Nepoznati Zagreb

Izrezak s Google Maps-a. Šuma o kojoj govori ovaj tekst se nalazi točno tamo gdje se na karti nalazi natpis zelenom bojom "Gaj urni".

Svi vi koji ste već koji put bili na nekom ispraćaju kod Krematorija vjerojatno ste zapazili šumu koja se stere sa zapadne strane (lijeve, ako se ide s juga, iz grada) Remetske ceste kojom se iz grada stiže do Krematorija. Šuma na prvi pogled izgleda teško prohodna, ne vidi se niti jedan puteljak kojim bi se moglo prodrijeti u nju ... a na drugi pogled se tek zapaža kolski put koji se od Remetske ceste odvaja neposredno ispod buffeta Barunica u koji se već uobičajeno idu ispijati pelinkovci, gemišti i piva nakon krematorijskih ispraćaja. No, već nakon 100 metara hoda tim putem se nailazi na nimalo gostoljubivog slobodno šetajućeg psa marke vučjak de luxe koji odvraća nadobudne šetače ... tako da ta šuma, bar gledano sa njene istočne strane, posve sigurno samuje.

Mene je ipak intrigirala ta oveća zelena površina pa sam skrenuo u ulicu Remetski Kamenjak koja se od Remetske ceste odvaja pored Barunice tražeći od nje nekakav prohodni odvojak ... i, našao sam ga, dapače, vrlo lako.

Na tom je sjevernom dijelu te šume ona lako prohodna, nema više guštare i grmlja već je to lijepa hrastova šuma - i to čak sa dvije klupice uz glavnu šumsku stazu!
Klupice su starog dizajna i čini se da su već odavno tamo.

Prošetao sam se tom stazom u oba smjera - hodajući na jug staza se sve više približava kući uz koju je vučjak spomenut u prethodnom poglavlju tako da sam se nakon nekog vremena vratio ... a na sjeveru se staza vrlo brzo stapa sa Remetskim Kamenjakom, dalji hod kroz šumu ometa velika strmina i niz kuća koja se nalaza na njoj.
Ali, vrlo brzo se od te ulice nalijevo odvaja uža ulica Majcenov put kojom se isplati krenuti nizbrdo. Ulica se polako spušta prolazeći uz obiteljske kuće vrlo različitih proporcija (jedna od njih, na brdu s desne strane, je ogromna i dobro se vidi bazen iz kojeg se valjda vidi pola grada), a onda se na jednom desnom zavoju od nje pruža vrlo lijepi pogled prema gradu.

Nakon toga se ulica spušta sve strmije i za desetak minuta ste na Gračanskoj cesti, a onda vas još tek nekoliko minuta hoda odvaja od tramvaske stanice Gračanski Mihaljevac na liniji 15 kojom se možete vratiti do grada i time zaokružiti šetnju tromeđom Mirogoja, Remeta i Mihaljevca.

A prolazak kroz već spomenutu šumu?

Možda jednom kad ću sa sobom imati neki štap za slučaj bliskog susreta sa the vučjakom ... ali, tad ću i krenuti sa strane Gračanske ceste jer sam tamo uočio jednu stazicu koja ulazi u šumu.




Jedna od dvije spomenute klupe u šumi. Snimio: Vanja




Proljeće u šumi. Fotke su snimljene 21.03.2025. Snimio: Vanja




Netko je usred šume zasadio neku meni nepoznatu biljčicu i zaštitio je ovim štapovima i ogradicom, a na štapove nasadio prazne bočice pelinkovca . Snimio: Vanja




Urbane vile Remetskog Kamenjaka kod kojih se stazica vraća uliic - a tu je i druga klupa. Snimio: Vanja




Pogled na grad sa desnog zavoja ulice Majcenov put. Snimio: Vanja




Dimnjak Trešnjevačke Toplane virka preko grebena ulice Isce koja se nastavlja od gračanske crkve. Snimio: Vanja




Pogled na trasu 15-ice sa dijela Majcenova puta prije njegovog strmog spusta na Gračansku cestu. Od mjesta na kojem sam fotkao tramvaj do tramvajske stanice je cca 20 minuta umjerenog hoda. Snimio: Vanja

Oznake: mirogoj, krematorij, šuma, Remete, građani, Majcenov put, Remetski Kamenjak

Mirogojska cesta, na ulazu prema hitnim Covid-ambulantama. Snimio: Vanja


Mirogojska cesta se posve sigurno ne može zvati najsretnijom cestom u Zagrebu - ako te ulovi potreba da svratiš na njen početak, onda je još i dobro, iz Zarazne bolnice se često izlazi živ i zdrav (pa sam tako učinio i ja, nakon trotjednog oporavka od teškog oblika vodenih kozica 1989. godine). No, ako te uhvati "potreba" da dođeš na njen kraj ... tamo se dolazi s nogama naprijed i nikad ne izlazi.

Nego da se posvetim ovoj fotki koja ima puno informacija, značenja i zabavnih momenata ... pa evo tri naslova koja su mi se časkom ukazala pred očima:
- "Korona je napokon pod nadzorom - videonadzorom"
- "I korona i pacijenti, odite vrit!"
- "Umjesto lavova i bicikala ovdje su u pratnji - grm i toi-toi ... odnosno dva priručna WC-a"

Oznake: Mirogojska cesta, mirogoj, korona, wc, Zarazna bolnica, pacijenti, nadzor

Jučer sam pisao o međuljudskoj solidarnosti na grobljima ... a danas prigodno riječ-dvije o solidarnosti koju su nekad pokazivala poduzeća prema svojim radnicima ... koja je išla tako daleko da su nekad poduzeća podizala čak i nadgrobne spomenike svojim radnicima ... naravno, ne svima, već onim "istaknutima". Ali opet, to je bio samo dio te pomalo "roditeljske" brige koja su poduzeća davala radnicima: od sindikalnih Kasa uzajamne pomoći, svinjskih polovica i jaja pa do ovakvih pomalo bizarnih slučajeva ...

.. na sreću, još uvijek se tu i tamo pronađu firme koje pokazuju iskrenu brigu za dobrobit svojih radnika (i moja je u tome počasnome krugu ... hvala joj na tome!), ali su takvi primjeri danas već vrlo rijetki. Neka ovaj tekst, o brizi poduzeća za svoje mrtve, bude podsjetnik svim firmama na vremena kada je solidarnost sa svojim radnicima, živima, bila uobičajena!



Kolektiv "Vodovoda", 1958. godina. Mirogoj. Snimio: Vanja


Kolektiv "Rade Končara", Mirogoj. Snimio: Vanja


Kolektiv "ZET-a". Mirogoj. Snimio: Vanja

Oznake: groblje, solidarnost, dan mrtvih, mirogoj

Vjerojatno ste već primijetili kako su u posebnim situacijama ljudi skloniji pomoći bližnjemu svome, pa čak i "nepoznatom nekome", ljudima koje uopće ne poznaju, dapače, nikada ih neće niti vidjeti ... nekad su takve stvari bile uobičajene, a sada su sve rjeđe, ali mi je drago što ponovo uskrsnu baš u ovakvim posebnim situacijama!

U nekim zemljama (npr Švedska) groblja imaju svoj "alat" (kante za zalijevanje, grablje, lopatice itd), koji visi na baš ovakvim "vješalicama" (vidi fotku!) i ljudi ga posuđuju kad im zatreba i vraćaju nazad ... dok su kod nas ljudi prepušteni sami sebi, osigurana im je samo "vješalica" za to što si sami zbrinu. I, ljudi su se sami pobrinuli i solidarno si ostavljaju kante za vodu - dapače, izbor je vrlo velik!



Mirogoj, prošli vikend. Snimio: Vanja


A ako vam zatrebaju šibice, i njih ćete možda naći, osvrnite se uokolo!



Mirogoj, prošli vikend. Snimio: Vanja

Oznake: groblje, solidarnost, mirogoj, dan mrtvih