Nepoznati Zagreb

Baš sam se rastužio kada sam prije nekoliko dana uočio da je most preko potoka Kraljevca u Kraljevečkoj šumi srušen ... čini se da to nije djelo vandala već da se most utrušio radi neodržavanja.

Za sve vas koji želite proći tim putem (npr prolazeći planinarsku stazu između Dubravkina puta i Šestina), moguće je prijeći potok tik uz most, ali prijelaz je dosta strm.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: most, planinarska staza, Kraljevec, šuma

Potok Kraljevec je vjerojatno najmanje poznat od svih 6 trešnjevačkih potoka - što i nije čudo, obzirom da on protječe tek malim dijelom Trešnjevke, njenim najsjevernoistočnijim kutkom, i to samo podzemno. No, usprkos tome taj nam potok nudi pregršt zanimljivih priča i prizora, unutar i izvan prostora Trešnjevke, pa ćemo se onda u ovome tekstu i "prošetati" uz njega od njegovog ušća pa do izvora.
(Projekt "Mapiranje Trešnjevke" organizirao je šetnju trasom tog potoka koja je kretala sa parkirališta iza Tehničkog muzeja, a završila se na spoju Pantovčaka i Gornjeg Prekrižja. Šetnja je održana u dva navrata, 21. i 28.11.2020. godine)

Prije početka same priče treba spomenuti da je ovaj tekst zapravo više vezan uz povijest tog dijela grada kojim potok Kraljevec teče nego samim potokom ... Činjenica je da taj potok povezuje nekoliko lokacija koje su tokom vremena doživjele nevjerojatne promjene (lokacije Tehničkog muzeja, srednjoškolskog igrališta, Britanskog trga, Radničkog dola) i bilo bi šteta pričajući samo o potoku zanemariti njegovu okolinu i vremenski tok zbivanja kojima se ta okolina mijenjala.



Dio sudionika šetnje trasom potoka Kraljevca održane 21.11.2020. Snimila: Saša Martinović Kunović


Dio sudionika šetnje trasom potoka Kraljevca održane 28.11.2020. Snimila: Nives Borčić


Potok Kraljevec je mali i vodom ne osobito bogat potok usprkos „kraljevskom“ imenu, koji je, kao i kvart istog imena, smješten između nobl bregova Tuškanca i Pantovčaka. Sam potok čine tri potočića koji izviru na području između Pantovčaka i Gornjeg Prekrižja: jedan izvire u šumi između Gornjeg Prekrižja i Kraljevca, drugi između Kraljevca i Pantovčaka, dok treći izvire nešto niže, između Zelengaja i Pantovčaka. Prva dva se spajaju kod okretišta autobusa na Kraljevcu, a trećega primaju na sjevernom kraju ulice Zelengaj gdje je i posljednje mjesto na kojem je potok još vidljiv, cijeli preostali dio njegova toka je ukopan pod zemlju. Potok zatim teče ispod ulice Radnički Dol/Kukuljevićeva, ispod Britanskog trga, prolazi ispod bloka zgrada na adresi Ilica 73/Deželićev prilaz 28/30, a potom i ispod Dječje bolnice u Klaićevoj. Nakon nje potok nastavlja svojim podzemnim tokom ispod zapadnog dijela Srednjoškolskog igrališta (prostor bivše ciglane), ispod Pierottijeve ulice, prolazi ispod željezničke pruge, potom teče ispod parkirališta zapadno od Tehničkog muzeja, pored sportske dvorane Dražena Petrovića, prolazi ispod Savske ceste i zatim teče u smjeru juga trasom bivšeg Barutanskog puta (kasnije prozvanog Cvjetnom cestom, radi smještaja Gradske vrtljarije na mjestu današnjeg objekta MUP-a) sve do utoka u potok Kunišćak na području Vrbika, nedaleko "Raketa".
(posljednju etapu bismo u šali mogli prozvati i "Od metka do cvjetka", imajući na umu namjene objekata uz koje je potok prolazio, barutanu i gradsko vrtlarstvo )

Pogledajmo sad po čemu je potok Kraljevec specifičan!

Prvi je puta spomenut u zapisima 1328. godine.

Zatim, poznat je po tome što je on prvi potok na području grada koji je ukopan pod zemlju. Obzirom na svoju lokaciju vrlo blizu gradskom središtu (između njega i centra grada se nalazi samo još slabiji potok Tuškanac koji teče trasom Dubravkina puta i Frankopanskom ulicom) takva njegova sudbina je bila neminovna, osobito znajući kako je njegov protok u normalnim uvjetima vrlo slab te je ukopavanje bilo relativno lako za izvesti. No, usprkos toj njegovoj skromnosti on je u stanju i dan danas zagorčati život svojih susjeda - prisjetimo se kiše tokom rujna 2020. kada je potok poplavio podrume okolnih zgrada (Dječja bolnica, PBF).

Prvi dio ukopavanja je izveden 1892. - za usporedbu, tek 1894. je ukopan dio Tuškanca ispod Frankopanske ulice te prvi dio Medveščaka.

Što se same trase potoka tiče (gledane od ušća uzvodno) gradski predjeli kojima je potok nekad tekao u svojem "otvorenom" obliku, a danas ih slijedi pod zemljom su vrlo zanimljivi zato što su tokom rasta i razvoja grada doživljavali velike promjene i od nekad neuglednih periferijskih pejzaža predgrađa (ciglana, konjušnice, barake za beskućnike itd) to su postala elitna mjesta i sjedišta važnih gradskih i državnih institucija.

Prođimo sad trasom potoka od njegova ušća u potok Kuniščak prema sjeveru i izvoru, putem kojeg je većim dijelom slijedila i šetnja "Mapiranja Trešnjevke" koja je krenula sa parkirališta iza Tehničkog muzeja.



Potok Kraljevec ucrtan na karti iz 1887., uočite ga u središtu karte, kako krivuda uz Radnički dol, Kačićevu ulicu, teče ispod pruge i zatim uz Barutanski put (poslije Cvjetnu cestu) do utoka u potok Kuniščak.


Cvjetna cesta uz koju je do 30-ih godina tekao potok se nekad zvala Barutanski put jer je na prostoru južno od pruge, gdje se sada nalaze zgrade MUP-a i Osnovna škola Tina Ujevića, bila barutana. No, krajem 19. stoljeća (između 1887. i 1898., ako ćemo vjerovati starim planovima grada) je na tome mjestu izgrađena Gradska vrtljarija (preteča današnjeg "Zrinjevca"). Ona je tamo imala rasadnike u kojima se uzgajalo cvijeće i drveće za gradske parkove (sada tu funkciju imaju rasadnici u Remetincu, Jankomiru i pored Dotrščinske šume). Sukladno toj novoj namjeni prostora je i ta prometnica (tada sigurno tek kolski put) preimenovana u Cvjetnu cestu koja je pod tim imenom vidljiva na planu grada iz 1902.

Ali, Gradska je vrtljarija na tome mjestu izdržala tek nešto više od 30 godina - razvoj grada je uzimao sve veći zamah i prostor Trnja se sve brže urbanizirao. Gradska je općina 1934 g. odlučila na tome zemljištu sagraditi novu školsku zgradu. Zgrada je dovršena 1935. g., a projektirao ju je priznati arhitekt Ivan Zemljak koji je u to doba priredio projekte za još mnoge druge školske zgrade u Zagrebu. Škola je započela s radom 15.10.1935. pod nazivom Državna narodna mješovita osnovna škola Savska cesta. Te je godine bilo upisano 198 dječaka i 142 djevojčice u osam razrednih odjela. Dvije godine kasnije škola je postala prva ogledna škola na području grada Zagreba pa je preimenovana u Državnu narodnu oglednu školu Zagreb – Savska cesta. U doba nakon Drugog svjetskog rata, od 1966. pa do 1989., škola je nosila ime narodnog heroja Hasana Kikića, a 80-ih je godina umalo zatvorena zbog malog broja učenika, no tokom slijedećih godina su građene stambene zgrade na području Martinovke pa je time i povećan priljev novih učenika.

S druge strane, na južnoj strani te parcele, isti je arhitekt, Ivan Zemljak, 1937. godine projektirao, a 1939.-1940. godine i izgradio pretežito trokatnu zgradu Centralne stručne produžne škole. Škola je krajem 1940-ih godina unutarnjim adaptacijama prenamijenjena u uredsku zgradu Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NRH, a sklop je od 1953. do 1955. godine dograđen četverokatno. U tim se prostorima, dodatno nadograđenima tokom posljednjih godina, sada nalaze službe Ministarstva unutarnjih poslova.

Krenimo sad sjevernije, potok teče ispod Savske ceste otprilike na mjestu gdje se danas nalazi željeznički nadvožnjak, a na mjestu gdje se danas nalazi poslovni toranj "Cibona" i sportska dvorana Dražena Petrovića nekad (1898.) se nalazilo poduzeće Strojevna kartonaža Schmidt i Hudetz, Savska cesta 28. odmah do njega, ali južno od pruge, se nalazila Tvornica dvopeka i keksa Bizjak i drug (jedna od firmi koje su se nakon rata udružile u poduzeće Josip Kraš), nakon kojeg je na tome prostoru radila Tvornica dječje obuće Zagreb, da bi se nakon njenog rušenja 2004. izgradio poslovni neboder imena HoTo tower.



Pogled na Tehnički muzej iz zraka u 80-ima, potok teče ispod baraka u gornjem desnom kraju slike gdje je nekad bilo skladište građevinskog materijala. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Početak šetnje kod poslovnog tornja Cibone. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Šetači na parkiralištu zapadno od Tehničkog muzeja, točno iznad trase potoka Kraljevca. Snimila: Daša Filipčić.


Potok slijedimo i dalje prema sjeveru, prostorom na kojem se sad nalazi parkiralište zapadno od Tehničkog muzeja. Cijelo to područje, omeđeno Savskom i Tratinskom cestom te dvjema kracima željezničke pruge, sredinom 19. stoljeća je pripadalo vojsci, no od tog je doba doživjelo velike promjene kao rijetko koji drugi dio Zagreba. Današnja zgrada Kemijsko Tehnološkog fakulteta je nakon željezničarskih kuća uz Zapadni kolodvor (1865.) i prvih objekata Gradskog vodovoda (1877.) najstarija zgrada na Trešnjevci, sagrađena 1885. (za usporedbu, Bubara je sagrađena 1892., osnovna škola u Rudešu 1895, Osnovna škola u Horvatima 1897.). Evo i povijesti objekta u Savskoj 16 koji je dugi niz godina funkcijom povezan sa zgradom u Savskoj 23 koja se nalazi sa druge strane Savske, tik uz željezničke kolosijeke, i danas je u njoj Srednja zanatska škola u kojoj se učenici pripremaju za zanat frizera.

1885. Osnovana je Zemaljska potkivačka škola, u nadležnosti Zemaljske pastuharne (treba napomenuti da su se nedaleko, na terenu današnjeg hotela Westin, sve do 70-ih godina 20. stoljeća nalazili vojni objekti)
1891. (5. rujna) Počinje promet konjskim tramvajem, Remiza se nalazi na uglu Savske i Tratinske - ta lokacije je odabrana jer je tamo bilo moguće smjestiti i liječiti konje koji su vukli tramvajska kola
1897. Škola je odvojena od pastuharne, Josip Černy postavljen za ravnatelja (vidi ovdje za više podataka o školi)
1899. Ravnatelj postaje Eugen Podaubsky (ulica Podaupskoga na Zavrtnici!), škola se razvija u preteču veterinarske ambulante te Veterinarskog fakulteta
1919. Osnovana Visoka veterinarska škola
1924. Osnovan Veterinarski fakultet, do 1936. jedini u tadašnjoj Jugoslaviji
1932. Za potrebe fakulteta unajmljene su i prostorije u Savskoj 23
1938. Počinje izgradnja zgrada Veterinarskog fakulteta u Heinzelovoj, objekti se dovršavaju pojedinačno, od 1939. pa do 1958.
1959. Veterinarski fakultet se iselio iz prostora u Savskoj 16

Drugi niz događaja će nam otkriti kako su se u taj prostor doselili današnji stanari, Kemijsko-tehnološki fakultet, te odjeli još nekih fakulteta.

1919. Osnovana je Tehnička visoka škola u Zagrebu (na kemično-inžinirskom smjeru predavali su i Franjo Hanaman i, nešto kasnije, nobelovac Vladimir Prelog)
1926. Škola prerasta u Tehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kemijsko-inženjerski odjel
1956. Kemijsko tehnološki studij se predaje na Kemijsko-prehrambeno-rudarskom fakultetu
1978. Odvaja se Metalurški fakultet
1980. Odvaja se Prehrambeno-biotehnološki fakultet
1991. Odvaja se Tekstilno tehnološki fakultet, u zgradi u Savskoj ostaje samo Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, dok u dvorišnim zgradama još uvijek djeluju neki odjeli Građevinskog i Tekstilno tehnološkog fakulteta.

Što se tiče zgrade u Savskoj 23 u kojoj se danas nalazi Obrtnička škola za osobne usluge: Preteča te škole bila je Ženska šegrtska škola (osnovana 1920., u Opatičkoj) te od 1935. Stručna produžna škola za fotografe. Poslije je škola mijenjala imena (Zanatski školski centar 8.maj, Centar za usmjereno obrazovanje ˝8.svibnja 1945.˝), sve do danas.

Zanimljivo je da je škola ostala u toj zgradi iako se funkcija zgrada oko nje dramatično mijenjala tokom desetljeća razvoja grada.

1877. Na prostoru današnjeg Studentskog centra radila je parna pilana ("paropila") kojoj je u jednom periodu bio vlasnik budući zagrebački gradonačelnik (1920.-1928.) Vjekoslav Heinzel
1910. Osnovana je tvornica namještaja Bothe & Ehrmann (poslije preimenovana u "Slavonija" koja je pod tim imenom proizvodila i prodavala namještaj diljem Austro-Ugarske monarhije)
1936. Na lokaciju stiže Zagrebački zbor (Velesajam) koji je prethodno djelovao na lokaciji uz Martićevu ulicu
1937. Grade se francuski i talijanski paviljon.
1946. Zagrebački zbor mijenja ime u Zagrebački velesajam
1949. Izgrađena je današnja zgrada Tehničkog muzeja (projektant: Marijan Haberle) koja je tih godina služila kao dodatni prostor za Velesajam koji se proširio i na dio zapadno od Savske (koji je do 1935. bio korišten kao Remiza ZET-a koja je tada premještena na Trešnjevku)
1956. Održana je posljednja izložba Zagrebačkog velesajma na toj lokaciji, paralelno sa novom u Novom Zagrebu.

Ako niste znali, na Zagrebačkom Zboru 1939. održanom od 23.kolovoza do 4. rujna, ostvaren je prvi televizijski prijenos u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Te godine izlagali su i Nizozemci, u okviru njihove izložbe najinteresantniji je bio pokretni televizijski studio kojeg je dopremila tvrtka Philips. Studio se sastojao od dvaju kola (antenska kola i kola za mixturu) i najboljeg aparata koji ima 90 točaka na kvadratnom centimentru. Studio je vodio zagrepčanin ing. E. Rhomberg (predstavnik tvrtke Philips i tehnički savjetnik nizozemske izložbe). Studio je uživo prenosio nastupe popularnih opernih i zabavnih pjevača i izazvao ogroman interes Zagrepčana. No, zbog zategnutih međunarodnih prilika (početak Drugog svjetskog rata napadom Njemačke na Poljsku), Philips je naprasno prekinuo izložbu i povukao opremu i ljude prije roka.

1956. Osnovan je Tehnički muzej
1959. Tehnički muzej je preseljen u današnju zgradu (toj je selidbi prethodilo trogodišnje razdoblje odlučivanja tko će se useliti u ispražnjene prostore - takmac Tehničkom muzeju je bio Sportski savez grada Zagreba)

Nakon ovako bogatog života lokacije ispod željezničke pruge koja je tokom svojeg gradskog života promijenila toliko funkcija pratimo potok Kraljevec dalje na sjever, kroz Pierottijevu ulicu.

Sa istočne je strane sada Autonomni kulturni centar "Medika" (otvoren 2008.) koji je ime dobio po istoimenoj veletrgovini lijekovima, evo i par podataka iz prošlosti te firme:

1922. Iz laboratorija Straussa i Hafnera utemeljena je "Medika", tvrtka za proizvodnju kemijsko-farmaceutskih preparata i kemikalija.
1928. Medika se seli u Jukićevu ulicu.
1947. Medika postaje veledrogerija.
2001. Medika se seli na Žitnjak, u Radničku cestu

Iza skvota Medike, u jednom od najčudnijih spojeva gradskih blokova, nalazi se danas hotel "Westin", jedan od najelitnijih u gradu.



Pogled na vojnu pekaru na uglu Savske i Ulice Kršnjavoga 1930. godine. Objekt je srušen 1970. nakon čega je na toj lokaciji počela gradnja hotela. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Početak gradnje hotela "Intercontinental" 1969. godine. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Šetači su stigli na sjevernu stranu pruge, kod Pierottijeve ulice. Snimila: Daša Filipčić.


Šetači pred zidom AKC Medika. Snimila: Nives Borčić


Povijest lokacije hotela je ovakva:

1970. Ruše se vojne barake uz Savsku cestu (sagrađene tokom 19. stoljeća)
1973.-1981. Građena je poslovno-pogonska zgrada Elektre, projekt je napravio Milan Šosterič koji je za njega dobio nagradu Viktor Kovačić
1975. Sagrađen je hotel Intercontinental, projektanti su Slobodan Jovičić (gradio 1959. Ilički neboder, 1968. Namu na Kvatriću, s prvim dvosmjernim pokretnim stepenicama u Zagrebu, a 1971., za Dan žena, otvoren je i pasaž Neboder), Mira Hahl, Franjo Kamenski, William Bonham, 1980. Sagradio je i zgradu INA u Šubićevoj, gdje je tokom uzbuna proglašena samostalnost Republike Hrvatske).
oko 1995. Hotel je preuzeo Ivica Todorić, izgubio je licencu hotelskog lanca Intercontinental pa je prozvan Opera, po istoimenom restoranu koji se tada nalazio na vhu hotela.
2002. Hotel preuzima HUP Zagreb Anđelka Leke i ovoga puta ulazi u lanac hotela Westin u kojem ostaje sve do danas.

Sa zapadne strane ulice je zgrada u kojoj se nalaze Prehrambeno-biotehnološki te Rudarsko geološko naftni fakultet, ona je građena 1958.-1963. po projektu Alfreda Albinija koji je za nju nagrađen Nagradom grada Zagreba 1963.



Šetači na stepenicama zgrade fakulteta u Pierottijevoj ulici. Snimila: Daša Filipčić.


Slijedimo potok i dalje na sjever i stižemo do Srednjoškolskog igrališta, još jedne lokacije koja je tokom gradske povijesti doživjela velike promjene. A taj djelić grada je povijesno važan zato što je zaslugom Izidora Kršnjavoga, tadašnjeg Predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu (na funkciji 1891.-1896.), za tu lokaciju objavljen prvi javni pozivni arhitektonski natječaj u povijesti Zagreba.

Potok Kraljevec teče ispod zapadnog dijela igrališta, linijom koja spaja Dječju bolnicu i Pierottijevu ulicu, prepoznatljivom po nasipu igrališta koji se nalazi točno uz trasu potoka. Evo i vremenskog slijeda događaja koji su direktno ili indirektno vezani uz povijest te gradske lokacije.

1783. Sagrađen prvi most preko Save te je do njega sagrađena pristupna cesta, današnja Savska cesta, koja je najkraćim putem povezivala tada malen gradić Zagreb sa mostom
1848. U Hrvatskoj je ukinuto kmetstvo
1850. Nastaje ujedinjeni Zagreb (zapadna granica je na potoku Črnomercu), te godine počinje i preobrazba Pariza pod vodstvom Georgesa Eugenea Haussmana, u doba Napoleona III
1862. Željeznica stiže u Zagreb (Zidani Most – Zagreb – Sisak)
1870. Dovršen željeznički spoj prema Budimpešti
1871. Sagrađen željeznički spoj između Zapadnog (tada glavnog) i sadašnjeg Glavnog kolodvora
1878. Otvoren gradski vodovod
1880. Snažan potres u Zagrebu, za postradale se grade barake uz potok Kraljevec kod Kačićeve (zapadni dio Srednjoškolskog igrališta)
Oko 1880. Sagrađena je ciglana na području današnjeg Fakulteta Građevinarstva i arhitekture (vlasnik Janko Nikola Grahor, vlasnik 4 ciglane u okolici Zagreba od 1869.). Nešto kasnije, 1885., Adolf Müller osniva ciglanu na Črnomercu, gradi i Kino Europa te kino Helios (današnje kazalište Gavella).
1880.-1881. Tvornica duhana preseljena je sa lokacije sadašnjeg Rektorata u Klaićevu ulicu. (na mjestu današnjeg rektorata Sveučilišta u Zagrebu prvo je bila bolnica, potom Tvornica duhana pa tek onda je stigao Rektorat)
1882. Pojavljuju se prve ideje o zagrebačkoj Zelenoj potkovi
1883.-1903. Banovanje po zlu poznatog bana Khuena Hedervaryja. Fun fact: On je još za svoje vlasti imao svoj trg, ispred Školskog foruma, današnji Rooseveltov trg – zamislite danas Trg Zorana Milanovića ili Andreja Plenkovića!
1885. Osnovana Zemaljska potkivačka škola, u nadležnosti Zemaljske pastuharne
1886. Na području Britanskog trga je bila tvornica parketa s parnom pilom i tvornička bravarska radionica, stanovnici Josipovca (danas: Nazorova) traže da se tamo uredi tržnica. Istočno od trga je bilo katoličko groblje (Rokov perivoj), a na zapadu pravoslavno (JZ kut raskršća s Pantovčakom).
1888. Sagrađena je zgrada Muzeja za umjetnost i obrt (projekt: Hermann Bolle), muzej je osnovan 1880, zaslugom Izidora Kršnjavog
1888.-1889. Sagrađena je Rudolfova vojarna
1888.-1894. Sagrađena je zgrada škole Slava Raškaj (Ilica) za potrebe Bolnice sestara milosrdnica, 1890. je umjesto bolnice tamo smještena škola za gluhonijemu i slijepu djecu
1889. Donesena je regulatorna osnova za sjeveroistočni dio Trešnjevke, planirana je gradnja radničkih naselja oko tzv. Trga R (danas prostor oko Adžijine i Žajine ulice), te kolodvora Samoborčeka koji je počeo s prometovanjem 1901.
1891. Pokrenut konjski tramvaj, sa remizom na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja, otvorena tržnica na Britancu (tada Trg C)
1891. Sagrađen prvi velodrom, biciklističkog kluba Sokol, na mjestu današnjeg srednjoškolskog igrališta
1891. Sagrađena je zgrada Narodnih novina na uglu Frankopanske i Prilaza Gjure Deželića
1891. Sagrađena je Kraljevska zemaljska uzorna pivnica u Kačićevoj ulici 9 – u nju će u skoroj budućnosti useliti dio eksponata Etnografskog muzeja (otvoreni Depo)
1892. Otvoren današnji Glavni kolodvor, važnost Zapadnog kolodovora opada, uređuje se park Zrinjevac (prije toga je bio Sajmište)
1892.-1905. Sagrađena je tvornica Franck
1892. Otvara se Bubara u Adžijinoj ulici, natkriva se prvi dio Kraljevca, “smradnog potoka”, kod Britanca
1893. Raspisuje se prvi javni pozivni arhitektonski natječaj u povijesti Zagreba, zaslugom Izidora Kršnjavoga, tadašnjeg Predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu (na funkciji 1891.-1896.)
Pozvani su bili: Herman Bolle (Zagreb), Kuno Weidman (Zagreb, projektirao bolnicu u Vrapču, palaču Gavella na Jelačić placu, palaču Narodnih novina ...), Josip pl. Vancaš (Sarajevo, specijaliziran za sakralne objekte), Helmer & Fellner (Beč) i Ludwig & Hüllsner (Berlin/Leipzig).

Zahtjev je bio da se sagradi 9 javnih zgrada povezanih prilazima sa kolonadama, za školu, muzeje, konvikt, sveučilišnu knjižnicu, crkvu. Prvu nagradu su dobili Ludwig & Hüllsner, a izvedbom je upravljao Kuno Weidman. Tokom natječaja je došla do izražaja razlika u gledanjima na grad i njegovo nastajanje, bio je to period vrhunca historicizma nakon kojeg su došle nove ideje modernizma. Kršnjavi, Vancaš, Franjo Marković i drugi vodili su polemike oko nastajanja tog dijela grada (teme: estetski elementi, vizure, reprezentativnost objekata …).
Oko buduće crkve sv. Blaža vodile su se posebno žestoke polemike: treba li se sagraditi monumentalna bazilika ili manja crkva “u romaničkom slogu”, te na kojem mjestu (Kačićeva, Britanski trg ili Primorska). Nakon 30 godina spora, 1915., napokon je crkva sagrađena na današnjem mjestu, na uglu Primorske i Prilaza, po projektu Viktora Kovačića.

1894. Sagrađen je napokon kompleks “Školskog foruma” (bez igrališta)

Za kraj ovog dijela povijesnog pregleda promotrimo, kao zanimljivost, sadašnja i tadašnja imena ulica u blizini:

• Trg Republike Hrvatske (nekad: Sveučilišni trg – Kralja Aleksandra - Trg Maršala Tita)
• Rooseveltov trg (nekad: Trg Khuena Hedervaryja – Trg 29.01.1918.- Wilsonov trg)
• Klaićeva (nekad: ulica 8 – Jelisavetina – Tvornička ulica – Ulica 29. Listopada od 1930. Klaićeva)
• Vodovodna
• Kršnjavoga (nekad: Vojnička)
• Jagićeva (nekad: Željeznička)
• Jukićeva (nekad: Cesta 5 – Klesarski put)
• Ulica Republike Austrije (nekad: Kolodvorska – Ljubljanska - Ulica braće Oreški)
• Vodnikova (nekad: Ulica 11)



Razglednica sa motivom Trga Khuena Hedervaryja (današnji Rooseveltov trg), snimljena 1905. godine. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Barake na prostoru današnjeg srednjoškolskog igrališta 1931. godine, snimljeno sa željezničkog nasipa. Snimio: Vladimir Horvat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Barake na prostoru današnjeg srednjoškolskog igrališta 1931. godine, također snimljeno sa željezničkog nasipa. Snimio: Vladimir Horvat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Barake na prostoru današnjeg srednjoškolskog igrališta 1931. godine, snimljeno iz Kačićeve ulice. Snimio: Vladimir Horvat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Barake na prostoru današnjeg srednjoškolskog igrališta 1931. godine, snimljeno vjerojatno iz Klaićeve ulice. Snimio: Vladimir Horvat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Spaljivanje barake na prostoru današnjeg srednjoškolskog igrališta 1931. godine. Snimio: Vladimir Horvat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Sudionici prve šetnje trasom potoka Kraljevca na Srednjoškolskom igralištu. Snimila: Saša Martinović Kunović


Voditelj šetnje, Vanja, pokazuje jednu od starih fotografija tog prostora. Snimila. Saša Martinović Kunović


Sudionici druge šetnje trasom potoka Kraljevca na Srednjoškolskom igralištu. Snimila: Daša Filipčić


Krećemo dalje vremenskom linijom:

1894. Sagrađena je zgrada Akademije Likovnih Umjetnosti u Ilici (Herman Bolle i Vlaho Bukovac)
1895. Sagrađen HNK
1895. Otvara se prva osnovna škola na području Trešnjevke (Rudeš), uskoro, 1897., slijedi i druga (Horvati)
1896. Sagrađena su igrališta iza školskog foruma (uz prva dva javna teniska terena u Zagrebu), nazvani Elipsa zbog svojeg oblika, uzor je bilo igralište u Görlitzu koje je posjetio Franjo Bučar (teren je tada bio samo do potoka, na ostatku su se nalazile barake beskućnika). Tamo su održane sportske igre povodom prve olimpijade na kojoj nisu sudjelovali Hrvati
1901. Pušta se u promet Samoborček
1905. Razmišlja se o gradnji prve zatvorene gradske tržnice na Britanskom trgu
1908. Natkriva se dio potoka Kraljevca od Britanca do pruge
1908. Natkriva se dio potoka Kraljevca od Britanca do Goljaka
1908.-1909. Gradi se sanatorij u Klaićevoj (Ignjat Fišer, dodatak gradi Vladimir Turina 1954.-1956.), danas Dječja bolnica
1915. Napokon sagrađena crkva Sv. Blaža (projekt: Viktor Kovačić)
1918. Tvornica keramičkih pločica “Zagorka” iz Bedekovčine ima prostor u Deželićevom prilazu, vlasnik postaje Armin Schreiner (1874.-1941.) (pogledajte pločice u haustoru Muzičke škole Blagoja Berse na Britanskom trgu) koji pogiba u logoru tokom Drugog svjetskog rata kao i većina njegove familije)
1920.-1921. Grade se Gradske kuće na Ciglani u Klaićevoj ulici, projektirao Pavle Jušić (sagrađeno kad i Gradske kuće u Meršićevoj)
1929.-1930. Gradi se Naselje Istrana i invalida na Trešnjevci
1930. Objavljen je natječaj za proboj Dalmatinske ulice do Ilice – prijavljena su 52 rada (11 sačuvanih) – problem: prometno rasterećenje Ilice (alternativa: paralelna Arnoldova)
1931. Spaljuju se barake pored Srednjoškolskog igrališta u kojima su nakon Prvog svjetskog rata i aneksije Istre boravili Istrani, sele se u novoizgrađeno naselje na Trešnjevci (pogledajte slike grupe Zemlja, 1929-1935., Krsto Hegedušić, Drago Ibler, Antun Augustinčić itd, vidi ovdje više o povijesti Grupe)
1933. Sagrađen Sokolski dom Egona Steinmana na zapadnom dijelu parcele igrališta, uz Kačićevu (osim toga gradio bolnicu na Šalati, škole u Kušlanovoj i Križanićevoj, Poštu 2 u Branimirovoj), uređuje se i igralište, sagrađena je i ograda igrališta.
1937.-1946. Gradi se Tehnički fakultet (Kačićeva), autora Milovana Kovačevića i Ede Schöna
1949. Dogradnja Sokolskog doma Slavka Delfina (gradio i kupalište Mladosti na Savi i streljanu na Dotrščini)
1949.-1963. Ruše se kuće Radničkog dola

Sudionici šetnje 2020. godine napustili su trasu potoka Kraljevca nakon posjeta Srednjoškolskom igralištu i krenuli Klaićevom do Gradskih kuća na Ciglani, a potom Kačićevom do Deželićeve ulice gdje su posjetili par u bloku zgrada omeđenom Kačićevom, Deželićevom, Primorskom i Klaićevom. U tom se bloku nalazi velika zelena površina koja je dijelom javni park (sa jedinim javnim ulazom iz Deželićeve ulice, onaj iz Klaićeve je zaključan nakon problema sa učenicima iz škole u Klaićevoj koji su u parku radili nered), dijelom igralište, a dijelom podijeljena u privatne vrtove.

Nakon toga su se šetači vratili na Kačićevu i prošli kroz dvorište zgrade u Kačićevoj 8 iz kojeg su prošli u dvorište škole Slava Raškaj. Nakon toga posjetili su Akademiju likovnih umjetnosti gdje je o njenoj povijesti govorila Anđelka Dobrijević Turina, voditeljica njihove knjižnice.



U parku u dvorištu s ulazom iz Deželićevog prilaza. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Na mjestu u parku gdje je nekad bila pumpa za vodu. Snimila: Daša Filipčić.


U parku za druge, oblačne šetnje. Snimila. Daša Filipčić


U dvorištu Akademije likovnih umjetnosti, u razgovoru sa Anđelkom Dobrijević Turina, voditeljicom knjižnice. Snimila: Saša Martinović Kunović


Za razgovora. Snimila: Daša Filipčić


Razgovor sa Anđelkom za druge šetnje. Snimila: Daša Filipčić


Anđelka Dobrijević Turina, voditeljica knjižnice Akademije likovnih umjetnosti. Snimila: Daša Filipčić


U jednom od iličkih dvorišta preko puta Britanskog trga. Snimila: Saša Martinović Kunović


Nakon ALU vraćamo se po Ilici do Britanskog trga i tu ponovo susrećemo potok Kraljevec ulaskom u dvorište u Ilici 73. Za vrijeme oauze na Britanskom trgu prisjetili smo se 80-tih na tom prostoru: Knjižara Mladost na uglu sa Ilicom, kino Kozara na adresi Ilica 92, trgovina ekskluzivnog ženskog rublja Kruna mode koja je bila scenografija za neke epizode serije "Crno bijeli svijet" ... a ne tako daleko su u Ilici bili i antikvarijat Matice Hrvatske i trgovina Posrednik. Sjetili smo se i ideje za Sajam antikviteta, koji je pokrenut nakon inicijative Saše Šimprage da se takav sajam pokrene na Dolcu, no pokrenut je ovdje.
Na sjeveru trga uočili smo i Caffe bar „Kraljevac“, jedini lokal koji nosi ime po potoku (jer se istoimena ulica nalazi daleko sjevernije).

Treba spomenuti i da je Britanski trg sa svojom najbližom okolicom nekad bio lokacija čak dvaju groblja - katoličko je bilo na Rokovom perivoju, a pravoslavno na mjestu gdje se danas odvaja ulica Pantovčak.



Britanski trg, oko 1890. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Britanski trg, nepoznato vrijeme (možda početkom stoljeća?). Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Britanski trg, 1905. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Britanski trg, 1912. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


pejačevićev trg (danas Britanski trg), oko 1930. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Samoposluživanje na uglu Britanskog trga i Ilice, snimljeno 1963. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada".


Odmor na Britanskom trgu. Snimila: Daša Filipčić


Nakon Britanskog trga krećemo dalje, ulicom Radnički dol/Kukuljevićevom. Nekad se sredinom te ulice pružalo naselje sirotinjskih kućica koje je malo pomalo rušeno dugi niz godina i napokon, početkom 60-ih, konačno srušeno. Oko 1965. se uređuje park na Radničkom dolu, po projektu Smiljana Klaića. U to doba su te ulice postale "blizanci", jedne od rijetkih ulica gdje nema par-nepar brojeva.

Evo zanimljivosti iz ulice:
- Na početku Radničkog dola je sagrađena suvremena zgrada arhitekta Davora Matekovića o kojoj se puno pisalo u medijima (link)
- Radnički dol 9 - tu je živio i svoj radni studio imao Željko Kovačić, arhitekt i dizajner, autor mnogih postava izložbi.
- Kukuljevićeva 11, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež (ne znamo kada je osnovana)
- Radnički dol 12 – tu živi Damir Bajs (član HPD Željezničar), osnivač planinarske obilaznice Beži Jankec o kojoj će još biti riječi u daljnjem tekstu.
- Kukuljevićeva 13 – tu se u dvorištu nalazi atelje kiparice Marine Bauer, koji je svojevremeno koristila i Saša Martinović Kunović, suvoditeljica projekta Mapiranje Trešnjevke.
- Radnički dol 27 - Stjepan Planić (1900.-1980., Bogovićeva 1, Tomislavov dom), učenik Drage Iblera (1894.-1964., drveni neboder), oba su bila aktivna u grupi Zemlja
- Na početku Zelengaja se nalazi Specijalna bolnica na Goljaku, od 1946. Zavod za djecu invalide, od 1960. Centar za rehabilitaciju djece invalida (dječja paraliza, cerebralna paraliza), od 1984. bolnica za brigu o neurorizičnoj djeci



Radnički dol 1934. Snimio: Đuro Janeković. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1935. Snimio: Đuro Janeković. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1935. Snimio: Berislav Pavušek. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1936. Autor nepoznat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1937. Autor nepoznat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1949. Autor nepoznat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1950. Autor nepoznat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Početak rušenja Radničkog dola 1949. Autor nepoznat. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Radnički dol 1963. Snimio: Josip Vranić. Izvor: Facebook grupa "Zagreb kakav je bio nekada"


Šetači na početku Radničkog dola. Snimila: Daša Filipčić


Fontana na završetku Radničkog dola. Snimila: Daša Filipčić.


Nakon što se lijevo uzbrdo odvajaju Kozarčeva ulica i ulica Goljak ulica koja vodi trasom potoka Kraljevca mijenja ime u Zelengaj, a sa istočne se strane otvara park koji prati ulicu ... vrlo lijepo i mirno mjesto!
Na kraju tog parka sa zapadne (lijeve) strane prilazi prvi od tri potočića koji čine Kraljevec, to je onaj koji stiže sa strane Pantovčaka.

Nakon nekoliko stotina metara hoda cestom stižemo i na početak Kraljevca - u blizini se nalazi već spomenuti hotel "As", ulica Zelengaj se nakon lijepe kuće sa drvenim katom odvaja ulijevo, u brdo, a dalje nas vodi ulica Kraljevec.

Zanimljivosti kvarta Kraljevca:

- Hotel „As“, pokrenut je 1999. na osnovama restorana koji je radio 30-ak godina. ljude iz kvarta muči problem sa igralištem sagrađenim samodoprinosom na kojem je sagrađen restoran, a poslije i hotel. To je razlog zašto lokalni mještani nikad ne svraćaju u taj restoran. (link na arhaičnu web stranicu hotela).
- okretište autobusa je "središte" kvarta, u kojem se nalazi i špeceraj ispred kojeg je sastajalište lokalnih cugera
- nekad se u blizini okretišta nalazila i gostionica Grič koju je držao Dragutin Vukušić, čuveni Dragec koji je poslije otvorio restoran u Muzeju za umjetnost i obrt. (link) Na istom mjestu jedno kraće vrijeme nalazio se i restoran "Život na sjeveru".
- Neobično je da niti jedne stube između Kraljevca i Tuškanca nemaju ime!
- Poznati stanovnici ulice Kraljevec (gornjeg dijela):
- Književnik Pero Kvesić
- Slobodan Praljak, sudionik Domovinskog rata, učestvovao u rušenju mostarskog mosta, počinio samoubojstvo u Haagu
- Sanja Lovrenčić, književnica
- strip crtač Walter Neugebauer (link)

Kod okretišta autobusa i dućana Prehrane ne nastavljamo ulicom Kraljevec koja se ubrzo pretvara u stepenište kojim se stiže do gornjeg dijela ulice, već idemo ravno, po dolini potoka, ulicom Kraljevečki odvojak. Na samom početku te ulice je nekad bio zadružni dućan ("Zanap" - Zagrebačko nabavno poduzeće za mješovitu robu), još je uvijek vidljiv stari natpis na fasadi.

I, nakon 300-injak metara šetnje po ulici stižemo i do njenog kraja, napokon ulazimo u šumu i po prvi puta susrećemo naš potok!



Šetnja uz Zelengaj. Snimila: Daša Filipčić.


Kratka pauza kod ušća pritoka Kraljevca koji stiže sa zapadne strane. Snimila: Nives Borčić.


Šetači nedaleko posljednje autobusne stanice na Kraljevcu. Snimila. Daša Filipčić


Prvi pogled na potok Kraljevec na kraju Kraljevečkog odvojka, za sunčane šetnje. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Prvi pogled na potok Kraljevec na kraju Kraljevečkog odvojka, za oblačne šetnje. Snimila: Daša Filipčić


Šetnjom kroz šumu nailazi se na čistinu nazvanu Grbavica, na kojoj još i danas stoje dva nogometna gola, no čini se da se njima rijetko služe lokalni ljubitelji nogometa. Nakon slijedećih 10-ak minuta hoda nailazimo na planinarske markacije koje pripadaju planinarskoj stazi broj 12 koja vodi od Dubravkina puta do Sljemena, a koja je i dio Planinarske obilaznice "Beži Jankec!" kojom se u jednom cugu od Glavnog zagrebačkog kolodvora može preko Sljemena stići do Stubičkih toplica odakle se može vlakom vratiti u Zagreb.

To je jedina označena planinarska staza koje vodi iz centra grada prema vrhu Medvednice. I upravo je ta markirana staza jedna od specifičnosti Zagreba, rijetki su gradovi koji imaju tu mogućnost da se sa glavnog trga u tek 10-15 minuta hoda može stići u šumu kojom se, uz tek kratku urbanu dionicu kod Šestina, može doći do planine. Pogledajmo Ljubljanu, Beč, Sarajevo, Graz – označene staze počinju tek na krajnjim stanicama lokalnog javnog prijevoza (tramvaja, autobusa), dok u Zagrebu lijepa pješačka staza počinje na tek 10 minuta od glavnog gradskog trga.

Trenutno postoje dvije markirane staze koje polaze iz samoga grada, od Podsuseda, za Kamene Svatove i Glavicu, te iz Sesveta prema Vugrovcu, no postoje i druge mogućnosti za atraktivne staze na Medvednicu koje bi polazile iz užeg gradskog područja:
- od okretišta u Črnomercu preko Kustošije i Završja prema slapu Sopot i pl. domovima Risnjak i Grafičar
- od ulaza u park Maksimir odnosno uz potok Bliznec preko Dotrščine prema Puntijarki i Hunjki
- od Dupca, uz potok Trnavu/Čučersku Reku prema Gradu mladih i domovima na Vugrovcu i Lipi

Vezano uz hodačke staze u gradskom i prigradskom području treba spomenuti ideju projekta "Mapiranje Trešnjevke" pod naslovom „Zaokružimo Trešnjevku“ (na tragu Wanderweg um Wien odnosno ljubljanske „Poti ob žici“).

Slijedeći planinarsku markaciju prešli smo i ulicu Kraljevec, nešto kasnije i Donje Prekrižje te napokon izašli na Gornje Prekrižje, nedaleko kružnog toka gdje se ta ulica sastaje sa Pantovčakom i gdje je okretište autobusne linije broj 101 za Britanski trg. Markacije vode dalje, prema Šestinama i Sljemenu, no šetnji uz potok Kraljevec tu je kraj, a sa time i ovoj priči o potoku Kraljevcu!



Most preko kojeg planinarska staza stiže sa Cmroka na Kraljevec, snimljeno 2012. Snimio: Mladen Sokele.


Gornji dio staze kroz Kraljevečku šumu. Snimila: Saša Martinović Kunović.


U Kraljevečkoj šumi za maglovita jesenskog dana. Snimila: Daša Filipčić.


Šetači u Kraljevečkoj šumi. Snimila: Nives Borčić.


Čekamo autobus na okretištu autobusa na kružnom toku gdje se sastaju Gornje Prekrižje i Pantovčak. Snimila: Saša Martinović Kunović


Za kraj, postavljam pitanje: Da li bi se neki djelić potoka Kraljevca mogao bar simbolično izvući na svjetlo dana, poput potočića Johannisbach u Aachenu koji je 1999. zažuborio na ulici? Možda kod Cibone? Ili na Britancu? (pogledajte ovdje primjer iz Aachena!)

Da li bi se negdje (npr na Vrbiku, kod ušća u Kuniščak; kod zgrade Cibone, Kod Britanskog trga) mogle postaviti informativne ploče sa podacima o potoku Kraljevcu?

Oznake: potok, Kraljevec, mapiranje trešnjevke, šetnja