Sa prethodna sam dva posta "načeo" jedan zanimljiv gradski predjel, onaj između Britanca i Mihaljevca. U glavama mnogih od nas, pogotovo onih koji su, kao i ja, odrasli daleko od toga područja, to je ekskluzivni dio grada, preoun bajnih vila i skupih auta. Međutim, koliko god ima i toga, među svim tim skupim objektima se nalazi i puno običnih kuća, čak i zgrada, neke su i dobranu zapuštene ... ali, ono zbog čeka vrijedi doći tamo je šuma, zelenilo, svježina, mir.
Na šetnju od Tuškanca do Mihaljevca me je potaknulo ugodno svježe jutro koje je prethodilo vrućem danu ... pa, rekoh, ajd da uhvatim malo šumske svježine dok ne zavrući. No, nisam imao neki određeni plan, već krenuh "za nosom", tražeči zgodne poznate, ali još više i nepoznate puteve. Pa sam neke i našao, najviše me je razveselila staza koja se kreće kroz šumu negdje na pola visine između Nazorove ulice i Zelengaja, čas uža, čas šira, ali cijelo vrijeme iza kuća Nazorove ulice. Nadao sam se da će me čak dovesti do ulice Vijenac koja pomalo neobičnom urbanom strukturom zgrada oko nje podsjeća na neko suvremeno mediteransko naselje. Nažalost, moja me staza dovela do ulice Tuškanac, malo iznad Jabukovca, pa sam onda po sve većoj vrućini nastavio šetnju uz nju do Cmroka pa sve dalje, čak do Šumskog Prečaca i Pantovčaka, od kojeg sam se Alanovim stubama spustio do Mlinova i Mihaljevca.
Drugi dio te šetnje, po Tuškancu (ulici) je bio vrlo vruć, no mogao sam (da sam htio) poslužiti se i drugim putem, prečicom od Vijenca do Dubravkina puta pa dalje na Cmrok i do Mihaljevca - na toj se trasi zahvaljujem Leili Filipović koja je ove godine u sklopu akcije "jane's Walk" vodila šetnju pod nazivom "ZG štenge 2" kojom mi je otkrila i meni do tada nepoznatu vezu između Tuškanca i Dubravkina puta kod Vijenca.
A sad, evo i nekih foto zabilješki s te šetnje te na kraju ucrtana trasa moje šetnje (do Tuškanca - puna linija) te nastavka trase do Dubravkina puta (koji sam prošao za Leiline šetnje - točkasto).