Nepoznati Zagreb

Autobusna stanica na raskršću Tuškanca i Cmroka. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: autobus, ZET, Tuškanac, Cmrok, natpis, grafit

I, vjerovali ili ne, nogometnom deliriju je došao kraj!

Istina, atmosfera je poprilično splasnula nakon što su naši ispali, a nakon što su ispali i iznenađenja prvenstva, Island i Wales, od nogača su odustali i svi osim najokorjelijih pratitelja. Čak mi se čini da je nogoloptačka euforija u cjelini bila nešto kraća i manje intenzivna nego inače - trebalo bi ipak usporediti brojke prodanih televizora sa ciframa otprije 2 i 4 godine!

No, sada kada se nogometna lopta ispuhala i nogomet prestao biti vijest sa naslovnih strana, sad napokon i ja smijem postati nešto na tu temu - evo jednog prikladnog triptiha!



Pouzdani vladar obrane. Na nogometnom igralištu NK ZET na Folki. Snimio: Vanja


U prodoru prema golu. Snimio: Vanja


Tri u jedan. Snimio: Vanja

Oznake: nogomet, folka, ZET

ZET-ova garaža za autobuse u Podsusedu. Snimio: Vanja


Usput, po dizajnu ovih garažnih vrata rekao bih da datiraju iz 60-ih ili čak 50-ih, no zahvaljujući znalcima iz Foruma autobusi.org saznao sam da je otvorenje bilo 07.07.1971. Hvala Portosu koji mi je dao tu informaciju i ostalima koji su se javili na moj upit!

Oznake: podsused, ZET, garaža, spremište, autobus, vrata, matematika

Mihaljevac. Snimio: Vanja

Oznake: ZET, tramvaj, ogledalo, Mihaljevac, odraz

Evo jednog zanimljivog primjera kako jedna stvar može biti i simpatična i antipatična, a sve to u dva različita konteksta na samo dva metra udaljenosti!

S jedne strane tramvajske čekaonice stoji novi Franckov plakat koji u retro stilu obavještava o novom proizvodu uz fingirane Photoshop flekice od kave na plakatu koje u tom kontekstu izgledaju posve simpa ... dok na dva metra od njega stoji oglasni ormarić ZET-a sa poredanim voznim redovima tramvaja i planom linija koji su zbrda-zdola nalijepljeni, a podloga ormarića je puna flekica i ostataka ljepljivih traka od prijašnjih lijepljenja i sve izgleda vrlo neuredno i antipatično ...



Kod okretišta tramvaja Prečko. Snimio: Vanja


Kod okretišta tramvaja Prečko, dva metra od prve fotke. Snimio: Vanja

Oznake: fleke, reklama, oglas, tramvaj, ZET, preko, trešnjevka

ZET-ova autobusna garaža na Puljskoj (Vurovčicama), taman na pola puta između dva Uskrsa. Snimio: Vanja

Oznake: ZET, autobus, trešnjevka, Remiza, Puljska ulica

U posljednje vrijeme sam stavljao uglavnom samo slikovne priloge, red je da tu i tamo ubacim i koju pričicu, zar ne?

Za nas koji smo odrasli u predgrađu grad je oduvijek imao posebnu auru - ja i dalje kažem da idem u Grad ako idem nekamo podalje od kuće iako mi je na svega 100 m od kuće tramvajska stanica, a tramvaj bi, ajmo reć, trebao biti siguran znak da se nalazim u gradu. No, grad je očito za mene uvijek negdje drugdje. :o)

Elem, napisat ću sad ponešto o točci dodira s gradom mog djetinjstva i odrastanja .. a to je Maksimir, točnije raskršće Maksimirske ceste, Bukovačke ceste i Svetica, zajedno sa ulazom u Maksimir. Ta je lokacija još neformalno poznata i kao "pimpek plac" zbog skulpture nagog bacača diska koja stoji s druge strane Maksimirske ceste. A do dotičnog mjesta se iz mog kvarta, Čreta, putovalo autobusom.

Moja prva putovanja u grad su bila autobusom. To su bile kasne 60-te i najbliža autobusna linija je bio autobus za Markuševec. Od kuće, na brijegu Fazanovcu (tada još samostalnoj ulici, početkom 70-ih je priključen ulici Čret na koju se nastavljala), do najbliže autobusne stanice, kod tadašnje Milicijske škole, rasadnika "Flore" (danas "Zrinjevac"), Zatvorske bolnice i malog dućančića (tada "Moslavka" pa onda "Unikonzum", a danas "Konzum"), imali smo 15-tak minuta hoda. Tamo, na raskršću sa Svetošimunskom ulicom (tada još Šimunskom ulicom), kako kazuje i stara ulična tabla na obližnjoj kući, bila je stanica na rubu prve tarifne zone ZET-a. To je bilo doba starih karata, konduktera, tražila se karta za "prvu zonu", "prelaz" ili ne, a autobus je bio starinski, sa nizom sjedala uzduž smjera vožnje na zadnjim kotačima. Slijedeće stanice u smjeru grada su još bile pred ulazom u Milicijsku školu (glavni ulaz je tad bio na Šimunsku cestu) te na raskršću sa Maksimirskom cestom (tada još nije bilo benzinskih pumpi koje su negdje početkom 70-ih izgrađene na Maksimirskoj cesti) i za 7-8 minuta vožnje smo bili na okretištu pred ulazom u Maksimirski park.

Na okretištu je tada još bila plava metalna nadstrešnica od valovitog lima sa drvenom klupom te stara vaga na kovanice koja je izbacivala kartončiće sa težinom. U to je doba tramvajska stanica u smjeru grada još bila prije raskršća sa Bukovačkom, na uskome pješačkom otoku prije semafora (skretači u Bukovačku su se odvajali prije otoka). Taj je otok nestao za rekonstrukcije Maksimirske ceste tamo negdje krajem 70-ih. S druge strane Bukovačke, tamo gdje je sad nova zgrada, bila je starija obiteljska kuća sa zidanom ogradom na kojoj sam kao srednjoškolac odsjedio poneku rundu ... bio je tamo i poštanski sandučić, a malo dalje i burekdžinica (poslije i slastičarna) u koju nitko od nas nije često navraćao.

S druge strane, na JZ ćošku raskršća, bio je špeceraj "Prehrane" sa ulazom točno na uglu ... tu smo početkom srednje škole kupovali sendviče za odlaska na bazen Svetice za ljetnih dana. Sredinom 80-ih zgrada je srušena i podignuta sadašnja, no dućan nije nikad više otvoren.

Inače, stariji planovi grada, iz doba prije mog rođenja, pokazuju slijedeće:

- 1948: od okretišta u Maksimiru ne vozi niti jedna autobusna linija
- 1958: od okretišta u Maksimiru vozi samo linija za Markuševec
- 1961. od okretišta u Maksimiru vozi linija za Markuševec, a od Bukovačke ceste vozi linija za Remete



Izvadak iz plana grada iz 1958. godine sa vidljivom oznakom autobusne linije za Markuševec.


Sa širenjem grada i razvojem ZET-a tamo negdje u prvoj polovici 70-ih otvorena je i nova autobusna linija, za Gornji Bukovac. Vozila je također po Šimunskoj cesti, zatim je skretala na Gornji Bukovac i nakon stanica kod ulice Melinišće (nekadašnja gostionica "Kod strica") i kod raskršća sa ulicom Kosa (nekad je tamo bila pumpa za vodu, a po zimi odlična sklizaljka! ) vozila je do okretišta na raskršću sa ulicom Bukovac (sada je tamo kavana familije Milčec, no tada je tamo još bio špeceraj)

Taj je autobus bio dugi niz godina moj autobus, provezao sam se njime sve godine srednje škole i faksa ... vozio je u špici svakih 15 minuta (07:10, 07:25, 07:40), a izvan nje svakih 40 minuta (08:20, 09:00, 09:40, 10:20 ...), zadnji večernji povratak iz grada bio je u 23:10.

S vremenom su se dešavale razne promjene ... tamo negdje sredinom 70-ih je bila rekonstrukcija Maksimirske ceste između Kvatrića i Bukovačke ceste (tada je kocka zamijenjena asfaltom, a postavljeni su i semafori). U vrijeme radova tramvaj nije vozio po cesti, već je postavljena privremena pruga između Kennedyjeva trga i Maksimirske ceste ulicom Svetice, nedaleko ograde ŠRC Svetice.

Nakon toga su slijedile nove promjene, 1985. je bila rekonstrukcija Maksimirske ceste između Svetica i Dubrave. Za nas s Čreta je to bila velika promjena - prije svega, autobusi su u vrijeme radova vozili s Borongaja (tada novim ulicama, Branimirovom i Mandlovom pa Izviđačkom, poslije prozvanom Alejom Gojka Šuška) i, na našu veliku žalost, nikad nisu vraćeni nazad pred ulaz u Maksimir, već su premješteni u Dubravu što je za nas bila katastrofa - naša dodirna točka sa gradom više nije bila u Gradu, već u Dubravi, posebnom "entitetu" koji u našim tadašnjim shvaćanjima nije imao nikakve veze sa Gradom.
Istovremeno je pokrenuta i autobusna linija Svetice-Oboj koja je tada vozila do vrha ulice Oboj, kod osnovne škole "Viktor Bubanj" (sada OŠ Bukovac).

U to doba sam do grada već stizao i biciklom, kroz maksimirsku šumu ... ciglih 12-15 minuta vožnje nizbrdo (pogotovo za svježih jutara), ali i dugih pola sata uzbrdo za vrućih popodneva.

Poslije, od godine 1994., nisam više živio na Čretu. Dugo je vremena autobus za Gornji Bukovac vozio iz Dubrave da bi tamo negdje oko 2005. (?) pola linije spojeno na autobus preko Oboja (koji se tada okretao na uglu Maksimirske šume, kod Melinišća, prije toga se dugo vremena okretao na raskršću ulice Bukovac i Gornji Bukovac), a od Dubrave je pokrenuta nova linija za Jazbinu koja se okretala kod brane na ulici Jazbina.

Od godine 2010 (?) je linija preko Oboja produžena na Čret, sve do Melinišća, vjerojatno s nakanom da se njome voze djeca u školu na Bukovcu. Isto tako je nakon dovršenog preuređenja Kvaternikovog trga okretište tramvajske linije prebačeno na Kvatrić (jer na tamošnjem okretištu nije bilo dosta mjesta za okretanje i "petice" i "trinajstice").

Godine 2014. je stigla nova izmjena, autobus za Svetice je prebačen na Bliznec, a sa Čreta sad vozi autobus za Dubravu uz Novu bolnicu.

A što će budućnost donijeti?
To ćemo tek vidjeti!

Oznake: maksimir, Čret, Bukovac, autobusi, ZET

Uobičajeno na posao idem bilo autom, bilo biciklom ... kada je vrijeme dobro (čitaj: bez puno padavina) uspijem 2-3 puta tjedno otići do firme biciklom, dok me preostalih dana čekaju raznorazna razvažanja i transporti ili me pak neke druge okolnosti (nekad i lijenost, skrušeno priznajem ... ) odvedu za volan. No, ovih mi je dana auto bio na servisu, a vrijeme je bilo kišno tako da sam se prepustio udobnom ZET-ovom zagrljaju.

Da ne bude zabune, volim se voziti javnim prijevozom ... ugodno je ne razmišljati o prometu već se prepustiti drugim mislima ili jednostavno uživati u pogledu an okolinu ili pak ljude oko sebe. A ovih dana je i prijevoz funkcionirao posve dobro tako da se ni na što nisam imao potužiti. Stoga, slijedeće slikice shvatite tek kao malu foto razglednicu jednog običnog kišnog dana u Zagrebu.



Pet tramvaja na okretištu u Prečkom (dva iza kućice, dva iza njih i još jedan stiže) ... taman ih je bilo za partiju bele plus jedan kibicer . Snimio: Vanja


U pokretu, kišni dan kroz prozor 17-ice. Snimio: Vanja

>
Bu! Autobusna stanica na Selskoj cesti kod Horvaćanske, smjer sjever ... vozač je bio pažljiv i nije nas pošpricao. Snimio: Vanja

Oznake: ZET, tramvaj, preko, Selska cesta

Vjerovali ili ne, danas dobivate samo "suhu" priču, priču koja nije "podmazana" niti jednom fotkom .. razlog je vrlo prozaičan, u subotu, kada smo obiteljski krenuli u uobičajenu šetnju grobljima, baterije na foto aparatu (obje!) su otkazale poslušnost tako da od fotki toga dana nije bilo ništa. Ali, za ove dvije priče one čak i nisu toliko bitne ...

Priča broj jedan: Posjet groblju na Markovu polju u konvoju

Za one koji ne poznaju to groblje (trenutno najbrže popunjavajuće ZG-groblje), ono se nalazi pored sela Markovo Polje, 2-3 kilometra sjevernije od Sesveta. Do njega se najlakše i najbrže dolazi cestom za Kašinu od koje do groblja vodi tek kratki odvojak ... kojim se, naravno, za Sve svete ne vozi. Mi smo do groblja naumili ZET-ovom besplatnom linijom i kad smo ju htjeli uhvatiti na ćošku Bistričke i Zagrebačke zatekli smo se na krivoj strani ulice - umjesto po Bistričkoj bus je vozio po Zagrebačkoj. Dobro, zaključih, busevi valjda voze kružno, pa smo se premjestili na pravu stranu raskršća i ušli u autobus koji nas je poveo starom Varaždinskom prema Popovcu, gdje smo skrenuli na cestu prema groblju ... i stali. Tu smo čekali desetak minuta zajedno sa još dva autobusa nagađajući što bi mogao biti razlog čekanju ... i otkrili smo ga kada smo na kraju krenuli i za nekoliko minuta vožnje stigli do groblja.

Naime, cesta je preuska za mimoilaženje autobusa pa se ondaporimjenjuje princip naizmjeničnog prometa (slično kao kod radova kada promet teče jednom trakom, a regulira ga semafor) ... ZET-ov prometnik štopa autobuse i kad prođe određeno vrijeme (vjerojatno je interval 10 ili 15 minuta, a moguće je i da ne mjere vrijeme već samo čekaju da dođe zadnji bus s druge strane) i nakupi se cijeli "konvoj" autobusa, tada autobusi kreću. U smjeru groblja smo u konvoju išli sa još dva busa, a nazad nas je bilo 4, ako se ne varam.

Pitam se zašto je taj prijevoz tako kompliciran odnosno zašto nije organziran po Bistričkoj ulici (taj put je brži za nekoliko minuta) ili barem kružno ... vjerojatno je razlog u svim onim štandovima sa cvijećem i svijećama koji su koncentrirani uz prilaz od Bistričke ceste i gdje vlada preveliki kaos da bi vožnja bila sigurna ...



Priča broj dva: Što kad poželite pojesti kestene na Glavnom kolodvoru?

Vraćajući se sa groblja poželili smo pojesti kestene i kako nam se nije dalo ići do Jurišićeve (kod Pošte) ili Ilice (kod Preobraženske), odlučili smo potražiti nekog kestenjara kod GLavnog kolodvora. Nije mi ni palo na pamet da ga možda tamo nema, jer sam se krpz maglu sjećao kestenjara na tramvajskoj stanici, a mislim da je bio jedan i kod skretanja za Mihanovićevu. No, kad smo došli tamo, od kestenjara ni "k". Prošli smo po obje tramvajske stanice s kraja na kraj, kroz kolodvor s jednog kraja na drugi, ušli u Pothodnik, došli do kraja (uz nadu da s toliko ljudi koji idu prema Novom Zagrebu nije moguće da nema kestenjara kod autobusnih stanica ...), vratili se nazad do ulaza ... i ništa.

Kakav je to Glavni kolodvor na kojem nije moguće usred jeseni pojesti pečene kestene???

Poslije mi je palo na pamet da su možda kestenjari u te dane premjestili svoje kotlove na lukrativnija mjesta (uz groblje na Markovu polju vidjeli smo dav kestenjara!) ... vi, koji češće prolazite oko Kolodvora, jel inače ima kestenjara u okolici?

Na kraju cijele priče odvezli smo se u domaće nam Prečko i pojeli kestene od našeg lokalnog stričeka na okretištu autobusa ... eto, što nema u centru, ima u predgrađu!

Oznake: Markovo polje, groblje, kesteni, ZET

Evo načina kako Zagreb učiniti atraktivnijim, a zagrebački gradski prijevoz jedinstvenim u svijetu: označiti svaku autobusnu i tramvajsku liniju na svakom stajalištu natpisom drugačijeg tipa slova, veličine i boje!



Autobusna stanica ispred trgovačkog centra Avenue Mall. Snimio: Vanja

Oznake: ZET, muzej suvremene umjetnosti, Avenue Mall, autobus, linije

Mi zagrepčani dobro poznajemo ovaj plavi četverokutni komad lima boje vedrog zimskog neba (na žalost, fotkao sam ga za poluoblačnog dana), nema šanse da ga već nakon prvog pogleda ne prepoznamo kao oznaku za autobusno stajalište (pitam se koliko zagrepčana zaista upotrebljava termin "stajalište" umjesto uobičajene "stanice"?). Međutim, nekome izvan grada bi ovaj znak mogao predstavljati i zagonetku, jer se na njemu (barem sa ove strane) uopće ne može skužiti o čemu se tu radi.

A kad smo već kod zagonetki - pokušajte pogoditi gdje se nalazi ovaj znak, na kojoj autobusnoj stanici! (a kako bih vam olakšao posao, na slici je i čuveni trešnjevački dimnjak toplane .. )



Pogodite gdje je! Snimio: Vanja

Oznake: autobus, ZET, trešnjevka

Na Remizi prije nekoliko dana. Snimio: Vanja

Valjda snimanje nekog muzičkog spota?
Zna li tko nešto više?

Oznake: Remiza, tramvahj, ZET, trešnjevka

Pretpostavljam da je većina vas čula za radove koji se ovih dana provode na zagrebačkom Glavnom kolodvoru - radikalnim zahvatom se mijenja kompletna pružna signalizacija i zbog toga je od prošlog petka, 01.03., pa do slijedećeg ponedjeljka, 11.03.2013. Glavni kolodvor zatvoren za sav promet. Svi vlakovi, bilo koje vrste, ranga ili odredišta, ne prolaze preko kolodvora, već završavaju na pokrajnjim kolodvorima, Zapadnom, Resniku, Maksimiru ...

... a cijeli taj krkljanac ima i jednu vrlo usputnu manifestaciju koja je razlog za moj današnji post!

Naime, tokom ovih deset dana radova se na našim ulicama ponovo pojavila tramvajska "desetka", "cener" moje mladosti!!!!!



"Cener" kod okretišta na Savskom mostu, stari model M-24 (onaj sa ručnim otvaranjem vrata), snimljeno negdje krajem 60-tih ili početkom 70-tih. Uočite prastaru reklamu za ožujsko pivo sa crtežom boce u obliku rakete - nekad su bile posvuda i baš me veseli što ju opet vidim nakon x desetljeća! Preneseno za foruma zeljeznice.net. Snimio: Prakticar.


"Cener" na Glavnom kolovoru ovih dana. Preneseno za foruma zeljeznice.net. Snimio: Stib


Tramvajska linija 10 se po prvi puta pojavila na zagrebačkim ulicama u tridesetim godinama prošlog stoljeća, još u doba kad su brojevi linija dodjeljivani ne smjerovima linija nego njihovim odredištima. U to doba nije bilo mogućnosti za kružno vođenje linija tako da se po imenu odredišta/broju mogla znati cjelokupna trasa neke linije.

Sve linije koje su vozile za Ćrnomerec su nosile broj 1, Savski most je nosio broj 3, Trešnjevka 4, Maksimir 8 itd ... a broj 10 je označavao tramvaje koji su vozili za Gupčevu Zvijezdu. Dakle, linija Črnomerec-Maksimir je na vožnji prema Maksimiru nosila broj 8, a na putu za Črnomerec broj 1.

Dakle, krajem 30-tih godina je "cener" vodio putnike do Gupčeve Zvijezde. Linija je vozila od spremišta kod današnjeg tehničkog muzeja do Gupčeve Zvijezde, smjer 10, i nazad, smjer 15.

Nakon drugog svjetskog rata, kada su otvorene pruge kroz Vodnikovu, Jukićevu i Jagićevu i kada je postalo moguće doći od točke A (npr. Črnomerec) do točke B (npr. Maksimir) na više načina (preko Trga ili preko Glavnog kolodvora), tada je načinjena reorganizacija vođenja linija i "cener" je dobio novu trasu, od Črnomerca preko Jukićeve i Vodnikove za Glavni kolodvor i dalje, uz Džamiju, tadašnjom Ulicom Crvene Armije (danas Zvonimirovom) do okretišta kod Harambašićeve ulice. A 1963. je trasa produžena i do sadašnjeg okretišta na Borongaju.

U međuvremenu su se desile i neke druge promjene u tramvajskoj mreži, napravljen je podvožnjak na Držićevoj, pruga kroz Šubićevu .... i "cener" je promijenio trasu. Onaj dio od Črnomerca je pripao novoj liniji broj 15 (opet taj broj 15! ), a desetka je od Borongaja krenula prema Savskome mostu.

Taj trasa je potrajala sve do 1980. godine kada je izvršena nova reorganizacija prometa u kojoj je "cener" ispao iz potpuno "administrativnih" razloga. Naime, ponovo je uvedena "jedinica" koja duže vrijeme nije vozila i kod označavanja voznih redova se pojavio problem, preklapanje sa desetkom, i to je riješeno ukidanjem desetke. I od tada je nije bilo, pune 32 godine!

Moja sjećanja na "cenera" su maglovita ... pred kraj osnovnoškolskog doba, tamo negdje 1976.-1977., sam tu i tamo posjećivao knjižnicu Medveščak, vozio se do nje tramvajem Zvonimirovom, i ostala su mi u sjećanju stara kola M-24, oni čuveni tramvaji gdje su se vrata otvarala rukom, bilo me je strah da neću sam moći otvoriti vrata. A kad sam krenuo u srednju školu i puno češće bivao u gradu, tada su već došle nove linije i desetke više nije bilo.

Stoga, pozivam vas da iskoristite ovih deset dana da se provozate "cenerom", tko zna kad ćete opet imati prilike!
(podatke sam crpio iz "ZET"-ove monografije izdane 2001. godine, a zahvaljujem se na pomoći i članovima željezničkog foruma )

A u to ime evo i nekih starih i novih fotki, a na kraju i prilog sa nekima od značajnijih događaja koji imaju direktnu ili indirektnu vezu sa "cenerom"!



U 70-tima, Glavni kolodvor, tramvaj modela 101. Preneseno za foruma zeljeznice.net. Snimio: Stib


Zapadni kolodvor. Preneseno za foruma zeljeznice.net. Snimio: Seabral


Na okretištu kod Zapadnog kolodvora, stari "Đurin" tramvaj. Snimio: Vanja


Linija 10, vozni red 1, vrlo "binarno", zar ne? . Snimio: Vanja


"Cener" na glavnom kolodvoru u obličju novoga NT2200 tramvaja. Snimio: Vanja


Tabla sa smjerom linije. Preneseno za foruma zeljeznice.net. Snimio: Stib


Pomalo nezgrapna najava na displeju na Glavnom kolodvoru. Snimio: Vanja


Improvizirana obavijest za putnike, Glavni kolodvor. Snimio: Vanja



oko 1938.: Linija broj 10 označava tramvaje koji voze za Gupčevu Zvijezdu.

25.10.1945.: Dovršena pruga u Vodnikovoj

08.12.1946.: Dovršena pruga u Mislavovoj

31.08.1947. : Dovršena pruga u Jagićevoj i Jukićevoj, prelazak na novo označavanje linija.

29.01.1961.: Dovršena pruga kroz Šubićevu

21.04.1962.: Dovršen podvožnjak na Držićevoj zajedno sa prugom

04.07.1963.: Dovršen produžetak pruge do Borongaja

početak 60-tih (možda 1963.?): Desetka mijenja trasu sa Črnomerca na savski most, vjerojatno sa razlogom kreiranja novih linija za Žitnjak i pojavom 15-ice

15.07.1973.: Otvorena pješačka zona u centru grada (Trg republike, Jurišićeva, dio ilice)

31.01.1977.: Povučena iz prometa posljednja kola tipa M-24 koja su dugo vozila na desetki

1980. : reorganizacija linija, nestahe "cener"

01.03.-11.03.2013.: Kratko ukazanje linije na relaciji Zapadni kolovor-Trg-Glavni kolodvor-Borongaj

Oznake: ZET, tramvaj, cener, desetka, 10