Nepoznati Zagreb

Da li ste znali da su nekad i Mikulići imali svoju streljanu?

Iskreno, ja nisam. I to sve do nedavna. Znao sam za streljanu u mom rodnom kvartu, uz Dotrščinsku šumu, na koju su nekad srednjoškolci išli na obavezno gađanje iz M48 u sklopu "Obrane i zaštite" ... znao sam i za vojnu streljanu u Vrapču, koja je naslijedila ovu Dotrščinsku koja je prešla u ruke MUP-a (u neposrednoj je blizini sadašnje Policijske akademije odnosno nekadašnje Srednje milicijske škole) ... znao sam i za streljanu za malokalibarsko oružje na Oboju ... no, nisam znao za ovu streljanu, nazvanu po Mikulićima iako mi se čini povezanijom sa Kustošijom. A ona je, tako kažu karte, postojala tamo još u doba Drugog svjetskog rata ... još 1944., a prema podacima iz monografije Hrvatskog streljačkog saveza, korištena je još od 20-ih godina prošlog stoljeća.



Streljana, tada zvana Streljana Mikulići, na karti iz 1944. godine. Pronašao: Mladen.


Uglavnom, do te streljane sam došao posve slučajno, svrativši jednom do samoga kraja Kustošijanske ulice, tamo gdje se makadamskom cestom ide na Medvednicu, u smjeru planinarskog doma na Risnjaku, a od ceste se može skrenuti bilo lijevo, prema manjoj retenciji potoka koji dolazi iz zaleđa Završja, bilo desno, prema velikoj retenciji potoka Kustošaka koja se nalazi zapadno od Mikulića.

Ova desna retencija zatvara padinu zapadno od ulice Galovići, a nakon nje se prostire neobično velika ravna površina koja je dušu dala za zabavu u ljetnim mjesecima (sport, roštilj, puštanje zmajeva, frizbi, bilo što), a malko dalje se nalaze i kućice udruge Fala koja se bavi rekreacionim i terapijskim jahanjem.

No, na samome račvanju dolina, na početku makadama i razdvajanja dolina, nalazi se oveća zgrada starije izgradnje kojoj nisam znao porijeklo ... i, rapitujući se, saznao sam da je to nekad bio vojni objekt sa streljanom. Nakon toga, u doba samostalne Hrvatske, tom se zgradom služila šumarija ... o tome kazuje natpis na zidu, ostaci uredske opreme, kao i uređenje "kancelarije" drvosječa ukrašeni sličicama oskudno odjevenih djevojaka oboružanih motorkama (koga zanima taj trash-podžanr erotike, nek požuri u obilazak besplatne izložbe ). Cijeli objekt je još u relativno dobrom stanju (ima očuvanih prozora, nema previše smeća) i djeluje posve nenastanjeno, čak niti prolaznim gostima, što vjerojatno duguje izdvojenom položaju - tako daleko se očito ne putuje niti vandalima niti beskućnicima (daleko su izvori hrane i novca). Šteta, jer bi se ovdje mogli zbrinuti oni kojima je nužan kakav-takav smještaj i krov nad glavom.

Što se pak ostataka streljane tiče, tu se ne može vidjeti puno, jer je izgleda sve sršeno kada je građena brana retencije ... na mjestu je tek neobičan drveni zid koji je izgleda služio kao obrana od lutajućih metaka najnepreciznijih strijelaca.



Zgrada izvana. Snimio: Vanja


Natpis na ulazu u najnižu etažu. Snimio: Vanja


Jedna od praznih soba. Snimio: Vanja


Zid ukrašen fotkama iz kalendara ... Snimio: Vanja


Stihl-girls! Snimio: Vanja


Ostatak foto-izložbe ... Snimio: Vanja


Ako niste ponijeli vaše naočale, možete ovdje posuditi njihove! Snimio: Vanja


Sanitarije su još gotovo pa u radnom stanju ... Snimio: Vanja


Na fasadi se još mogu vidjeti i drugi muzejski artefakti ... izolatori nekadašnjih telefonskih instalacija - vjerojatno dio nekadašnjeg vojnog telefonskog prstena oko grada. Snimio: Vanja


Zarđani šumarski stroj ostavljen ispred zgrade. Snimio: Vanja


Posljednji ostatak nekadašnje streljane. Snimio: Vanja


Na kraju, pokoje pitanje za vas: je li netko od vas kada bio na toj streljani? Imate li možda kakvu fotku?

Zahvaljujem GP-u, Mladenu i VT-u na pomoći kod pripremanja ovog posta!

Oznake: streljana, Mikulići, Kustošija, napušteno, retencija, kustošak

Godine rada na ovome blogu su me naučile jednom temeljnom zakonu: Taman kad se kompletira i zaokruži neka opsežnija blog-priča onda će se posve sigurno za dan ili dva pojaviti još poneka zanimljiva fotka ili detalj kojega bi bila šteta ne spomenuti u istom kontekstu. I onda ga ja nekad gurnem u zapećak i kažem "Ma, doći ćeš ti već na red ...", jer me taj čas već puno više zanima 5, 10 ili 15 drugih neispričanih priča koje već x tjedana ili mjeseci čekaju na red za objavljivanje ... a nekad ga ipak zapakiram s mašlekom i isporučim na blog dok je cijela priča još vruća kako bi sve to zajedno ipak postalo zaokružena cjelina.

Ovaj put se upravo to desilo sa pričom o potoku Pustodolu ... vjerni čitalac i suradnik bloga VT (hvala ti!!!) je iskopao zanimljiv tekst o tom potoku iz Geološkog vodiča po Medvednici (autor: Vinko Mraz), a u svojoj arhivi je pronašao i nekoliko prekrasno zelenih fotki tog područja snimljenih pred koju godinu .... tako je lijepo vidjeti intenzivno zelenilo usred ovog zimskog bjelila, zar ne?



Ljeti Pustodol može postati i Suhodol. Snimio: VT


Ozidani izvor neposredno uz cestu Pustodol - zanimljivo je što se nalazi ISPOD sadašnje razine potoka. Snimio: VT


Dakle, o čemu se radi u tom geološkom tekstu .... prije svega saznajemo da je retencija Pustodol (odnosno Pusti Dol, kako je u tekstu zovu) sagrađena 1992. godine, visina nasute brane je 26,5 metara, dužina 72 m, a volumen retencijskog prostora je cca 100 000 m3. Retencija je projektirana za maksimalni stogodišnji protok od 16,8 m3 dok je maksimalni protok ispusta brane 2,1 m3 (dakle, 8 puta manji od najveće vode koju bi retencija morala moći zadržati).

To je tehnički dio priče. Onaj prirodni, hidrogeološki, pak kazuje kako je pri gradnji brane primjećeno jako zamućenje i velik porast kapaciteta izvora Ribnjak koji se nalazi cca 500 metara zračne linije južno od brane. Uočeno je da dio vode potoka Pustodola ponire na jednoj od predbrana potoka te kroz jednu gradnjom brane otvorenu kavernu neposredno pred branom. Veza ta dva vodotoka je razmatrana već i prije, još davne 1877. godine u člancima profesora Đure Pilara, no nije bila i dokazana. Činjenica je da se nizvodno od izvora Ribnjak u tlu nalaze slabo propusne laporaste naslage koje skupljaju vodu koja ponire iz Pustodola i otječe kroz mješavinu škriljavaca i vapnenanac do Ribnjaka i dovode ju na površinu.

Podzemna veza ta dva izvora je naposlijetku tokom gradnje retencije i dokazana, bojanjem vode. Udaljenost mjesta na kojem je voda bojana (pred branom) i onog na kojem je boja uočena (izvor Ribnjak) je 530 metara, a visinska razlika je 56 metara. Trasiranje je provedeno dva puta i boja se pri prvom ispitivanju pojavila nakon 12 sati, a drugi puta nakon 18 sati što daje brzinu toka podzemne vode od cca 1000 metara/dan.

Ovim ispitivanjem je dokazana podzemna veza ta dva vodotoka, a istodobno je pokazala da su spomenute kaverne slabe točke brane kojima za visoka vodostaja voda zaobilazi retenciju i nekontrolirano prolazi mimo brane.

Usput, izvor Ribnjak se nalazi na području na kojem se već više desetljeća planira osnivanje novog Botaničkog vrta!



Uz potok. Snimio: VT


Čini se da je to ona ista klupica iz prethodnog posta otprije dva dana, samo što je u međuvremenu restaurirana. Snimio: VT


Stižemo do retencije. Snimio: VT


Retencija u zelenom okviru. Snimio: VT


Odmor za oči! Snimio: VT

Oznake: pustodol, Gračanski ribnjak, potok, retencija