Nepoznati Zagreb

24.04.2021., subota

Mapiranje Trešnjevke: Šećemo uzvodno uz trešnjevačke potoke - Jelenovac



Šetači - tragači za potokom Jelenovcem u ulici Podolje kroz koju potok teče podzemno. Snimila: Saša Đukić.


Pogled na plan grada iz 1926., točkama je označen tok potoka Jelenovca.


Potok Jelenovac jedan je od tri "podzemna" trešnjevačka potoka koji niti na jednom dijelu Trešnjevke ne teku na površini već su tokom vremena zatvoreni u kanalizaciju i time su postali nevidljivi, kao da više i ne postoje.

Najistočniji i najbliži centru grada od ta tri potoka je potok Kraljevec. To je malen potočić koji se zapravo sastoji od dva pritoka, koji izviru u Kraljevečkoj šumi, između Tuškanca i Pantovčaka. Istočni potočić teče na površini samo kroz šumu i na prvome dodiru sa civilizacijom, na završetku ulice Kraljevečki odvojak, biva ukopan u podzemlje. Drugi, zapadni dio potoka, mu se pridružuje u podzemlju kod okretišta autobusa na Kraljevcu. Nakon toga oni teku ispod (točnije: pored) ulice Kraljevec, na početku šume Zelengaj im se sa zapada pridružuje još jedan neimenovani potok da bi potom njihove vode zajednički tekle ispod Radničkog dola (ispod koje su ukopani 30-ih godina prošloga stoljeća), Britanskog trga, bloka zgrada između Ilice i Prilaza Đure Deželića, ispod Dječje bolnice u Klaićevoj, Srednjoškolskog igrališta, Pierottijeve ulice, parkirališta iza Tehničkog muzeja da bi kod željezničkog nadvožnjaka preko Savske prešao na istočnu stranu Savske i uz trasu nekadašnje Cvjetne ceste (prvotno Barutanskog puta) došao do Vrbika gdje utječe u potok Kunišćak koji je nadsvođen od 50-ih godina prošloga stoljeća i njegova je trasa danas pretvorena u Šetalište Jurija Gagarina.

Trasom potoka Kraljevca šetali smo se u sklopu projekta "Mapiranje Trešnjevke" u jesen 2020. godine.

Slijedeći potok je Jelenovac i njegovu smo trasu slijedili na šetnji koja je održana 17.04.2021.

Šetnju smo započeli na mjestu utoka Jelenovca u potok Kunišćak, a to se mjesto nalazi točno nasred Trešnjevačkog trga, na uglu gdje se Trakošćanska ulica odvaja od trga - označili smo ga sa simbolom vode, tri paralelne plave linije. Kunišćak teče ispod Krapinske ulice, Jelenovac ispod Trakošćanske, a zajedno odlaze put Save ispod betonirane površine istočno od tržnice koja se poslije pretvara u dio već spominjanog Šetališta Jurija Gagarina. Tržnica Trešnjevka je otvorena 1930. i prvih 20-ak godina svojeg postojanje je uz nju otvorenim tokom tekao taj potok - na žalost, poznata nam je samo jedna fotografija koja to pokazuje.



Fotka snimljena 1930., na godinu otvorenja Trešnjevačkog placa, otprilike sa današnjeg mjesta gdje počinje Park Zvonimira Milčeca, vidi se ulična tabla sa imenom Zvorničke ulice, a u pozadini se pruža Ozaljska ulica. Vidi se potok Kunišćak koji je netkom primio vode potoka Jelenovca. Snimio: Đuro Janeković.


Vraćamo se u sadašnjost - okupljanje šetača na ulazu u plac. Snimila: Daša


Nalazimo se točno uz mjesto gdje u podzemlju potok Jelenovac utiče u potok Kunišćak - to smo ušće i označili prigodnim znakom. Snimila: Daša


To je mjesto izgledalo ovako krajem 60-ih. Snimio: Nikola Vranić.


Pogled na isto mjesto, ali tokom 70-ih. Izvor: Internet.


Okupljena grupa šetača krenula je uz Trakošćansku - potok je tekao istočnom stranom ulice pa smo i mi šetali istočnim pločnikom.

Kod odvojka, Richtmanove ulice, prisjetili smo se informacija koje smo dobili od dugogodišnje stanarke Trakošćanske ulice (od cca 1935.), Zorice Alaupović, koja i danas tamo živi. A ona nam je rekla da je na uglu sa Richtmanovom nekad živio poznati slikar Vasilije Jordan (1934.-2019.), a dvije kuće dalje prema sjeveru je živio nekadašnji poznati tenisač Franjo Punčec (1913.-1985.).

Malo dalje, na uglu Kranjčevićeve ulice, zastali smo pored jedne od rijetkih preostalih uličnih pumpi za vodu, tzv. "Željeznog Franceka". Nažalost, pumpa već dugo nije u funkciji, no ipak je i ovakva nefunkcionalna važna jer je to bila jedna od prvih koje je obojao street art kolektiv "Pimp my Pump" 2010. godine. I na tome smo mjestu sa simbolom vode iscrtanim na asfaltu podsjetili građane na postojanje potoka u podzemlju.



Uz Trakošćansku ulicu, oko 1930., vidi se potok Jelenovac, u pozadini Osnovna škola Kralja Tomislava. Izvor: Internet.


Trakošćanska ulica, negdje oko 1970., sa pamtljivim dalekovodom. Izvor: Internet.


Na mjestu gdje je nekad prolazila trasa lokalnog vlaka "Samoborčeka" (prometovao je od 1901. do 1979.) koje se danas može prepoznati po ružičastom Mercedesu kao reklami za auto praonicu ponovo smo zastali radi malo priče. Trakošćanska ulica je nekad bila ne osobito važna blatnjava ulica uz koju je od Gradske električne centrale vodio dalekovod na drvenim stupovima i koja se slijepo završavala kod pruge - a danas je trešnjevački ekvivalent Tkalčićevoj, sa brojnim kafićima, restoranima i živahnim gradskim životom. Sjeverno od pruge, baš uz nekadašnji potok, do 50-ih je godina vodila ulica Obrež. Tada tu nije bilo stambene gradnje jer je prostor uz Centralu bio neatraktivan za stanovanje - tada se struja dobivala iz ugljena, a prateći otpad (pepeo) se odlagao na prostoru između Centrale i "Samoborčeka" gdje se formiralo crno brdo koje su Trešnjevčani nazvali "Himalaja", a djeca su ga koristila za igru, posebno zimi, za sanjkanje. (otud i popularni navijački povik "Himalaja tres, Himalaja tres, Himalaja tres, tres tres Trešnjevka!")
Poslije su to brdo razvaljali po sportskim terenima koji su već od 30-ih godina postojali uz Centralu, prvo za nogomet, a kasnije, krajem 20. stoljeća, za hokej na travi - tu se danas nalazi Hokejski centar Zagreb. Nakon Drugog svjetskog rata ti su tereni pripadali NK Metalac pa je onda i najbliža ulica dobila ime Metalčeva ulica koje nosi i danas.

Naša nas je šetnja dovela sve do Doma sportova gdje smo se kosom rampom popeli na terasu sa koje se pruža pogled na okolicu, a koju mnogi okolni stanovnici zovu "Banana" iz tko zna kojih razloga - mnogi od njih su na toj terasi proveli mnoge sate svoje mladosti pričajući, zabavljajući se, popušili svoje prve cigarete ili popili prve pive ili žestice ... i poslije, odrastajući, prepustili su to mjesto novim generacijama koje ga zovu isto tako.



Kratki razgovor kod Richtmanove ulice. Snimila: Daša.


Nalazimo se na mjestu gdje je pruga "Samoborčeka" prelazila ulicu. Snimila: Daša


Stižemo do Doma sportova. Snimila: Daša


Pogled na prostor sadašnjeg Trga Krešimira Ćosića oko 1970. Izvor: Internet.


A što se okolice tiče, ima tu puno za ispričati.

Prvi objekt u okolici je bila željeznička pruga koja je sagrađena 1862., tada je Zapadni kolodvor bio glavna i jedina zagrebačka željeznička stanica, do 1892. kada je sagrađen današnji Glavni kolodvor, a ovaj tu, Zapadni (od 1924. do 1943. zvan i Kolodvor Sava), je potonuo u opskurnost.
https://mapiranjetresnjevke.com/kvartovi/stara-tresnjevka/zeljeznicka-pruga/

1877. sagrađen je prvi gradski vodovod, sa zdencem na livadi (istočno od Selske ceste) koja je upravo zbog vodozaštite ostala takva kakva jest, neizgrađena. To je bila prva zgrada sa trešnjevačke strane pruge.

1901. u promet je pušten "Samoborček" koji je odijelio stambeni (koji se počeo graditi tek od cca 1930.) od industrijskog dijela sjeverne Trešnjevke.

1907. puštena je u pogon Gradska električna centrala (GEC) u narodu prozvana "Munjara". S vremenom je ona doživjela mnogo proširenja, no kako su se u drugim krajevima zemlje gradile sve veće i snažnije elektrane tako joj je prijetilo zatvaranje, no 1954. je po prvi puta počela umjesto struje proizvoditi toplinsku energiju (paru), za potrebe tvornice "Rade Končar" da bi joj to s vremenom postao glavni zadatak. Trenutačno ima instaliranu snagu od 50 MW za proizvodnju struje (aktivira se samo po potrebi) te 200 MW za proizvodnju toplinske energije. Već dugo vremena u upotrebi nije ugljen, već se koristi isključivo plin uz mogućnost korištenja mazuta po potrebi.

Sadašnji dimnjak, visok 200 metara, sagrađen je 1980. i trenutačno je druga najviša građevina u Zagrebu (pogledajte ovdje pogled sa njega) - nakon dimnjaka elektrane na Savici koji je visok 202,5 m, a ispred TV-odašiljača na Sljemenu koji je visok 169 m.
Najviša građevina u Hrvatskoj je dimnjak u Plominu visok 340 metara, dok je neznatno viši od njega dimnjak termoelektrane Trbovlje (360 m) u Sloveniji sagrađen 1976., no već je nekoliko godina izvan upotrebe.

Uz dimnjake toplane vezana je i ova priča: U doba Jugoslavije hrvatska je šahovnica bila simbol koji se nije javno isticao - međutim, vrh dimnjaka je bio upravo tako obojan, jer su tako nalagali tadašnji siguronosni standardi. A sada, kada je to dozvoljeno, sada, kada je šahovnica sveprisutna, je vrh dimnjaka obojen u crveno-bijelim krugovima, u skladu sa novim propisima.

Vrijedi istaknuti i da je najjača hrvatska elektrana, HE Zakučac, sa svojih 576 MW instalirane snage jača nego obje zagrebačke elektrane (EL-TO Trešnjevka i TE-TO Savica) zajedno. Za usporedbu, NE Krško ima snagu od 700 MW, a najveća elektrana u okolici, HE Đerdap, ima malo preko 2000 MW.

A kako je prostor uz "Munjaru" bio neatraktivan za stanovanja, a imao je pristup toplinskoj energiji onda je bio pogodan za izgradnju prvog zagrebačkog zatvorenog bazena, Plivališta na (bivšoj) Daničićevoj, 1958, prema projektu arhitekta Bahovca. (prva ideja o gradnji bazena pojavila se već 1937., no tada je planirana gradnja samo otvorenih bazena i to na livadi pored vodovodnih izvora uz Selsku cestu)

A kako su već tada postojale ideje o gradnji Doma sportova za smještaj budućih gostiju sagrađen je hotel "Sport" 1968. po projektu arhitekta Jelineka. Prvih je godina to bio hotel za radnike samce, no ubrzo je postao pravi hotel koji je u međuvremenu promijenio ime par puta da bi nakon neoliko godina pod imenom "Four Seasons" ponovo dobio ime "Panorama". Hotel je visok 75 metara (pogledajte ovdje pogled sa njegove terase!)

A treću stranu današnjeg Trga Krešimira Ćosića (nekad Trga sportova) zatvorio je kompleks dvorana Doma sportova. Objekt je građen između 1964. i 1972. prema projektu arhitekta Vadimira Turine (Stadion u Maksimiru), uz pomoć Borisa Magaša i Mladena Vodičke. Prvi sportski događaj je bila košarkaška utakmica Jugoslavije protiv reprezentacije SAD-a 17.06.1971.
Dvorana je, nažalost, ušla i u trešnjevačku crnu kroniku kada je pred koncert grupe "Riblja čorba" 08.02.1982. u gužvi pred ulazom poginula 14-godišnjakinja Željka Marjanović.
No, puno ljepše vijesti su bili mnogi naslovi koje je svojim utakmicama donijela KK Cibona te koncerti poznatih izvođača poput The Rolling Stones, Talking Heads i gotovo svih domaćih izvođača koji su se izredali malom (kapacitet oko 5000 gledala) i velikom (kapacitet oko 12 000 gledalaca).



Silazimo rampom kod Doma sportova. Snimila:Daša.


Nakon podužeg razgovora na terasi krenuli smo dalje, na trasu potoka (danas: pješačka staza uz istočnu stranu Doma sportova) i usputno ostavili posljednji znak prisustva potoka, tri plave linije.

Kad smo došli do Magazinske ceste suočili smo se sa betonskom ogradom kompleksa Zapadnog kolodvora u kojoj više nema rupa koje su dugi niz godina građani koristili za prelazak kolodvora. Na njoj se od 2011. nalazi kolekcija street-art murala koja predstavlja manje zanimljiv i daleko manje poznat pandan kolekciji murala na poznatom Zidu u Branimirovoj ulici koji je uličnim slikarstvom ukrašavan tri puta (1987., 1999., 2010.).
Jedan od poznatijih uradaka na ovom trešnjevačkom zidu je crtež tri miša poznata iz muzičkog spota grupe S.A.R.S. "Buđav lebac".

Prošetali smo se pored zgrade Raiffeisen banke (pogledajte pogled sa njene terase ovdje) na Vodovodnoj prešli željezničke kolosijeke i potom smo uskom stazicom uz njih došli do građevina sa sjeverne strane kompleksa. Nekad su tu bile radionice, okretaljka za lokomotive i još mnogo što, a danas mnogi od tih objekata, čini se, imaju privatnu namjenu.



Zastajemo uz zid u Magazinskoj i miševe iz spota "Buđav lebac". Snimila: Daša


Sa sjeverne strane pruge kod Zapadnog kolodvora. Snimila: Daša.


Nekoliko minuta priče prije nastavka uz Slovensku ulicu. Snimila: Daša


Okupljanje uz Slovensku ulicu. Snimila: Daša


Nastavljamo trasom potoka, uz Slovensku ulicu. Na mjestu gdje ona susreće Ilicu potok je prelazio ispod ulice i njegov je tok prolazio kroz blok kuća oivičen Ilicom, Podoljem i Vinogradskom ulicom. A mi smo prije nego što smo potražili taj dio njegova korita ušli posjetiti Multimedijalni centar Kopriva u kojem je nekad stvarao akademski kipar Josip Kopriva (1934.-2004.) a u kojem su se tokom niza godina održavali različiti koncerti, radionice i druženja. Prostor nam je ovoga puta otvorio njegov novi zakupnik koji u njemu planira otvoriti prostor za muzičke probe i snimanja. Nažalost, potres u 2020. godini je nanio određena oštećenja prostoru tako da mu tek predstoji konačno uređenje.

Po izlasku iz Koprive skrenuli smo u Podolje i u dvorištu druge kuće zdesna zatekli smo puno ljudi u radovima uređenja vrta. A taj nam je vrt bio zanimljiv jer je njegovim dnom nekad tekao potok Jelenovac. Imali smo sreću pa smo sreli i gospođu koja već dugo živi tamo i koja se još sjetila potoka, ali se nije mogla sjetiti kada je ukopan u podzemlje.

Nastavljamo Podoljem prema sjeveru i na uglu jedne od kuća susrećemo stare slabo vidljive natpise "Živila Titova Jugoslavija" i "Živila Titova Hrvatska". A upravo tamo smo skrenuli do uskih strmih stepenica koje vode do dvije starije kuće koje se nalaze na vrhu brežuljka koji se, od nikoga opažen, nalazi usred toga bloka.



Kod ulaza u Multimedijalni centar Kopriva. Snimila: Daša


U "Koprivi". Snimila: Daša


Strme stepenice koje vode iz Podolja do kućica na brijegu unutar bloka prema Ilici. Snimila: Daša


Uočite na ovoj karti iz 1918. kako je potok tekao kroz blok između Podolja i Vinogradske.


Nastavljamo uz bolnicu Sestara milosrdnica koja se u doba Jugoslavije zvala po dr. Mladenu Stojanoviću koji je u NOB-u poginuo na Kozari. Bolnica svoj postanak zahvaljuje redu Sestara milosrdnica koje su 1845. stigle iz Tirola i na uglu Varšavske i Frankopanske podignule samostan Sv. Vinka. U tom je samostanu dugi niz godina djelovala ženska učiteljska škola (tradiciju koje nastavlja škola u Savskoj) i gimnazija. Bolnica je otvorena već 1846. u prostorima samostana, no 1871. se prvo seli u Ilicu 83 (danas zgrada ALU), a potom u Vinogradsku ulicu gdje je i danas. Bolnica je oduvijek imala dobru reputaciju, a osobito se hvali rentgenskim uređajem, prvim u ovim krajevima, kojeg je nabaila još 1896., tek 5 godina nakon što je on bio izumljen.
Bolnica danas ima 863 kreveta i 2478 zaposlenika.

Dalje smo krenuli Kosirnikovom, usputno zastali pogledati lijepi staklenik/paviljon uz Višnjičke stube te tornjić sa satom pred odvojak ulice Jelenovački potok. I, tu smo napustili potok Jelenovac i krenuli uz Jelenovački potok. Naime, potok Jelenovac dalje teče ispod Kosirnikove ulice i na svjetlu dana se pojavljuje na samome kraju ulice, gdje se nakon brane njegove retencije razdvaja u dva manja potočića, a oba svoj izvor imaju u krugu Predsjedničkih dvora. To je prostor nekadašnje Vile Zagorje koja je sagrađena 1964. po projektu Vjenceslava Richtera i Kazimira Ostrogovića na mjestu kuće i posjeda barunice Vere Nikolić Podvinski na čijem su imanju u doba Drugog svjetskog rata ustaše organizirale logor za zarobljene američke pilote u kojem su oni živjeli prilično lagodnim životom.



U Kosirnikovoj ulice, gore desno je lijepi paviljončić/taklenik. Snimila: Daša


Paviljon sa Višnjičkih stuba. Snimila: Daša.


Kod odvojka Jelenovačkog potoka. Snimila: Daša.


Sa druge strane, Jelenovački potok vrlo brzo izlazi iz podzemlja i uz njega vodi ugodna široka staza kojom se za 30-40 minuta hoda izlazi na ulicu Vrhovac otkud je moguće vratiti se ZET-ovim autobusom linije 149.
No, mi smo se vratili na Kosirnikovu ulicu, pješice, uskom i zavojitom stazicom koja atraktivno vijuga po istočnom obronku iznad potoka trasom podzemnog električnog kabela (označenog sa betonskim kamenovima). Šetnja stazom je pravi užitak, a tko želi može po izlasku na ulicu Jelenovac nastaviti lijevo blago uzbrdo i izaći na livade koje se pružaju pord prvih kuća te ulice - lijepo mjesto za odmor ili sanjkanje zimi!



Prvi pogled na potočić - kasnije je prizor bio ljepši, kada je potočić veselo žuborio uz našu stazu. Snimila: Daša


Šumska staza koja slijedi električni kabel. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Betonska oznaka sa slovima "GZ" (Grad Zagreb) koja označava trasu električnog kabela. Snimio: Vanja


Odmor pred kraj lijepe staze. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Završno okupljanje. Snimila: Saša Đukić.


I, to je bio kraj te šetnje - na redu je ostao još samo treći podzemni trešnjevački potok, Kuniščak. Radi njegove dužine uz njega ćemo se šetati u dva dijela u jesen 2021.: prvo od njegova ušća u rijeku Savu kod Savice pa do Trešnjevačkog trga, a zatim u drugome dijelu od trga pa sve do Lukšića i ulaska potoka u šume Medvednice.

Evo i trase šetnje (označeno ljubičastim točkicama):



Prvi dio. Ucrtao: Vanja


Drugi dio. Ucrtao: Vanja


Treći dio. Ucrtao: Vanja


Oznake: jelenovac, šetnja, Mapiranje Trešnjevka, potok


- 17:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

29.06.2020., ponedjeljak

Mapiranje Trešnjevke: Šećemo uz Trešnjevačke potoke – krenimo uzvodno uz potok Vrapčak!



Snimio: Vanja


U petak, 05.06.2020., prošetali smo se moji kolege iz projekta "Mapiranje Trešnjevke" i ja u društvu 49 sušetača uz potok Vrapčak, od mosta na Ulici Roberta Frangeš Mihanovića u Rudešu (pored Sky Officea) pa sve do krajnjeg sjevera Gornjeg Vrapča. Ovaj je tekst pokušaj sažetka izrečenog i viđenog tokom te šetnje kako bi sve te informacije ostale vidljive i dostupne i onima koji nisu bili na njoj, zahvaljujem se svima koji su prisustvovali šetnji i učinili ju takvom kakva je bila svojim prisustvom, komentarima i općenito dobrim vibracijama.

Za početak, vrijedi napomenuti kako je priča ove šetnje i priča o potoku Vrapčaku ispričana sa nekoliko gledišta. Prije svega, pogledali smo ga tokom šetnje kao "prirodnu činjenicu", kao jednog od medvedničkih, zagrebačkih i trešnjevačkih potoka, jedne od pritoka rijeke Save. Zatim, spomenuli smo ga i kao os, okosnicu, nekadašnje općine Vrabče Gornje, gledajući ga na starim kartama pogledali smo ne samo povijest krajeva oko samog potoka već i cijelog područja zapadno od njega, a sjeverno od Save i južno od Medvednice koje danas administrativno pripada gradu Zagrebu. Naposlijetku, gledali smo ga tokom šetnje i kao jednu od zagrebačkih “zelenih transverzala”, kao zeleni prostor koji posjeduje velike reakreacijsko-prometne mogućnosti za šetnju i vožnju biciklom.


Dakle, što je Vrapčak?

Vrapčak je jedan od 6 potoka koji dijelom prolazi i Trešnjevkom (od čega su tri, Kraljevec, Jelenovac i Kunišćak, natkriti, a Črnomerec, Kustošak i Vrapčak još uživaju u uglavnom otvorenom toku.
Vrapčak je vodom najbogatiji od svih medvedničkih potoka na zapadnoj strani Zagreba.
Vrapčak ima najljepše od svih ušća zagrebačkih potoka (u stvari, njegovo ušće je i gotovo jedino pravo ušće na području Zagreba).
Jedan od potoka koji su sastavnice Vrapčaka je onaj na kojem je najveći medvednički slap, 9-metarski slap Sopot. A na drugoj pritoci, nešto južnijoj, je jedan od ne tako mnogih preostalih slapova Medvedice, 5-metarski Ferendol.
Zanimljivost koja nema veze sa potokom kao takvim: Uz Vrapčak se nalazi i trenutno jedina “prava” streljana grada Zagreba – nekadašnje su se nalazile uz potoke Kustošak odnosno bezimeni Potočić kod šume Dotrščina.

Kad smo već kod potoka, pogledajmo one koji se nalaze zapadno od centra Zagreba, a istočno od Vrapčaka:

- Kraljevec: Nalazi se u podzemlju od 1909. i izgradnje Srednjoškolskog igrališta, teče pored Tehničkog muzeja, ulijeva se na Trnju u također podzemnotekući potok Kunišćak
- Jelenovac: Teče ispod Trakošćanske ulice, ulijeva se, također podzemno, u Kunišćak posred Trešnjevačkog trga, na uglu Tratinske i Trakošćanske ulice
- Kunišćak: Teče u podzemlju ispod Krapinske ulice i dalje na Trnje, ispod Šetališta Jurja Gagarina
- Črnomerec: Prvi je otvoreni potok sa zapadne strane, ulijeva se u Vrapčak nekoliko stotina metara prije Save. Na žalost, često presušuje. Uz njega se vežu i kontroverze oko zatvaranja radi izgradnje buduće prometnice i tramvajske veze između Črnomerca, remize i Horvaćanske ceste, ali i planova za šetalište od kojih već godinama nema ništa.
- Kustošak: Odvaja Voltino od Rudeša i ulijeva se (podzemno) u Vrapčak kod crkve Sv. Mati slobode na Jarunu

Zapadno od Vrapčaka su još:
- potok nekad znan kao Borčec, a danas kao Orešje: Teče istočno od Gajnica, a ulijeva se u potok Dubravicu kod ž.st. Gajnice)
- Dubravica: Protiče i kroz Veternicu, a svoj tok završava u jezeru Dubravica, dok Savu dosiže tek nakon jakih kiša odvodom kod Savske Opatovine
- Dolje: Izvire u Podsusedskom Dolju i u Savu utiče kod Podsuseda, nedalkeo nekadašnjeg kupališta koje se nalazi pored današnjeg igrališta NK Podsused.

Upravo Vrapčak i posljednje spomenuta tri potoka odvode vodu sa zapadnog, djelomično vapnenačkog prostora Medvednice pa su stoga nešto jači od onih na središnjem dijelu Medvednice ....

Prisjetimo se, istočno od centra se nalaze potoci Medveščak, ukopan u podzemlje još s početka 20. stoljeća, teče ispod Radničke ceste i dalje kao “Drek river” na istok i sakuplja sve ostale potoke da bi sa njima se ulio u Savu kod Hrušćice. Od većih potoka koji se ulijevaju u njega treba spomenuti Bliznec (utječe kod Radničke ceste, prethodno skupivši kod Maksimira potok Štefanovec), Trnavu, Čučersku Reku i Vuger (sva tri se ujedinjuju uz Ulicu Ljudevita Posavskog na južnom prilazu Sesvetama, kod Jelkovca).

A tu leži i odgovor zašto je ušće Vrapčaka najljepše u Zagrebu - jer je jedino pravo ušće u Savu na području Zagreba. Potok iz Podsusedskog Dolja gotovo neopazice se ulijeva u Savu pored igrališta nogometnog kluba Podsused, Dubravica se ulijeva u jezero kod Zagrebačke avenije iz kojeg istječe tek manja količina vode koja se najčešće gubi u grmlju Savske Opatovine, a tek nakon velikih kiša nešto od te vode istječe u Savu uskom cijevi ispod nasipa na pola puta između Prečkog i Jankomirskog mosta.

Zanimljive poveznice:

- Potoci Trešnjevke
- O potoku Orešju
- Potočna arheologija: Potok Bliznec
- Potočna arehologija: Potok Štefanovec
- Priča o potoku pored Magdina kuta


Slijedi nekoliko riječi o značenju Vrapčaka kroz povijest. Taj je potok bio okosnica prostora nekadašnje općine Vrapče uz koja su bila većina južnih naselja današnje Trešnjevke pa i šire, sva koja se nalaze zapadnije od potoka Črnomerca koji je do 1945. bio zapadna granica grada Zagreba (Jarun, Gajevo, Ljubljanica, Rudeš, Prečko, Špansko) i uz koji su stanovnici išli do svojeg općinskog središta: na misu (u crkvu Sv. Barbare u Gornjem Vrapču), na pogreb, u školu.

To je bio pravac kojim je i tekla naša šetnja, od Rudeša pa do Gornjeg Vrapča. Sumnjam da su ljudi nekad hodali upravo tim pravcem, uz sami potok, vjerojatno su se služili nekadašnjim glavnim prometnim pravcem (koji je u stvarnosti nekad predstavljao prašnjavu makadamsku cestu li možda tek kolski put): Mitnica na Horvaćanskoj cesti kod potoka Črnomerca – Peščanska cesta (pravcem Ulice Hrvoja Macanovića, Hrgovića, Našičke ulice – srednji dio se do 50-ih zvao i Ulicom Stjepana Radića), Rudeškom cestom do Ratarske, njom do Oranica (nekad zvanom Grobničkom cestom, radi groblja u Donjem Vrapču) i sve dalje do Gornjeg Vrapča. Uz to što je taj put predstavljao glavnu vezu tih sela sa općinskim središtem to je bio i put kojim su morali ići svi oni koji su iz Vrapča htjeli ići na drugu obalu Save, do Savskog mosta. A i oni koji su s juga željeli ići na vlak u smjeru zapada ili istoka, najbliža ž.st. je bila Vrapče.



Područje oko Vrapčaka godine 1914.


Područje oko Vrapčaka godine 1929., administrativbna raspodjela


Područje oko Vrapčaka godine 1932.


Područje oko Vrapčaka godine 1944., topografska karta


Područje oko Vrapčaka godine 1944., dio plana općine Kustošija


Područje oko Vrapčaka godine 1950.


Područje oko Vrapčaka godine 1959.


Što se tijeka same šetnje tiče, nakon uvodnog razgovora u parku pored Ulice Roberta Frangeša Mihanovića krenuli smo uzvodno uz potok u smjeru Zagrebačke ceste gdje smo komentirali nemogućnost prelaska ceste uz sami potok, već se najbliži pješački prijelaz nalazi čak 100-injak metara niže, što je za sve one koji se kreću šetnicom neugodno, posebno zbog vrlo uskog pločnika na zapadnoj strani Zagrebačke ceste. Problem bi se mogao riješiti premještanjem pješačkog prijelaza do samoga potoka, no još učinkovitije rješenje bi bila rekonstrukcija mosta kojom bi se ispod njega omogućila izgradnja pješačko-biciklističkog prolaza što je rješenje koje se često viđa u npr Austriji.

Nakon prelaska Zagrebačke ceste smo krenuli šetnicom područjem na kojem potok razdvaja POS-ovo naselje Oranice Rudeš od skupine zgrada koje je gradila firma "Profectus". POS-ovo naselje je sagrađeno na prostoru nekadašnje kasarne Prečko uz značajan angažman arhitekta Zorana Hebara koji je između ostaloga zaslužan za očuvanje drveća (drvored kestenova) uz središnju pješačku os naselja. Naselje je koncipirano i projektirano kao cjelina, sa glavnim pješačkim trgom, osnovnom školom i vrtićem, igralištima, šetnicom uz Potok … dok se s njegove južne strane od 1993. nalazio kartodrom kojem je prije nekoliko godina istekao ugovor, sada je u predaji terena gradu, a na tome bi se mjestu trebao graditi bazen.
Najveći problem ovog naselja je promet, odnosno izlaz na Zagrebačku aveniju (u smjeru istoka) i Zagrebačku cestu (u smjeru sjevera). Trajno kvalitetno rješenje će biti moguće tek kad se izgradi Produžena Vrapčanska koja bi osigurala direktan izlaz na Zagrebačku aveniju putem raskršća u dva nivoa.

Za razliku od tog naselja koje je jedan od primjera kako je i u suvremenim zakonskim i ostalim uvjetima moguće graditi naselje ugodno za život, Profectusovo je naselje potpuno suprotan primjer, primjer nakupine zgrada koja je građena bez ikakve infrastrukture i njegovi stanovnici moraju sve svoje potrebe (škola, vrtić, drugi zajednički sadržaji) zadovoljavati u okolnim naseljima čija infrastruktura zbog toga pati od preopterećenosti pa stoga to naselje možemo promatrati i kao parazita "nalijepljenog" na susjedna naselja. Jedna od vrlo loših strana tog naselja je i izrazito loše riješen izlaz na sjever, na ulicu Oranice, kroz vrlo uske lokalne uličice.

Kraću pauzu uz razgovor o tim naseljima smo održali na već davno sagrađenom, a nikad puštenom u promet cestovnom mostu preko Vrapčaka koji nije u funkciji radi neriješenih imovinsko pravnih odnosa na parceli sa južne obale. Tu smo spomenuli i višedesetljetno čekanje izgradnje Produžene Vrapčanske koja bi trebala riješiti pitanje prometa ali i spoja poslovne zgrade Mercator sa ostatkom naselja.

Šetnju smo nastavili kratkim posjetom POS-ovu naselju i prolaskom Šetalištem 150. brigade i dolaskom na glavni trg otkud smo se vratili do potoka uz koji smo nastavili do Pavlenskog puta. Na toj smo dionici skrenuli pažnju na nemogućnost prolaza zapadnom obalom zbog 30-ak metara ograđene privatne parcele (problem koji se susreće i na dijelu kod Španskog) - šetnica bi bila atraktivnija kada bi šetnja bila moguća po obje obale.



Početak šetnje. Snimila: Saša Martinović Kunović


Snimila: Nives Borčić.


Snimila: Saša Martinović Kunović


Potok Vrapčak pored mjesta sastanka. Snimila: Daša Filipčić


Razgovor o poboljšanjima na šetalištu i prijelazu Zagrebačke ceste. Snimila: Nives Borčić.


Na mostu nikad puštenom u promet. Snimila: Nives Borčić


U POS naselju, na glavnoj šetnici. Snimila: Daša Filipčić


Nastavljamo šetnju po istočnoj ("Profectus") strani potoka. Snimila: Daša Filipčić


Kod Pavlenskog puta smo uz staru ploču sa imenom ulice (vjerojatno iz 50-ih) popričali i o ogradi starog mosta koja već 20-ak godina ometa prolaz uz potok i čini se da nitko od komunalnih službi i lokalnih vlasti nije zainteresiran za rješavanje tog problema. U blizini, sa istočne strane potoka, se nalaze i dvije nedavno sagrađene zgrade koje svojom pozicijom zatvaraju pristup mostu i djeluju posve izvan konteksta okolice.

Prelaskom Šoljanove ulice našli smo se na prostoru Španskog. Kao zanimljivost - najveći pojedinačni Mjesni odbor u Zagrebu je Prečko (13 695 stanovnika), a svi mjesni odbori Gradske četvrti Trešnjevka jug osim MO Gajevo imaju preko 10 000 stanovnika (97% ZG mjesnih odbora imaju manje od 10 000 stanovnika, a više od toga samo 5 južnotrešnjevačkih, dva u Španskom te MO Dugave. Međutim, ako gledamo oba mjesna odbora Špansko zajedno, oni imaju 25 000 stanovnika i to bi naselje po broju stanovnika bilo 19. u Hrvatskoj (malko iza Vukovara i Bjelovara)!
Isto tako, Osnovna škola Tituša Brezovačkog je škola sa najviše učenika u Zagrebu, čak 950, a susjedna Osnovna škola Ante Kovačića je tek malkice manja, sa 933 učenika, i radi već dugo u 3 smjene (radila je čak povremeno u 4 smjene).

Ime Špansko vjerojatno dolazi od titule “špan”, to je bio niži plemić koji je upravljao posjedom Kaptola (svi posjedi zapadno od potoka Črnomerec su nekada bili u vlasništvu Kaptola). 1848. godine (dakle, prije tek 172 godine!!) je došlo do oslobađanja kmetova i ukidanja feudalizma, a tokom 19. st se doseljavaju Bugari koji su se bavili poljoprivredom. Centar Španskog je nekad bio u južnom dijelu naselja, malko sjeverozapadnije od centra Antunović, kod križanja ulica Martinci i Maršanići, a danas je na Trgu Josipa Kukuljevića, čiju centralnu funkciju dijeli sa naseljem Malešnica, dok je tržnica nešto zapadnije i najveća je i najživlja tržnica grada zapadno od Jarunske.

Špansko ima i svoj nogometni klub, NK Špansko, osnovan 1958., najveći uspjeh je bilo drugo mjesto u 2. Ligi HNL skupina sjever 1992., a sada se natječe u 3. HNL.
Valja spomenuti i župu Djevice Marije Žalosne - osnovana je 1975., crkva se nalazi sjeverno od tržnice Špansko.


Vratimo se sad na šetnju ... nakon Šoljanove ulice ponovo smo prešli na zapadnu obalu i posjetili smo boćarsko igralište uz koje se nalaze zanimljive brajde vinove loze koje rastu na okvirima od starih sušilica, a iznad igrališta je i stara ploča sa imenom Trga Nikole Šubić Zrinjskog, vjerojatno iz 60-ih.

Nastavljamo šetnicom uz potok koja je na toj dionici vrlo uska i neugodna za mimoilaženje (valjalo bi ju proširiti!) i prolazi uz zanimljive vrtove ... neki su vrlo uredni, opremljeni raznoraznim detaljima koji privlače pažnju, dok su neki zapušteni, između ostaloga i barake u kojima su do prije 3-4 godine živjele kokoši i koze.

U blizini Ulice Ivane Brlić Mažuranić nailazimo na toplovod koji vodi od trešnjevačke toplane, ali i na još jedan vrt koji zatvara prolaz po istočnoj obali potoka. Prelazimo sa područja Španskog na Malešnicu i kod pristupa starom groblju u Donjem Vrapču (Vrbovljanski put) prelazimo na lijepu usku stazicu koja vodi istočnom obalom potoka i također otkriva zanimljive detalje u vrtovima, od neobične skulpture pa do kabine stare sljemenske žičare.

Kod jednog od mostova nailazimo na zid na kojem je nekad (2009.) bio mural posvećen tada preminulom Dini Dvorniku koji je sa obitelji živio u zgradi iza tog zida sve do svoje tragične smrti.

Uskoro smo stigli i do željezničke pruge - dva napuštena željeznička mosta preko potoka su pripadali Samoborčeku (uski) i teretnom pristupu ranžirnom kolodvoru Vrapče (široki). Kuća desno (istočno) od staze je bila ulazna kućica teretnom kolodvoru, dok je ona druga, zapadna, u kojoj je danas gostionica, bila zgrada stanice Samoborčeka.



Ograda na starom mostu koja smeta pješacima i biciklistima. Snimila: Saša Martinović Kunović


Stara ploča sa imenom ulice. Snimila: Nives Borčić


Novosagrađene zgrade koje se ne uklapaju u svoju okolinu. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Patkice u Vrapčaku. Snimila: Daša Filipčić


Vinova loza na ostacima sušilica za veš. Snimila: Saša Martinović Kunović


Stari natpis sa Zrinjevca uz boćalište. Snimila: Nives Borčić


Kolona šetača se otegnula ... Snimila: Daša Filipčić


Kolekcija neobičnih detalja u vrtovima: Od stolaca pa do raspela ... Snimila: Saša Martinović Kunović


Lijepi cvijet viri iz ograde ... Snimila: Daša Filipčić


Netko se šetao stazom tokom betoniranja ... wink Snimio: Vanja


Šetači na jednom od mostova ... Snimila: Daša Filipčić


Zabavan natpis uz stazu ... Snimio: Vanja


Šetači na mjestu gdje šetnica prelazi preko toplovoda koji grije Malešnicu i Špansko. Snimila: Nives Borčić


Crkva u Malešnici koja se nalazi nedaleko potoka. Snimio: Vanja


Uređena šetnica po lijevoj strani potoka ... Snimila: Saša Martinović Kunović


.. no, mi smo se radije prošetali stazicom po njegovoj desnoj obali. Snimila: Daša Filipčić


Dotrajali most preko potoka kod Švarčanske ulice. Snimila: Daša Filipčić


Pored dva napuštena željeznička mosta - uži je od "Samoborčeka", a širi od bivšeg teretnog kolosijeka. Snimila: Saša Martinović Kunović


Susret sa vlakom. Snimila: Daša Filipčić


Brzom brzinom prema zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Snimila. Saša Martinović Kunović


Na ovom ćemo mjestu ponovo nakratko prekinuti priču o šetnji i baciti pogled na neke detalje o Stenjevcu i Vrapču!

Ime Stenjevec potiče od kamenoloma, mjesta gdje se ide po "stenje", a lokacija kamenoloma je vjerojatno bila negdje u smjeru Gornjeg Stenjevca.
Stenjevečka župa potječe iz 1334., župna crkva je crkva Blažene djevice Marije, sadašnja je posvećena 1769. 1926. se dešava raskol u župi, osnovana je starokatolička crkva, nalazi se preko puta rimokatoličke, uz samoborsku cestu. Širenjem grada i povećavanjem broja stanovnika u okolnim naseljima osnivaju se i nove župe: 1942. u Rudešu i u Podsusedu, a tad je i Špansko prešlo iz župe Vrapče u župu Stenjevec.

Škola u Stenjevcu je osnovana 1860. - za usporedbu, škola u Vrapču je počela s radom 1863., u Podsusedu 1886., u Rudešu 1895., Horvatima 1897., dok je prva na području Stare Trešnjevke, OŠ Kralja Tomislava, sagrađena tek 1928.A 1932. osnovnu je školu dobio i Bizek.

Stenjevec je imao i Narodni dom koji je osnovan 1932., u njemu je od 50-ih pa do kasnih 80-ih djelovalo i kino Jedinstvo, kao najzapadnije kino Zagreba, nakon Kustošije i Kalnika. (zanimljivost, kino Bratstvo se nalazilo na posve suprotnom dijelu grada, u Dubravi!)

Jedan od poznatih objekata Stenjevca je bila i gostionica Sertić, kod nekadašnje rampe, a današnje ž.st. Vrapče. Danas je objekt ponovo u ugostiteljskoj funkciji nakon niza godina propadanja.

Koga zanima, puno podataka o Stenjevcu je moguće naći u knjizi o Stenjevečkoj župi, OVDJE.


Nekoliko riječi o Vrapču - ime dolazi od prezimena Rabuch, familije koja je imala posjede na tom posjedu . Ljudi su govorili "Idem v Rabče" (u prijevodu "kod Rabuchovih") pa je tako ubrzo nastalo Vrabče koje je poslije postalo Vrapče. Važan objekat u naselju je Psihijatrijska bolnica, osnovana 1877. kao Zavod za umobolne Stenjevec (!), 1923. je na ekonomiji Jankomir osnovan poseban odjel bolnice za blaže bolesnike, a novi odjel je dograđen 1932. Iste godine je bolnica preimenovana iz bolnice Stenjevec u bolnicu Vrapče, a isto tako i željeznička stanica.
Više informacija o povijesti bolnice moguće je naći na njenoj web stranici, OVDJE.

U današnjem centru Vrapča koji je svoj sadašnji oblik dobio 1971. godine, izgradnjom Aleje grada Bologne, nalazi se tržnica koja već dugo čeka rekonstrukciju. A pored tržnice je i Osnovna škola grofa Janka Draškovića. Evo nekoliko crtica iz njene povijesti:

- 1863. - otvorenje škole, pohađaju je djeca iz svih naselja tadašnje općine, od Jaruna i Prečkog prema sjeveru
- 1934. - nastava se održava na prostoru sadašnje škole
- 1945. - dovršena je nova zgrada
- 1962. - škola je preimenovana u OŠ Pavao Lončarić
- 1978. - dograđen je novi dio
- 1992. - škola je preimenovana u OŠ Grofa Janka Draškovića

Vrijeme je za nastavak šetnje koju smo ostavili kod prelaska željezničke pruge. Uz dužni oprez prešli smo prugu i nastavili put do Ilice. Sa sjeverne strane smo popričali o tome kako je Ilica prije 50 godina (točnije prije 49 godina, 1971., za dovršenja Ulice grada Bologne) produžena za cca 500 metara, do Vrapčanske aleje. Prije toga je Ilica sezala samo do Vrapčanske ceste, najveći kućni broj je bio 494 (sada je 530) , a dalje se nastavljala Samoborske cesta, što dokazuju i dva kućna broja na obiteljskoj kući pored autobusne stanice. Stari broj je 6 (od početka Samoborske ceste), dok je novi Ilica 498.

Ako vas zanima Ilica, pogledajte i ovaj post na temu: "Treće lice Ilice"

Na tržnici Vrapče smo napravili kratku pauzu uz napolitanke i listanje starih karata, a šetnju smo nastavili prelaskom u Ulicu Stipana Vilova u kojoj smo sa istočne strane pogledali lijepu vilu sa krasnim vrtom koja pripada jednoj staroj vrapčanskoj glazbenoj obitelji.

Šetnju smo nastavili ulicom Potok uz poglede na nekoliko zanimljivih starijih kuća, na lokalne toponime (Zapotok/Potok), veliko klizište (!) i neobičnu pregradu na potoku koja je možda služila za pranje rublja.

Povratkom na Vrapčansku cestu stigli smo i do malog parka uz potok kojeg su uredili sami stanovnici i na tome su se mjestu održavale lokalne zabave uz roštilj i izvor koji je presušio i sada je zapušten. Treba spomenuti i neobičnu ružnu kuću koja se uzdiže iza parka i koje je svoje mjesto našla čak i na TV-u, u izborima za najružniju kuću Hrvatske (emisija "Živa istina").

Nakon nekoliko minuta smo već bili i kod župne crkve Sv. Barbare, jedan od najljepših detalja je ograda na ulaznim vratima, a zanimljiv je i župni dvor.
Crkva je sagrađena 1700., sagradio ju je Ivan Znika, zagrebački kanonik, poslije šibenski biskup. Nekadašnja crkva Sv. Križa nalazila se cca 1 kilometar sjevernije, kod Prišlinova puta.
Uz crkvu se nalazi i groblje, jedno od većih na području grada Zagreba.
Ako vas zanima više podataka o župi (recimo, kao podatak da je Vrapčanska cesta asfaltirana već 1955. i da je tada njom provozio autobus), možete ih naći OVDJE.



Grafit uz stazu kojom se stiže do Ilice. Snimila: Saša Martinović Kunović


Prešli smo Ilicu i razgovaramo o starim kartama tog područja. Snimila: Saša Martinović Kunović.


"Dokazni materijal" za tvrdnju da je dio Ilice nekad bio početak Samoborske ceste. Snimio: Vanja


Zanimljivi prozori na staroj obiteljskoj kući koja se nalazi tik pored tržnice Vrapče. Snimio: Vanja


Pauza na tržnici Vrapče. Snimila: Daša Filipčić


Vrijeme je za stare karte i friške napolitanke! wink Snimila: Daša Filipčić


Pogled na pauzu sa druge strane .. Snimila: Nives Borčić


Lijepa stara obiteljska kuća smještena tik uz potok, preko puta škole. Snimila: Saša Martinović Kunović


Šetači u Ulici Stipana Vilova. Snimila: Nives Borčić


Neobičan ukras ispred jedne kuće u Ulici Stipana Vilova. Snimila: Saša Martinović Kunović


Šetači u ulici Potok ... Snimila. Daša Filipčić


A ovaj Potok ima i svoj Zapotok .. wink Snimila: Saša Martinović Kunović


Neobičan detalj na maloj ustavi potoka, pitamo se čemu li je služio ovaj kvadratni otvor? Snimila: Nives Borčić


Jedna od starijih i napuštenih kuća ulice Potok. Snimila: Nives Borčić


Pauza u malom parku uz potok ... Snimila: Saša Martinović Kunović


... a tu je nekad bio i mostić, uz sad presušeni izvor, gdje se nekad radio i roštilj i pekla kotlovina. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Neobično ružna zgrada koja dominira pogledom iznad parka. Snimila: Nives Borčić


Napuštena tradicionalna obiteljska kuća nedaleko crkve. Snimila. Nives Borčić


Crkva Sv. Barbare. Snimio: Vanja


Zanimljiva kovana ograda na vratima crkvenog dvorišta. Snimila: Nives Borčić


Čekamo autobus koji će nas dovesti do kraja naselja , bliže šumi ... Snimila. Daša Filipčić


Na tome smo mjestu pričekali ZET-ov autobus kojim smo se dovezli do predzadnje stanice, kod šumarskih kućica, od kojih smo se, već uz zašlo sunce, otputili za planinarskom markacijom prema slapu Ferendolu i šumskoj uvali Dragulinec, idiličnom mjestu uz šumske izvore na tek 15-ak minuta hoda od ceste. Do njih vodi markirana staza koja je uključena u Vrapčansku obilaznicu kojom se mogu obići zanimljivi lokaliteti tog dijela Medvednice.

Tu smo i završili šetnju uz odmor i druženje, na žalost, radi mraka smo brzo morali krenuti nazad i hvatati autobus prema Črnomercu.



Izašli smo iz autobusa, krećemo u šumu! Snimila: Daša Filipčić


S druge strane potoka su lijepe drvene kućice ... Snimila: Nives Borčić


Krećemo putem Vrapčanske obilaznice, u smjeru izvora Dragulinca /Družinca. Snimila: Nives Borčić


Tek što nismo stigli, nakon 15 minuta hoda! Snimila: Nives Borčić


Šumska udolina Dragulinec, prekrasno mjesto mira i svježine! Snimila: Nives Borčić


Vratimo se sad na jednu od priča koje prate ovu šetnju, pogledajmo njen administrativno-upravni dio odnosno povijest suparništva Vrapča i Stenjevca. U 19. stoljeću su kao najmanje upravne jedinice postojale upravne općine koje su se sastojale od poreznih općina, dok je viša hijerarhijska jedinica od upravne općine bila kotar (nekad nazivan i srez). U kotaru Zagreb tokom 19. stoljeća dio kojim smo se šetali pripadao je upravnoj općini Stenjevec sa sjedištem u Vrapču, a ona se sastojala od poreznih općina Jankomir, Stenjevec Dolnji, Stenjevec Gornji, Šestine, Vrabče Dolnje i Vrabče Gornje, ta je općina imala tad oko 6800 žitelja. Ta je upravna struktura tokom vremena doživljavala promjene - 1911. se iz upravne općine Stenjevec izdvojila upravna općina Vrabče (u kojoj su bili i svi dijelovi današnje Trešnjevke zapadno od potoka Črnomerca), a iz nje se 1937. izdvojila općina Kustošija (na području koje se našlo i današnje Voltino te Rudeš).

Zanimljiva poveznica: Vruća granica između Stenjevca i Vrapča.



Izvadak iz voznog reda vlakova na pruzi Zagreb-Zidani Most-Celje-Maribor-Beč iz 1932. godine, ž.stanica se još uvijek zove Stenjevec p(ostaja).


Izvadak iz voznog reda vlakova na pruzi Zagreb-Zidani Most-Celje-Maribor-Beč iz 1936. godine, ž.stanica se još zove Vrapče.


Izvadak iz voznog reda "Samoborčeka" iz 1932 godine, stanica kod Bolnice se zove Stenjevec donji.


Izvadak iz voznog reda "Samoborčeka" iz 1935 godine, stanica kod Bolnice se zove Vrapče-bolnica.



Podaci o administrativnom ustroju dostupni su na on-line vodiču Državnog arhiva u Zagrebu , a zanimljiva može biti i knjiga Katarine Horvat "Kustošija u prvoj polovici XX. stoljeća", objavljena 2011. u izdanju Društva Kustošijanaca.

Poslije drugog svjetskog rata općina koja je obuhvaćala krajeve o kojima pričamo se prvo zvala općina Podsused, a od kraja 50-ih općina Susedgrad.

Zanimljivo je pogledati prošlost pojedinih današnjih kvartova na zapadu grada. Najstariji su kvartovi Savska Opatovina (na području koje je bio samostan cistercita od 13. st. od kojega već stopljećima nema traga), Stenjevec (sa pretpovijesnim nalazima i župom od 1334.), Vrapče (sa crkvom sv. Križa koja također vuče porijeklo još iz 14. st., u 18. stoljeću ju je zamijenila župna crkva Sv. Barbare) te Podsused (sa starim gradom Susedgradom iz 14. stoljeća). Kvartovi koji nemaju dužu povijet su Malešnica, Oranice (nekad zvano i Siget, a zapravo prije najčešće nazivano Donje Vrapče), Gajnice, Bizek, Borčec i Jankomir.

Neobičan je podatak da su toponimi Donja Kustošija i Donje Vrapče danas vrlo rijetko u upotrebi, dok se njihovi "gornji" pandani još uvijek često upotrebljavaju.
Isto tako, zanimljivo je pitanje zašto je naselje Malešnica nazvano baš tako, po ulici Malešnica, koja je, istina, bila jedna od važnijih ulica tog dijela naselja u smjeru sjever-jug. No, mogla se isto tako nazvati i Šipkovica, po najvažnijoj ulici naselja u smjeru istok-zapad. wink

Što se "povijesnih" kvartova tiče, Podsused jedini ima monografiju, izdanu 2009. pod naslovom „Podsused – vjerski život i tradicija/kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština”, nastalu uz proslavu 70-godišnjice župne crkve sv. Don Ivana Bosca. No, Stenjevec i Vrapče imaju također zanimljive monografske tekstove koji se mogu besplatno pregledati na webu, također su vezani uz povijest župe i mogu se naći na župnim web stranicama (vidi gore u tekstu).

Što se mlađe povijesti tiče, evo i nekoliko zanimljivih podataka vezanih uz industriju:

- jedan od najstarijih pogona ovoga dijela grada je cementara u Podsusedu koja je počela sa radom 01.09.1909.
- nakon Drugog svjetskog rata došlo je do nagle izgradnje industrijskih objekata na zapadu grada nasljeđujući time Žitnjak kao slijedeći novi zagrebački industrijski centar (da bi se krajem 20. stoljeća izgradnja preselila na područje Sesvetskog Kraljevca, Buzina i Kerestinca/Rakitja. U Stenjevcu je 1946. otvorena tvornica gumenih proizvoda Ris, imala je doba najvećeg procvata oko 2500 radnika i proizvodila je svašta, od brtvila i kondoma pa do gumenih čamaca. Tvornica je otišla u stečaj pod vlasništvom tvrtke ACM-Merkur 2001. godine, a nasljednik je firma iz G. Stubice koja proizvodi plovila.
Na Oranicama je 1948. osnovana Tvornica elektrotehničkih proizvoda, TEP, koja je u međuvremenu preseljena u Sv. Križ Začretje i danas zapošljava 55 radnika, a iza sebe je ostavila veliki kompleks hala koje se iznajmljuju.
Tokom 60-ih i 70-ih sve se više razvijala industrijska zona u Jankomiru, najpoznatija je tvornica bila Jedinstvo koje je proizvodilo alatne strojeve i za čije je radnike sagrađeno jezgro naselja Gajnice (2017. je pripremljena izložba o postanku naselja u organizaciji Muzeja grada Zagreba i Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad), a tu su još bili , a neki su još uvijek i Končar vozila, Jugorapid, tvornica namještaja Marko Šavrić ...

Zapadni dio grada je oduvijek imao i veliku prometnu važnost, zapadni prilazi gradu su tradicionalno slijedili rubove savske nizine kako bi bili čim sigurniji od poplave, pa je upravo tim smjerom prolazila i Ilica na koju su se od Vrapča kasnije nadovezivali Bolnička cesta, Karažnik i Podsusedska cesta odnosno Samoborska cesta koja je vodila uz trasu željezničke pruge sve do drvenog mosta kojim je prometovao i "Samoborček".

Slijedi nekoliko važnih datuma vezanih uz razvoj prometa na tom dielu grada, ali i općenito u svijetu:

- 1862. otvorena je željeznička pruga Zidani Most - Zagreb - Sisak (uz ž.st. Podsused i Stenjevec, koja je poslije preimenovana u Vrapče)
- 1901. pušten je u promet i Samoborček, sve do 31.12.1979.
- 1923. otvoren je prvi „autoput“ u Italiji, kod Milana, međutim imao je samo po jednu traku u svakome smjeru.
- 1932. prvi pravi višstazni autoput Köln -Bonn
- 1940. započeta je gradnja „autopruga“, betoniranih i/ili kockom popločanih cesta, prvo Zagreb - Samobor, a potom i za Remetinec i Dugo Selo
- 1948. sagrađen je “Autoput” (kao dio magistralnog pravca kroz cijelu Jugoslaviju) kroz cijeli zapadni dio grada i dalje do Podsuseda (nije bilo još Jankomirskog mosta, sagrađen je tek 1958. po projektu Krunoslava Tonkovića)
- 1950. otvoren je dio autoputa između Zagreba i Beograda (dio Zagreb - Ljubljana je sagrađen nekoliko godina kasnije, kao i neki od dijelova jugoistočno od Beograda)
- oko 1950. Otvorena je Zagorska magistrala
- 1969-1971. Sagrađena je Zelena magistrala, do Ponikava gdje naprasno prestaje, navodno je zaustavljena gradnja radi Hrvatskog proljeća, dok neki povezuju njenu gradnju sa aktivnostima JNA
- 1971 izgrađena je Aleja grada Bologne – 4 trake, autoput na Trešnjevci je dobio 4 staze tek 1978.!
- 1975./1976. Izgrađena Šavrićeva/Škorpikova sa podvožnjakom, kada je ukinut podsusedski prijelaz preko pruge sa rampom
- 1978. obilaznica, na koju je 1981. dodan krak prema Zaprešiću

Zanimljiva poveznica: Kako smo gradili Autoput


Ajmo pogledati i potencijalno reakreativno-prometno značenje potoka ... već je i sadašnji oblik "šetališta" (pišem ga pod navodnicima zato što je to sada zapravo niz odvojenih šetnica koje su svaka za sebe vrlo heterogene, a u pravilu su spojene jedna s drugim posve nepraktičnim prijelazima lokalnih prometnica) zanimljiv i dosta ugodan za šetnju i vožnju biciklom, no uz neke ne prevelike intervencije bi se stanje moglo značajno popraviti.
Već sad se uz potok može za cca pola sata vožnje biciklom doći od Gajnica do Jaruna, a kad bi se napravila prava staza, ujednačena, bilo bi moguće u tom vremenu doći i do Savskog mosta, a za sat vremena i do npr Hrelića ili Buzina (naravno, staza bi bila prikladna i za pješačenje).

Glavne problematične točke na dijelu od Sky Officea do Ilice su slijedeće:
- prijelaz Zagrebačke ceste ("zebra" je 100 metara južnije od šetnice), idealno rješenje bi bilo izgraditi put kojim bi pješaci i biciklisti prolazili uz potok ispod mosta Zagrebačke ceste)
- uređenje šetnice od završetka asfalta kod Profectus naselja pa do Pavlenskog puta (cca 100 metara)
- uklanjanje ograde kod starog mosta na Pavlenskom putu, ograda ometa prolaz već desetljećima ...
- uređenje prolaza od Pavlenskog puta (stari most) pa do početka šetnice sjeverno od Šoljanove ulice (trenutno tamo nema pješačkog prijelaza, idealna varianta bi bila prolaz ispod mosta, zajedno sa potokom)
- proširenje šetnice na potezu od Šoljanove ulice pa sve do Kožinčevog puta odnosno željezničke pruge kako bi se omogućilo mimoilaženje pješaka, roditelja sa dječjim kolicima, invalida, biciklista
- omogućavanje prolaza istočnom stranom potoka (trenutačno je barijera od Srnetičkog puta do Ulice Ivane Brlić Mažuranić)
- otvaranje prolaza preko Ulice Ivane Brlić Mažuranić, bilo novim pješačkim prijelazom (sadašnji je na cca 100 metara udaljenosti) ili, idealno, ponovo prolazom ispod ulice, uz potok.

Zanimljive poveznice:
Potoci kao zelene transverzale
Primjer pješačko-biciklističkog mosta iz Austrije (okolica Graza), pogledati stranicu 28, fotke 14 i 15

Oznake: mapiranje trešnjevke, Vrapčak, potok, stenjevec, vrapče, šetnja


- 14:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.09.2017., petak

Hoće li zagrebački potoci posve nestati sa lica grada????

Tokom proteklih godina često sam se bavio problematikom zagrebačkih potoka, i na ovome blogu i u drugim medijima ... Moj je stav da naš grad neadekvatno i nedovoljno koristi svoje potoke i zelene zone oko njih koje još uvijek postoje na nekim mjestima. Ti zeleni koridori koji se prostiru najčešće niz padine Medvednice i u nekim se slučajevima produžavaju sve do Save predstavljaju nevjerojatnu mogućnost za kreiranje i umreženje pješačkih i biciklističkih staza odnosno rekreativnih područja kojih naš grad nema dovoljno. Povremeno sam izlažući taj svoj stav nailazio na kritike da je sve to utopija, da je preskupo, da se ne mogu riješiti imovinsko-pravni odnosi ... ali, čvrsto vjerujem da je održavanje tih zelenih koridora ulaganje u budućnost i da će se kad-tad, možda prije, a možda i kasnije, naći rješenja kojima bi se oni mogli upotrijebiti na puno zadovoljstvo građana i gostiju grada.

Evo tu linkova na neke od mojih tekstova vezanih uz potoke:

Pogledaj.to: "Mogu li zagrebački potoci postati zelene magistrale?"
Pogledaj to: "Ljeto u Zagrebu - Idilične šetnje uz potoke"
Pogledaj to: "Spasimo potok Črnomerec"
Mapiranje Trešnjevke: "Potoci Trešnjevke"
Blog: "Iščezli potoci (1): Bliznec"
Blog: "Iščezli potoci (2): Štefanovec"
Blog: "Črnomerec - potok ponešto drukčiji od drugih"
Blog: "Potok Dubravica - Idiličan kutak, ali samo za okorjele ljubitelje predgrađa"
Blog: "Zagrebački vrtovi (5): U vrtnome carstvu Dubrave"

I, prije nekoliko dana do mene je došla poruka Tatjane, jedne od čitateljice bloga, koja me obavještava da se novim izmjenama GUP-a određuje zatvaranje korita potoka Vrapčaka na potezu kroz naselje Vrbani! Još prije toga, tokom ovoga proljeća, vodio sam šetnju uzduž potok Črnomerec koji je jedinstven po tome što je on jedini potok uz koji je gotovo neprekinuto (uz iznimku malog dijela potoka koji se nalazi unutar "Plive") moguće doći od Medvednice sve do Save, a sada mu prijeti zatvaranje.



Vrapčak nakon prvih kasnoljetnih kiša ovih dana, Rudeš. Snimio: Vanja


Vrapčak u Vrbanima, lani. Snimio: Vanja


Sjetimo se, mnogo je zagrebačkih potoka već zatvoreno, od Kunišćaka i Kraljevca preko Medveščaka do dijelova potoka Blizneca, i zaista bi bilo šteta da se lista otvorenih gradskih potoka ponovo skrati i to u doba kada drugi gradovi pomno uređuju svoje potoke, vraćaju ih iz reguliranih korita (Singapur) i daju im originalan izgled (Graz) ili ih pak iz podzemlja ponovo vraćaju na svijetlo dana (Aachen). Moramo li zaista pozatvarati sve potoke pa ih onda kasnije, uz sigurno visoku cijenu, ponovo vraćati na površinu? Ajmo jednom biti pametni pa naučiti nešto od onih koji su već prošli taj ciklus!

Stoga, predlažem vam da uputite vaše prigovore gradskim institucijama i zahtijevate očuvanje potoka na površini i uređenje njihovih okoliša na način primjeren potrebama građana - dakle, ne pretvaranjem u ceste, parkirališta i druge asfaltirane površine, već pretvaranjem u ugodne zelene zone. A koliko ću već moći i ja ću se uključiti u akcije koje će sigurno uslijediti.

Oznake: potok, potoci, Vrapčak, črnomerec, Bliznec, dubravica, aachen, Singapur, graz, voda


- 08:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.11.2016., utorak

Počasne tribine (u hladu breza) ...

... za gledanje veslačkih natjecanja. wink

Pačjih, naravno. wink



Uz potok Vrapčak, uz Ulicu Bernarda Vukasa (nekad davno ulica Antolići). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: potok, Vrapčak, Jarun, Ulica Bernarda Vukasa, Patke, breze


- 17:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.06.2016., nedjelja

Grassbusters, dio drugi



Uz potok Črnomerec. Snimio: Vanja


... a lani sam ih uhvatio ovdje. wink

Oznake: potok, košnja, črnomerec, trešnjevka


- 16:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.03.2016., petak

Stižu proljetne boje!

Usprkos svemu, kiši, svježini, jutrošnjem snijegu u zapadnim dijelovima grada, proljetne boje ipak stižu!
Majstor proljetnih dezena proslonit će svoje lojtre uz svaku voćku i strpljivim potezima prirodnoga kista naslikati mlade pupove i cvjetiće!

Već se veselim!



Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, kustošak, potok, boje, proljeće, fotka


- 16:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.04.2015., petak

Grassbusters

Tko se OVOGA još sjeća?

wink


>
Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja

Oznake: potok, kustošak, trava, košnja, Ghostbusters


- 08:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.08.2014., petak

Pačja posla

Dok se naše patkice opušteno zabavljaju u meandrima potoka Črnomerca pogledajte kako je njihovim kolegicama na ljetnom festivalu u Muenchenu! wink



Potok Črnomerec kod Fallerova šetališta, snimljeno jučer. Snimio: Vanja


Olympiapark u Muenchenu, Sommerfestival (Ljetni festival), snimljeno prošli tjedan. Snimio: Vanja

Oznake: Patke, črnomerec, potok, Muenchen


- 14:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

13.02.2014., četvrtak

Dani visokih voda

Protekli kišni dani su nam ponovo navukli na vrat visoke vode i to ne samo savske (kao što je slučaj kada poplave zaprijete ne zbog kiša kod nas nego zbog topljenja snijega ili kiša u Sloveniji), nego i svih potoka u zagrebačkom zaleđu ... pogledajte kakvo je stanje bilo jutros, na Jarunu i uz potok Črnomerec!



Zaštitni znak Jaruna kao otočić. Snimio: Vanja


Mini-golf kućice u vodi "do koljena". Snimio: Vanja


Uz skejt-park. Snimio: Vanja


Ovdje nije carevala voda, već magla. Snimio: Vanja


Solarni pleksus, ovaj put bez sunca. Snimio: Vanja


Na obali maglenog i vodenog mora. Snimio: Vanja


Vodeni labirint. Snimio: Vanja


Čizme obavezne! wink Snimio: Vanja


Aqua park Jarun. Snimio: Vanja


Mostu je voda došla do grla ... a TV reporteri su mu se popeli na leđa. Snimio: Vanja


Potok Črnomerec kod Jarunske ceste - poravnat sa obalom. Snimio: Vanja

Oznake: poplava, Jarun, črnomerec, potok, trešnjevka, sava


- 14:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.02.2014., nedjelja

O obogaćivanju javnih prostora - kada potoci uskrsnu

U prošlom postu sam pisao o obogaćivanju javnih prostora prenamjenom neupotrebljavanih željezničkih površina u parkove i šetnice ... a vjerujem da vam neću otkriti ništa nova ni ako vam kažem da voda može učiniti čuda u oplemenjivanju javnih prostora. Negdje je ta voda već prisutna na samoj lokaciji (sjetimo se Venecije ili bilo koje naše lijepe jedranske "rive" ili pak zanimljivih riječnih urbanih pejzaža ... bečkog šetališta uz Donaukanal, Ljubljane i njenog središta koje krasi Ljubljanica, ili manje poznatog, ali zanimljivog centra Slovenskih Konjica, koji je obilježen potokom koji teče kroza nj ... naš pandan bi recimo bila Vrboska na Hvaru.

No, neki gradovi se baš i ne mogu pohvaliti takvim vodenim "pejzažima", bilo zato što jednostavno nemaju pogodnog vodotoka unutar grada (pa pribjegavaju izgradnji umjetnih jezeraca i fontana), bilo zato što se svojih vodotoka "srame" odnosno ne dozvoljavaju im da budu dio grada. Takav je slučaj i sa Zagrebom - stjecajem okolnosti (vodni režim sa velikim promjenama vodostaja) i povijesnog urbanističkog razvoja Zagreb je pobjegao od Save kao i od svih ostalih gradskih vodotoka tako da svi oni u urbanom životu zauzimaju samo marginalnu ulogu izletišta (Maksimir, Jarun itd) ili nezaobilazne "prometne smetnje" (Sava ili npr. i potok Črnomerec) ... rijetki su dijelovi u kojima zagrebački vodotoci igraju ravnopravnu ulogu u doživljaju nekog kvarta (pozitivan primjer bi bio npr. potok Vrapčak u Vrbanima).

Ali takva se situacija može i promijeniti - pogledajte kako su to učnili u Aachenu. Taj grad u zapadnoj Njemačkoj, tik uz nizozemsku i belgijsku granicu, je veličine otprilike Splita i ne leži ni na kojem značajnijem vodotoku. Međutim, sam nastanak grada je usko vezan uz vodu, uz termalne izvore koji su bili poznati još u neolitsko doba, a zahvaljujući njima grad je bio poznat već u doba Rimskog carstva. Nekoliko malih potočića koji su nekad tekli područjem grada progutao je urbani razvoj i oni su se našli u podzemlju - baš kao i zagrebački potoci. No, jedan od njih, Johannisbach, djelomice je "uskrsnuo" 1999. u sklopu projekta "Ekološki grad budućnosti" kojim je u dužini od nekoliko stotina metara dio tog vodotoka ponovo izvučen na vidjelo u obliku plitkog vodotoka koji krivuda zapadnim dijelom centra grada, uz ulicu Annuntiatenbach do Pontstrasse (zagrebačkim rječnikom bi to odgovaralo izvlačenju djelića potoka Ribnjaka od npr. Draškovićeve do Držićeve). Taj plitki kanalić kojim tiho teče nekoliko cenimetara dubok vodotok nosi otprilike polovinu volumena vode tog potoka i on nije dominantno obilježje te ulice .... ali, bez ikakve dvojbe, doprinosi ukupnom ugođaju i, između ostalog, čuva sjećanje na taj potok za kojeg vjerojatno mlađe generacije ne bi ni znale da postoji.



Johannisbach u centru Aachena. Snimio: Vanja


Potočić na Trgu lipa, Lindenplatz, u Aachenu. Snimio: Vanja


Nastavak prema Pontstrasse. Snimio: Vanja


Pogledajmo sad kakvu bismo analogiju sa ovim projektom mogli povući na području Zagreba - meni je odmah na um palo Šetalište Jurja Gagarina na Trešnjevci i potok Kunišćak. Kako bi bilo kada bi od Trešnjevačkog trga (gdje se od 50-ih godina 20. stoljeća u podzemlju spajaju Kunišćak i Kraljevec) pa dalje, uzduž Gagarinova šetališta, sve do Savske ili još i dalje, tekao mali potočić dobro uklopljen u okoliš tog jedinstvenog pješačkog pravca u Zagrebu?

Što vi mislite o tome?



Scena sa Šetališta Jurja Gagarina ispod kojeg teče potok Kunišćak. Snimio: Vanja


Tekuća voda uvijek oplemenjuje prostor (pogledajte na slici primjer sa jednog od glavnih trgova Lyona!) i vjerujem da bi jedan ovakav detalj dobro činio centru Trešnjevke kad jednog lijepog dana dođe do njegova uređenja!



Prizor iz Lyona. Snimio: Vanja

Oznake: aachen, potok, gagarinov put, Kunišćak


- 18:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.03.2013., utorak

Špansko: Priča o nepoznatom potoku koji nestaje pored Magdina kuta

U zadnje vrijeme sam vas "zatrpao" sa pričama o potocima, evo još jedne ... wink
... i to ponajviše zahvaljujući Mladenu koji je iz bespuća topografskih karata iskopao ovu zanimljivu pričicu! Mladene, hvala ti!

Urbanizacija prigradskih naselja neumitno istiskuje potoke iz njihove slike, bilo da ih šalje direktno u podzemlje, u kanalizaciju, bilo da ih "ravna", pretvara u kanale bez posebnog identiteta ... i pred nama je baš jedan takav slučaj, slučaj nestalog potoka.

Dakle .... sudeći po karti koju možete vidjeti ovdje, a datira iz 70-tih godina, kroz Malešnicu i Špansko je do tada krivudao neki potočić koji je nestajao na mjestu gdje se sad nalazi salon automobila preko puta hotela Antunović. Do sada ni Mladen ni ja nismo uspjeli naći nekoga tko je uživo vidio taj potok, no ja bih, poznavajući krajolik, rekao da je to više bio neki malo veći kanal koji je najvjerojatnije živio samo za većih kiša kada je skupljao vodu iz okolnih dvorišta i livada.

(ako se netko od vas sjeća tog potoka, molim vas, obavezno se javite komentarom!!!)



Izvadak iz topografske karte.


Pogled na sadašnje stanje.


Dakle, potok je do Malešnice dolazio vrlo blizu sadašnje željezničke stanice, prolazio je vjerojatno točno područjem na kojem se nalazi Kukuljevićev trg i zatim je skretao istočno, prema sadašnjem novom reciklažnom dvorištu da bi poniknuo (vjerojatno u kanalizaciju) kod Zagrebačke avenije i sadašnjeg shopping centar Prečko.

A uz sam izgled tog potočića zanimljivo je i proćitati toponime tog kvarta koji su vrlo vjerojatno zauvijek nestali - Kotarnica još postoji kroz ime ulice, no pešćenka, Magdin kut, Nova Loza ... više ne.



Uvećan najsjeverniji dio karte, Malešnica.


Dio na dodiru Malešnice i Španskog (oko današnjeg Kukuljevićeva trga).


Istočni dio Španskog.


Najjužniji dio karte, južno Špansko, spoj do Prečkog.


Pogledajte ovdje i stanje terena na području Prečkog na vojnoj topografskoj karti iz 1944. godine!

Dobro je vidljiva stara kasarna, kao i Zagrebačka/Petrovaradinska cesta (uočite natpis "Bugar" zdesna!) te ulica Prečko koja postoji i danas, prekinuta na dva dijela produženjem Horvaćanske. Ovdje se vidi taj potez Dom kulture Prečko-tržnica-crkva i dalje prema nasipu, kao i jaruge potoka (koji su istovremeno vrlo vjerojatno u stvari ostaci savskih rukavaca) uzduž ulice Prečko pa prema sadašnjem CAOP-u i Savskoj Opatovini (vidljivi i danas zapadno od ulice Svilkovići, njenog neasfaltiranog dijela koji ide ka nasipu, kao valoviti teren) te na mjestu gdje je danas osnovna škola Nikole Tesle (vidi komentare!)



Stanje 1944. godine - u crvenom četverokutu je detalj jaruga iza današnje crkve, preko puta skladišta "Pneumatik".


Opaska: Post sam nadopunio sa dvije dodatne karte 13.03.2013, 13:50 - Mladene, hvala ti na dodatnim kartama!

Oznake: špansko, malešnica, preko, potok


- 13:58 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.02.2013., nedjelja

Još malo o Pustodolu

Godine rada na ovome blogu su me naučile jednom temeljnom zakonu: Taman kad se kompletira i zaokruži neka opsežnija blog-priča onda će se posve sigurno za dan ili dva pojaviti još poneka zanimljiva fotka ili detalj kojega bi bila šteta ne spomenuti u istom kontekstu. I onda ga ja nekad gurnem u zapećak i kažem "Ma, doći ćeš ti već na red ...", jer me taj čas već puno više zanima 5, 10 ili 15 drugih neispričanih priča koje već x tjedana ili mjeseci čekaju na red za objavljivanje ... a nekad ga ipak zapakiram s mašlekom i isporučim na blog dok je cijela priča još vruća kako bi sve to zajedno ipak postalo zaokružena cjelina.

Ovaj put se upravo to desilo sa pričom o potoku Pustodolu ... vjerni čitalac i suradnik bloga VT (hvala ti!!!) je iskopao zanimljiv tekst o tom potoku iz Geološkog vodiča po Medvednici (autor: Vinko Mraz), a u svojoj arhivi je pronašao i nekoliko prekrasno zelenih fotki tog područja snimljenih pred koju godinu .... tako je lijepo vidjeti intenzivno zelenilo usred ovog zimskog bjelila, zar ne? wink



Ljeti Pustodol može postati i Suhodol. wink Snimio: VT


Ozidani izvor neposredno uz cestu Pustodol - zanimljivo je što se nalazi ISPOD sadašnje razine potoka. Snimio: VT


Dakle, o čemu se radi u tom geološkom tekstu .... prije svega saznajemo da je retencija Pustodol (odnosno Pusti Dol, kako je u tekstu zovu) sagrađena 1992. godine, visina nasute brane je 26,5 metara, dužina 72 m, a volumen retencijskog prostora je cca 100 000 m3. Retencija je projektirana za maksimalni stogodišnji protok od 16,8 m3 dok je maksimalni protok ispusta brane 2,1 m3 (dakle, 8 puta manji od najveće vode koju bi retencija morala moći zadržati).

To je tehnički dio priče. Onaj prirodni, hidrogeološki, pak kazuje kako je pri gradnji brane primjećeno jako zamućenje i velik porast kapaciteta izvora Ribnjak koji se nalazi cca 500 metara zračne linije južno od brane. Uočeno je da dio vode potoka Pustodola ponire na jednoj od predbrana potoka te kroz jednu gradnjom brane otvorenu kavernu neposredno pred branom. Veza ta dva vodotoka je razmatrana već i prije, još davne 1877. godine u člancima profesora Đure Pilara, no nije bila i dokazana. Činjenica je da se nizvodno od izvora Ribnjak u tlu nalaze slabo propusne laporaste naslage koje skupljaju vodu koja ponire iz Pustodola i otječe kroz mješavinu škriljavaca i vapnenanac do Ribnjaka i dovode ju na površinu.

Podzemna veza ta dva izvora je naposlijetku tokom gradnje retencije i dokazana, bojanjem vode. Udaljenost mjesta na kojem je voda bojana (pred branom) i onog na kojem je boja uočena (izvor Ribnjak) je 530 metara, a visinska razlika je 56 metara. Trasiranje je provedeno dva puta i boja se pri prvom ispitivanju pojavila nakon 12 sati, a drugi puta nakon 18 sati što daje brzinu toka podzemne vode od cca 1000 metara/dan.

Ovim ispitivanjem je dokazana podzemna veza ta dva vodotoka, a istodobno je pokazala da su spomenute kaverne slabe točke brane kojima za visoka vodostaja voda zaobilazi retenciju i nekontrolirano prolazi mimo brane.

Usput, izvor Ribnjak se nalazi na području na kojem se već više desetljeća planira osnivanje novog Botaničkog vrta!



Uz potok. Snimio: VT


Čini se da je to ona ista klupica iz prethodnog posta otprije dva dana, samo što je u međuvremenu restaurirana. wink Snimio: VT


Stižemo do retencije. Snimio: VT


Retencija u zelenom okviru. Snimio: VT


Odmor za oči! Snimio: VT

Oznake: pustodol, Gračanski ribnjak, potok, retencija


- 07:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2021  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2021 (8)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (10)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (6)
Srpanj 2020 (3)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (9)
Veljača 2020 (3)
Siječanj 2020 (9)
Prosinac 2019 (4)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)

Tema bloga:

Linkovi