Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Da, ali uz melodiju pucketanja kestena na žaru vatrice.



Ćošak Ilice i Preobraženske. Snimio: Vanja

Oznake: centar, ilica, Preobraženska, Dj, kesteni

Vjerovali ili ne, danas dobivate samo "suhu" priču, priču koja nije "podmazana" niti jednom fotkom .. razlog je vrlo prozaičan, u subotu, kada smo obiteljski krenuli u uobičajenu šetnju grobljima, baterije na foto aparatu (obje!) su otkazale poslušnost tako da od fotki toga dana nije bilo ništa. Ali, za ove dvije priče one čak i nisu toliko bitne ...

Priča broj jedan: Posjet groblju na Markovu polju u konvoju

Za one koji ne poznaju to groblje (trenutno najbrže popunjavajuće ZG-groblje), ono se nalazi pored sela Markovo Polje, 2-3 kilometra sjevernije od Sesveta. Do njega se najlakše i najbrže dolazi cestom za Kašinu od koje do groblja vodi tek kratki odvojak ... kojim se, naravno, za Sve svete ne vozi. Mi smo do groblja naumili ZET-ovom besplatnom linijom i kad smo ju htjeli uhvatiti na ćošku Bistričke i Zagrebačke zatekli smo se na krivoj strani ulice - umjesto po Bistričkoj bus je vozio po Zagrebačkoj. Dobro, zaključih, busevi valjda voze kružno, pa smo se premjestili na pravu stranu raskršća i ušli u autobus koji nas je poveo starom Varaždinskom prema Popovcu, gdje smo skrenuli na cestu prema groblju ... i stali. Tu smo čekali desetak minuta zajedno sa još dva autobusa nagađajući što bi mogao biti razlog čekanju ... i otkrili smo ga kada smo na kraju krenuli i za nekoliko minuta vožnje stigli do groblja.

Naime, cesta je preuska za mimoilaženje autobusa pa se ondaporimjenjuje princip naizmjeničnog prometa (slično kao kod radova kada promet teče jednom trakom, a regulira ga semafor) ... ZET-ov prometnik štopa autobuse i kad prođe određeno vrijeme (vjerojatno je interval 10 ili 15 minuta, a moguće je i da ne mjere vrijeme već samo čekaju da dođe zadnji bus s druge strane) i nakupi se cijeli "konvoj" autobusa, tada autobusi kreću. U smjeru groblja smo u konvoju išli sa još dva busa, a nazad nas je bilo 4, ako se ne varam.

Pitam se zašto je taj prijevoz tako kompliciran odnosno zašto nije organziran po Bistričkoj ulici (taj put je brži za nekoliko minuta) ili barem kružno ... vjerojatno je razlog u svim onim štandovima sa cvijećem i svijećama koji su koncentrirani uz prilaz od Bistričke ceste i gdje vlada preveliki kaos da bi vožnja bila sigurna ...



Priča broj dva: Što kad poželite pojesti kestene na Glavnom kolodvoru?

Vraćajući se sa groblja poželili smo pojesti kestene i kako nam se nije dalo ići do Jurišićeve (kod Pošte) ili Ilice (kod Preobraženske), odlučili smo potražiti nekog kestenjara kod GLavnog kolodvora. Nije mi ni palo na pamet da ga možda tamo nema, jer sam se krpz maglu sjećao kestenjara na tramvajskoj stanici, a mislim da je bio jedan i kod skretanja za Mihanovićevu. No, kad smo došli tamo, od kestenjara ni "k". Prošli smo po obje tramvajske stanice s kraja na kraj, kroz kolodvor s jednog kraja na drugi, ušli u Pothodnik, došli do kraja (uz nadu da s toliko ljudi koji idu prema Novom Zagrebu nije moguće da nema kestenjara kod autobusnih stanica ...), vratili se nazad do ulaza ... i ništa.

Kakav je to Glavni kolodvor na kojem nije moguće usred jeseni pojesti pečene kestene???

Poslije mi je palo na pamet da su možda kestenjari u te dane premjestili svoje kotlove na lukrativnija mjesta (uz groblje na Markovu polju vidjeli smo dav kestenjara!) ... vi, koji češće prolazite oko Kolodvora, jel inače ima kestenjara u okolici?

Na kraju cijele priče odvezli smo se u domaće nam Prečko i pojeli kestene od našeg lokalnog stričeka na okretištu autobusa ... eto, što nema u centru, ima u predgrađu!

Oznake: Markovo polje, groblje, kesteni, ZET

U Dotrščini, prošle nedjelje. Snimio: Vanja


Kestenko Bodljić Snimio: Vanja


To je ono pravo! Snimio: Vanja


Doba je kestena u punome jeku, dapače, čini mi se da već malko kasnim, ali vjerujem da još nije prekasno za nabrati koju vrećicu finih plodova (a mjericu kestena kod kestenjara ćete još dugo moći dobiti!)

U neko davno doba zagrepčani su po pitome kestene najviše hrlili u područje iznad Mikulića, nekad je tamo bila najveća šuma pitomog kestena na cijeloj Medvednici. No, krajem 80-ih i početkom 90-ih se šumom proširio rak kestena i mnoga su stabla posječena i ta šuma, koliko znam, više nikad nije bila kao nekad. Uz nju se još po kestene često išlo "ispod žičare" (naporno, a sada više ni žičare nema ...), u blizinu Vidovca itd.

Uz moje djetinjstvo je vezano branje kestena u Dotrščini - jedan od grebena koji od bezimenog potoka koji teče zapadnom stranom šume vodi u smjeru sjeveroistoka je nekad bio pun starih kestena, no i oni su platili danak već spomenutoj bolesti ... ali, tada mladi nasadi kestena koji su sađeni uz makadamsku cestu (zatvorenu rampom) koja vodi od Čreta do Lugarnice sada već naveliko daju plodove. Obzirom da je taj nasad lako dostupan nije ni čudo da je u i oko njega uvijek gužva, no prošlu smo nedjelju ipak našli ponešto.

Nakon toga smo krenuli sjevernije, slijedeći planinarsku markaciju i stazu za Njivice i kroz Bačun smo brzo stigli na zaravan Kamenjsko na kojoj je lijepa miješana šuma kestena, hrasta i ponekog graba ... a ono što je važno je to da su kesteni bili brojni i, čini se, gotovo nepobrani. Naša je obitelj sve zajedno nabrala punih 7 kg, već dugo se nismo vratili kući s takvim ulovom!

Stoga, tko voli, nek navali!



Kroz Dotrščinu prema Lugarnici. Snimio: Vanja


Zaravan iznad Bačuna na karti označena kao Kamenjsko. Snimio: Vanja


Ulov naš i naših prijatelja prošle nedjelje iz Dotrščine i s Bačuna. Snimio: Vanja


Red je spomenuti i divlje kestene (o kojima sam već opširnije pisao OVDJE prije dvije godine), nabrao sam i njih podosta za kućne ukrase u ostacima drvoreda kod Selske ceste, no vrlo brzo su popljesnivili pa sam ih sve morao baciti. Danas sam ponovo prošao tamo, no vrlo je malo onih u dobrome stanju.



Kod starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja


Drvored divljeg kestena kod starog Samoborskog kolodvora. Snimio: Vanja

Oznake: kesteni, kostanji, Bačun, Dotrščina, Maksimilijan Kolbe, kestenjari