Nepoznati Zagreb

U prostoru gdje je do 2006. bila zgrada kina Kustošija. Snimio: Vanja (snimljeno 09.07.2022.)


O kinu Kustošija je možda napisano i više tekstova negoli o nekim drugim važnijim i posjećenijim zagrebačkim perifernim kinima jer je netko nekada tom kinu nalijepio etiketu "porno kino" iako ju je to kino možda tek djelomice zaslužilo. Da, pornići (uglavnom "soft porn") su tu bili najčešće na programu tako da je jedan od jadina dva filma koja sam gledao u njemu bio neki tog tipa (imena se više niti ne sjećam), dok je drugi film bio "Joe protiv vulkana", prvi film u kojem sam gledao Toma Hanksa i Meg Ryan, a koji je u Zagreb došao kao drugorazredni film kakav se tipično prikazivao u kinima poput "Partizana", "Mosora", "Triglava", "Kalnika" pa i "Kustošije".

Što se tiče pornića, meni je ostalo u sjećanju da su takvi filmovi najčešće igrali u Kozari (gdje nisam gledao niti jedan jedini od toga žanra), zatim u kinu "Lika" (tamo sam gledao često spominjani "Strasti" koji je neke davne godine bio najgledaniji film u Zagrebu) pa i u kinu "Studio" (gdje sam neke pradavne gledao kvaziedukativni film "ABC od ljubavi do seksa"). Tu i tamo su takvi filmovi igrali i u "Kosmaju" (Jurišićeva), "Bratstvu" (Dubrava), "Kalniku" (Ilica kod Črnomerca) ...

Drugi razlog zašto je kino "Kustošija" postalo mitsko je to što je 2006. godine naprasno srušena zgrada tog kina uz obrazloženje da će se na toj lokaciji graditi stambena zgrada. Od tada je prošlo već 16 godina, a prazni prostor te parcele je i dalje nedirnut, tek tu i tamo u njega zaluta netko s kosilicom pa pokosi korov i grmlje. Za mojeg prekjučerašnjeg prolaska Vatrogasnom ulicom otkrio sam da ograda baš i nije nabolje učvršćena tako da se na parcelu može i ući ... što sam, eto, i učinio. Bez velike pompe, ali neka se zna.

Evo i nekoliko linkova na tekstove vezane uz kino "Kustošija":

- o starijoj povijesti kina (na web stranici Zg magazin - da li ste znali da je to kino otvoreno 1939. godine pod imenom "Kino Zvonimir"?))
- o zatvaranju kina (u Jutarnjem listu, tekst napisao Jurica Pavičić)
- rasprava o zatvaranju kina na Forum.hr



Prednji dio zgrade, uz Ilicu, je još uvijek na svojem mjestu. Snimio: Vanja


Neobičan balkon ... Snimio: Vanja


Pogled na zid na kojem je vjerojatno nekad bilo platno za prikazivanje. Snimio: Vanja


Ako nekog zanima tekst "Zagrebačka kina - pokušaj povijesnog pregleda" kojem sam na blogu objavio 2011. godine nek klikne ovdje.

Oznake: kino, Kustošija

Čini se da "tržišnu nišu" ljetnih otvorenih kina nisu pretjerano uzdrmali multipleksi koji su se u Zagrebu pojavili prije 20-ak godina .. jer, gledanje filma pod vedrim nebom je ipak posve drugačji doživljaj od onog u hladnoj (i po klimatizaciji, a i po uređenju) dvorani nekog kino centra (kad već ne možemo gledati film u nekoj maloj i intimnoj kino dvorani - vidi i jučerašnji post o kinu Grič).

Ali, ono što isto tako mogu primijetiti jest da je posljednjih desetljeća bilo dosta promjena na listi mjesta gdje su se filmovi gledali pod zvjezdanim nebom. Moja mama priča kako je kao osnovnoškolka poslije Drugog svjetskog rata gledala filmove na Trešnjevačkom placu, a vjerujem da je takvih povremenih pozornica bilo u to doba i na drugim važnijim trgovima. A 1954. se pojavilo ljetno kino Tuškanac, koje je funkcioniralo do cca 1970. kada je zatvoreno i zaboravljeno čamilo u gustišu sve do ponovnog uređenja 2012. godine otkad je ponovo tu, na veselje svih (o programu se sada brine Centar za kulturu i film Augusta Cesarca, za tekuće programe pogledajte OVDJE)

U moje omladinsko doba se tokom ljeta išlo na terasu kina Lika ... no, i ta je terasa u međuvremenu zaboravljena, pogotovo otkako se u dvoranu uselio Zagrebački plesni centar. Koliko sam prije nekoliko dana uspio vidjeti sa Zakmardijevih stuba, sama terasa je u dobrom stanju. Da li znate, da li se ona posljednjih godina koristi za bilo kakve manifestacije?



Terasa bivšeg kina Lika, slikana prije nekoliko dana. Snimio: Vanja


Ako se dobro sjećam, posljednjih je godina bilo pokušaja otvaranja ljetnog kina na Prisavlju, kod "Kockice", čak možda jednom i na Kajzerici (?), kod Velesajma .. sjećam se da je i Centar za kulturu Maksimir svojevremeno prikazivao filmove kod Vidikovca u Maksimiru, a i Zrinjevac ima već podužu tradiciju ljetnih projekcija (ovih dana se tamo prikazuju filmovi posvećeni plesu). I, da ne zaboravim, unazad nekoliko godina je i Baza, kustoski kolektiv Trešnjevke, povremeno prikazivao odabrane angažirane filmove na Trešnjevačkom trgu, na prostoru tržnice.

Oznake: kino, film, ljetno kino, terasa, Tuškanac, Lika

Provedite ove lijepe proljetne dane u predgrađu Zagreba!

Današnji prijedlog je posjet Remetincu, to je idealno odredište za posjet manjih grupa, do 9 osoba ...



U Remetinečkom gaju. Snimio: Vanja


... a uz odmor u proljetnom zelenilu možete uživati u retro rasvjeti parka i sukladnom retro eksterijeru zgrade Centra za kulturu Remetinec u Remetinečkom gaju (nekadašnjem Naselju februarskih žrtava)!



Snimio: Vanja


Zgrada Centra za kulturu sa stražnje strane. Snimio: Vanja


Stara tipična izlazna kino-vrata na zgradi centra. Snimio: Vanja


Zanimljiva dekoracija uz ulaz u centar. Snimio: Vanja


Park oko centra ... pomalo liči na ostatke opkopa oko nekakve stare utvrde, zar ne? Snimio: Vanja


Ako niste znali, Centar je osnovan 1977. (vidi više OVDJE!), a u njegovom sklopu je nekad djelovalo i kino "Remetinec" (vidi više OVDJE na pregledu nekadašnjih zagrebačkih kina).
Sama zgrada centra je sagrađena 1957.-1958., projektant je bio Vladimir Turina, a na projektu je surađivao i Borisr Magaš, dok je kino dvorana sa 500 sjedišta izgrađena 1963. (više o izgradnji naselja pronađite OVDJE).

Neki od vas možda ne znaju da je nekad (između 1955. i 1957.) u Remetincu bilo sjedište općine koja je pokrivala cijeli prostor južno od Save koji tada administrativno još nije bio dio grada Zagreba, već samo dio područja u širem području kotara Zagreb. I poslije, kada je prekosavski dio bio već pripojen gradu, za cijelo se to područje upotrebljavalo ime Remetinec da bi se tek u 70-im godinama počelo upotrebljavati ime Novi Zagreb.

I na kraju: Znate li po kojim je to februarskim žrtvama naselje dobilo ime i nosilo ga je do 1994. kada je preimenovano u Remetinečki gaj?
Ja ne znam. Nakon guglanja izraza "februarske žrtve" dobio sam samo OVO (pokolj u Pljevlji 1943.), no kad sam pokušao sa veljačom, dobio sam link na tekst o Sibinjskim žrtvama iz 1935. (vidi OVDJE).

Zna li netko od vas otkuda je stiglo ime?

Oznake: remetinec, proljeće, Naselje Februarskih žrtava, kino, Centar za kulturu Novi Zagreb

Platno "open air" trešnjevačkog kina je ponovo razastrto!



Nova cesta. Snimio: Vanja

Oznake: kino, platno, Nova cesta, trešnjevka

Fotografija nepoznatog izvora, kino Balkan (današnje kino Europa) u Varšavskoj ulici, oko 1954. godine


Kao što ste već mnogo puta mogli zapaziti, jedna od meni najdražih zanimacija je lunjanje gradom i uočavanje zanimljivih detalja koji ponekad u sebi mogu donijeti i vrlo zanimljive priče. Nekad se do tih priča može doći listanjem knjiga, čeprkanjem po webu ili starim kartama ili pak razgovorom sa ljudima, koji nekad mogu biti nevjerojatan izvor zanimljivih informacija koje se ne mogu naći niti u jednom drugom izvoru. Ali, ono što meni osobno najbolje ide je "rad na terenu", zagledavanje u dvorišta, čitanje zarđalih natpisa, slaganje priča iz mnoštva malih puzzlića informacija koje dolaze iz raznih izvora ...

... a danas ću vam s veseljem servirati priču čije puzzliće nisam skupio ja nego trolist vama već poznatih gradoistraživača punih entuzijazma i znanja o gradu: Mladen, VT i GP!

Ova je priča pravi primjer kako se jedna stara fotka može pokazati kao nositelj pregršt informacija iz kojih se može podosta toga iščitati o izgledu grada i gradskom životu tog doba ... samo treba dobro uočiti sve detalje i imati dobar nos kako ih staviti u kontekst grada kakvog ga poznajemo danas. A za to su ova tri znalca pravi majstori!

Dakle, sve je počelo gore ulijepljenom fotografijom koja je, navodno, prikazivala kino Balkan u neko rano poratno doba (tako se barem moglo zaključiti po dobro vidljivoj zvijezdi). No, trebalo je provjeriti da li je to zaista to kino, jer zgrada nije bila posve nalik na onu koja i danas stoji na mjestu tog kina, danas zvanog kino Europa.

Fotku je pronašao Mladen na web stranici portala MojFilm.hr na kojem je objavljena vijest kako je kino Europa postalo zaštićeno kulturno dobro i zakonski definirano nacionalno blago Republike Hrvatske. Zbog zanimljivosti prenosim tekst u cijelosti:


Kino Europa je postalo zaštićeno kulturno dobro te zakonski definirano nacionalno blago Republike Hrvatske.
Iz rješenja Ministarstva kulture:

Zbog naglašenih kulturno-povijesnih i graditeljskih obilježja, kao jedno od najstarijih gradskih kino-kazališta s neprekinutim kontinuitetom izvorne kinematografske i scensko-izvedbene namjene, predmetna je zgrada jedinstveni i bitan tvorbeni čimbenik kulturno-povijesnog identiteta i urbanog tkiva središnjega gradskog prostora te ima presudan utjecaj na sliku grada u cijelosti.

S obzirom na kulturno-povijesnu, graditeljsko-tipološku, arhitektonsku i urbanističku kvalitetu te visok stupanj očuvanosti istaknutih i vrijednih graditeljskih i oblikovnih obilježja unutarnjeg uređenja s bogatim štukaturama i kiparskim radovima, napose u održanoj namjeni, zgrada kina „Europa“ u Zagrebu ima svojstva kulturnoga dobra.

Zgrada kina „Europa“ sagrađena je 1924./'25. g. prema osnovi arhitekta Srećka Florshutza, atelijer S. Florshutz i braća Hintermeier, kao integralni dio većeg urbanog ansambla – ulične trgovačko-stambene četverokatnice u Masarykovoj 10, gradskog pasaža s trgovačko-stambenom galerijskom četverokatnicom u Miškecovom prolazu 1-3 i nasuprot njoj postiranom zgradom kino-kazališta te trgovačko-stambene četverokatnice u Varšavskoj 3-5. Zgradu kino-kazališta podigli su reprezentativno „Kino Balkan-Palače“ braća Alfred i Leo Muller, nasljednici najveće gradske ciglane „Muller“ u Kustošiji i utemeljitelji uglednog „Industrijalnog voćarstva Milerov brijeg“. Filmofil Leo Muller (Zagreb, 1894. – Jasenovac 1941.), okušavši se i kao glumac u prvim hrvatskim filmovima, nakon gradnje kina „Helios“ 1916./'17. g. u Frankopanskoj 10/1 (danas Dramsko kazalište Gavella), 1924./'25. podiže elitnu kinodvoranu u Varšavskoj, na mjestu gdje je od druge polovine 19. stoljeća stajala poznata restauracija Lobe-Krizmanić s pivnicom i plesnom dvoranom, čiji su podrumski dijelovi (ledvenica – rashladne komore) očuvani u podrumskome sjevernom dijelu zgrade kino-kazališta, a koja je bila adaptirana 1919. godine za prvu zgradu kina „Balkan“ braće Muller, prema osnovi arhitekta Ferde Šege.

Prva hrvatska namjenska kinodvorana izgrađena na željeznoj konstrukciji dugačka je 56 m, široka 15 i pol metara. Pročelja građevine su jednostavna i bez ukrasa, na bočnim stranama s istaknutim potpornjima nosive konstrukcije. Podijeljena je na dva dijela; u prvome, sjevernom, ulaznom dijelu nalaze se blagajne i dvije čekaonice, jedna u prizemlju, druga na katu, te podrum, a u drugome, južnom dijelu, nalazi se gledalište s pozornicom. U luksuznoj čekaonici u prizemlju „za prva i ostala mjesta“ bio je smješten buffet i pletene stolice, a nasred čekaonice nalazio se vodoskok kipara Sunka, izrađen od umjetnog kamena. Kiparski ukrasi djelo su kipara Sunka i Pitzgera. Iz ove čekaonice vode dvostruke stube, koje su ukrašene skulpturama kipara Vihre, đaka praške akademije, u čekaonicu za lože i balkon. Gledalište je dugačko 40 m, široko 14 m i visoko 11 i pol m. Projekcijska ploča na pozornici uokvirena je širokim zlatnim okvirom urešenim akantovim lišćem kipara Pitzgera, a s lijeve i desne strane nalaze se stupovi od crvenog mramora s bogato urešenim kompozitnim glavicama na kojima stoje po dva Vihrina fauna koji drže teret ostale konstrukcije nad pozornicom. U podnožju pozornice bio je namješten orkestar od 16 ljudi. Zidovi su ukrašeni bogatim štukaturama. Iza reprezentativnih zidnih svijećnjaka nalaze se rešetke ventilacije, kao i na stropu ukrašenom trima vijencima. Zgrada ima centralno grijanje i klimatizaciju putem mreže kanala u zidovima i stropu koje vode iz strojarnice u podrumu te zasebnu regulaciju temperature za svaku prostoriju. U dvorani je bilo 1100 sjedalica (lože, mezanin, prvo i drugo mjesto) i sva su sjedala bila numerirana. Prema navodima u dnevnim novinama bila je to sala, jedina takve vrste „na Balkanu“, s dvoranom koja je svojom akustikom bila pogodna i za filharmonijske i ine koncerte te ostala kulturna predavanja. Interijer dvorane izvorno je očuvan, osim što su postojeće sjedalice zamijenjene novima te se danas u kinodvorani nalazi 505 sjedala i pozornica veličine 15 x 2 metra s kinoplatnom.

Ranih 50-tih godina prošlog stoljeća, gradnjom poslovne zgrade „Poljoopskrba-Astra“ prema projektu arhitekta Božidara Tušeka u Varšavskoj 3-5, izvedena je djelomična rekonstrukcija i dogradnja ulaznog prostora zgrade kina, čime je definiran današnji ulazni vestibul zgrade.

Nakon početne sumnje u autentičnost fotke pojavili su se prvi prijedlozi kako bi se moglo provjeriti da li je to baš kino Europa. Natpis na ploči s imenom ulice je nečitljiv, no, iako ploča ima tipični zagrebački dizajn, izgleda kao da na njoj ne piše niti Varšavska ulica niti Samostanska ulica (kako se ta ulica zvala prije 1947.), već su u imenu četiri riječi. Dakle, trebalo je potražiti stare planove grada i provjeriti da li je u igri bilo još koje ime.



Uspoređivao i označio Mladen.


Isto tako, primjećeno je da ljudi na fotki hodaju baš kao i danas, polulijevo, prema Prolazu sestara Baković (tadašnjem Miškecovom prolazu). I sokl na dućanu na uglu je ostao isti, a po usporedbi visine ljudi uz dućan čak i visina dućanskog prostora do ulične table odgovara ... a i tip filmova koji se vide na plakatu odgovara tom vremenu.

Tu su i fotke prozora prema kojem je također bilo moguće pronaći sličnosti.



Snimio i usporedio GP.


Pridružio se i Mladen svojim nalazima i fotkama snimljenima s Nebodera:



Snimio i označio Mladen.


Uz to je na starom planu grada iz 1959. pronađeno da je ulica kratko vrijeme nosila ime Ulica književnika Ante Kovačića što se može vidjeti iz detalja plana grada te naslutiti iz povećanog detalja fotke!



Preslika plana grada iz 1959.


Uvećani detalj originalne snimke.


Ortofoto snimka je pokazala slijedeće:







Nakon toga je VT pročačkao web pa pronašao članak o Varšavskoj ulici Inoslava Beškera objavljen u „Jutarnjem listu“, no u njemu nije bilo spomena o preimenovanju ulice prema Anti Kovačiću.

Na to je Mladen pronašao podatak da je još 1934. ta ulica nakratko nosila ime po Varšavi. A Ante Kovačić je možda 1954., na stogodišnjicu rođenja, dobio na dar svoju ulicu (pa je kasnije preseljen na južniju Kukovićevu ulicu).

Što se pak gradnje poslovne zgrade u Varšavskoj tiče, tu su pronađena tri različita izvora:


1) 1957. ga je završio B. Tušek gradnjom poslovne zgrade "Poljoopskrba-Astra" naglašavajući ideju otvorenog pasaža i kontinuiteta pješačkog prolaza otvorenim prizemljem. Vidi OVDJE!

2) poslovne zgrade u Varšavskoj ulici (1960. i 1966), vidi OVDJE!

3) poslovne zgrade Poljoopskrbe i Mašinoimpexa u Varšavskoj ulici, Božidar Tušek projektira 1959, a realizira 1966, vidi OVDJE!

Film Lukrecija Borgia je snimljen 1953. tako da je na programu kina Balkan mogao taman biti 1954., za Kovačićev jubilej.

I za kraj, nejasna brdašca u pozadini desno od kina su prepoznata kao dvorišne šupe, vjerojatno pokrivene puzavicama.



I tako je razjašnjena cijela priča, a početnoj fotografiji je ne samo potvrđena atribucija, već su pročitani i njeni dublji slojevi, detalji koji se i danas mogu nazrijeti u gradskoj slici ... ali, samo ako se dobro pogleda na pravo mjesto!


Čestitam Mladenu, GP-u i VT-u na uspješnome istraživanju!

Oznake: Balkan kino, kino, Varšavska ulica, centar