Marketing
O "popratnim sadržajima" posjeta grobljima
Vjerovali ili ne, danas dobivate samo "suhu" priču, priču koja nije "podmazana" niti jednom fotkom .. razlog je vrlo prozaičan, u subotu, kada smo obiteljski krenuli u uobičajenu šetnju grobljima, baterije na foto aparatu (obje!) su otkazale poslušnost tako da od fotki toga dana nije bilo ništa. Ali, za ove dvije priče one čak i nisu toliko bitne ...
Priča broj jedan: Posjet groblju na Markovu polju u konvoju
Za one koji ne poznaju to groblje (trenutno najbrže popunjavajuće ZG-groblje), ono se nalazi pored sela Markovo Polje, 2-3 kilometra sjevernije od Sesveta. Do njega se najlakše i najbrže dolazi cestom za Kašinu od koje do groblja vodi tek kratki odvojak ... kojim se, naravno, za Sve svete ne vozi. Mi smo do groblja naumili ZET-ovom besplatnom linijom i kad smo ju htjeli uhvatiti na ćošku Bistričke i Zagrebačke zatekli smo se na krivoj strani ulice - umjesto po Bistričkoj bus je vozio po Zagrebačkoj. Dobro, zaključih, busevi valjda voze kružno, pa smo se premjestili na pravu stranu raskršća i ušli u autobus koji nas je poveo starom Varaždinskom prema Popovcu, gdje smo skrenuli na cestu prema groblju ... i stali. Tu smo čekali desetak minuta zajedno sa još dva autobusa nagađajući što bi mogao biti razlog čekanju ... i otkrili smo ga kada smo na kraju krenuli i za nekoliko minuta vožnje stigli do groblja.
Naime, cesta je preuska za mimoilaženje autobusa pa se ondaporimjenjuje princip naizmjeničnog prometa (slično kao kod radova kada promet teče jednom trakom, a regulira ga semafor) ... ZET-ov prometnik štopa autobuse i kad prođe određeno vrijeme (vjerojatno je interval 10 ili 15 minuta, a moguće je i da ne mjere vrijeme već samo čekaju da dođe zadnji bus s druge strane) i nakupi se cijeli "konvoj" autobusa, tada autobusi kreću. U smjeru groblja smo u konvoju išli sa još dva busa, a nazad nas je bilo 4, ako se ne varam.
Pitam se zašto je taj prijevoz tako kompliciran odnosno zašto nije organziran po Bistričkoj ulici (taj put je brži za nekoliko minuta) ili barem kružno ... vjerojatno je razlog u svim onim štandovima sa cvijećem i svijećama koji su koncentrirani uz prilaz od Bistričke ceste i gdje vlada preveliki kaos da bi vožnja bila sigurna ...
Priča broj dva: Što kad poželite pojesti kestene na Glavnom kolodvoru?
Vraćajući se sa groblja poželili smo pojesti kestene i kako nam se nije dalo ići do Jurišićeve (kod Pošte) ili Ilice (kod Preobraženske), odlučili smo potražiti nekog kestenjara kod GLavnog kolodvora. Nije mi ni palo na pamet da ga možda tamo nema, jer sam se krpz maglu sjećao kestenjara na tramvajskoj stanici, a mislim da je bio jedan i kod skretanja za Mihanovićevu. No, kad smo došli tamo, od kestenjara ni "k". Prošli smo po obje tramvajske stanice s kraja na kraj, kroz kolodvor s jednog kraja na drugi, ušli u Pothodnik, došli do kraja (uz nadu da s toliko ljudi koji idu prema Novom Zagrebu nije moguće da nema kestenjara kod autobusnih stanica ...), vratili se nazad do ulaza ... i ništa.
Kakav je to Glavni kolodvor na kojem nije moguće usred jeseni pojesti pečene kestene???
Poslije mi je palo na pamet da su možda kestenjari u te dane premjestili svoje kotlove na lukrativnija mjesta (uz groblje na Markovu polju vidjeli smo dav kestenjara!) ... vi, koji češće prolazite oko Kolodvora, jel inače ima kestenjara u okolici?
Na kraju cijele priče odvezli smo se u domaće nam Prečko i pojeli kestene od našeg lokalnog stričeka na okretištu autobusa ... eto, što nema u centru, ima u predgrađu! 
Post je objavljen 03.11.2014. u 10:48 sati.