Nepoznati Zagreb

U šikari iznad Podsusedskog dolja. Snimio: Vanja


Šetajući po brežuljcima iznad Podsuseda u potrazi za pogledima prema gradu, Samoborskom gorju, savskoj ravnici i slovenskim i zagorskim bregima svratio sam i na padinu iznad duboko urezane udoline Podsusedskog Dolja čije me ime podsjeća na Gračansko Dolje i posljednju tramvajsku stanicu linije 15.

A tamo, slijedeći kolski put koji je skrenuo na brdo iznad velikog i već niz godina neaktivnog kamenoloma na posve neočekivanom mjestu uočio sam malu drvenu baraku s natpisom "Odmori, ali ne diraj". Zanimljiv kućerak koji je nekad vjerojatno bio utočište čuvara kamenoloma, a sada ga je valjda preuzeo neki od lokalnih beskućnika ... a tko ga je od tih stanara opremio ovako živopisnim tapetama možemo samo nagađati.




Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: podsused, kamenolom, baraka, šuma, šikara

Jarun. Snimio: Vanja


Odoh ja na odmor, u nadi da ću uhvatiti poneku zanimljivost izvan gradskih granica, malko se odmoriti, a i pronaći koje zrnce svježine ... što sve i vama želim u tjednima koji slijede.

Oznake: odmor, ljeto, Jarun, trešnjevka, Svježina, šuma, Staza

Ulica Oboj na prolazu kroz šumu. Snimio: Vanja


Ponukan jednom od Jane's Walk šetnji, "Okolišanje (Krug oko Maksimira)" koju je oko park šume Maksimir 20.05.2022. vodio Saša Šimpraga posjetio sam danas jedan izdvojeni "ficlek" te šume koji je također zaštićen iako je odvojen od njene glavnine. A radi se o dijelu koji se nalazi zapadno od ulice Prilesje i dopire, preko ulice Oboj, sve do stražnje strane ulice Jurja Ves. Nije to neka osobito velika šuma, a velikoj većini ljudi je poznata tek po dijelu ulice Oboj koji na svojem najstrmijem dijelu prolazi kroz nju, no ima u njoj zanimljivih kutaka. NA priloženoj karti pogledajte kuda sam prošao, a uz fotke pogledajte i moje komentare!



Ucrtao: Vanja


Istočna strana Oboja, ulazim u šumu. Snimio: Vanja


Stube do jedne od kuća napravljene od starih željezničkih pragova. Snimio: Vanja


Stigao sam do kraja tog kolskog puta, završetak udoline je zatvoren ogradom. (no, po njoj i dalje ide kanalizacija). Snimio: Vanja


Zanimljiv detalj na jednoj od ograda. Snimio:Vanja


Pogled unazad, a šetnju nastavljam stazicom koja se penje na brijeg do ulice Oboj ... Snimio: Vanja


Evo me, sad sam na vrhu brijega, krećem na drugu stranu (zapadnu). Snimio: Vanja


... tu su dva kolska puta, gornji se vrlo brzo završava kod lijepe obiteljske kuće ... Snimio: Vanja


... a onda sam se kratko spustio do donjeg koji je duži ... Snimio: Vanja


Tu se nalazi niz garaža iza većeg broja "urbanih vila" koje se zapravo ni ne vide sa Oboja. Snimio: Vanja


Pogled na padinu Jurje Vesi. Snimio: Vanja


Nakon cca 400-500 metara hoda stigao sam i ovdje do kraja kolskog puta, a nakon još 50 metara stiže se i do ograđene guštare gdje se ne može dalje (i ovdje po dnu ide kanalizacija). Snimio: Vanja


Ostaci stare pumpe ... Snimio: Vanja


Napuštena kuća ... i novi iskop. Snimio: Vanja


Ovdje je završetak puta ... Snimio: Vanja


Voćnjak s jedne strane ... Snimio: Vanja


... i guštara na kraju. Snimio: Vanja


Vraćam se nazad ... Snimio: Vanja


Prolazak kroz kordon neupotrebljavanih garaža i ulazim u šumu ... Snimio: Vanja


Pred sami Oboj nailazim na stazicu koja ide desno uzbrdo prema Jurjoj Vesi i na hrptu brijega nailazim na još jedan kolski puta iza kuća ... taj prostor očito služi stanovnicima ulice kao parkiralište. Snimio: Vanja


Završetak ove kratke šetnje je na ulici Jurja Ves, I odvojak do Jurje Vesi je s ovog mjesta još 50 metara. Snimio: Vanja

Oznake: maksimir, šuma, park, Prilesje, Oboj, Jurja Ves, šetnja

e-građanin u e-šumi!



Usred šume na Kulmerovoj gori, na južnim padinama Medvednice iznad Lukšića. Snimio: Vanja

Oznake: šuma, Medvednica, Kulmerova gora, brojke, slova, Lukšići

Ovdje se zapravo radi o kombinaciji državne (bijela pozadina) i individualne građanske intervencija (dio teksta pjesme "Hladnog piva") ... zanimljivo!
(ovo bi se moglo nazvati ne "street art" nego "forest art" )



Uz planinarsku stazu broj 50, iznad Lukšića. Snimio: Vanja

Oznake: šuma, Medvednica, brojke, slova, Hladno pivo, list

Došlo je vrijeme i za obnavljanje oznaka za šumske odjele i odsjeke na Medvednici ... pa su Hrvatske šume zaposlile ljude koji hodaju po šumi sa kantama sa bojom i kistovima te šablonama koji ispisuju brojke i slova po stablima.
(drago mi je vidjeti što se metode farbanja nisu modernizirala pa sprejevi tu još uvijek nisu istisnuli kistove )

Ako vas zanima više o šumarskim načinima obilježavanja dijelova šume, pogledajte tekst OVDJE.

A ono što je meni posebno zanimljivo je činjenica da se promijenio "font" kojim se ispisuju oznake na stabla - nekad je bio malko kitnjasti (kao npr Times New Roman), a sada je nekako jednostavan, običan (kao npr nekakav Calibri ili Arial). Pogledajte promjenu na primjerima jučer zabilježenima na južnoj padini Medvednice uz planinarsku stazu broj 50 koja od Lukšića vodi prema Grafičaru.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: šuma, Medvednica, brojke, slova, Lukšići

Drage čitateljice i mili čitaoci, vjerojatno ste primijetili da neko vrijeme nisam stavljao nove postove, nakupilo se tu već 14 dana bez ijednog novog retka od mene ... a sve zbog nekog glupavog softverskog buga!!!

Naime, uobičajeno se služim Chrome browserom koji je sve do sada dobro dohvaćao Blog.hr domenu s koje stavljam nove postove. I, jednog dana, mislim da je to bio, ponedjeljak, 06.11.2017., odjednom više nisam mogao pristupiti svojem blogu, a ni čitavoj blog.hr domeni. OK, rekoh, valjda je u pitanju neko održavanje, potrajat će dan-dva i onda će opet raditi. I, pokušavao sam ja svaki dan, no nikakve promjene nije bilo, čak sam našao i neke druge stranice koje nisu dohvatljive ...

... e da bi mi jedan od kolega po blogiranju rekao da je on imao slične probleme i pokušao je doći do stranice drugim preglednikom, Internet Explorerom ... i, eto, vraga, proradilo je!

Pa, pokušah i ja ... i sad radi i meni!!!

Pitanje je o čemu se tu sve radilo, kakav je tu "glitch" (prolazni SW problem) nastupio ... ali, eto, sada se javljam preko IE-a! (koji, istina, radi sporije, ali ipak radi )

A za kraj tjedna, evo i jednog prigodnog posta, snimljenog u Kašini prije 20-tak dana!

Igralište na rubu šume iznad Bačuna. Snimio: Vanja


Zagreabački podsljemenski kvartovi kriju mnoge zanimljivosti i žao mi je što češće ne nalazim vremena da se prošećem po tim dijelovima grada. Ima tamo puno ostataka prošlosti, starih kućica i raznih detalja iz davnih desetljeća pa i stoljeća koji su već posve nestali iz ravnijih gradskih kvartova koje je urbanizacija brzo pregazila. Ima tu i novovjekih zanimljivosti, ponajviše u obliku raznoraznih "urbanih vila", češće bizarno-groznih nego lijepih ... a na kraju su tu i lijepi pogledi na grad i okolicu te uvijek zanimljive južne padine Medvednice sa svojom termofilnom florom, najčešće šumama hrasta, graba i kestena, koja zatim malo-pomalo prelazi u gorsku bukovu šumu. Ne smijem tu zaboraviti niti voćnjake i vinograde, često zapuštene, koji se nalaze na dodiru Grada i Prirode, uz liniju šume.

Uglavnom, volim šetnje tim predjelima i drago mi je što sam u posljednjih deset dana čak dvaput imao priliku prošetati se Bačunom, jednim od tih podsljemenskih prigradskih naselja, koje se stisnulo između svojih većih i bolje poznatih susjeda, Gračana i Markuševca. U najužim crtama Bačun obuhvaća dio oko Markuševečke ceste između dva izrazita prijevoja koja ga dijele od već spomenutih susjeda. Jedan je prijevoj onaj gdje se nalazi okretište "petnajstice", kod Tunela (na toj strani Bačun zapravo ne seže do samoga prijevoja već tek tamo negdje do potoka Blizneca), dok se na drugoj strani prijevoj nalazi kod ulice Bibekov breg od koje se padina spušta prema crkvi Sv. Šimuna u Markuševcu.

Jedna šetnja, u koju sam krenuo sa obitelji i prijateljima, vodila nas je do Bačunskog kamenoloma i zanimljivog šumskog grebena koji vodi do vrha Strmopeči (549 m) od kojeg markirane planinarske staze vode u smjeru Puntijarke i Hunjke ... no, o njoj neće biti riječi danas, već možda nekog drugog puta. Druga šetnja, u koju sam krenuo sam, povela me naseljenom padinom iznad dolina potoka Blizneca i Črne Vode i to sve do ruba šume i zanimljivog kurioziteta, nogometnog igrališta usječenog u brdsku padinu, uz samu šumu. Za igralište sam znao već otprije (hvala ti, Mladene, na informaciji o igralištu, uočenom na Google Earthu!), no nisam ga nikad vidio uživo pa sam ga poželio vidjeti i svojim očima. Parkirao sam se kod Područne škole Bačun i krenuo u brdo, ali ne posve nasumce, već zanimljivom stazicom koja me je privukla već za prvog posjeta Bačunu, onom s prijateljima. Radi se o stazici koja se od Markuševečke ceste odvaja kod malog dućana i lako ju je uočiti zbog pomalo neobičnog detalja - betonirana je i vodi između dvaju dvorišta, a posuta je mnoštvom pivskih čepova - čini se da je to THE mjesto lokalne škvadre koja si dođe cugnuti pivicu u trenucima dokolice. Nakon 20 metara te betonske stazice postaje očito da se ispod betonskog sloja zapravo nalazi potočić koji se čuje i vidi kroz uzidanu rešetku. No, staza se ubrzo odvaja od potočića (koji izlazi na vidjelo dana) i nastavlja krivudati između vrtova, kroz šumarke, podno zanimljive pušnice kojoj je vlasnik podario vrata skinuta sa nekog lifta ... Lijepa staza koja otkriva zelenu pozadinu naselja naposlijetku se ponovo sastaje sa potočićem kod ulice Bačun. Po njoj možete vrlo brzo doseći šumu i nakon još 15-tak minuta hoda kamenolom u dolini potočića. No, ako želite naciljati igralište tu trebate skrenuti lijevo, u ulicu Lučki put, a onda odmah iz nje, opet desno, uzbrdo, u ulicu Doljek. Tu ste već na najdirektnijem putu za igralište, no postoji i okolni put, nastaviti ulicom Lučki put i potom strmom stazicom uzbrdo kroz voćnjake ... Kako god krenuli, put će vas dovesti na završetak asfalta na strmini između livada. Mjesta za parkiranje tu baš i nema, a cesta koja prelazi u VRLO kvrgavi strmi makadamski put nije baš "car friendly" - dakle, bolje je parkirati uz glavnu cestu.

I, od kraja asfalta ostaje još desetak minuta hoda, strmo uzbrdo, do zaravni na rubu šume. Kome je zapravo palo na pemt da tamo napravi igralište - pojma nemam. Bagerom je otkopan dio padine, postavljeni su golovi, zaštitna mreža, uokolo ima nekoliko klupa pa i mali roštilj (vjerujem da je fora biti tamo za ljetnih večeri, uz svjetla grada u daljini i pivce u ruci ), a ono što me je najviše iznenadilo je priključak za struju - netko je povukao kabel od najbližih kuća (možda za rasvjetu ili električni ražanj ili frižider za pivu? )!

To nije jedino takvo igralište u gradu, u Mikulićima postoji veće i bolje uređeno igralište na kraju ulice Supleti, kod izvora ... no, ovo je posve sigurno igralište sa najljepšim pogledom. Svratite ako ste kad u blizini!



Pogled prema gradu sa prilaza igralištu. Snimio: Vanja


Bukovac, Maksimirska šuma i južnin dijelovi grada od igrališta. Snimio: Vanja


Pogled prema Dotrščinskoj šumi i Dubravi iza nje. Snimio: Vanja


U ravnini terena. Snimio: Vanja


Klupe i ognjište uz teren. Snimio: Vanja


Električna instalacija uz teren. Snimio: Vanja


Karta sa ucrtanim prilazom igralištu (puna linija: ulicom, isprekidana linija: pješačkom stazom kroz voćnjak)

Oznake: Bačun, igralište, šuma, maksimir