njene gradnje, nešto detalja možete naći OVDJE), a nešto dalje je i malo groblje
- škola je otvorena 1860., do 1888. u nju su išla i djeca iz Podsuseda, a do gradnje škole u Bizeku 1933. i tamošnja djeca. Škola se na sadašnjoj lokaciji u Bolničkoj ulici nalazi od 1960. (vidi OVDJE tekst o povijesti škole)
- na području Stenjevca je nekad bila tvornica Ris (čamci, kondomi, gumena roba), dok je južno od njega, na području Jankomira, nova industrijska zona koja je otvorena u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća


Podsused:
- kapelica Sv. Martina datira iz 13. stoljeća, salezijanska crkva Don Bosca je otvorena 1939.
- tvrđava Susedgrad također se spominje od 13-14. stoljeća
- osnovna škola je otvorena 1988.
- najstariji industrijski objekat Podsuseda je cementara otvorena 1906., a zatvorena oko 1980.
- Podsused je bio poznato izletište sa mnoštvom gostionica i kupalištem na Savi, posjetioci su najviše dolazili Samoborčekom (1901.-1979.)


Šetnja nas je vodila trasom Samoborčeka u nastavku Ulice kralja Tomislava, na početku smo pogledali neobično dvorište na sjevernoj strani uz nove zgrade sa dobro održavanom ogradom iz starih štanci, a nakon njega smo prošli uz igralište NK Kustošija koje je još donedavno imalo retro natpis Rukometnog kluba Kustošija uklonjen prošle godine. Na prijelazu preko potoka Kustošaka (uz koji je moguća vrlo lijepa šetnja sve do Jaruna, a potencijalno i moguća izgradnja biciklističke staze!) pogledali smo godinu gradnje mosta na kojem se nalazi kućica čuvara pruge (izgrađen 1936.) i zatim se nastavili šetati uz zid na kojem se nalazi izložba street art uradaka (između ostaloga i jedan posvećen štrumfovima te Arf Cozir) nakon kojeg se nalazi najvjerojatnije najstarije zagrebačko igralište odbojke na pijesku napravljeno ranih 90-ih .. na žalost, sada je u vrlo lošem stanju.

Prošetali smo se dalje uz željezničku prugu i duge redove drva za ogrjev i nekoliko malih vrtova ograđenih ogradama od željezničkih pragova da bi naposlijetku došli do obiteljske kuće koja je sagrađena točno uz same kolosijeke (nedavno je i proširena!). Stazica kroz grmlje nas je dovela do pješačkog nathodnika na koji smo se popeli i kroz kišnu zavjesu pogledali Ilicu i okolne ulice.

Tamo smo već bili zreli za sušenje i topli čaj (poneko i za rakijicu ) pa smo sjeli u lokalni kafić gdje smo ostali dobrih sat vremena.

Nastavak šetnje nas je vodio Graničnom ulicom iz koje smo uskim prolazom skrenuli prema Dravogradskom putu, spomenuli smo sada nedostupan bazen u krugu zatvorene tvornice TOZ (u mraku je posve nevidljiv sa vanjske strane ograde), i nastavili Mestinjskim putem do ljevaonice umjetnina Ujević. Prečicom kroz grmlje i pored košnica izašli smo na Oranički odvojak I koji je zbog kiše bio pun vode i jedva prohodan. Vratili smo se do staroga groblja i preko njega smo došli do potoka Vrapčaka gdje smo se podijelili u dva dijela. Oni sa stanom na sjeveru i zapadu su krenuli kućama prema Ilici, dok je ostatak grupe sa ciljem na jugu grada krenuo pješačkom stazom niz potok do POS-ova naselja (sagrađenog na mjestu bivše kasarne Prečko) kroz koje smo stigli do završne točke, Zagrebačke ceste uz bivši Mercator centar (danas Konzum).

A evo i nekoliko fotografija sa šetnje - zahvaljujem GP-u na ustupanju fotki snimljenih u teškim uvjetima kiše i vjetra!



Uz pružni kamen na trasi Samoborčeka pored igrališta NK Kustošija. Snimio: GP.


Na pješačkom nathodniku kod bivše tvornice TOZ. Snimio: Vanja


U kafiću, uz kopije starih karata. Snimio: GP


U ulici Oranički odvojak I, pored ogromne lokve vode. Snimio: GP


Na mostu preko Vrapčaka. Snimio: GP

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, TOZ, Vrapčak, kustošak, Grmoščica

ZET-ova garaža za autobuse u Podsusedu. Snimio: Vanja


Usput, po dizajnu ovih garažnih vrata rekao bih da datiraju iz 60-ih ili čak 50-ih, no zahvaljujući znalcima iz Foruma autobusi.org saznao sam da je otvorenje bilo 07.07.1971. Hvala Portosu koji mi je dao tu informaciju i ostalima koji su se javili na moj upit!

Oznake: podsused, ZET, garaža, spremište, autobus, vrata, matematika

Prije nešto manje od mjesec dana najavio sam vam OVDJE sve zagrebačke šetnje koje će se održati u okviru globalnog projekta "Jane's Walk Day" čiji je zagrebački partner Centar za kulturu Trešnjevka odnosno projekt "Mapiranje Trešnjevke". U međuvremenu je već održana prva šetnja iz ciklusa, 24.04.2015. nas je Saša Šimpraga proveo zanimljivim manje poznatim predjelima Medveščaka (krenuli smo od Bookse i preko Petrove crkve, Voćarske ulice, Voćarskog naselja, Šalate, Novakove ulice i Ribnjaka završili smo, hodajući uz kaptolske zidine, na Europskom trgu, najmlađem trgu Zagreba). Bio sam na toj šetnji i jako mi se svidjela, a svidjelo mi se i to što je bila jako dobro posjećena, sa Sašom se prošetalo 45 šetača!

U međuvremenu smo žena i ja uhvatili priliku i posjetili i jednu od Jane's Walk šetnji u Ljubljani. Prošloga ponedjeljka, 04.05.2015., bili smo na jednoj od ljubljanskih izndanja Jane's Walk šetnji, Marko Peterlin iz Inštituta za politike prostora nas je proveo po gradskoj četvrti Šiška u šetnji pod naslovom "Put gradske prehrane". Tokom šetnje, čiji je početak bio na tržnici Šiška, a završetak na tržnici Koseze, prošli smo Vodnikovom cestom uz koju se moglo vidjeti nekoliko još aktivnih seljačkih gospodarstava unutar gradskog prostora, ali i gostionica raznih usmjerenja tako da smo posjetili mjesta proizvodnje hrane (gospodarstva), razmjene (tržnice, trgovine) i konzumacije (gostionice). Šetnji je prisustvovalo 25 šetača, a nakon šetnje smo imali i priliku popričati sa voditeljem i razmjeniti iskustva sa dosadašnjih šetnji.

Evo i nekoliko fotki s ljubljanske šetnje!



Na početku šetnje, sastanak na staroj tržnici Šiška koja je odnedavno ponovo u radu. Snimio: Vanja


Ispred seljačke kuće obitelji Vodnik pored koje se nalazi tradicionalna gostionica. Snimio: Vanja


Zanimljivo ime kafića kod sportsko-reakreacijskog centra Ilirija ... ali ipak nema veze sa Jane's Walk! Snimio: Vanja


Jedno od seljačkih gospodarstava koje još uvijek živi u urbanom okolišu. Snimio: Vanja


Usred Ljubljane, no kao da smo na selu! Snimio: Vanja


Razgovor ispred vatrogasnog doma u kvartu Koseze. Snimio: Vanja


A što se tiče budućih šetnji ... one su pred nama, sutra!

Stoga, pozivam vas sve da sutra (petak, 08.05.2015.) u 18h budete na jednom od ishodišta šetnji: Na Podsusedskom trgu (voditeljica: Andreja Kolić), kod Centra za kulturu Maksimir u Švarcovoj ulici (voditeljica: Anita Končar), na Britanskom trgu (voditeljice: Iva Silla i Andrea Pisac) ili ispred Centra za kulturu Trešnjevka (voditelj: moja malenkost )- dođite i šećite se sa nama, veselimo se druženju sa vama!

Slijedi više podataka o šetnjama ovoga petka:

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centra za kulturu Maksimir, Švarcova ulica 18h, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

08.05.2015., Šetnja Podsusedom, sastanak ispred knjižnice Podsused, Podsusedski trg, u 18h, voditeljica Andreja Kolić.
Šetnja će vas povesti Podsusedom, nekada omiljenim izletištem Zagrepčana na pola puta do Samobora. Na uzvisini se nekad dobro vidio utvrđeni grad Susedgrad (od kojeg se i danas vidi dio očuvanih zidina), koji je najpoznatiji po zloglasnom vladaru Tahiyu, dok je ljeti Podsused pružao osvježenje na uređenom kupalištu na Savi. Uz te zanimljive točke od današnje podsusedske ponude treba izdvojiti i lijepo uređenu Poučnu stazu, 800 godina staru kapelicu, kostur zagrebačkog kita koji potječe iz doba Panonskog mora ...

Oznake: Jane's Walk, mapiranje trešnjevke, knežija, Srednjaci, maksimir, podsused, Šiška, šetnja

U prošlome sam vam postu predstavio moje viđenje ideje o pretvaranju trase "Samoborčeka" u magistralnu biciklističku stazu koja bi predstavljala glavnu takvu poveznicu prema zapadnim dijelovima grada i biciklistički izlaz prema krajevima zapadno od Zagreba. Ta ideja nije posve nova niti je posve moja, o takvoj se biciklističkoj stazi razgovaralo već prije desetak godina, a sama se ideja pojavljuje periodički, uskrsava svake 2-3 godine (ako se ne varam, ponovo je probuđena početkom ove godine na tribinama u gradskoj četvrti Trešnjevka sjever), a ja sam u prethodnome postu predstavio moj pogled na to kako se taj smjer može koristiti već danas te kakve su mogućnosti za izvođenje staze u skoroj budućnosti.

A danas bi vam pak predstavio kako na tu istu problematiku gledaju dvije stručne osobe iz različitih fahova: Dr. sc Rene Lisac, član Društva arhitekata Zagreba, te Vladimir Halgota, jedan od najiskusnijih članova udruge "Sindikat biciklista" koji su pred koju godinu priredili konceptni prijedlog "Rekreativno - memorijalna magistrala Samoborčeka" koji na ovu problematiku gleda u širem kontekstu. Pogledajmo o čemu se ovdje radi!

Naime, uz to što bi ovakva biciklistička magistrala na vrlo efikasan (direktan, siguran i ugodan) način "kanalizirala" tokove biciklističkog prometa između zapadnih dijelova grada i centra, ona bi istovremeno mogla poslužiti i kao kulturno-povijesni objekat koji bi sve nas svojim postojanjem i pratećim sadržajima podsjetio na već legendarnu samoborsku željeznicu. Ti sadržaji mogu biti konvencionalni (kao npr. tematski muzej smješten u starom Samoborskom koldovoru ili obnovljeni usputni objekti vezani uz povijest pruge), ali i posve nekonvencionalni (uređenje ugostiteljskog objekta u obnovljenoj "Srebrnoj strijeli", postavljanje umjetničkih instalacija vezanih uz željeznicu itd). Ne zaboravimo, vrlo blizu trase "Samoborčeka" se nalazi i Grmoščica koju sa trasom povezuje još jedan objekat iz prometne povijesti grada, pješački nathodnik kod TOZ-a, koji bi se lijepo uklopio u takav projekt, a nedaleko od njega je i Ciglanin nadvožnjak preko Kustošijanske ceste čiju je revitalizaciju u obliku atraktivnog objekta na novoj pješačkoj stazi predložila platforma "1 posto za grad" i o kojoj sam već pisao OVDJE. Dodajmo ovome i druge mogućnosti koje cijeli projekt mogu još više obojati lokalnim koloritom - recimo, trasa bi mogla biti opremljena pitkom vodom putem nekoliko "Železnih Franceka" koje bi prigodno mogla urediti "Pimp My Pump" ekipa ... to bi bilo vrlo lijepo, zar ne?

Prisjetimo se isto tako sličnih projekata revitalizacije napuštenih željeznica u drugim zemljama i gradovima, od njujorškog High line-a preko željezničke pruge iznad Trsta koju sam i sam obišao (vidi tekst OVDJE) pa do istarske Parenzane ... ako mogu oni, što ne bismo mogli i mi, pogotovo što se, priča se, za ovakve multidisciplinarne projekte koji spajaju sadašnjost i budućnost sa prošlošću kao i upotrebnu funkciju sa estetskom mogu relativno lako dobiti sredstva iz EU-fondova.

Pogledajte sada kratku prezentaciju koju su priredili Rene i Vladimir i zamislite si kako bi bilo lijepo imati ovako nešto u našemu gradu!





























Još nekoliko crtica iz prijedloga, prvo iz prometnog, a zatim i iz muzejsko-memorijalno-rekreativnog kuta:

- magistrala bi bila dio transverzalne biciklističke magistrale na osi istok-zapad (nastavak uz Branimirovu prema Sesvetama)

- dovela bi do rasterećenja prometnih gužvi u zapadnom dijelu Zagreba

- zona obuhvata: preko 100.000 stanovnika unutar 2 kilometra (5-15%) [bi] biciklira[lo]

- cikloturistička veza sa Slovenijom (Samoborci uređuju 15 km od
Podsuseda do granice, Slovenci uređuju porječje Save i Krke do granice)

- uključene memorijalne točke i ugostiteljska ponuda

- magistrala služi kao rekreativna pejzažna os, pejzažne točke podižu lokalnu urbanističku kvalitetu, vezuju se na druge zanimljive točke u okolici (most u Kustošiji itd)

- mogućnosti EU-financiranja (strukturni EU fondovi na koje se mogu prijaviti elementi projekta): zelena prometna infrastruktura (održivi promet), poticaj očuvanju i revitalizaciji baštine i kulture, cikloturizmu i sportskoj rekreaciji, prekograničnoj suradnji na nekoj budućoj "Savskoj ruti" koja bi sezala od izvora do ušća Save

- ovaj projekt može poslužiti kao model za grananje magistralne mreže u smjeru Jastrebarskog i Karlovca, Vukomeričkih gorica, Velike Gorice, Ivanić-Grada, Dugog Sela ... te kao dio buduće arterijalne biciklističke mreže: Put oko svijeta počinje prvim okretajem pedale!


(zahvaljujem se Vladimiru Halgoti na podsjećanju na ovu inicijativu i svim zanimljivim razgovorima na temu biciklističke infrastrukture!)

Oznake: bicikl, Samoborček, trešnjevka, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, željeznica

Prije nešto više od dvije godine objavio sam post pod naslovom "Biciklom do Sesveta najdirektnijim mogućim putem" u kojem sam predložio mogućnost izgradnje biciklističke staze kojom bi se, slijedeći koridor željezničke pruge, na najbrži način stizalo iz centra grada do Sesveta. Taj tekst su zapazili članovi udruge "Sindikat biciklista" te Sekcije mladih Društva arhitekata Zagreba pa je njihovim trudom (i uz moju podršku) pripremljen prijedlog projekta koji je poslan zagrebačkim gradskim službama. Službe su na taj prijedlog odgovorile informacijom da je to zemljište u vlasništvu "Hrvatskih željeznica", a "Hrvatske željeznice" su pak dale izjavu da bi se po planu to zemljište trebalo koristiti za izgradnju dodatna dva kolosijeka za prigradske vlakove te je stoga izgradnja takve biciklističke staze nemoguća.
(naravno, dok se ta dva kolosijeka zaista izgrade, u nekom mogućem roku od 10 do 20 godina, zamišljenom biciklističkom stazom mogli bi proći milijuni biciklista ...)

I, tu se stalo.

Potreba za brzom magistralnom biciklističkom stazom u smjeru istoka postoji, postoji i ovo idejno rješenje kojim bi se ona mogla ostvariti uz ne prevelike troškove ... sada treba još samo pronaći političku volju za izvedbu ovakvog projekta i naći izvor financiranja (kladim se da bi bilo lakše naći novac nego dobru volju nadležnih gradskih vlasti :ox ).

Takva je situacija na istoku grada ... a što je sa zapadom?

Ubrzo nakon tog "istočnog" posta naumio sam pripremiti i sličan "zapadni", koji bi obradio mogućnosti izvedbe slične biciklističke staze koja bi povezala zapad grada sa centrom trasom koja bi također slijedila željeznički koridor. Naravno, svaka lokacija ima svoje specifičnosti pa tako i ova - pogledajmo ih:

- za razliku od istoka koji nema niti jednu kvalitetnu biciklističku vezu sa centrom grada i tek dvije "polovične" (Maksimirskom cestom na koju se nadovezuje niz smjerova kroz Dubravu te Ulicom grada Vukovara od koje je moguće nastaviti put prema Vukomercu ), zapad je u boljoj poziciji, jer se prema njemu pružaju biciklističke staze uzduž Zagrebačke/Ljubljanske avenije (koja dosiže krajnji jugozapad grada) te Horvaćanske ceste, a postoje i fragmenti staza na sjevernijim smjerovima (Šoljanova ulica, Ulica Ivane Brlić Mažuranić). No, sjeverozapadna naselja (Vrapče, Stenjevec, Gajnice, Podsused ...) nemaju od tih smjerova puno koristi jer su oni previše odmaknuti od njih što se najbolje vidi po broju biciklista koji riskiraju život vozeći se Alejom grada Bologne i Ilicom

- sa druge strane, što se same trase tiče, uzduž istočnog kraka željeznice je najvećim dijelom povučena Branimirova ulica uz koju postoji zeleni koridor kojeg sam iskoristio za smještaj staze. Taj zeleni pojas je gotovo cijelom dužinom prohodan i uredan, a završni dio, u Sesvetama, nakon završetka Branimrove ulice, nudi alternativu s južne strane željeznice. Na zapadu je drugačije i kompliciranije: kao prirodno rješenje se nudi trasa "Samoborčeka" koja je na dijelu od Adžijine ulice do Sokolske ceste slobodna već danas ... no, zapadno od Sokolske počinju problemi koji kulminiraju na području tvornice TOZ odnosno objekata MUP-a koje, u skladu sa današnjim stanjem na terenu, treba naširoko zaobići, a nakon njih je koridor "Samoborčeka" zarastao u korov i grmlje i trenutno vožnja uglavnom nije moguća. Alternativni pravci, Aleja Bologne i Samoborska cesta, nisu pogodni za bicikliranje zbog neprilagođenosti prometnog koridora biciklistima (uski kolnik, prilično gust promet).

No, to nije bio dovoljan razlog za odustajanje od istraživanja tako da ćete u nastavku vidjeti što nam pruža taj zapadni krak željeznice odnosno trasa "Samoborčeka", na koji se način, gdje i kako, ona može koristiti već danas, a gdje i kako bi se mogla koristiti jednog lijepog dana kada Grad zaista odluči pomoći biciklistima pružanjem kvalitetne veze prema zapadu. Nemojte zaboraviti, ovaj magistralni smjer bi se mogao dalje nadovezati na smjerove prema Zaprešiću (i dalje, uzvodno uz Savu, potencijalnom biciklističkom stazom koja bi vodila od njenog izvora sve do ušća), Zagorju te Sv. Nedelji i Samoboru.

Pogledajte na početku prikaz na karti!



Prikaz cijele trase. Izradila: Konstantina Kralj


Legenda karte. Izradila: Konstantina Kralj.
Napomena: Dužina staze je cca 10 kilometara, a trajanje vožnje brzim ritmom cca 1h (ležernom vožnjom 2h, u slučaju izgradnje kvalitetne staze vožnja bi vjerojatno trajala trećinu kraće)


Etapa od Samoborskog kolodvora do Črnomerca. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Črnomerca do Vrapča. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Vrapča do Gajnica. Izradila: Konstantina Kralj.


Etapa od Gajnica do Podsuseda. Izradila: Konstantina Kralj


Krenimo stoga redom!

1. Od Samoborskog kolodvora do potoka Črnomerca

Ovaj dio je već danas pogodan za vožnju biciklom iako bi u idealnom slučaju sigurno bio asfaltiran, jer danas probleme stvaraju neravna podloga (posebno na dijelu južno od Toplane te iza Selske ceste) i parkirani auti (kod Stubičke i Klanječke ulice). Najveća draž ove dionice je njena odmaknutost od glavnih prometnica što joj daje ugodan mir, a nije zanemariv i šarm trešnjevačkih kućica i dvorišta u koje je moguće zaviriti tokom vožnje.



Divlje parkiralište pored Trakošćanske ulice s kojeg kreće jedan od ljepših i mirnijih etapa ove trase. Snimio: Vanja


Zeleni pojas u zaleđu Naselja Prve hrvatske štedionice, jedan od najmirnijih dijelova trase (u urbanističkim planovima je na toem dijelu predviđenao produženje Kranjčevićeve ulice te izgradnja lake gradske željeznice. Ta se željeznica u planovima nalazi već 15-tak godina, vodila bi od Borongaja, kod Džamije bi ušla u podzemni dio trase iz kojeg bi izašla na Trešnjevci i dalje bi vodila u smjeru zapada do Španskog. Snimio: Vanja


Pogled unazad, uz dva preostala praga „Samoborčeka“. Na tome je dijelu za lijepa vremena bicikliranje užitak, no poslije kiše tu vlada blato. Snimio: Vanja


Prvi dio meni osobno najdraže etape između Selske ceste i Zagorske ulice koja vodi između trešnjevačkih dvorišta. Snimio: Vanja


Približavamo se Stubičkoj ulici. Snimio: Vanja


Dio između Stubičke ulice i Klanječke ulice. Snimio: Vanja


Prijelaz Klanječke ulice, jedini preostali dio tračnica na gradskom dijelu trase. Snimio: Vanja


Dio pred Zagorskom ulicom. Snimio: Vanja


2. Od potoka Črnomerca do tvornice TOZ i dalje do potoka Vrapčaka

Prvi problemi se pojavljuju odmah nakon prelaska potoka Črnomerca - nekadašnja trasa kolosijeka više nije vidljiva, a kretala se paralelno sa današnjom Tomislavovom ulicom koja, na žalost, nema pločnika sa sjeverne strane, a puna je prometa koji je posebno opasan kod križanja sa Golikovom ulicom. Kao alternativa, za one koji vole malo divljiju okolinu i ne žale izgubiti koju minutu, pruža se mogućnost vožnje tik uz prugu, po mostu preko Zagrebačke ceste i dalje uz željezničku stanicu Kustošija (dio te okolne vožnje nije posve legalan, jer se vozi po peronu željezničke stanice koji nije osobito širok, a često je pun putnika koji čekaju vlakove u smjeru centra grada).



Stari most preko potoka Črnomerca – bilo bi lijepo kada bi se on mogao ukomponirati u trasu staze. Snimio: Vanja


Hrpa smeća uz željezničke kolosijeke istočno od Zagrebačke ceste – uz nju vodi put koji vodi paralelno s prugom preko mosta iznad Zagrebačke ceste. Snimio: Vanja


Prilaz peronu ž.st. Kustošija – tu bi bilo mjesta i za biciklističku stazu, jer je tu sada samo zapušteno uzvišenje nekadašnje teretne rampe za utovar i istovar robe. Snimio: Vanja


Nakon tih varijanti čeka nas ugodna vožnja idilično mirnom Radgonskom ulicom, a zatim neugodno suočenje sa stvarnošću: najkraća veza prema zapadu bi vodila kroz dvorište TOZ-a i objekata MUP-a prema Oraničkom odvojku. Samoborček je nekad vozio sjeverno od tih objekata, paralelno sa glavnom željezničkom prugom, no sada je taj dio pod teretnim terminalom ... stoga, vratimo se u realni svijet: treba se spustiti pored TOZ-a prema jugu Graničnom ulicom do uskog prolaza (pazite da ga ne previdite!) kojim se dolazi na Dravogradski put. Na njegovom završetku skrenemo prema sjeveru iza čega slijedi još jedna mirna dionica Mestinjskim putem. Na njegovom zapadnom kraju, kod ljevaonice umjetnina, slijedi nam, na žalost, još jedan zaobilazak. Treba skrenuti lijevo u Šumečanski put, zatim kratko desno po Medarskoj i onda desno u Oraničku ulicu, I odvojak. Oni ambiciozniji mogu taj obilazak malko skratiti stazicom kroz potrganu ogradu iz Šumečanskog puta kojom se dođe na već spomenuti Oraničku ulicu, 1. odvojak. Ta uličica nas na sjeveru dovede u blizinu Lidlova dućana gdje skrećemo udesno na Kožinčev put prema Donjem Vrapču i kojim prelazimo potok Vrapčak.



U slijepome crijevu: Završetak parkirališta kod TOZ-a – iza ovog mobilnog WC-a se prostire grmlje i trava kojim bi se, da je dobre volje i želje, vjerojatno mogla nastaviti biciklistička staza prema potoku Vrapčaku. Snimio: Vanja


Pogled unazad na parkiralište (kojim se uglavnom služe samo instruktori auto-škola) i pješački nathodnik u Kustošiji. Snimio: Vanja


Uski prolaz između Granične ulice i Dravogradskog puta – treba biti pažljiv kako ga se ne bi promašilo! Snimio: Vanja


Idilična vožnja Mestinjskim putem. Snimio: Vanja


Sakrivena prečica između Šumečanskog puta i Oraničkog odvojka I: draguljčić za ljubitelje nepoznatih stazica! Snimio: Vanja


3. Od potoka Vrapčaka do Škorpikove ulice

Nakon što smo iza sebe ostavili problematičnu dionicu kroz Donju Kustošiju sa većim zaobilascima, slijedeće dvije dionice (posljednje!) donose drugačija iskušenja, ali i nove mogućnosti. Naime, na tome je predjelu „Samoborček“ vozio paralelno sa glavnom prugom i njegov je koridor u pravilu očuvan i mogao bi se koristiti za izradu biciklističke staze gotovo bez ikakvih problema. S druge strane, trasu pruge cijelom dužinom prate poprilično prometne ulice (Vrapčanska putina, Samoborska cesta) koje nisu baš užitak za bicikliranje, pogotovo manje iskusnim biciklistima. Na sreću, uz potok Dubravicu postoji ugodna (iako šodrasta) pješačka staza koja odlično može poslužiti i biciklistima.

Vožnja po vrlo uskoj Vrapčanskoj putini (ulici s isto tako vrlo uskim pločnikom) zbog prometa je vrlo neugodna, ali, na sreću, nije dugačka. Nakon željezničke stanice Vrapče počinje Samoborska cesta koja trasu pruge slijedi nešto južnije. Koridor „Samoborčeka“ je na tome dijelu zarasao u gusto grmlje i travurinu tako da nemamo izbora nego kolnikom slijediti Samoborsku cestu (za one koji se boje prometa tu je i pločnik solidne širine, no znamo da zakon vožnju po pločniku ne odobrava ...). Sve do Japetićke ulice nema mogućnosti izbjegavanja prometne Samoborske ceste i taj je dio ne odviše ugodan za vožnju. Na sreću, od Japetićke ulice pa sve do Škorpikove ulice postoji već spomenuta pješačka staza uz potok po kojoj je vožnja vrlo ugodna.



Most preko potoka Vrapčaka – s druge strane je ograđeno zapušteno skladište koje se smjestilo na trasi „Samoborčeka“. Snimio: Vanja


Trasa „Samoborčeka“ zapadno od potoka Vrapčaka – trava do pojasa, no ništa ne sprečava izgradnju staze paralelno sa sadašnjom prugom. Snimio: Vanja


Vrapčanska putina: Nezgodan raspored stabala između pruge i ulice onemogućuje smještaj biciklističke staze i sa jedne i sa druge strane ulice. Možda bi se ona eventualno mogla smjestiti umjesto i inače vrlo uskog sjevernog pločnika kojim se pješaci malo služe (s južne strane je pločnik širi)? Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika uz ž.st. Vrapče: Bio bi to efektan prijelaz kojim bi se mimoišao susret biciklista i pješaka na tom frekventnom mjestu! Snimio: Vanja


Most preko pješačkog prolaza u Stenjevcu (kod Gospodske ulice), također iskoristiv za biciklističku stazu. Na tom dijelu trase (ž.st Vrapče – Stenjevec – Japetićka ulica) je koridor pruge slobodan, no, na žalost, zbog zaraslosti u grmlje i travu nije prohodan. Snimio: Vanja


Objekt nekadašnje stanice Stenjevec, danas zapušten i obrastao u grmlje – čini se da ga se jedino sjete beskućnici ... Snimio: Vanja


Još jedan most, iskoristiv za stazu, ovaj puta preko pješačkog pothodnika kod Japetićke ulice (sjeverno se nalazi ulica Medpotoki i centar Gajnica) gdje počinje izgrađena staza uz potok Dubravicu. Snimio: Vanja


Pješačka staza uz potok Dubravicu (pored ž.st. Gajnice) koja bi uz određeno proširenje mogla biti pogodna i za pješake i za bicikliste. Snimio: Vanja


Breganska ulica, zapadno od potoka Dubravice, koja je posve pogodna za vožnju biciklom – na žalost, zapadno od nje nedostaje neki sličan pravac kojim bi se izbjegla vožnja prometnom Samoborskom cestom. Snimio: Vanja


Pješačka staza kroz travu u nastavku Breganske ulice – tom stazom se izbjegava raskršće sa Škorpikovom ulicom. Snimio: Vanja


4. Od Škorpikove ulice do Podsuseda

Na ovom potezu se Samoborska cesta približava pruzi i prostora za manevriranje i izbjegavanje prometa ima vrlo malo i ti zamjenski puteljci nisu osobito ugodni za vožnju, a potkraj ovog dijela i potpuno izostaju pa se, htjeli ili nehtjeli, moramo vratiti na Samoborsku. Koridor pruge je i nadalje uglavnom slobodan (na nekim mjestima su ga zauzela ograđena parkirališta i manja skladišta) tako da bi izgradnja spomenute staze i na tome dijelu bila posve moguća.

Na prvom dijelu puta, od Škorpikove ulice pa sve do završetka željezničke stanice Podsused-tvornica (vezane uz Cementaru), moguće je zaobilaženje Samoborske ceste cestuljcima i puteljcima oko željezničke stanice. Vožnja ne ide glatko: kod željezničke stanice nas ometaju dvije rampe (koje se mogu zaobići), a nakon stanice nas očekuje skladište starog željeza i drugih otpadnih sirovina tako da se dosta vremena gubi na krivudanje oko tih prepreka (ali je zato barem vožnja slikovita, pogotovo kada se uzmu u obzir pogledi na Cementaru koja kao da je tu pala iz svemira). Nakon skladišta i kratkog kolskog puta nužan je povratak na Samoborsku cestu – na sreću, Podsused je već blizu!



U blizini smo cementare – na trasi se nalazi ovo skladište starog metala i auto guma. Snimio: Vanja


Neobični viseći vrtovi uz Samoborsku cestu – o, Semiramido, gdje si? Snimio: Vanja


Od ove točke nadalje, zbog zaraslosti u travu i grmlje, nije moguća vožnja bicikla uz prugu prema Podsusedu, već se treba vratiti na Samoborsku cestu. Snimio: Vanja


Pogledajmo sada kakav zaključak možemo izvesti iz priloženih zapisa sa puta!

Trenutačno stanje na terenu je takvo da ovaj biciklistički smjer, takav kakav je sada, sa svim postojećim manjkavostima, svojim karakteristikama baš ne privlači bicikliste. U dilemi voziti li se opasnijom, ali direktnijom Ilicom i nastavljajućom Alejom Bologne (čiji dio uz Gajnice odnedavna ima i biciklističku stazu!) ili pak zaobilaznijom, ali sigurnijom ovdje opisanom varijantom, većina iskusnih biciklista kojima ne smeta adrenalinska vožnja prometnim kolnikom ili pak uskim pločnikom bira Ilicu i Aleju Bologne (i nosi glavu u torbi). Oni manje iskusni, rekao bih, uopće ne razmišljaju o vožnji biciklom prema centru grada ... a baš bi njima jedna ovakva ugodna user-friendly staza najviše pomogla. Dakle, ako razmišljamo o tome tko bi koristio ovakvu stazu, vjerujem da bi velika većina biciklista napustila Ilicu i Aleju Bologne i krenula novim ugodnijim putem, pa čak i kad bi bio ponešto duži.

Što se pak imovinskih i građevinskih problema tiče, oni su koncentrirani na dio između Radgonske ulice i Oraničkog odvojka, dakle na prostor TOZ-a i MUP-a. Obilazak je moguć, ovakav kakav je opisan u tekstu, i vjerujem da ga ne bi odbilo puno biciklista.

A politika, gradske vlasti, rad na dobrobit građana?

O takvim pitanjima mora odlučiti sama gradska vlast. Vjerujem da bi ovakva staza, pogotovo kada bi bila popraćena i sa adekvatnom stazom u smjeru istoka (do Sesveta) i nužnim manjim intervencijama na stazama uz Ulicu grada Vukovara, Slavonsku/Zagrebačku aveniju i stazu preko Mosta Slobode prema Novom Zagrebu, naišla na jednoglasno odobravanje građana - to bi tad već bio pravi kostur, osnova mreže biciklističkih staza grada Zagreba, s kojom bi se gradski oci zaista mogli pohvaliti. Ideja je na stolu - odvažite se i uzmite ju i provedite, priuštite nam ugodno iznenađenje!

Na kraju, zahvaljujem se Tini na pripremi karata te društvu i komentarima tokom obilaska staze!

Oznake: bicikl, trešnjevka, Kustošija, vrapče, Gajnice, stenjevec, podsused

Podsused, kod pothodnika. Snimio: Vanja

Oznake: grafit, podsused, ljubav