Nepoznati Zagreb

Virjanska ulica, ugurana u jugozapadni kutak Voltinog naselja, nije tek još jedna ulica tog kutka Trešnjevke već i čuvar zanimljivog djelića povijesti tog dijela grada, kao i nesvakidašnji kutak današnjeg njegovog izgleda.

Što možemo reći o njoj danas?

Uska je to uličica u koju se može ući iz Voltinog (preko Baštijanove i Selačke) ili pak iz Rudeša (preko Pisarovinske ili Koreničke) i na njoj se nalazi skroman most preko potoka Kustošaka koji dijeli dva trešnjevačka kvarta, Voltino i Rudeš. Ono što je posebno zanimljivo u njenom smještaju je to da je to jedina cestovna veza između Voltinog i Rudeša između Anine ulice na jugu te Tomislavove ulice na sjeveru. Do Anine ulice je 500 metara, a do slijedećeg cestovnog mosta (Zagrebačka/Rudeška) je čak 800 metara zračne linije. I tih 1300 metara potoka samo sa tim jednim malim cestovnim mostom je upravo najljepši dio za šetnju uz potok Kustošak, baš zato što je to dio gdje je potok udaljen od bučnih glavnih prometnih pravaca i to mu daje poseban intiman ugođaj dodira sa prirodom, vrtovima, uskim slijepim uličicama koje ga dotiču, ali ne i prelaze.

Zanimljivo je pogledati i taj dio na satelitskom snimku, sa juga i zapada se nalazi more obiteljskih kućica sa crvenim krovovima poredanih u ulice koje svojim smjerom pružanja prate tok potoka koji je nekad uz Jezersku ulicu (što već i njeno ime sugerira) očito tvorio maleno jezerce, koje je nekad davno možda čak bilo i savski rukavac. (sve to je vidljivo i iz konfiguracije terena, udubljenja, u Šidskoj i Podravskoj ulici u Rudešu je to posebno uočljivo)



Pogled na okolicu Kustošaka na Google satelitskoj snimci.


Poseban prometni položaj Virjanske ulice u prometnim špicama znaju koristiti vozači koji bolje poznaju labirinte pokrajnjih ulica: Tko želi izbjeći južni prometni pravac (Zagrebačku aveniju), ali i onaj sjeverni (Ilica, Ulica baruna Filipovića) taj može proći srednjim putem. A to znači u smjeru zapad-istok da na bilo koji način dođe do Zagrebačke ulice, skrene u Ratarsku, iz nje prelazeći Rudešku cestu dođe u Slankamensku (ili neku njoj paralellnu jednosmjernu u smjeru zapad-istok), iz nje skrene u Koreničku, prijeđe potok, nađe se u Virjanskoj, skrene u Selačku, iz nje desno u Baštijanovu ... i dalje je otvoren prolaz prema centru i Selskoj ili Zagorskoj ulici.

Cijela ova priča znači da se u toj ulici u doba većeg prometa zna sresti i oduža kolona, a kako je ulica uska, a promet tada gust u oba smjera, onda i svako na ulici parkirano vozilo predstavlja usko grlo prometa koje se teško prolazi. A da ne govorimo kako je skretanje iz Virjanske u Selačku poprilično nezgodno zbog nepreglednosti i uskih kolnika.

No, ajmo sad u prošlost, pogledati što je ta ulica sve "vidjela" do današnjih dana.

Pogledom na stare karte uočavamo mnogo toga.

Recimo, na topografskoj karti iz 1914. se vidi tek kolski put koji dolazi do potoka Kustošaka sa Rudeške strane. U blizini nema još nikakvih ulica, no nešto južnije već postoji most preko Kustošaka, na Peščanskoj cesti koja je išla prema Horvatima i mostu preko Save.



Pogled u 1914. godinu ... uz potok se vide samo staze.


1932. već postoji kolski put sa mostom koji vodi preko Kustošaka, a put se nastavlja dalje prema ucrtanoj tvornici (vjerojatno neki od prvih prostora sadašnjeg Končara) ispred koje ide cesta koja je zametak današnje Golikove.


1944. se već vidi Korenička ulica u svojem današnjem obliku, dok je sa strane Voltinog ucrtan pravokutni raster ulica bez istaknutih imena i ucrtanih kuća osim dva objekta ... koji se nalaze otprilike na mjestima gdje i danas stoje kuće sa kućnim brojevima 17 i 25.
(stanar kuće na broju 25 nam je rekao da je njegova kuća građena 1952. - što je posve moguće, možda je tu već i prije bio neki manji objekt ... a i karte se ne ucrtavaju uvijek posve pravilno )


1947. se vidi raster tih ulica sa svojim imenima - očito je da zgrade Voltinog naselja još nisu sagrađene. Na mjestu današnje Virjanske postoji kratka ulica imenom Bjelovarska koja ne doseže niti potok niti današnju Golikovu.


Na topografskoj karti iz 1947. vidimo ulicu koja ipak doseže današnju Golikovu.


Na planu grada iz 1948. po prvi puta uočavamo ime Virjanske ulice. Razlog za preimenovanje iz Bjelovarske u Virjansku je jasan. Bjelovarska ulica je dobila to ime još u doba postojanja općine Kustošija. No, sa njenim pripajanjem u gradsku općinu Zagreb dolazi do mnogobrojnih preklapanja imena ulica. Recimo, Bjelovarska ulica je već otprije postojala - na Gajevom (koje je tada bilo dio općine Vrabče Gornje). Dakle, nakon uklljučenja općina Kustošija i Vrabče Gornje Bjelovarskoj iz Gajeva je ostalo njeno ime, a ovoj je ulici u Voltinome trebalo novo ime, koje je i dobila: Virjanska.


1949. još nema spoja Virjanske prema Koreničkoj - dakle, taj je most vjerojatno još uvijek bio pješački - možda tek neki mali drveni mostić.


1958. već vidimo Virjansku spojenu sve do mosta, ali i do Kroflinove.


1961. Virjanska već ima "rupu" u sredini, tad je vjerojatno već današnja zgrada Visoke tehničke škole Zagreb bila u izgradnji.


A 1971. vidimo već i konture igrališta uz današnju Golikovu.


Evo i stanja iz 1985. godine, otprije 36 godina.


Za kraj, još par riječi o najstarijim dvjema zgradama u ulici, na kućnim brojevima 17 i 25.

Prije nekoliko dana sam posve slučajno započeo razgovor sa jednim od stanara sa kbr 25. Naime, na zidu zgrade se nalazi stara tabla koša za košarku. Čovjek je izašao taman iz zgrada pa sam ga pitao otkad je ta tabla na zidu. Rekao je da je tu košarku igrao njegov sin tokom 90-ih, a tablu su uzeli nakon rekonstrukcije igrališta sa druge strane škole, kada je ono dobilo nove table, a oni su dobili ovu ... no, nakon nekog vremena im je netko maznuo obruč.
Zanimljivo, na zidu ispod table se uočava neki stari natpis, prepoznaje se samo na kraju riječ "privreda", tako da pretpostavljam da je riječ o nekoj paroli tipičnoj za 50-te godine (ne zaboravimo, u blizini je bio "Rade Končar" - iako, čovjek je rekao da je zgrada sagrađena za radnike Geotehnike, a on je u nju došao tek naknadno, u 70-ima).
Zgrada je dosta oštećena u potresu i ima žutu naljepnicu.

Sa druge strane škole, kao valjda jedini trag ostatka Virjanske, se nalazi kbr 17. Kuća je u vrlo lošem stanju i također ima žutu naljepnicu, no vidi se da se u njoj još stanuje (navečer gore svjetla u više stanova).

Sa treće strane, dohvatljiva samo sa Baštijanove, nalazi se novoizgrađena zgrada sa kbr 10. Kako je stanar sa kbr 25 rekao, oni su nekad imali prilaz iz Virjanske (ulica je nekad imala i izlaz na Baštijanove), no onda su se preusmjerili na Baštijanovu.

Inače, ulici brojevi počinju od Golikove, no sad postoje na parnoj strani tek brojevi 10 pa od 18 nadalje do 42, a na neparnoj 17, 25 pa onda sve dalje do 41.



Pogled na uličnu stranu zgrade na kbr 25. Snimio: Vanja


Dvorišna strana. Snimio: Vanja


Vrtna kućica - zanimljivo, zidana od cigle, a ne od drveta, kao što su mnoge u okolici. Snimio: Vanja


Tabla bez obruča sa strane - i natpis ispod nje. Snimio: Vanja


U vrtu - veliko otkriće! Stara banja za mast! Snimio: Vanja


Ulazna vrata, stari uradi-sam kućni broj i stara zvonca ... Snimio: Vanja


Nova zgrada na Virjanska kbr 10, sa ulazom iz Baštijanove. Snimio: Vanja


Stara zgrada na kbr 17 ... koja se zapravo sad nalazi u Konavoskoj ulici. (ili Konavljanskoj?). Snimio: Vanja


Pogled sprijeda. Snimio: Vanja


Kućni broj, lijepo obnovljen. Snimio: Vanja


Stražnja strana. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Virjanska ulica, Voltino naselje, rudeš, kustošak

Zanimljivo je s vremena na vrijeme prolistati stare karte i usporediti ih sa vidljivim sadašnjim stanjem .. ali je još uzbudljivije kada se uvidom u sadašnje stanje na terenu (tj. šetnjom gradom ) uoče neke zanimljivosti koje inače ne upadaju u oko.

Listajući stare karte već sam dosta davno uočio neobično proširenje na području Knežije koje je vidljivo na kartama u 20-im i 30-im godinama prošloga stoljeća. Čini se da je to bila neka vrsta seoskomg "trga" odnosno slobodna površina koja je nekad možda bila zajednički pašnjak ii nešto slično, a čiji potencijal nije nikad ostvaren prerastanjem u npr. korištenje za neku sofisticiraniju javnu namjenu (tržnicu ili izgradnju neke javne zgrade npr crkve ili vatrogasnog doma). Na novijim kartama koje prikazuju stanje u 50-ima to proširenje više nije vidljivo, a u 60-ima je već počela i izgradnja suvremenih dijelova naselja koja su posve promijenila pejzaž Knežije i Srednjaka (to se proširenje nalazilo otprilike negdje na prostoru gdje se danas nalazi Lidl i početak Zadarska ulice gledan od Selske ceste, dakle na spoju ta dva današnja naselja).



Područje Knežije i Srednjaka na karti iz 1918. godine.


Područje Knežije i Srednjaka na karti iz 1926. godine.


Područje Knežije i Srednjaka na karti iz 1930. godine.


No, ne tako davno sam uočio još jedno slično proširenje koje postoji još i danas, a nalazi se - vjerovali ili ne, u Buzinu! Naime, sjeverni dio naselja, uz obilaznicu, a sjeverno od Buzinske ceste zapravo sadrži oveću izduženu zelenu površinu koja je preširoka da bude obična cesta već je, radi uleknuća terena, nekad vjerojatno predstavljala pašnjak sa lokvom kao pojilištem. Danas je taj zeleni dio naselja dobro iskorišten, kao lokacija za dva igrališta, dječje i sportsko, te za vatrogasni dom.



Područje Buzina gledano na Google maps.


Područje spomenutog zelenog pojasa u Buzinu, također na Google maps.


Zeleni pojas u Buzinu, desno je Buzinska cesta. Snimio: Vanja


Gledajući ostatak grada možda su najpoznatija još druga dva topografska oblika, lukove ulica koje su nastale prateći nekadašnje rukavce rijeke Save i potoke koji su utjecali uz njih ... a da stvar bude zanimljivija, i imena ulica potvrđuju takvo njihovo porijeklo. Radi se o Jezerskoj ulici u Rudešu (nastaloj u blizini potoka Kustošaka) i Vrbiku na Trnju, nastalome u blizini potoka Kuniščaka.



Jezerska ulica sa okolicom u Rudešu na karti iz 1958. godine.


Vrbik na karti iz 1958. godine.


A za kraj, evo i malo znanstvenoga pogleda na tu problematiku, tipizacija oblika seoskih naselja na njemačkoj wikipediji (Strassendorf, Zeilendorf, Angerdorf, Streusiedlung) odnosno sličan tekst preuzet iz Britannice.

Oznake: selo, Buzin, knežija, Vrbik, rudeš, kustošak, Kunišćak

Šetalište uz potok Kustošak. Snimio: Vanja


Ispod Štrosa. Snimio: Vanja


Šetalište uz potok Kustošak. Snimio: Vanja

Oznake: Psi, kustošak, trešnjevka, centar, street art, šareno, ljepotica

U petak, 11.11.2016., još jednom smo se prošetali u okviru ovogodišnjeg niza šetnji trešnjevačkim susjedstvom. Polazna točka nam je bio sjeverozapadni kut Trešnjevke, ugao Ulice kralja Tomislava i Zagrebačke ulice, trasa šetnje nas je povela u smjeru zapada uzduž željezničke pruge, a potom smo se u luku uz potok Vrapčak prošetali nazad do trešnjevačkih granica, do ugla Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste. Vrijeme nas, na žalost, nije poslužilo - tokom cijele šetnje je padala kiša i uz hladno vrijeme i povremeni vjetar uvjeti za hodanje baš nisu bili ugodni ... no, pristiglo je ipak čak devetoro šetača od kojih je većina bila dobro opremljena za takve vremenske uvjete tako da smo prošli čitavom predviđenom trasom šetnje uz vrlo dobrodošlu pauzu u toplini usputnog kafića u kojem smo se ugrijali i popili zagrijavajuće napitke.

Tokom ove šetnje smo manje govorili o prošlosti, a više o sadašnjem stanju i mogućnostima koje budućnost nosi kvartovima koje smo posjetili. Ipak, za bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti treba znati nešto i o prošlosti tako da ću ovdje dati neke od osnovnih podataka o kvartovima koji se nalaze sa te strane Trešnjevke.

Prije svega treba spomenuti da je ova šetnja zapravo prirodni nastavak šetnje koju smo održali u proljeće 2016. pod nazivom "Tvornice Trešnjevke - Kolijevkom Trešnjevačke industrije" kada smo se prošetali od Zapadnog kolodvora sve do polazne točke ove šetnje. Sve što je tada rečeno o razvoju industrije uz željeznicu (što je i bio poticaj za razvoj Trešnjevke) vrijedi i za te zapadne krajeve, od Kustošije nadalje. Ali, na tom je području bilo stanovništva i prije nego što je započela "kolonizacija" Trešnjevke - naselja su se većinom poredala uzduž puta kojim se putovalo iz smjera zapada prema Gradecu, a koji je slijedio brežuljke koji su pružali sigurnost pred poplavama. Od istoka prema zapadu su tu bila naselja Kustošija, Gornje Vrabče (koje je bilo i sjedište općine kojoj su pripadali današnji trešnjevački kvartovi Jarun, Ljubljanica, Rudeš, Voltino i Prečko), Stenjevec i Podsused. Evo kratkih podataka o njima - kako su nekad glavne ustanove naselja bile crkva i škola, tako sam se zadržao na podacima vezanima uz njih!



Trasa šetnje.


Topografska karta iz 1914. godine.


Topografska karta iz 1932. godine.


Plan općine Kustošija iz 1944. godine.


Kustošija:
- osnovna škola osnovana je 1904. godine
- crkva sv. Nikole Tavelića otvorena je 14.11.1943. kada je on bio tek blaženik i za otvaranje crkve potrebno je bilo dobaviti suglasnost Vatikana. Ona je i dobivena tako da je to prva crkva posvećena njemu u cijelome svijetu. Zanimljivost je priča koja kazuje da je idejni nacrt za crkvu dao književnik Miroslav Krleža.
- industriju Kustošije je predstavljala ciglana (nekad u vlasništvu obitelji Müller), zatim Vojna pekara (danas objekat MUP-a u Ilici) te sa južne strane pruge, u Donjoj Kustošiji, tvornica olovaka TOZ, osnovana 1957., koja je ove godine otišla u stečaj. Treba spomenuti da se uz Zagrebačku cestu na kustošijanskoj strani nekad nalazio i vojni otpad zatvoren u 80-im godinama prošloga stoljeća (u studentsko doba sam još navraćao tamo po rabljene vojne čuturice!)
- od kulturnih institucija Kustošija je imala i svoje kino na početku Vatrogasne ulice koje je na repertoaru obično imala akcijske, kung fu i erotske filmove. Zgrada kina je srušena prije desetak godina.
- Kustošija je svojedobno imala i svoju općinu - 1937. se odcijepila od općine Gornje Vrabče i obuhvaćala je Gornju Kustošiju, zatim predjele od potoka Črnomerca pa do Vrapčaka na jugu (današnje Voltino koje se tad nazivalo Donja Kustošija, zatim Ljubljanicu, Rudeš i Staglišće sve do potoka Vrapčaka) te na zapad do današnje Granične ulice (otud i ime!) i južnije do Zagrebačke ceste. Općina je rasformirana završetkom Drugog svjetskog rata, a njeni sjeverni dijelovi su kasnije (od 1953.) pripojeni općini Črnomerec.
- vrijedi spomenuti ideje za revitalizaciju park šume Grmoščica izložene u OVOM članku sa idejom uređenja šetnice od okretišta Črnomerec preko mosta preko Kustošijanske ceste koji je služio za prijevoz gline za ciglanu pa do Grmoščice otkud bi se moglo pješačkim nathodnikom (izgrađenim 1971.) prijeći željeznička pruga i zatim se spojiti na trasu Samoborčeka po kojoj bi, u skladu sa planovima iznesenim i u sklopu akcije "Zagreb za mene", trebala biti uređena pješačko-biciklističko-rekreativna staza sa pratećim sadržajima. Staza bi trebala biti magistralna biciklistička prometnica koja bi vezala sva zagrebačka zapadna predgrađa, Zaprešić i Samobor sa centrom grada.


Vrapče:
- područje Vrapča poklonjeno je darovnicom hrvatskog kralja 1217. godine, godinu izgradnje crkve nisam uspio naći
- osnovna škola je otvorena točno na dan šetnje, 11.11.1863., u Gornjem Vrapču, dok je ona u Donjem Vrapču, pored Ilice, Osnovna škola Janka Draškovića, otvorena 1934. Škola je nekad bila domicilna za djecu iz Španskog, kao što je nekad i škola u Španskom (nakon osamostaljenja OŠ Špansko) bila domicilna za djecu iz Prečkog.
- u Vrapču nije bilo puno industrije, tek TOZ koji se nalazio na granici sa Kustošijom te TEP u Oranicama. Danas se južno od željezničke pruge nalazi kontejnerski terminal HŽ-a (koji izaziva sporove susjedstva radi buke, mogućeg zagađenja i čestog zatvaranja rampi na Sokolskoj cesti), a pored njega su prostori MUP-a i ljevaonica umjetnina Ujević.
- 1878. je otvorena Psihijatrijska bolnica Vrapče, a od 1923. i odjel u Jankomiru koji je danas samostalna psihijatrijska bolnica Sveti Ivan.
- na području Donjeg Vrapča (istočno od potoka Vrapčaka) se nalazi i poznato groblje na kojem su se uz umrle bolesnike psihijatrijske bolnice pokapalo i lokalno stanovništvo, Posljednji ukopi su održani tokom 70-ih godina, nakon toga je groblje bilo napušteno i zapušteno da bi ga posljednjih godina uredio "Zrinjevac".


Stenjevec:
- na tom području pronađeni su nalazi iz rimskog i staroslavenskog doba
- crkva Blažene djevice Marije je sagrađena 1344. godine, uz nju se nalazi i Starokrščanska crkva Svetog Antona (nije mi poznata godina njene gradnje, nešto detalja možete naći OVDJE), a nešto dalje je i malo groblje
- škola je otvorena 1860., do 1888. u nju su išla i djeca iz Podsuseda, a do gradnje škole u Bizeku 1933. i tamošnja djeca. Škola se na sadašnjoj lokaciji u Bolničkoj ulici nalazi od 1960. (vidi OVDJE tekst o povijesti škole)
- na području Stenjevca je nekad bila tvornica Ris (čamci, kondomi, gumena roba), dok je južno od njega, na području Jankomira, nova industrijska zona koja je otvorena u 60-im i 70-im godinama prošloga stoljeća


Podsused:
- kapelica Sv. Martina datira iz 13. stoljeća, salezijanska crkva Don Bosca je otvorena 1939.
- tvrđava Susedgrad također se spominje od 13-14. stoljeća
- osnovna škola je otvorena 1988.
- najstariji industrijski objekat Podsuseda je cementara otvorena 1906., a zatvorena oko 1980.
- Podsused je bio poznato izletište sa mnoštvom gostionica i kupalištem na Savi, posjetioci su najviše dolazili Samoborčekom (1901.-1979.)


Šetnja nas je vodila trasom Samoborčeka u nastavku Ulice kralja Tomislava, na početku smo pogledali neobično dvorište na sjevernoj strani uz nove zgrade sa dobro održavanom ogradom iz starih štanci, a nakon njega smo prošli uz igralište NK Kustošija koje je još donedavno imalo retro natpis Rukometnog kluba Kustošija uklonjen prošle godine. Na prijelazu preko potoka Kustošaka (uz koji je moguća vrlo lijepa šetnja sve do Jaruna, a potencijalno i moguća izgradnja biciklističke staze!) pogledali smo godinu gradnje mosta na kojem se nalazi kućica čuvara pruge (izgrađen 1936.) i zatim se nastavili šetati uz zid na kojem se nalazi izložba street art uradaka (između ostaloga i jedan posvećen štrumfovima te Arf Cozir) nakon kojeg se nalazi najvjerojatnije najstarije zagrebačko igralište odbojke na pijesku napravljeno ranih 90-ih .. na žalost, sada je u vrlo lošem stanju.

Prošetali smo se dalje uz željezničku prugu i duge redove drva za ogrjev i nekoliko malih vrtova ograđenih ogradama od željezničkih pragova da bi naposlijetku došli do obiteljske kuće koja je sagrađena točno uz same kolosijeke (nedavno je i proširena!). Stazica kroz grmlje nas je dovela do pješačkog nathodnika na koji smo se popeli i kroz kišnu zavjesu pogledali Ilicu i okolne ulice.

Tamo smo već bili zreli za sušenje i topli čaj (poneko i za rakijicu ) pa smo sjeli u lokalni kafić gdje smo ostali dobrih sat vremena.

Nastavak šetnje nas je vodio Graničnom ulicom iz koje smo uskim prolazom skrenuli prema Dravogradskom putu, spomenuli smo sada nedostupan bazen u krugu zatvorene tvornice TOZ (u mraku je posve nevidljiv sa vanjske strane ograde), i nastavili Mestinjskim putem do ljevaonice umjetnina Ujević. Prečicom kroz grmlje i pored košnica izašli smo na Oranički odvojak I koji je zbog kiše bio pun vode i jedva prohodan. Vratili smo se do staroga groblja i preko njega smo došli do potoka Vrapčaka gdje smo se podijelili u dva dijela. Oni sa stanom na sjeveru i zapadu su krenuli kućama prema Ilici, dok je ostatak grupe sa ciljem na jugu grada krenuo pješačkom stazom niz potok do POS-ova naselja (sagrađenog na mjestu bivše kasarne Prečko) kroz koje smo stigli do završne točke, Zagrebačke ceste uz bivši Mercator centar (danas Konzum).

A evo i nekoliko fotografija sa šetnje - zahvaljujem GP-u na ustupanju fotki snimljenih u teškim uvjetima kiše i vjetra!



Uz pružni kamen na trasi Samoborčeka pored igrališta NK Kustošija. Snimio: GP.


Na pješačkom nathodniku kod bivše tvornice TOZ. Snimio: Vanja


U kafiću, uz kopije starih karata. Snimio: GP


U ulici Oranički odvojak I, pored ogromne lokve vode. Snimio: GP


Na mostu preko Vrapčaka. Snimio: GP

Oznake: šetnja, mapiranje trešnjevke, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, TOZ, Vrapčak, kustošak, Grmoščica

Usprkos svemu, kiši, svježini, jutrošnjem snijegu u zapadnim dijelovima grada, proljetne boje ipak stižu!
Majstor proljetnih dezena proslonit će svoje lojtre uz svaku voćku i strpljivim potezima prirodnoga kista naslikati mlade pupove i cvjetiće!

Već se veselim!



Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, kustošak, potok, boje, proljeće, fotka

Tko se OVOGA još sjeća?




>
Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja

Oznake: potok, kustošak, trava, košnja, Ghostbusters

Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja


Na prilazu potoku Kustošaku. Snimio: Vanja

Oznake: kustošak, magla, susret

Da li ste znali da su nekad i Mikulići imali svoju streljanu?

Iskreno, ja nisam. I to sve do nedavna. Znao sam za streljanu u mom rodnom kvartu, uz Dotrščinsku šumu, na koju su nekad srednjoškolci išli na obavezno gađanje iz M48 u sklopu "Obrane i zaštite" ... znao sam i za vojnu streljanu u Vrapču, koja je naslijedila ovu Dotrščinsku koja je prešla u ruke MUP-a (u neposrednoj je blizini sadašnje Policijske akademije odnosno nekadašnje Srednje milicijske škole) ... znao sam i za streljanu za malokalibarsko oružje na Oboju ... no, nisam znao za ovu streljanu, nazvanu po Mikulićima iako mi se čini povezanijom sa Kustošijom. A ona je, tako kažu karte, postojala tamo još u doba Drugog svjetskog rata ... još 1944., a prema podacima iz monografije Hrvatskog streljačkog saveza, korištena je još od 20-ih godina prošlog stoljeća.



Streljana, tada zvana Streljana Mikulići, na karti iz 1944. godine. Pronašao: Mladen.


Uglavnom, do te streljane sam došao posve slučajno, svrativši jednom do samoga kraja Kustošijanske ulice, tamo gdje se makadamskom cestom ide na Medvednicu, u smjeru planinarskog doma na Risnjaku, a od ceste se može skrenuti bilo lijevo, prema manjoj retenciji potoka koji dolazi iz zaleđa Završja, bilo desno, prema velikoj retenciji potoka Kustošaka koja se nalazi zapadno od Mikulića.

Ova desna retencija zatvara padinu zapadno od ulice Galovići, a nakon nje se prostire neobično velika ravna površina koja je dušu dala za zabavu u ljetnim mjesecima (sport, roštilj, puštanje zmajeva, frizbi, bilo što), a malko dalje se nalaze i kućice udruge Fala koja se bavi rekreacionim i terapijskim jahanjem.

No, na samome račvanju dolina, na početku makadama i razdvajanja dolina, nalazi se oveća zgrada starije izgradnje kojoj nisam znao porijeklo ... i, rapitujući se, saznao sam da je to nekad bio vojni objekt sa streljanom. Nakon toga, u doba samostalne Hrvatske, tom se zgradom služila šumarija ... o tome kazuje natpis na zidu, ostaci uredske opreme, kao i uređenje "kancelarije" drvosječa ukrašeni sličicama oskudno odjevenih djevojaka oboružanih motorkama (koga zanima taj trash-podžanr erotike, nek požuri u obilazak besplatne izložbe ). Cijeli objekt je još u relativno dobrom stanju (ima očuvanih prozora, nema previše smeća) i djeluje posve nenastanjeno, čak niti prolaznim gostima, što vjerojatno duguje izdvojenom položaju - tako daleko se očito ne putuje niti vandalima niti beskućnicima (daleko su izvori hrane i novca). Šteta, jer bi se ovdje mogli zbrinuti oni kojima je nužan kakav-takav smještaj i krov nad glavom.

Što se pak ostataka streljane tiče, tu se ne može vidjeti puno, jer je izgleda sve sršeno kada je građena brana retencije ... na mjestu je tek neobičan drveni zid koji je izgleda služio kao obrana od lutajućih metaka najnepreciznijih strijelaca.



Zgrada izvana. Snimio: Vanja


Natpis na ulazu u najnižu etažu. Snimio: Vanja


Jedna od praznih soba. Snimio: Vanja


Zid ukrašen fotkama iz kalendara ... Snimio: Vanja


Stihl-girls! Snimio: Vanja


Ostatak foto-izložbe ... Snimio: Vanja


Ako niste ponijeli vaše naočale, možete ovdje posuditi njihove! Snimio: Vanja


Sanitarije su još gotovo pa u radnom stanju ... Snimio: Vanja


Na fasadi se još mogu vidjeti i drugi muzejski artefakti ... izolatori nekadašnjih telefonskih instalacija - vjerojatno dio nekadašnjeg vojnog telefonskog prstena oko grada. Snimio: Vanja


Zarđani šumarski stroj ostavljen ispred zgrade. Snimio: Vanja


Posljednji ostatak nekadašnje streljane. Snimio: Vanja


Na kraju, pokoje pitanje za vas: je li netko od vas kada bio na toj streljani? Imate li možda kakvu fotku?

Zahvaljujem GP-u, Mladenu i VT-u na pomoći kod pripremanja ovog posta!

Oznake: streljana, Mikulići, Kustošija, napušteno, retencija, kustošak

... i gdje je toplo.

Stoga, dragi radnici Toplane, kada tražite gdje vam instalacija nije dobro izolirana samo pustite mačku da vam to pokaže!



Kod toplovodnog mosta preko potoka Kustošaka kod Rudeške ceste. Snimio: Vanja

Oznake: Toplana, most, kustošak, rudeš, trešnjevka, mačka

Drage i dragi moji, ne znam koliko ste svjesni raznoraznih ograda koje se nalaze diljem grada ... Pri tome ne mislim na "privatne" ograde oko kuća i vrtova, već na gradske ograde, gelendere, zapreke itd, one koje se pružaju po i uz javne površine. Ima ih raznih: uz mostove, stubišta, prijelaze, parkirališta, drvorede ....

Nekad su te ograde bile često obojane šareno, recimo plavo-žuto ... pogledajte si recimo post o iščezlom potoku Štefanovcu i fotke pri samome kraju sa ostacima mosta iz Vukomerca, to je pravi primjerak ograde otprije 40-tak godina (boja je, na žalost, već davno iščezla).

A današnje ograde?
Uglavnom su neupadljive, jednolično plave ... s jedne strane je to OK, plava boja je boja Zagreba, neutralna je i čini ograde gotovo nevidljivima ... no, možda bi koja varijacija u boji bila nekad i dobrodošla, možda bi oživjela okolinu?

Malo ću se pozabaviti zagrebačkim ogradama u nekima od slijedećih postova ... a za početak, pogledajmo jedan "ogradski biser", na jučer već spomenutom potoku Kustošaku kod Zagrebačke avenije i ulice Hrgovići.

Reklo bi se da ograda baš nije najbolje dimenzionirana pa je ostala rupa sa strane ... i, radnici su se dosjetili jadu pa su ogradu malko nadoštukali i time spasili njenu funkcionalnost. Istina, estetski dojam nije najbolji, no, svejedno, svaka čast radnicima na brizi za prolaznike, pogotovo djecu!



Priprema za radove uz potok i u potoku i početak inkriminirane ograde. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: kustošak, ograde, trešnjevka

Ako ne znate na koji se način čiste potoci od mulja pogledajte ovu spravu ... još joj iz gupca vise plastične vrećice iz prethodne seanse!



Snimio: Vanja


... a kako izgleda blatni potok?

Ovako!


Potok Kustošak kod Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, kustošak, jaružalo

Nadam se da se vidimo sutra na šetnji po Voltinom naselju i Rudešu u sklopu akcije "Mapiranje Trešnjevke" - polazak je u 19h sa Remize, od taxi stajališta pored potoka Črnomerca!



Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja


A kao pripremu, pogledajte neke od mojih starijih postova, recimo:

- o Pupinovom naselju

- o teretnom kolosijeku između Črnomerca i Prečkog
l
- o zapuštenom skladištu "Šuma prometa"

- o "cijevnim mostovima"

Oznake: mapiranje trešnjevke, rudeš, Voltino, kustošak, črnomerec, ckt