Današnji je dan gotovo svima nama sinonim za posjećivanje mjesta koja nas podsjećaju na one koji nisu više s nama ... najčešće su to groblja, ali sigurno nisam jedini koji se ponekad sjeti i nekih drugih mjesta koja su vezana uz naše bližnje i koja nas podsjećaju na njih.
I, vjerujem da to nećete shvatiti kao bogohulnu misao, kad se prisjećate vama dragih i/ili značajnih osoba iz vaših života sigurno se sjetite i uz njih vezanih mjesta, stvari ... pa se možda zapitate što li je sada sa njima. Nekadašnji stan ili kuća, možda i dalje stoji gdje je bila, samo je u njoj tko zna koji novi stanar, a možda je i srušena i sad umjesto nje stoji neka urbana vila ili je izgrađena cesta ....
A auti?
U mojoj roditeljskoj familiji dugi iz godina smo se vozili Škodama, prvo 100 MB (od 1969. pa do ne znam ni ja koje godine, neke 1970-i-neke), pa onda 120 L ... obje su dočekale tatinu smrt u našem dvorištu, ona starija na klocnama, parkirana ispod stare trešnje, a ova novija, sa tek nekoliko desetaka tisuća prijeđenih kilometara, uredno garažirana. I, kad smo prodavali staru kuću i zemljište obje Škode su otišle lokalnom majstoru kojem su, nadam se, poslužile za već nešto.
Moja vozačka karijera je počela polaganjem ispita 1982., ali sam zapravo u stvarnosti počeo voziti tek 1996., kad sam nabavio svoj prvi auto, rabljenu Ford Fiestu, a kojom sam napravio preko 250 000 km i na kraju je, kad više nisam mogao s njom proći tehnički, završila kao izvor dijelova kod nekog čovjeka iz Velike Gorice.
Slijedeći auto, Seat Cordoba, me je služila od 2002. do 2007., kada je, na žalost, završila u auto otoadu nakon prilično grde saobraćajke. Moja obitelj i ja smo svi preživjeli uz tek poneku lakšu ozljedu, no auto je bio potpuno smrskan i završio je u auto otoadu kod Zaprešića ...
... a naš Renault Megane nas i dan danas lijepo i sigurno vozi, već desetu godinu, sa 200 000+ kilometara.
I tako, neki auti završe u dijelovima, neki na auto otpadu, neki na klocnama .. a neki u grmlju i korovu. kao ova tu vozila pored groblja u Markovome Polju ... posve simbolično, ljudi se opraštaju s bližnjima sjeverno od ceste ka groblju, a južno od nje stoje zaboravljeni Warburg, kamion, stari engleski autobus ....