Nepoznati Zagreb

Godine rada na ovome blogu su me naučile jednom temeljnom zakonu: Taman kad se kompletira i zaokruži neka opsežnija blog-priča onda će se posve sigurno za dan ili dva pojaviti još poneka zanimljiva fotka ili detalj kojega bi bila šteta ne spomenuti u istom kontekstu. I onda ga ja nekad gurnem u zapećak i kažem "Ma, doći ćeš ti već na red ...", jer me taj čas već puno više zanima 5, 10 ili 15 drugih neispričanih priča koje već x tjedana ili mjeseci čekaju na red za objavljivanje ... a nekad ga ipak zapakiram s mašlekom i isporučim na blog dok je cijela priča još vruća kako bi sve to zajedno ipak postalo zaokružena cjelina.

Ovaj put se upravo to desilo sa pričom o potoku Pustodolu ... vjerni čitalac i suradnik bloga VT (hvala ti!!!) je iskopao zanimljiv tekst o tom potoku iz Geološkog vodiča po Medvednici (autor: Vinko Mraz), a u svojoj arhivi je pronašao i nekoliko prekrasno zelenih fotki tog područja snimljenih pred koju godinu .... tako je lijepo vidjeti intenzivno zelenilo usred ovog zimskog bjelila, zar ne?



Ljeti Pustodol može postati i Suhodol. Snimio: VT


Ozidani izvor neposredno uz cestu Pustodol - zanimljivo je što se nalazi ISPOD sadašnje razine potoka. Snimio: VT


Dakle, o čemu se radi u tom geološkom tekstu .... prije svega saznajemo da je retencija Pustodol (odnosno Pusti Dol, kako je u tekstu zovu) sagrađena 1992. godine, visina nasute brane je 26,5 metara, dužina 72 m, a volumen retencijskog prostora je cca 100 000 m3. Retencija je projektirana za maksimalni stogodišnji protok od 16,8 m3 dok je maksimalni protok ispusta brane 2,1 m3 (dakle, 8 puta manji od najveće vode koju bi retencija morala moći zadržati).

To je tehnički dio priče. Onaj prirodni, hidrogeološki, pak kazuje kako je pri gradnji brane primjećeno jako zamućenje i velik porast kapaciteta izvora Ribnjak koji se nalazi cca 500 metara zračne linije južno od brane. Uočeno je da dio vode potoka Pustodola ponire na jednoj od predbrana potoka te kroz jednu gradnjom brane otvorenu kavernu neposredno pred branom. Veza ta dva vodotoka je razmatrana već i prije, još davne 1877. godine u člancima profesora Đure Pilara, no nije bila i dokazana. Činjenica je da se nizvodno od izvora Ribnjak u tlu nalaze slabo propusne laporaste naslage koje skupljaju vodu koja ponire iz Pustodola i otječe kroz mješavinu škriljavaca i vapnenanac do Ribnjaka i dovode ju na površinu.

Podzemna veza ta dva izvora je naposlijetku tokom gradnje retencije i dokazana, bojanjem vode. Udaljenost mjesta na kojem je voda bojana (pred branom) i onog na kojem je boja uočena (izvor Ribnjak) je 530 metara, a visinska razlika je 56 metara. Trasiranje je provedeno dva puta i boja se pri prvom ispitivanju pojavila nakon 12 sati, a drugi puta nakon 18 sati što daje brzinu toka podzemne vode od cca 1000 metara/dan.

Ovim ispitivanjem je dokazana podzemna veza ta dva vodotoka, a istodobno je pokazala da su spomenute kaverne slabe točke brane kojima za visoka vodostaja voda zaobilazi retenciju i nekontrolirano prolazi mimo brane.

Usput, izvor Ribnjak se nalazi na području na kojem se već više desetljeća planira osnivanje novog Botaničkog vrta!



Uz potok. Snimio: VT


Čini se da je to ona ista klupica iz prethodnog posta otprije dva dana, samo što je u međuvremenu restaurirana. Snimio: VT


Stižemo do retencije. Snimio: VT


Retencija u zelenom okviru. Snimio: VT


Odmor za oči! Snimio: VT

Oznake: pustodol, Gračanski ribnjak, potok, retencija