
Izrezak s Google Maps-a. Šuma o kojoj govori ovaj tekst se nalazi točno tamo gdje se na karti nalazi natpis zelenom bojom "Gaj urni".
Svi vi koji ste već koji put bili na nekom ispraćaju kod
Krematorija vjerojatno ste zapazili šumu koja se stere sa zapadne strane (lijeve, ako se ide s juga, iz grada)
Remetske ceste kojom se iz grada stiže do Krematorija. Šuma na prvi pogled izgleda teško prohodna, ne vidi se niti jedan puteljak kojim bi se moglo prodrijeti u nju ... a na drugi pogled se tek zapaža kolski put koji se od Remetske ceste odvaja neposredno
ispod buffeta Barunica u koji se već uobičajeno idu ispijati pelinkovci, gemišti i piva nakon krematorijskih ispraćaja. No, već nakon 100 metara hoda tim putem se nailazi na nimalo gostoljubivog slobodno šetajućeg psa marke
vučjak de luxe koji odvraća nadobudne šetače ... tako da ta šuma, bar gledano sa njene istočne strane, posve sigurno samuje.
Mene je ipak intrigirala ta oveća zelena površina pa sam skrenuo u ulicu
Remetski Kamenjak koja se od Remetske ceste odvaja pored Barunice tražeći od nje nekakav prohodni odvojak ... i, našao sam ga, dapače, vrlo lako.
Na tom je sjevernom dijelu te šume ona lako prohodna, nema više guštare i grmlja već je to lijepa hrastova šuma - i to
čak sa dvije klupice uz glavnu šumsku stazu!
Klupice su starog dizajna i čini se da su već odavno tamo.
Prošetao sam se tom stazom u oba smjera - hodajući na jug staza se sve više približava kući uz koju je vučjak spomenut u prethodnom poglavlju tako da sam se nakon nekog vremena vratio ... a na sjeveru se staza vrlo brzo stapa sa Remetskim Kamenjakom, dalji hod kroz šumu ometa velika strmina i niz kuća koja se nalaza na njoj.
Ali, vrlo brzo se od te ulice nalijevo odvaja uža ulica
Majcenov put kojom se isplati krenuti nizbrdo. Ulica se polako spušta prolazeći uz obiteljske kuće vrlo različitih proporcija (jedna od njih, na brdu s desne strane, je ogromna i dobro se vidi bazen iz kojeg se valjda vidi pola grada), a onda se na jednom desnom zavoju od nje pruža vrlo lijepi pogled prema gradu.
Nakon toga se ulica spušta sve strmije i za desetak minuta ste na
Gračanskoj cesti, a onda vas još tek nekoliko minuta hoda odvaja od
tramvaske stanice Gračanski Mihaljevac na liniji 15 kojom se možete vratiti do grada i time zaokružiti šetnju tromeđom Mirogoja, Remeta i Mihaljevca.
A prolazak kroz već spomenutu šumu?
Možda jednom kad ću sa sobom imati neki štap za slučaj bliskog susreta sa the vučjakom ... ali, tad ću i krenuti sa strane Gračanske ceste jer sam tamo uočio jednu stazicu koja ulazi u šumu.

Jedna od dvije spomenute klupe u šumi. Snimio: Vanja

Proljeće u šumi. Fotke su snimljene 21.03.2025. Snimio: Vanja

Netko je usred šume zasadio neku meni nepoznatu biljčicu i zaštitio je ovim štapovima i ogradicom, a na štapove nasadio prazne bočice pelinkovca
. Snimio: Vanja

Urbane vile Remetskog Kamenjaka kod kojih se stazica vraća uliic - a tu je i druga klupa. Snimio: Vanja

Pogled na grad sa desnog zavoja ulice Majcenov put. Snimio: Vanja

Dimnjak Trešnjevačke Toplane virka preko grebena ulice Isce koja se nastavlja od gračanske crkve. Snimio: Vanja

Pogled na trasu 15-ice sa dijela Majcenova puta prije njegovog strmog spusta na Gračansku cestu. Od mjesta na kojem sam fotkao tramvaj do tramvajske stanice je cca 20 minuta umjerenog hoda. Snimio: Vanja Oznake: mirogoj, krematorij, šuma, Remete, građani, Majcenov put, Remetski Kamenjak