Nepoznati Zagreb

Planinarski putokaz kod planinarskog doma na Glavici, vjerojatno u 70-ima. Snimio: Vanja


U prethodnom sam postu spomenuo PD Sutjeska čije se ime nalazi na kamenom putokaznom stupu kod Šestina ... ali, ono se nalazi i na ovom planinarskom putokazu kod Doma na Glavici kojim je to društvo nekad upravljalo!

Oznake: glavica, PD Sutjeska, putokaz, markacija, Medvednica

Kameni putokazni stup u Šestinama, preko puta "Šestinskog lagvića". Snimio: Vanja


Iako i nadalje redovno planinarim (kao i prethodnih 37 godina ) sve rjeđe navraćam na središnji dio Medvednice - em sam znatiželjan pa uvijek radije prođem neku meni nepoznatu stazu (markiranu ili nemarkiranu) nego neku koju sam već puno puta prošao, em su mi draže staze po kojima hoda manje ljudi. Pa onda, u skladu s time, vrlo rijetko prođem planinarskim stazama čije su ishodište Šestine jer sam ih već prošao puno puta i znam da je na njima često gužva.

No, ovoga puta me je na dolazak u Šestine privukao ovaj kameni putokazni stup koji je Turističko društvo Gornji Grad podignulo "Za 90-godišnjicu planinarstva Hrvatske" i "U slavu 20-godišnjice oslobođenja i mira svim planinarima svijeta". Hrvatski planinarski savez je osnovan 1964., a "oslobođenje" se sigurno referira na 1945., dakle taj je stup podignut 1964. ili 1965., no guglajući nazovi sveznajući internet nisam o tome stupu pronašao baš ništa, čak niti u arhivi časopisa "Hrvatski planinar" čija su sva izdanja digitalizirana i laka za pretraživanje. Jedini podatak vezan uz njega kojeg sam uspio naći jest taj da se na njemu nalazi žig planinarske obilaznice "Beži Jankec!" koju je priredilo HPD Željezničar i koja vodi iz Stubičkih Toplica do zagrebačkog Glavnog kolodvora (nisam ju još obišao u jednom "cugu", ali valjda jednom budem ) ).

No, vratimo se mi stupu (postavljenom na lokaciju 330 metara iznad mora) ... i njegovoj vremeplovnoj funkciji.

Naime, na njemu se nalaze ucrtani smjerovi prema svim iole planinarski bitnim točkama tog dijela Medvednice ... i zanimljivo je kako su neke informacije na njemu u tih 60-ak godina izgubile na značenju, zastarjele.

Pa, ajmo ga pogledati, komadić po komadić ...



Stilizirani reljef Medvednice je, na sreću, i nadalje aktualan. Snimio: Vanja


Ispod jednog dijela reljefa je i posveta ... Snimio: Vanja


... a sa strane je i nekoliko riječi o postavljaču. Snimio: Vanja


Lagvić je i nadalje u blizini ... Snimio: Vanja


Brestovac je u to doba još radio (otvoren je 1909., a zatvoren 1969. godine) ... a Medvedgrad i Kraljičin zdenac su se podosta razlikovali od današnjeg stanja. Snimio: Vanja


Puntijarka i Runolist su, na sreću, još uvijek živi i radišni, no Dom Ž.T.P. (Željezničkog Transportnog Poduzeća) već desetljećima samuje i urušava se. A što se tiče PD Sutjeska, ono je nekad upravljalo Domom na Glavici i ne znam zašto se nalazi ovdje - možda su nekad upravljali domom "Risova jazbina" pored Puntijarke?. Snimio: Vanja


TV toranj sada je puno drugačiji od onoga koji se na tom mjestu nalazio 1964. ili 1965. (sadašnji je postavljen 1980.), žičara je također posve drugačija, a i Tomislavov dom (sagrađen 1937., izgorio 1964., obnovljen posljednji put 2003.) nije onakav kakav je tada bio. Snimio: Vanja


Gračani su u međuvremenu postali jedno od naselja s najvećim brojem "urbanih vila" ... . Snimio: Vanja


Eto putokaza i za Mikuliće, koji su tada sigurno bili puno teže dostupni iz grada ... Snimio: Vanja


Ploča koja pokazuje prema Medvedgradu je djelomice slomljena. Snimio: Vanja


Planinarski dom Risnjak se sigurno nije puno promijenio od onih vremena. Snimio: Vanja


Ovaj putokaz pokazuje tek prema Velikom Plazuru i crkvici Svetog Jakoba... Snimio: Vanja


... a ovaj prema Grafičaru (sagrađen 1957.) i Dječjem domu, zacijelo je to bio današnji Dom Crvenog križa, ne znam što se s njim dešava. Snimio: Vanja


Evo, napravili smo krug oko tog putokaznog stupa i skočili nakratko 60 godina u prošlost!

Ako netko slučajno zna nešto više o tom stupu, neka se javi komentarom!



Stup uz parkiralište kod Lagvića. Snimio: Vanja

Oznake: Medvednica, Sljeme, Šestine, Šestinski lagvić, planinarstvo, markacije, Beži Jankec

e-građanin u e-šumi!



Usred šume na Kulmerovoj gori, na južnim padinama Medvednice iznad Lukšića. Snimio: Vanja

Oznake: šuma, Medvednica, Kulmerova gora, brojke, slova, Lukšići

Ovdje se zapravo radi o kombinaciji državne (bijela pozadina) i individualne građanske intervencija (dio teksta pjesme "Hladnog piva") ... zanimljivo!
(ovo bi se moglo nazvati ne "street art" nego "forest art" )



Uz planinarsku stazu broj 50, iznad Lukšića. Snimio: Vanja

Oznake: šuma, Medvednica, brojke, slova, Hladno pivo, list

Došlo je vrijeme i za obnavljanje oznaka za šumske odjele i odsjeke na Medvednici ... pa su Hrvatske šume zaposlile ljude koji hodaju po šumi sa kantama sa bojom i kistovima te šablonama koji ispisuju brojke i slova po stablima.
(drago mi je vidjeti što se metode farbanja nisu modernizirala pa sprejevi tu još uvijek nisu istisnuli kistove )

Ako vas zanima više o šumarskim načinima obilježavanja dijelova šume, pogledajte tekst OVDJE.

A ono što je meni posebno zanimljivo je činjenica da se promijenio "font" kojim se ispisuju oznake na stabla - nekad je bio malko kitnjasti (kao npr Times New Roman), a sada je nekako jednostavan, običan (kao npr nekakav Calibri ili Arial). Pogledajte promjenu na primjerima jučer zabilježenima na južnoj padini Medvednice uz planinarsku stazu broj 50 koja od Lukšića vodi prema Grafičaru.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: šuma, Medvednica, brojke, slova, Lukšići

Ovako to izgleda u prirodi ...



Medvednica, kod Tepčine Špice. Snimio: Vanja


... a ovako u društvu!



Tkalčićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: natpis, Tkalčićeva ulica, Medvednica, putokaz

Sljemensko snježno bjelilo ... Snimio: Vanja


Ove nas je sezone zima dobro stisla, zar ne?

Što se mene tiče, mogla bi ona sad i završiti, hladnoće mi je bilo dovoljno i već se veselim šafranima i visibabama - nadam se da nećemo morati čekati ožujak da ih vidimo ...

No, kako zima ništa ne pita niti mene niti ikoga drugoga, onda nam ostaje da ju preživimo koliko već treba i makar malko u njoj i uživamo ... a to je puno lakše kada se čovjek makne iz grada na Sljeme! Grad od zime ovih dana dobija hladnoću, maglu i sivilo i prljave ostatke snijega ... dok je na Medvednici posve drugačije: caruje sunce, a snijeg koji je pao prije desetak dana još uvijek izgleda kao da je pao jučer - niske temperature su sačuvale njegovu prhkost i teško je riječima opisati kako je lijepo gaziti po njemu, a i nedjeljno sanjkanje sa klincima i prijateljima kod Hunjke je bilo prvorazredno!


Sklonište na Hunjki. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Odozdo gore... Snimio: Vanja


Odozgo dolje ... Snimio: Vanja


Šumska igra svjetla i sjene ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Zima, snijeg, sanjkanje, Medvednica, Hunjka

.. bilo je jučer na padinama iznad Šestina, na oko 500 metara nadmorske visine.



Klupa na putu od Kraljičinog zdenca prema Šestinskom lagviću. Snimio: Vanja


Bio sam jučer sa sinom i prijateljima u poludnevnom posjetu Medvednici. Krenuli smo od Šestina Putem prvog pohoda HPD-a i iako smo znali da na vrhu, na Sljemenu, ima 33 centimetra snijega na početku našeg puta je ugođaj još bio posve jesenski: šareno lišće po tlu, ali još i po drveću, tu i tamo bile su na stablima neobrane jabuke, usprkos najavama nije bilo još ni mraza ... I tako smo mi napredovali uzbrdo po šarenim lišćem pokrivenim stazama dok nismo iznenada spazili prve tragove snijega. Prvo su to bile male hrpice, jedva vidljive ... nakon 15-tak minuta hoda već je cijelo tlo bilo pokriveno sa 2-3 cm zrnatog snijega ispod kojeg se još posve jasno vidjela šarena lisnata podloga.

Nakon slijedećih 20 minuta uspona snijega je već bilo posvuda osim na samoj stazi gdje su ga prvi hodači već istopili svojim cipelama. No, prava stvar čekala nas je još malo više - na zaravni na oko 600 metara nadmorske visine odjednom je ispred nas i oko nas iskrsnuo pejzaž kao sa božićnih razglednica: snježni grumeni bili su po svim granama i na još neotpalom lišću (neko je čak još bilo i zeleno!) dok se na dnu više nije razaznavao šareni tepih .. ušli smo u zagrljaj zime!

Bijela čarolija nije dugo potrajala jer smo se počeli spuštati prema Kraljičinom zdencu gdje je snijega bilo bitno manje, a staza prema Lagviću je ubrzo pokazala svoje bljuzgastoblatnjavo lice ... no, tih desetak minuta snježnog kraljevstva je bilo najljepši uvod u zimu koja zapravo kalendarski još nije ni počela ... no, tko zapravo pita kalendar?



Šareni kolaž s tla s početka hoda ... Snimio: Vanja.


.. i isto tako šarena šuma. Snimio: Vanja


Evo ga, prvi kristalići snijega su već tu! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Prvi stupanj zasnježenosti! Snimio: Vanja


Markacije su se lijepo isticale u bjelini. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Kroz snijeg ... Snimio: Vanja


A ovako je izgledalo na najljepšem dijelu! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pogled u nebo. Snimio: Vanja


Povratak u ne-snježni grad ... Snimio: Vanja

Oznake: snijeg, Šestine, Medvednica, Kraljičin zdenac, Zima, jesen, lišće

Nove smjerokazne table Parka prirode Medvednica. Snimio: Vanja


Vikend je, vrijeme je lijepo i trebalo bi skoknuti u planine, zar ne? Ja se sa svojom obiteljskom i planinarskom ekipom trudim bar jednom mjesečno uputiti na neko "brdarenje", a prije dva tjedna pala je odluka da se prošećemo po zapadnom dijelu Medvednice, od Bizeka do planinarskog doma na Glavici. Vrijeme je bilo lijepo, ugođaj pravi ranoproljetni, vidjeli smo i prve jaglace i kukurijeke, a od ostalih novosti primijetili smo i nove planinarske putokaze koji su, vjerujem, osvanuli već na čitavoj planini ... Još u studenome smo bili na Hunjki (iz Bačuna, sa spustom u Markuševac) i nove table još nismo vidjeli, dakle, to je očito nešto vrlo novo.

U svakome slučaju, lijepo je što su se pojavile, ta jednoobraznost putokaza Medvednici daje novu dimenziju, ali ... da, ponovo postoji "ali". Zašto je odabrana baš zelena boja???

Po zimi je to posve OK, na bijeloj (snježnoj) ili sivosmeđoj pozadinskoj boji se table dosta dobro uočavaju ... ali, ljeti je tu posve druga priča, zeleno na zelenome baš nije najuočljivija kombinacija ... šteta što se na to očito nije mislilo.

Za ilustraciju, evo nekoliko primjera iz naše bliže ili dalje okoline. U Sloveniji su već godinama (bar posljednjih 10-tak godina) u upotrebi jednoobrazne crvene putokazne tablice na kojima se ponekad nalazi i ime sponzora. Svojedobno sam u "Hrvatskom planinaru", časopisu Hrvatskog planinarskog saveza, predlagao slično rješenje i za nas - nisam baš ljubitelj reklama u prirodi, ali ako planinarska organizacija i pojedina planinarska društva nemaju love za jednoobrazne planinarske putokaze (a nemaju) zašto se onda ne bi, k vragu, dozvolilo da svoj (diskretni, kao ovaj na slovenskome primjeru) trag na njima ostavi Konzum, T-com ili neka od banaka?



Putokaz u Julijskim Alpama, na prilazu Triglavu, slikan lanjskog ljeta. Snimio: Vanja


Dakle, Slovenija je još uvijek u "crvenoj" fazi - usput, znate li da je planinarsku markaciju onakvu kakvu je poznajemo mi u Hrvatskoj, crveni krug ispunjen bijelom bojom, izmislio slovenac Alojz Knafelc između dva svjetska rata. No, međunarodna planinarska organizacija je donijela uputu prema kojoj planinarske smjerokazne table trebaju biti žute boje. Tog se naputka već više godina drže u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj .... vidi dolje!



Putokazi na grebenu Karnijskih Alpi, na granici Austrije i Italije. Snimio: Vanja


Putokazi u švicarskom predalpskom području (francusko govorno područje). Snimio: Vanja


Naravno, i tu postoje izuzeci ... recimo, u Dolomitima, u parku prirode Tre cime (Drei Zinnen) u Južnom Tirolu putokazne su table drvene, vjerojatno kako bi imale što prirodniji izgled.



Putokazne table nedaleko planinarskog doma Rifugio Auronzo nedaleko vrhova Tre Cime/Drei Zinnen. Snimio: Vanja


Za kraj, evo i jednog rariteta, stare putokazne table kod Doma na Glavici koju je, tko zna kada, postavilo Planinarsko društvo Sutjeska koje je nekad upravljalo tim domom!



Stari putokaz kod Doma na Glavici, postavljen još od PD Sutjeska koje je nekad držalo taj dom. Snimio: Vanja

Oznake: planine, planinarstvo, putokazi, crveno, Medvednica

Da, da, drage moje čitalice i čitaoci, upravo je toliko centimetara snijega bilo danas na Sljemenu!

Umjesto KGK-inauguracije odlučili smo posvetiti našu nedjelju snjegarenju sa klincima i njihovim društvom i to je bio najbolji izbor - i zbog prirodnog ambijenta i zbog tako ugodne topline zbog koje se na suncu moglo sjediti samo u puloveru (na Hunjki nije bilo ni daška vjetra!). Snijeg je bio ugodno zbijen (propadalo se hodajući tek 20-30 cm, a sanjkanje na tanjurima je bilo OK, dok su sanjke ipak bile preteške) i zapravo je sve bilo vrlo ugodno ... naravno, i ručak u skloništu na Hunjki zaokružen finom štrudlom.

Stoga, moj savjet je - iskoristite ovaj snijeg dok ga još ima, sad je najslađi kada ga u gradu više nema, a na brdu ga još ima u izobilju!



Sljemenska cesta između Puntijarke i Hunjke. Snimio: Vanja


Pred Hunjkom. Snimio: Vanja


Zabava na tanjurima. Snimio: Vanja


Uživanje na suncu 1. Snimio: Vanja


Uživanje na suncu 2. Snimio: Vanja


Uživanje na suncu 3. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Staza za Puntijarku. Snimio: Vanja

Oznake: Sljeme, Medvednica, snijeg, Hunjka

Medvednica i hotel iz Dobojske ulice. Snimio: Vanja


Zanimljive poglede nije uvijek lako uhvatiti ... možemo se truditi i truditi, tražiti ih posvuda i ne naći ih ... i onda nas odjednom oni sami zaskoče, bez da smo se uopće trudili naći ih!

Jučer sam, za napokon prvog lijepog i bistrog jutra nakon kišnog serijala od nekoliko dana, prolazio biciklom Dobojskom ulicom u smjeru sjevera ...i posve slučajno sam podigao glavu kod zavoja ispod Trešnjevačkog placa kod kojeg se ta ulica pretvara u ulicu Dužice ... i ugledao ovaj prizor, prizor sa četiri točkice!

Kad se uzme u obzir cjelokupan vidik (vidi dolje) možda on i nije tako spektakularan kao onaj čuveni na Medvedgrad iz Nove ceste, no ovaj elemenat iznenađenja mu je dao posebnu vrijednost!

Stoga, dok hodate ne gledajte stalno u tlo, prave stvari se često nalaze iznad tla!



Medvednica iz Dobojske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Dobojska ulica, Medvednica, panorama, pogled

Snimio: Vanja


Jedan od Vršića Pečovja. Snimio: Vanja


Kad je vrijeme lijepo tada je lijep i ugodan svaki (ili gotovo svaki) izlet u prirodu, no u doba kada je vrijeme promjenjivo i ne baš povoljno tad treba dobro razmisliti kuda otići na šetnju ..... i, takvo promišljanje nas je ovu nedjelju odvelo u još jedan posjet Pečovju na istočnim obroncima Medvednice. Zašto baš Pečovje?

- nakon toliko snijega i kiša tlo je svugdje puno vode i treba izbjegavati predjele koji su poznati po blatu (npr. zapadni predjeli Medvednice) već se uputiti na kamenita ili pjeskovita tla (Samoborsko gorje bi, recimo, isto bilo dobar cilj)
- bio je najavljen jak sjeverni vjetar, stoga smo se namjerno zavukli na padine okrenute jugozapadu

I, krenusmo mi tako nakon ručka do Vidovca, aute smo ostavili kod okretišta autobusa, uz osnovnu školu, i nastavismo laganim korakom istočnom markiranom stazom prema Gorščici. Na raspolaganju su dvije varijante, jedna, starija i ucrtana u planinarsku kartu, skreće od ulice Vidovec lijevo u ulicu Čigiri i zatim blatnom stazom uzbrdo među voćnjake i dalje šumskim kolnim putem ... a druga, novija i neucrtana u kartu, vodi ulicom Vidovec gotovo do njenog kraja i zatim se penje kao lijepa obična staza uzbrdo uz ozidani izvor i sastaje se nakon cca pola sata hoda sa prvom varijantom. Mi smo krenuli ovom "novom" i nismo pogriješili jer blata nije bilo puno iako su gotovo sve šumske vlake i kanali bili puni vode. Iako vrijeme baš nije bilo idealno, bilo je tmurno, prohladno, tu i tamo se javljao i vjetar, cijeli ambijent je bio pun prigušene proljetne energije - stotine ptica su ispunjavale šumu svojim cvrkutanjem, šumsko cvijeće je napokon ukrasilo šumske padine .... to smo tako dugo čekali!!! Uz svo sivilo neba i hladnoću zraka u šumi se naprosto osjeća proljeće u nadolasku!

Kad smo došli do spoja sa starijom markacijom kratko smo po njoj skrenuli unazad, prema Vidovcu, i zatim skrenuli desno, uzbrdo, nemarkiranim šumskim kolovozom. Bilo je to skretanje naslijepo, no pogodilo je pravi smjer - prošli smo vrlo blizu najpoznatije stijene Pečovja (na kojoj su sada istaknute čak dvije zastave!), zračnom linijom tek stotinjak metara ispod vrha, zatim smo ušli u smrekovu šumu (vrlo prepoznatljivu, jer je jedina takva na tom području) u kojoj smo napustili ugaženu stazu i prešli smo šumu poprijeko do slijedeće staze i njom smo nastavili slijedeći jedan od naših prijašnjih izleta (vidi OVDJE post iz 2009. godine!). No, ovaj put nam nije bio cilj uspinjanje na veliku stijenu već smo "gađali" stjenoviti greben koji se vuče iznad potoka koji teče prema Bidrovcu. Najlakše ga je pogoditi tako da se slijedi već poznata staza kroz Pečovje do mjesta na kojem se ona približava grebenu (koji joj se nalazi s lijeve strane). Tamo treba presjeći do grebena koji je dobro vidljiv i lako pristupačan, označen je razbacanim plavim i žutim oznakama tko je stavljao tko zna tko. Po grebenu ide uska vidljiva stazica kojom smo krenuli i mi prema dolje. Već za nekoliko minuta smo došli do prve lijepe kamenite glavice (vidi fotke!), a slijedilo ih je još nekoliko (tri, ako se ne varam). Kod posljednje smo naišli i na bolje ugaženu stazu koja siječe greben i nestaje u dolini potoka desno. Na tome mjestu greben postaje blag i neizrazit i najbolje je pratiti stazu ulijevo sve do kolskog puta, no i obično prečenje šume će vas brzo dovesti do izvora na kolskom putu i već spominjane "stare" markacije kojom ste za 15-tak minuta u ulici Čigiri i uskoro kod polazišta, škole u Vidovcu.
(dakle, ako dolazite tom stazom, napustite ju kod izvora i uz njega se popnite lijevom padinom sve dok ne dosegnete strmiji dio grebena, tu ćete pronaći i stazicu - od izvora će vam trebati ne više od 10 minuta!)

Dakle, ako ste ovih dana besposleni i željni svježeg zraka, trk na Pečovje!

Kao dodatak vam dajem panoramsku fotku jednog od vršića na toj stazi (nisam ju ja slikao i na fotki nije naše društvo!) i linkove na dva odlična teksta s bloga Medvednica.info o tom području, na jednom imate i GPS tragove koji vam mogu poslužiti.
- tekst broj jedan
- tekst broj dva



Izvor uz "novu" markaciju, desetak minuta iznad ulice Vidovec. Snimio: Vanja


Hura, prve ljubičice!!! Snimio: Vanja


U gustoj šumi ... Snimio: Vanja


Energetski obrok na pola puta. Snimio: Vanja


Uz sve moguće "neslužbene" markacije sad su se pojavile i ove srenrne strelice ... Snimio: Vanja


Pentranje oko vrha. Snimio: Vanja


Dramatični vrh. Snimio: Vanja


Na grebenu. Snimio: Vanja


Još jedan od usputnih vrhova. Snimio: Vanja


Da ne zaboravimo, šuma je još u zimskom ruhu ... Snimio: Vanja


... čak i odbačene boce još nisu zazelenjele! Snimio: Vanja


Uz izvor iznad ulice Čigiri, rajnglica je nađena na licu mjesta ... Snimio: Vanja

Oznake: pečovje, Medvednica, vidovec, šetnja

Skica vodnih retencija na padinama Medvednice. Crtež: Viktor Novačić


Vjerovali ili ne, na zapadnim i južnim padinama Medvednice nalazi se više od 50 potoka raznih veličina, a na njima čak 45 većih ili manjih vodnih retencija (pogledajte gore kartu preuzetu iz jednog od izdanja "Vodoprivrede", VT, hvala ti!), svaki iole veći potok ima svoju "zadržavaonicu" koja je sposobna amortizirati mogući vodeni val do kojega može doći u slučaju jakog pljuska ili naglog topljenja snijega i na taj način zaštititi naseljena područja grada koja se nalaze nizvodno od njih.
(više o vodnim retencijama, njihovim zadacima, vrstama itd pogledajte OVDJE!)

Brza gradnja retencija uslijedila je nakon velike kiše 05.07.1989. godine kada su neki od medvedničkih potoka (ponajprije Bliznec i Trnava) poplavili dijelove Maksimira i Dubrave i time pokazali da je moguće da samo jedan veći pljusak u trajanju od nekoliko sati može prouzročiti veliku štetu.

I, niknule su nakon toga podsljemenske retencije kao gljive poslije kiše - neke od njih su jako dobro vidljive (najveća u Zagrebu, retencija Jazbina, se odlično vidi sa ulice Jazbina između Bačuna i Čreta, retencija Štefanovec je dobro vidljiva sa ulice Štefanovec ...), dok su neke sakrivene svima osim dobrim poznavaocima terena i lokalnim stanovnicima. A jedna od njih je i retencija Pustodol koja se nalazi na istoimenom potoku kod Gračana (ako želite do nje, skrenite iz ulice Gračani u ulicu Pustodol, nedaleko vrtića i škole!). Uz nju ne prolazi niti jedna javna cesta (samo šumski kolnik), a markirana planinarska staza (tzv. "liječnički put") prema Brestovcu dolazi do potoka u gornjem dijelu u kojem je on nereguliran i prolazi kroz njegov najljepši dio, kroz usku dolinu potoka.

Dakle, sami potok izvire u središnjem dijelu Medvednice, nedaleko napuštenoga lječilišta Brestovac ... nakon toga teče više ili manje ravno prema jugu, dijelom prateći stazu (točnije, staza prati njega, posjetite ju u toplije doba godine, lijepa je!) i nakon toga nastavlja prema Gračanima. Dodatna zanimljivost tog potoka je i jedan napušteni probni rudarski kop iskopan u 50-tim godinama nedaleko Gračana - pogledajte fotke (GP, hvala ti na njima!)!



Ulaz u napušteni rudnik (ukupna dužina rovova je cca 150 m, no to je informacija iz druge ruke, nisam bio osobno unutra). Snimio: GP


Ulaz nije osobito jasno vidljiv. Snimio: GP


Gornji dio toka potoka. Snimio: GP


Više o samom potoku i njegovom okolišu pogledajte na OVOM linku!

A još niže, pred samim početkom naselja, nalazi se i već spomenuta retencija, jedna od većih na zagrebačkom području! Brana je visoka (danak uskoj dolini koja inače ne bi mogla akumulirati dovoljnmo vode da zaštiti naselje), a neobična je i zbog specifičnog "ueberlaufa" - sa istočne strane se nalazi ozidani otvor koji u slučaju visoke vode služi kao "odušak" odnosno preljevnica, samo što se voda ovdje ne prelijeva preko brane nego podlijeva, vodi kroz tunel ispod brane do nastavka korita (vjerojatno kako ne bi došlo do oštećenja brane). Ne znam da li je ona ikada bila u funkciji (ne djeluje tako), no zanimljivo je prošetati se tim kratkim tunelom, a i strmo betonirano korito ulijeva strahopoštovanje.

Na žalost, ova brana ne mogućuje sanjkanje (nema dovoljno prostora pored dotoka i otoka vode, oba su duboki i betonirani), ali zato omogućuje zanimljiv pogled na brežuljke Remeta i daje razlog za zgodnu kratku šetnju zaleđem Gračana!



Ovako izgleda gornji dio doline Pustodola koja se račva u nekoliko manjih dolina, svaka sa svojim potočićem. Snimio: Vanja


Ovako izgleda potok na dotoku do brane - uočite desno preljevnicu koja se nastavlja tunelom ispod brane! Snimio: Vanja


Gornji dio brane iz drugog kuta. Snimio: Vanja


Brana prekrivena snijegom (snimljeno prije dva tjedna) .... povelika, zar ne?


Donji dio brane. Snimio: Vanja


Donji dio brane sa preljevnicom lijevo. Snimio: Vanja


Strmo ... Snimio: Vanja


... ali, "plavojaknaši" i ja smo morali poluknuti unutra! Snimio: Vanja


"Plavci" su postali "crnci u tunelu"! Snimio: Vanja


Ovako to izgleda prema dolje. Snimio: Vanja


Idemo dolje, do potoka! Snimio: Vanja


Tolika brana, a oni njega zgurali u takav uski betonski prorez! Snimio: Vanja


Pogled odozdo na to čudo betonske hidrogradnje ... (desno je kanal preljevnice koja završava dubokom taložnicom iza ovog betonskog zida). Snimio: Vanja


... i, prešavši sve prepreke, potok opet ležerno žubori dalje prema Gračanima ... no, sada u reguliranom koritu ... Snimio: Vanja


Ljeti sigurno romantično mjesto, a sada samo zahvalan motiv za fotkanje! Snimio: Vanja

Oznake: građani, pustodol, liječnička staza, Medvednica

U blizini Kraljićinog zdenca. Snimio: Vanja

Oznake: Medvednica