Nepoznati Zagreb

01.11.2017., srijeda

Mjesta sjećanja i oproštaja

Današnji je dan gotovo svima nama sinonim za posjećivanje mjesta koja nas podsjećaju na one koji nisu više s nama ... najčešće su to groblja, ali sigurno nisam jedini koji se ponekad sjeti i nekih drugih mjesta koja su vezana uz naše bližnje i koja nas podsjećaju na njih.

I, vjerujem da to nećete shvatiti kao bogohulnu misao, kad se prisjećate vama dragih i/ili značajnih osoba iz vaših života sigurno se sjetite i uz njih vezanih mjesta, stvari ... pa se možda zapitate što li je sada sa njima. Nekadašnji stan ili kuća, možda i dalje stoji gdje je bila, samo je u njoj tko zna koji novi stanar, a možda je i srušena i sad umjesto nje stoji neka urbana vila ili je izgrađena cesta ....

A auti?

U mojoj roditeljskoj familiji dugi iz godina smo se vozili Škodama, prvo 100 MB (od 1969. pa do ne znam ni ja koje godine, neke 1970-i-neke), pa onda 120 L ... obje su dočekale tatinu smrt u našem dvorištu, ona starija na klocnama, parkirana ispod stare trešnje, a ova novija, sa tek nekoliko desetaka tisuća prijeđenih kilometara, uredno garažirana. I, kad smo prodavali staru kuću i zemljište obje Škode su otišle lokalnom majstoru kojem su, nadam se, poslužile za već nešto.

Moja vozačka karijera je počela polaganjem ispita 1982., ali sam zapravo u stvarnosti počeo voziti tek 1996., kad sam nabavio svoj prvi auto, rabljenu Ford Fiestu, a kojom sam napravio preko 250 000 km i na kraju je, kad više nisam mogao s njom proći tehnički, završila kao izvor dijelova kod nekog čovjeka iz Velike Gorice.

Slijedeći auto, Seat Cordoba, me je služila od 2002. do 2007., kada je, na žalost, završila u auto otoadu nakon prilično grde saobraćajke. Moja obitelj i ja smo svi preživjeli uz tek poneku lakšu ozljedu, no auto je bio potpuno smrskan i završio je u auto otoadu kod Zaprešića ...

... a naš Renault Megane nas i dan danas lijepo i sigurno vozi, već desetu godinu, sa 200 000+ kilometara.

I tako, neki auti završe u dijelovima, neki na auto otpadu, neki na klocnama .. a neki u grmlju i korovu. kao ova tu vozila pored groblja u Markovome Polju ... posve simbolično, ljudi se opraštaju s bližnjima sjeverno od ceste ka groblju, a južno od nje stoje zaboravljeni Warburg, kamion, stari engleski autobus ....




Na livadi južno od groblja Markovo Polje. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: groblje, auto, Markovo polje, oproštaj


- 09:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.11.2014., ponedjeljak

O "popratnim sadržajima" posjeta grobljima

Vjerovali ili ne, danas dobivate samo "suhu" priču, priču koja nije "podmazana" niti jednom fotkom .. razlog je vrlo prozaičan, u subotu, kada smo obiteljski krenuli u uobičajenu šetnju grobljima, baterije na foto aparatu (obje!) su otkazale poslušnost tako da od fotki toga dana nije bilo ništa. Ali, za ove dvije priče one čak i nisu toliko bitne ...

Priča broj jedan: Posjet groblju na Markovu polju u konvoju

Za one koji ne poznaju to groblje (trenutno najbrže popunjavajuće ZG-groblje), ono se nalazi pored sela Markovo Polje, 2-3 kilometra sjevernije od Sesveta. Do njega se najlakše i najbrže dolazi cestom za Kašinu od koje do groblja vodi tek kratki odvojak ... kojim se, naravno, za Sve svete ne vozi. Mi smo do groblja naumili ZET-ovom besplatnom linijom i kad smo ju htjeli uhvatiti na ćošku Bistričke i Zagrebačke zatekli smo se na krivoj strani ulice - umjesto po Bistričkoj bus je vozio po Zagrebačkoj. Dobro, zaključih, busevi valjda voze kružno, pa smo se premjestili na pravu stranu raskršća i ušli u autobus koji nas je poveo starom Varaždinskom prema Popovcu, gdje smo skrenuli na cestu prema groblju ... i stali. Tu smo čekali desetak minuta zajedno sa još dva autobusa nagađajući što bi mogao biti razlog čekanju ... i otkrili smo ga kada smo na kraju krenuli i za nekoliko minuta vožnje stigli do groblja.

Naime, cesta je preuska za mimoilaženje autobusa pa se ondaporimjenjuje princip naizmjeničnog prometa (slično kao kod radova kada promet teče jednom trakom, a regulira ga semafor) ... ZET-ov prometnik štopa autobuse i kad prođe određeno vrijeme (vjerojatno je interval 10 ili 15 minuta, a moguće je i da ne mjere vrijeme već samo čekaju da dođe zadnji bus s druge strane) i nakupi se cijeli "konvoj" autobusa, tada autobusi kreću. U smjeru groblja smo u konvoju išli sa još dva busa, a nazad nas je bilo 4, ako se ne varam.

Pitam se zašto je taj prijevoz tako kompliciran odnosno zašto nije organziran po Bistričkoj ulici (taj put je brži za nekoliko minuta) ili barem kružno ... vjerojatno je razlog u svim onim štandovima sa cvijećem i svijećama koji su koncentrirani uz prilaz od Bistričke ceste i gdje vlada preveliki kaos da bi vožnja bila sigurna ...



Priča broj dva: Što kad poželite pojesti kestene na Glavnom kolodvoru?

Vraćajući se sa groblja poželili smo pojesti kestene i kako nam se nije dalo ići do Jurišićeve (kod Pošte) ili Ilice (kod Preobraženske), odlučili smo potražiti nekog kestenjara kod GLavnog kolodvora. Nije mi ni palo na pamet da ga možda tamo nema, jer sam se krpz maglu sjećao kestenjara na tramvajskoj stanici, a mislim da je bio jedan i kod skretanja za Mihanovićevu. No, kad smo došli tamo, od kestenjara ni "k". Prošli smo po obje tramvajske stanice s kraja na kraj, kroz kolodvor s jednog kraja na drugi, ušli u Pothodnik, došli do kraja (uz nadu da s toliko ljudi koji idu prema Novom Zagrebu nije moguće da nema kestenjara kod autobusnih stanica ...), vratili se nazad do ulaza ... i ništa.

Kakav je to Glavni kolodvor na kojem nije moguće usred jeseni pojesti pečene kestene???

Poslije mi je palo na pamet da su možda kestenjari u te dane premjestili svoje kotlove na lukrativnija mjesta (uz groblje na Markovu polju vidjeli smo dav kestenjara!) ... vi, koji češće prolazite oko Kolodvora, jel inače ima kestenjara u okolici?

Na kraju cijele priče odvezli smo se u domaće nam Prečko i pojeli kestene od našeg lokalnog stričeka na okretištu autobusa ... eto, što nema u centru, ima u predgrađu! wink

Oznake: Markovo polje, groblje, kesteni, ZET


- 10:48 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2019  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      

Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)
Travanj 2015 (18)
Ožujak 2015 (15)

Tema bloga:

Linkovi