Jučer sam pisao o međuljudskoj solidarnosti na grobljima ... a danas prigodno riječ-dvije o solidarnosti koju su nekad pokazivala poduzeća prema svojim radnicima ... koja je išla tako daleko da su nekad poduzeća podizala čak i nadgrobne spomenike svojim radnicima ... naravno, ne svima, već onim "istaknutima". Ali opet, to je bio samo dio te pomalo "roditeljske" brige koja su poduzeća davala radnicima: od sindikalnih Kasa uzajamne pomoći, svinjskih polovica i jaja pa do ovakvih pomalo bizarnih slučajeva ...
.. na sreću, još uvijek se tu i tamo pronađu firme koje pokazuju iskrenu brigu za dobrobit svojih radnika (i moja je u tome počasnome krugu ... hvala joj na tome!), ali su takvi primjeri danas već vrlo rijetki. Neka ovaj tekst, o brizi poduzeća za svoje mrtve, bude podsjetnik svim firmama na vremena kada je solidarnost sa svojim radnicima, živima, bila uobičajena!