Nepoznati Zagreb

Autobusna stanica na raskršću Tuškanca i Cmroka. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: autobus, ZET, Tuškanac, Cmrok, natpis, grafit

Sa prethodna sam dva posta "načeo" jedan zanimljiv gradski predjel, onaj između Britanca i Mihaljevca. U glavama mnogih od nas, pogotovo onih koji su, kao i ja, odrasli daleko od toga područja, to je ekskluzivni dio grada, preoun bajnih vila i skupih auta. Međutim, koliko god ima i toga, među svim tim skupim objektima se nalazi i puno običnih kuća, čak i zgrada, neke su i dobranu zapuštene ... ali, ono zbog čeka vrijedi doći tamo je šuma, zelenilo, svježina, mir.

Na šetnju od Tuškanca do Mihaljevca me je potaknulo ugodno svježe jutro koje je prethodilo vrućem danu ... pa, rekoh, ajd da uhvatim malo šumske svježine dok ne zavrući. No, nisam imao neki određeni plan, već krenuh "za nosom", tražeči zgodne poznate, ali još više i nepoznate puteve. Pa sam neke i našao, najviše me je razveselila staza koja se kreće kroz šumu negdje na pola visine između Nazorove ulice i Zelengaja, čas uža, čas šira, ali cijelo vrijeme iza kuća Nazorove ulice. Nadao sam se da će me čak dovesti do ulice Vijenac koja pomalo neobičnom urbanom strukturom zgrada oko nje podsjeća na neko suvremeno mediteransko naselje. Nažalost, moja me staza dovela do ulice Tuškanac, malo iznad Jabukovca, pa sam onda po sve većoj vrućini nastavio šetnju uz nju do Cmroka pa sve dalje, čak do Šumskog Prečaca i Pantovčaka, od kojeg sam se Alanovim stubama spustio do Mlinova i Mihaljevca.

Drugi dio te šetnje, po Tuškancu (ulici) je bio vrlo vruć, no mogao sam (da sam htio) poslužiti se i drugim putem, prečicom od Vijenca do Dubravkina puta pa dalje na Cmrok i do Mihaljevca - na toj se trasi zahvaljujem Leili Filipović koja je ove godine u sklopu akcije "jane's Walk" vodila šetnju pod nazivom "ZG štenge 2" kojom mi je otkrila i meni do tada nepoznatu vezu između Tuškanca i Dubravkina puta kod Vijenca.

A sad, evo i nekih foto zabilješki s te šetnje te na kraju ucrtana trasa moje šetnje (do Tuškanca - puna linija) te nastavka trase do Dubravkina puta (koji sam prošao za Leiline šetnje - točkasto).



Staza iza škole "Slava Raškaj", nedugo nakon skretanja od Nazorove. Snimio: Vanja


Staza siječe šumsku padinu ... Snimio: Vanja


Pogled na dječje igralište uz Zelengaj. Snimio: Vanja


Srušeno drvo s urezanom stepenicom za prolaznike. Snimio: Vanja


Pogled na jedan od vrtova koji se pružaju od Nazorove (mislim da je to vrt Lovačkog muzeja). Snimio: Vanja


Ovdje je staza posve široka i posve ravna. Snimio: Vanja


Prešao sam i jedne od šumskih stepenica Tuškanca. Snimio: Vanja


Široka staza ponovo ustupa mjesto uskoj stazici ... Snimio: Vanja


... koja me je dovela u jedan vrt (snimljeno kroz polusrušenu ogradu) u koji nisam htio ulaziti ... Snimio: Vanja


... pa sam skrenuo u parkovni dio Tuškanačke šume i dalje na ulicu. Snimio: Vanja


Prvi dio karte: Od Britanca u Nazorovu ulicu pa po Jorgovanićevim stubama ponovo do Nazorove i onda u šumu ... Ucrtao: Vanja


Drugi dio karte: Kroz šumu Tuškanca, uglavnom istom visinom. Snimio: Vanja


Treći dio karte: Dalje sve do ulice Tuškanac, uz točkasto označeni odvojak kojim se spušta do Hotela "As" ... Ucrtao: Vanja


Četvrti i zadnji dio karte: Od hotela "As" treba dalje strmo u šumu do Vijenca, prijeći Tuškanac i onda strmo dolje vododerinom do Dubravkina puta. Snimio: Vanja

Oznake: Britanac, Britanski trg, Tuškanac, Mihaljevac, Cmrok, Dubravkin put, šuma, šetnja

Čini se da "tržišnu nišu" ljetnih otvorenih kina nisu pretjerano uzdrmali multipleksi koji su se u Zagrebu pojavili prije 20-ak godina .. jer, gledanje filma pod vedrim nebom je ipak posve drugačji doživljaj od onog u hladnoj (i po klimatizaciji, a i po uređenju) dvorani nekog kino centra (kad već ne možemo gledati film u nekoj maloj i intimnoj kino dvorani - vidi i jučerašnji post o kinu Grič).

Ali, ono što isto tako mogu primijetiti jest da je posljednjih desetljeća bilo dosta promjena na listi mjesta gdje su se filmovi gledali pod zvjezdanim nebom. Moja mama priča kako je kao osnovnoškolka poslije Drugog svjetskog rata gledala filmove na Trešnjevačkom placu, a vjerujem da je takvih povremenih pozornica bilo u to doba i na drugim važnijim trgovima. A 1954. se pojavilo ljetno kino Tuškanac, koje je funkcioniralo do cca 1970. kada je zatvoreno i zaboravljeno čamilo u gustišu sve do ponovnog uređenja 2012. godine otkad je ponovo tu, na veselje svih (o programu se sada brine Centar za kulturu i film Augusta Cesarca, za tekuće programe pogledajte OVDJE)

U moje omladinsko doba se tokom ljeta išlo na terasu kina Lika ... no, i ta je terasa u međuvremenu zaboravljena, pogotovo otkako se u dvoranu uselio Zagrebački plesni centar. Koliko sam prije nekoliko dana uspio vidjeti sa Zakmardijevih stuba, sama terasa je u dobrom stanju. Da li znate, da li se ona posljednjih godina koristi za bilo kakve manifestacije?



Terasa bivšeg kina Lika, slikana prije nekoliko dana. Snimio: Vanja


Ako se dobro sjećam, posljednjih je godina bilo pokušaja otvaranja ljetnog kina na Prisavlju, kod "Kockice", čak možda jednom i na Kajzerici (?), kod Velesajma .. sjećam se da je i Centar za kulturu Maksimir svojevremeno prikazivao filmove kod Vidikovca u Maksimiru, a i Zrinjevac ima već podužu tradiciju ljetnih projekcija (ovih dana se tamo prikazuju filmovi posvećeni plesu). I, da ne zaboravim, unazad nekoliko godina je i Baza, kustoski kolektiv Trešnjevke, povremeno prikazivao odabrane angažirane filmove na Trešnjevačkom trgu, na prostoru tržnice.

Oznake: kino, film, ljetno kino, terasa, Tuškanac, Lika