Nepoznati Zagreb

Zajednički vrt između Pupinovog naselja i Hanamanove ulice. Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, već sam u nekoliko navrata pisao o fenomenu "javnih", "društvenih" odnosno "divljih" vrtova, a ovaj put mi je zadovoljstvo najaviti vrlo zanimljivu akciju u organizaciji zagrebačkog Goethe instituta!

Ove se godine Goethe Institut Kroatien bavi pitanjima hrane, njezine proizvodnje, uvoza i plasmana. Cilj projekta „Jestivi grad“ je podići svijest o važnosti lokalne proizvodnje hrane i o njezinu kvalitetnom i održivom pozicioniranju na tržištu. Projekt je zamišljen kao trodnevni seminar od 28.02. do 02.03. u sklopu kojega će se održati dva predavanja, prikazati film uz diskusiju, a organizira se i moderirana šetnja Novim Zagrebom. U projektu sudjeluju gosti iz Hrvatske i Njemačke: Ivan Gregov, Anne Kersten, Valentin Thurn, Saša Šimpraga, Gordana Dragičević i drugi.

Evo i programa projekta:

28.2. 2013., 17.00 – 19.00 h; Ivan Gregov: Permakultura (tribina, na hrvatskom jeziku, ulaz slobodan).
Ekološki aktivist Ivan Gregov predstavlja koncept permakulture koristeći konkretne primjere iz Hrvatske i nudeći svakodnevne praktične savjete za život u gradu.

28.2. 2013., 20.00 – 21.00 h; Anne Kersten: Hungry City (prezentacija, na engleskom jeziku, ulaz slobodan)
Kustosica Anne Kersten predstavit će novije radove umjetnika s izložbe Hungry City postavljene u Berlinu prošle godine, referirajući se pritom i na radove umjetnika iz 1970-tih i 1980-tih.

01.03.2013., 17.00 - 18.30 h; Film: Taste The Waste (Valentin Thurn, 92´ 2010.) (s englskim titlovima, ulaz slobodan)
Šokantan višestruko nagrađivan dokumentarni film o bacanju hrane. Autor filma Valentin Thurn biti će prisutan.
Nakon filma, oko 19h, će biti održana i diskusija sa autorom filma i uz moderatoricu Gordanu Dragičević (na njemačkom i hrvatskom jeziku uz simultani prijevod, ulaz slobodan). tema razgovora će biti pravna pitanja vezana uz trgovinu hranom, uvoz jeftinije hrane, njezina kvaliteta, mogućnostima lokalne proizvodnje te problem bacanja hrane.

02.03.2013. u 10h; Moderirana šetnja sa Sašom Šimpragom (na hrvatskom jeziku, sastanak za sve zainteresirane građane je na sjeveroistočnom uglu križanja Ulice Republike Njemačke i Avenije Dubrovnik, na ulazu u park Vjekoslava Majera.)
Moderirana šetnja do najavljenog budućeg zagrebačkog društvenog vrta „Lakun“ u Novom Zagrebu sa Sašom Šimpragom, autorom knjige Zagreb, javni prostor.



Geodetski pogled na parcelu na kojoj se planira prvi društveni vrt "Lakun".


Na mjestu budućeg društvenog vrta. Snimio: Saša Šimpraga.


Više o ovoj problematici možete naći i na slijedećim linkovima:

- opširan članak Saše Šimprage o aktivnosti udruge "Par(k)ticipacija" i inicijativama za osnivanje prvih društvenih vrtova u Zagrebu.

- blog udruge "Par(k)ticipacija"

- najava projekta "Jestivi grad" na web portalu "Pogledaj.to"

- zanimljivo predavanje na tu temu u okviru "TED" projekta

Oznake: divlji vrtovi, Goethe institut, Saša Šimpraga

Drage i dragi moji, već sam se bavio problematikom "nestajućih" potoka u Zagrebu - sjetite se POSTA o potoku Štefanovcu koji je nekad tekao uz Dubravu i kroz Trnavu prema Kozari Boku, a onda je 80-tih godina, za izgradnje KBC Dubrava i Avenije Gojka Šuška, preusmjeren u potok Bliznec

... a sada ću vam ispričati sličnu priču vezanu uz zapad grada, uz potoke Dubravicu i Orešje odnosno Borčec. Prije same priče pogledajte usporedbu dvije topografske karte, lijevo je stara iz 1879. godine, a desno nova, iz 2011. godine, a nakon nje i isječak karte iz 1899. godine (GP, hvala!)!
(Mladene, puno ti hvala na poticaju za istraživanje ove teme i usporedbi karata!)



Usporedba topografskih karata iz 1879. i 2011. godine. Složio: Mladen.




Isječak topografske karte iz 1899. godine.


U te 122 godine, između 1879. i 2011., su se neke okolnosti vezane uz te potoke ponešto izmijenile i sad ćemo na montaži karte iz 1993. godine pogledati koje (uočite kako moja ucrtana crvena linija prati konture jaruge potoka Borčeca ucrtane na karti) !



Isječci plana grada iz 1993. godien (izdanje "Školska knjiga"). Složio: Vanja


Ispratimo prvo potok Dubravicu ... taj potok je i nekad i sad iz smjera Gornjeg Stenjevca do željezničke pruge dolazio na istome mjestu, zapadno od Gajnica. No, nekad je on od pruge tekao dalje ravno prema jugoistoku, prema dvorcu Jankomir (današnjoj Psihijatrijskoj bolnici) odakle se više ili manje držao smjera današnjeg korita s time da on danas završava svoj tok u jezercu pored Jankomira, dok je nekad oticao u (tada još nereguliranu) Savu.

Ne znam koji je bio razlog za promjenu korita južno od pruge, moguće je da je to načinjeno zbog objekata koji su nastali zapadno od bolnice (skladišta, vatrogasna postaja itd), a isto tako ne znam niti kada je ta promjena načinjena (pretpostavljam tokom 80-tih). Rezultat promjene je šetalište koje se pruža uz potok i prugu, a proteže se i sve do već spomenutog jezera (neki dijelovi su nešto manje idilični zbog povremenog navažanja smeća).

Što se pak potoka Borčec (staro ime) odnosno Orešje (novo ime) tiče, on je i nekad i sad tekao istočno od Gajnica ... s time da je to "tekao" tek uvjetni pojam, jer on, barem sada, a vjerojatno je tako bilo i nekad, za ljeta i dužih sušnih perioda presuši.

Sada se on ulijeva u Dubravicu, njeno novo korito, neposredno nakon prolaska ispod pruge, no nekad je njegov samostalni tok slijedio posve drugačiju putanju ... Tekao je sjeveroistočno od bolnice, skoro do crkve u Stenjevcu, i zatim skretao kratko na zapad, do bolnice, a potom sve do sadašnje lokacije trgovačkog centra City Center One West. Nakon toga je ponovo skretao na jug, zapadno od Savske Opatovine, te je naposlijetku nestajao u Savi, čini se točno na mjestu gdje se danas nalazi kolski put koji vodi prema Paintball centru (primjetite razliku u imenima, "Obćinski prud" je postao "Općinski prud").

Tragovi tog potoka se mogu primijetiti još i danas - istočno od ulice Stenjevec i zapadno od Ulice A.T. Mimare se nalazi nekoliko jaruga koje posve sigurno potječu od nekadašnjeg potoka.

Područje oko City Centre One je tokom njegove izgradnje zaravnano, no ostaci potoka (jaruge) su vidljivi i zapadno od Savske Opatovine, tamo su sada vrtovi.

Dragi moji čitaoci, sjeća li se još netko od vas starijih tog potoka?

Oznake: potoci, dubravica, orešje, borčec

Krenuh jutros biciklom na posao, željan gibanja, sunca, svježeg zraka, pun vjere kako su sve najvažnije pješačke i biciklističke staze već očišćene ... većina zaista jest, no neke od njih, vrlo važne, još nisu.

Pogledajte, recimo, ovo!



Zagrebačka avenija između Hrgovića i Ilirske ulice, jutros oko 08:30h. Snimio: Vanja


Ovaj komad pločnika je još uvijek zatrpan snijegom, bljuzgom, komadima starog leda ... dok cesta blješti od ćistoće.

Za ovo je, rekao bih, zadužena Ćistoća.

Slična slika me je dočekala uz Remizu, pločnik uzduž Fallerova šetališta (ne onaj gdje su autobusni peroni, taj je bio čist, već drugi, istočni) je bio pod snijegom uz usku ugaženu stazicu. To je ZET-ov atar ....

Eh .....

Godine rada na ovome blogu su me naučile jednom temeljnom zakonu: Taman kad se kompletira i zaokruži neka opsežnija blog-priča onda će se posve sigurno za dan ili dva pojaviti još poneka zanimljiva fotka ili detalj kojega bi bila šteta ne spomenuti u istom kontekstu. I onda ga ja nekad gurnem u zapećak i kažem "Ma, doći ćeš ti već na red ...", jer me taj čas već puno više zanima 5, 10 ili 15 drugih neispričanih priča koje već x tjedana ili mjeseci čekaju na red za objavljivanje ... a nekad ga ipak zapakiram s mašlekom i isporučim na blog dok je cijela priča još vruća kako bi sve to zajedno ipak postalo zaokružena cjelina.

Ovaj put se upravo to desilo sa pričom o potoku Pustodolu ... vjerni čitalac i suradnik bloga VT (hvala ti!!!) je iskopao zanimljiv tekst o tom potoku iz Geološkog vodiča po Medvednici (autor: Vinko Mraz), a u svojoj arhivi je pronašao i nekoliko prekrasno zelenih fotki tog područja snimljenih pred koju godinu .... tako je lijepo vidjeti intenzivno zelenilo usred ovog zimskog bjelila, zar ne?



Ljeti Pustodol može postati i Suhodol. Snimio: VT


Ozidani izvor neposredno uz cestu Pustodol - zanimljivo je što se nalazi ISPOD sadašnje razine potoka. Snimio: VT


Dakle, o čemu se radi u tom geološkom tekstu .... prije svega saznajemo da je retencija Pustodol (odnosno Pusti Dol, kako je u tekstu zovu) sagrađena 1992. godine, visina nasute brane je 26,5 metara, dužina 72 m, a volumen retencijskog prostora je cca 100 000 m3. Retencija je projektirana za maksimalni stogodišnji protok od 16,8 m3 dok je maksimalni protok ispusta brane 2,1 m3 (dakle, 8 puta manji od najveće vode koju bi retencija morala moći zadržati).

To je tehnički dio priče. Onaj prirodni, hidrogeološki, pak kazuje kako je pri gradnji brane primjećeno jako zamućenje i velik porast kapaciteta izvora Ribnjak koji se nalazi cca 500 metara zračne linije južno od brane. Uočeno je da dio vode potoka Pustodola ponire na jednoj od predbrana potoka te kroz jednu gradnjom brane otvorenu kavernu neposredno pred branom. Veza ta dva vodotoka je razmatrana već i prije, još davne 1877. godine u člancima profesora Đure Pilara, no nije bila i dokazana. Činjenica je da se nizvodno od izvora Ribnjak u tlu nalaze slabo propusne laporaste naslage koje skupljaju vodu koja ponire iz Pustodola i otječe kroz mješavinu škriljavaca i vapnenanac do Ribnjaka i dovode ju na površinu.

Podzemna veza ta dva izvora je naposlijetku tokom gradnje retencije i dokazana, bojanjem vode. Udaljenost mjesta na kojem je voda bojana (pred branom) i onog na kojem je boja uočena (izvor Ribnjak) je 530 metara, a visinska razlika je 56 metara. Trasiranje je provedeno dva puta i boja se pri prvom ispitivanju pojavila nakon 12 sati, a drugi puta nakon 18 sati što daje brzinu toka podzemne vode od cca 1000 metara/dan.

Ovim ispitivanjem je dokazana podzemna veza ta dva vodotoka, a istodobno je pokazala da su spomenute kaverne slabe točke brane kojima za visoka vodostaja voda zaobilazi retenciju i nekontrolirano prolazi mimo brane.

Usput, izvor Ribnjak se nalazi na području na kojem se već više desetljeća planira osnivanje novog Botaničkog vrta!



Uz potok. Snimio: VT


Čini se da je to ona ista klupica iz prethodnog posta otprije dva dana, samo što je u međuvremenu restaurirana. Snimio: VT


Stižemo do retencije. Snimio: VT


Retencija u zelenom okviru. Snimio: VT


Odmor za oči! Snimio: VT

Oznake: pustodol, Gračanski ribnjak, potok, retencija

Volim dane koji se završe na neobičan način, koji mi prirede neko lijepo iznenađenje - a jučerašnji je bio takav!
Slušajte sad!

Uđoh jučer pred zatvaranje u trgovinu "Lush" u Petrinjskoj ulici .... simpatična mi je ta firma i sviđa mi se njihov način vođenja poslovanja, izgled trgovina, stvari koje prodaju, ljubazne prodavačice i prodavači ... Još uvijek se sjećam otvorenja tog dućana daleke 1996. godine - prvih tjedana sam gledajući velike kolutove sapuna u izlogu bio uvjeren da se otvorila trgovina sirom pa sam se šokirao za prvog ulaska u trgovinu jer nije mirisala po trapistu, edamcu ili gorgonzoli, već po kupaoni, začinskom bilju i egzotičnim krajevima. Iako sam u prvi čas bio razočaran (ljubitelj sam sira!), nakon prvog šoka je uslijedilo odobravanje i simpatija ... a tako je ostalo sve do današnjih dana, još uvijek sam njihov redovan kupac, i zbog proizvoda i zbog općenito dobre atmosfere u njihovim trgovinama.
(duži niz godina su čak moji prijatelji austrijanci naručivali proizvode Lusha od mene jer se njihova prva bečka trgovina otvorila tek desetak godina kasnije!)

I, kao što rekoh, uđoh ja jučer pred zatvaranje u trgovinu u Petrinjskoj, pogledah bez nekog posebnog plana što je nova u dućanu, popričah sa prodavačicom, zapitah ju nešto o parfemima u "sticku" ... a ona mi reče:
"Znate, trenutno nemamo baš veliki izbor, doći će početkom ožujka ... no, ako želite vidjeti nešto drugačije, nove parfeme naše proizvodnje, možete svratiti u naš posebni dućan tu u blizini."
"Paa", rekoh ja poluzainteresirano, već sam bio pomalo umoran i išlo mi se kući, "možda bih mogao ..."
"Samo odite, sigurno će vam se svidjeti, pomalo je neobično ...", rekla je prodavačica.
"Neobično?", rekoh ja razbuđeno, ta riječ je ubola moju radoznalost, "pa, baš bih mogao!"

Prodavačica mi je dala nedaleku adresu, Petrinjska 2, treba ući u haustor i popeti se na treći kat, i ja krenuh. Dođoh do haustora, nigdje nikakve reklame, samo neki papir, piše i na zvoncu "Lush", a tamo je stajala i jedna stanarka koja mi je ljubazno otvorila vrata ... popeh se zanimljivim stubištem (vidi fotku!) do trećeg kata usput zagledavajući letke "Gorilla perfumes" koji su također vodili u tom smjeru ... pozvonih na posve obična starinska vrata i ...



Zanimljivo stubište ... Snimio: Vanja


... i uđoh u Lush-svijet!
(tek naknadno sam saznao da se tu radi o prostorima uprave firme "Lush" za Hrvatsku)



Prvi pogled ... Snimio: Vanja


Drugi pogled ... Snimio: Vanja


U simpatičnom šarenom prostoru prepunom mirisa su bile dvije simpatične djevojke, Ana i njena kolegica (kojoj, na žalost, nisam čuo ime), ponudile me vinom i čajem i počele sa pričom o novom potezu utemeljitelja i vlasnika firme. Smatrajući da je u današnjem društvu osjetilo mirisa zapostavljeno odlučili su pokrenuti liniju prirodnih parfema, ali na način drugačiji od uobičajenoga. Parfemi su zbog svojih sastojaka uvijek bili ekskluzivna roba, vezana uz velike kompanije, ličnosti show businessa i glamuroznu reklamu, a "Lush" je odlučio takvu blještavu ekskluzivnost zamijeniti nečim drugim, novim načinom prodaje - njihovi se parfemi (pod etiketom "Gorilla perfumes") neće prodavati u uobičajenim trgovinama već samo na posebnim mjestima i uz posebni program, kao što je recimo bila ova prigoda kojom se otvorila njihova prodaja u Hrvatskoj, mjesec dana nakon otvorenja u Velikoj Britaniji.

I, ova tri dana (četvrtak, petak i danas, subota, 23.02.2013.) je u prostorima firme uređen mali izložbeni prostor u kojem u ugodnoj atmosferi svi zainteresirani mogu čuti priče o nastanku 8 novih vrsta "Lush" parfema i, ako žele, mogu ih i kupiti.

Ono što vam ja mogu prenijeti je da je atmosfera zaista ugodna, interijer je odlično uređen, cure su ispričale vrlo simpatične i zanimljive priče o parfemima i nije bilo ni najmanjeg pritiska na kupovinu, sve je izgledalo kao da sam došao u posjet poznanicama koje su, eto, i poznavateljice parfema pa su odlučile sa mnom podijeliti svoje znanje. Zahvaljujem im na ugodnih gotovo sat vremena koje sam proveo u tom neobičnom dućanu (kažu, slijedeća prigoda za upoznavanje sa parfemima će biti za oko mjesec dana, treba pratiti društvene mreže ...), vrijeme je začas prošlo u razgovoru!

A za kraj .... za ovaj post nisam dobio parfem niti sam plaćen u sapunima već je poanta njegovog nastanka u tome što u trgovini osim što očekujem da ću dobiti dobar proizvod po "fair" cijeni volim dobiti i dobru uslugu, smiješak, ljubazni pristup, savjet ... to je ono što zaista cijenim u svakoj trgovini. "Lush" me na tome planu još nikad nije iznevjerio, a ovo malo iznenađenje je samo još potvrdilo tu reputaciju i priuštilo mi vrlo ugodan kraj jučerašnjeg snježnog petka!

A ako se i vama svidjela ova priča, možete još samo danas posjetiti njihov prostor, Petrinjska 2, treći kat, od 10 do 15h!



"Bug" Snimio: Vanja


Dekoracija za "Sun". Snimio: Vanja


"Furzo", nastao prema biljci koja raste oko engleskih starih imanja. Snimio: Vanja


Ilustracija za "Devil's nightcap" (koji nije nastao od đavolje noćne kapice ). Snimio: Vanja


"Sikkim girls". Snimio: Vanja


"Flowers barrow". Snimio: Vanja


Euforično ... Snimio: Vanja


Za ljubitelje nostalgije 60-tih i 70-tih ... Snimio: Vanja

Oznake: Lush, Parfemi

Skica vodnih retencija na padinama Medvednice. Crtež: Viktor Novačić


Vjerovali ili ne, na zapadnim i južnim padinama Medvednice nalazi se više od 50 potoka raznih veličina, a na njima čak 45 većih ili manjih vodnih retencija (pogledajte gore kartu preuzetu iz jednog od izdanja "Vodoprivrede", VT, hvala ti!), svaki iole veći potok ima svoju "zadržavaonicu" koja je sposobna amortizirati mogući vodeni val do kojega može doći u slučaju jakog pljuska ili naglog topljenja snijega i na taj način zaštititi naseljena područja grada koja se nalaze nizvodno od njih.
(više o vodnim retencijama, njihovim zadacima, vrstama itd pogledajte OVDJE!)

Brza gradnja retencija uslijedila je nakon velike kiše 05.07.1989. godine kada su neki od medvedničkih potoka (ponajprije Bliznec i Trnava) poplavili dijelove Maksimira i Dubrave i time pokazali da je moguće da samo jedan veći pljusak u trajanju od nekoliko sati može prouzročiti veliku štetu.

I, niknule su nakon toga podsljemenske retencije kao gljive poslije kiše - neke od njih su jako dobro vidljive (najveća u Zagrebu, retencija Jazbina, se odlično vidi sa ulice Jazbina između Bačuna i Čreta, retencija Štefanovec je dobro vidljiva sa ulice Štefanovec ...), dok su neke sakrivene svima osim dobrim poznavaocima terena i lokalnim stanovnicima. A jedna od njih je i retencija Pustodol koja se nalazi na istoimenom potoku kod Gračana (ako želite do nje, skrenite iz ulice Gračani u ulicu Pustodol, nedaleko vrtića i škole!). Uz nju ne prolazi niti jedna javna cesta (samo šumski kolnik), a markirana planinarska staza (tzv. "liječnički put") prema Brestovcu dolazi do potoka u gornjem dijelu u kojem je on nereguliran i prolazi kroz njegov najljepši dio, kroz usku dolinu potoka.

Dakle, sami potok izvire u središnjem dijelu Medvednice, nedaleko napuštenoga lječilišta Brestovac ... nakon toga teče više ili manje ravno prema jugu, dijelom prateći stazu (točnije, staza prati njega, posjetite ju u toplije doba godine, lijepa je!) i nakon toga nastavlja prema Gračanima. Dodatna zanimljivost tog potoka je i jedan napušteni probni rudarski kop iskopan u 50-tim godinama nedaleko Gračana - pogledajte fotke (GP, hvala ti na njima!)!



Ulaz u napušteni rudnik (ukupna dužina rovova je cca 150 m, no to je informacija iz druge ruke, nisam bio osobno unutra). Snimio: GP


Ulaz nije osobito jasno vidljiv. Snimio: GP


Gornji dio toka potoka. Snimio: GP


Više o samom potoku i njegovom okolišu pogledajte na OVOM linku!

A još niže, pred samim početkom naselja, nalazi se i već spomenuta retencija, jedna od većih na zagrebačkom području! Brana je visoka (danak uskoj dolini koja inače ne bi mogla akumulirati dovoljnmo vode da zaštiti naselje), a neobična je i zbog specifičnog "ueberlaufa" - sa istočne strane se nalazi ozidani otvor koji u slučaju visoke vode služi kao "odušak" odnosno preljevnica, samo što se voda ovdje ne prelijeva preko brane nego podlijeva, vodi kroz tunel ispod brane do nastavka korita (vjerojatno kako ne bi došlo do oštećenja brane). Ne znam da li je ona ikada bila u funkciji (ne djeluje tako), no zanimljivo je prošetati se tim kratkim tunelom, a i strmo betonirano korito ulijeva strahopoštovanje.

Na žalost, ova brana ne mogućuje sanjkanje (nema dovoljno prostora pored dotoka i otoka vode, oba su duboki i betonirani), ali zato omogućuje zanimljiv pogled na brežuljke Remeta i daje razlog za zgodnu kratku šetnju zaleđem Gračana!



Ovako izgleda gornji dio doline Pustodola koja se račva u nekoliko manjih dolina, svaka sa svojim potočićem. Snimio: Vanja


Ovako izgleda potok na dotoku do brane - uočite desno preljevnicu koja se nastavlja tunelom ispod brane! Snimio: Vanja


Gornji dio brane iz drugog kuta. Snimio: Vanja


Brana prekrivena snijegom (snimljeno prije dva tjedna) .... povelika, zar ne?


Donji dio brane. Snimio: Vanja


Donji dio brane sa preljevnicom lijevo. Snimio: Vanja


Strmo ... Snimio: Vanja


... ali, "plavojaknaši" i ja smo morali poluknuti unutra! Snimio: Vanja


"Plavci" su postali "crnci u tunelu"! Snimio: Vanja


Ovako to izgleda prema dolje. Snimio: Vanja


Idemo dolje, do potoka! Snimio: Vanja


Tolika brana, a oni njega zgurali u takav uski betonski prorez! Snimio: Vanja


Pogled odozdo na to čudo betonske hidrogradnje ... (desno je kanal preljevnice koja završava dubokom taložnicom iza ovog betonskog zida). Snimio: Vanja


... i, prešavši sve prepreke, potok opet ležerno žubori dalje prema Gračanima ... no, sada u reguliranom koritu ... Snimio: Vanja


Ljeti sigurno romantično mjesto, a sada samo zahvalan motiv za fotkanje! Snimio: Vanja

Oznake: građani, pustodol, liječnička staza, Medvednica

Tko se još ovoga sjeća?

SOUR - znate li još što je značila ta kratica?
PPK je valjda još poznato ...



Zagrebačka ulica, Sesvete. Snimio: Vanja


Zagrebačka ulica, Sesvete. Snimio: Vanja


Nekad bješe jedan "PPK Zagreb" lanac špeceraja sa "lagerom" na Donjim Sveticama, tamo sam davne 1986. godine zarađivao kao student za svoj džeparac puna dva mjeseca tog ljeta istovarajući kamione sa voćem i povrćem .. ustajanje u 4h, početak rada u 5h, završetak kad odu kamioni, negdje oko 12-13h.

Poslije je to postala "Slavija", pa još kasnije "Diona", a bili su tu i još kojekakvi "Sesvetski magazini", "Samoborski magazini" itd itd itd.

Posljednja još označena "Unikonzumova" prodavaonica još uvijek stoji skupljajući prašinu iznad podvožnjaka ispod pruge u Selskoj cesti, listi trgovačkih artefakata iz tog doba možemo staviti i ovaj dućan u Sesvetama!

Oznake: slavija, PPK Zagreb, Unikonzum, sesvete

Možda sam ovaj post trebao objaviti krajem studenoga, početkom zime i pred početak predbožićne potrošačke groznice (koja, usprkos krizi, ni ove zime nije izostala), kada bi bio više nego aktualan ... no, iako ovaj post planiram već više od godinu dana, u tom času još nisam imao spremne sve podatke, a možda i nije loše objaviti ga baš sad, nakon prazničnih kupovina i postprazničnih rasprodaja ... iako, da budem iskren, čini mi se da za trgovačke centre nema prave "mort-sezone": zimi se ljudi sklanjaju u njih jer je ugodnije parkirati u natkrivenoj garaži ili na uvijek dobro očišćenom parkirnom mjestu umjesto traženja parkinga i šetnje po centru grada ... ljeti se pak sklanjaju pred suncem i vrućinom u natkrivene garaže i klimatizirane prodajne prostore. A i ona prvotna namjena centara, kupovina u udobnom i praktičnom okolišu, je već pomalo zasjenjena "popratnim efektima", kavicama s prijateljima, odlascima u kino ili na bowling, bježanju od kućne samoće u uvijek pune trgovačke aleje i prateće im kafiće ... Čini mi se da je socijalna komponenta dolaska u trgovačke centre već prevagnula nad onom trgovačkom.

No, danas mi nije namjera filozofirati o fenomenu trgovačkih centara i njihovoj ulozi u suvremenom hrvatskom društvu i životu Zagrepčana, već vam podastrijeti sve što mi padne na pamet vezano uz jedan sitni i često previđeni djelić tih centara: klupu.



Westgate: Jedna od "dnevnih soba" centra koje pozivaju na nešto duži odmor - lokacija nije nimalo romantična, no sofe i fotelje su prilično udobne, a i pogled je dobar. Snimio: Vanja


City Center One East: Klupa ili spartanski ležaj? Snimio: Vanja


Klupa se u trgovačkome centru nalazi u posve neobičnom okruženju i "sukobu interesa" ... Kao prvo, nalazi se u prividno javnom prostoru (prividno zato što su trgovački centri ipak vlasništvo njihovih vlasnika, a ne potpuno javna površina) između mnogo "privatnih" jedinica (trgovina, kafića, kina ...). Kao drugo, klupa u trgovačkom centru ne smije biti preatraktivna, jer bi time djelovala suprotno njegovim ciljevima (kad sjedite na klupi tad niti kupujete niti na neki drugi način, recimo potrošnjom u kafiću, ne sudjelujete u nekoj od djelatnosti kojima se vesele vlasnici centra), no ne smije biti niti odbojna, jer se njome služe i majke sa djecom, muževi koji čekaju žene, umorni potrošači ... dakle, ona dijeli mjesto i važnost sa WC-ima i hodnicima, dijeli njihovu poziciju "budi ugodna, ali ne previše".

Sličnu poziciju balansiranja na sredini između polova zauzima i položaj klupa ... za klupe u parkovima je ponekad poželjno da budu na nekom mirnom i samotnom mjestu (o tome bi mladi ljubavnici mogli satima pričati .. ), no to baš nije poželjno u trgovačkom centru ... kao što nije poželjno niti staviti ih na najprometnije mjesto centra radi ometanja prometnih tokova ili pak usred velikih prostora gdje se umorni potrošač na klupi osjeća neugodno, kao nasred avionske piste. Dakle, poželjna je dobra pozicija koja omogućuje "people spotting", zagledanje prolaznika, zagledanje izloga ... ali i bar donekle mirno mjesto koje će kratki odmor učiniti zaista odmorom, a ne zamorom zbog ljudskog žamora, natiskivanja, preglasne glazbe ili propuh od ulaznih vrata. Takva situacija se očituje i u opremi klupe - neki trgovački centri su se odlučili za klupe bez naslona i time se deklarirali pobornicima ideje o najkraćem mogućem zadržavanju na klupama u njihovom centru, dok su se drugi odlučili za ustupak posjetiocima i svoje centre opremili klupama sa naslonima odnosno bogato tapeciranim sofama (koje ipak nisu tako ekstraudobne kao što izgledaju, osobno provjerih ).

Isto tako, recimo, nije na odmet uočiti i funkciju samog trgovačkog centra u okolini u kojoj se nalazi - Avenue Mall nema samo trgovačku funkciju nego je i mjesto okupljanja, važan centar zabave u svojem širem kvartu, i to ne samo zbog kino dvorana već i zbog svoje "špica-funkcije" na prometnom čvorištu Novog Zagreba, mjestu idealnom za sastanak bilo koje vrste. U puno manjoj mjeri na taj način funkcioniraju i Arena centar (kina, bowling), City Center One East (kina) i Westgate (bowling), a City Center One West te pogotovo Garden Mall i King Cross nisu profilirani na taj način i kod njih su, uz razasute kafiće, klupe jedina mjesta odmora i okupljanja. S druge strane, čini se da u Avenue Mallu klupe imaju dvije funkcije, ovisno o poziciji - one uz ulaz su "meeting point", uvijek pune, dok su one druge, na višim etažama, samo prolazne točke najnužnijeg odmora.

Dakle, preko klupe u trgovačkom centru se prelamaju mnogi dijametralno suprotni interesi i zahtjevi i zanimljivo je pogledati kako se sve to očituje u njihovom položaju u zagrebačkim trgovačkim centrima ... i to i sa čisto "znanstvenog stanovišta" (broj klupa u omjeru prema veličini trgovačkog centra i broju trgovina) i sa subjektivnog gledišta (izgled klupa, osjećaj ugodnosti). S tim naumom sam tokom protekle godine obišao sve veće zagrebačke trgovačke centre i prebrojao ponuđena sjedeća mjesta na klupama, sofama i svim ostalim "instalacijama za sjedenje". Jedini je uvjet bio da je njihova upotreba besplatna, dakle da nisu u okviru nekog kafića, kina, trgovine gdje se ne podrazumijeva njena upotreba bez barem nagovještaja nauma kupnje - recimo, u trgovini obućom. Tokom njihovog brojanja sam procijenio i ugodnost njihova korištenja obzirom na sve ovo o čemu sam vam pisao ... naravno, svaki vaš komentar je jako dobrodošao jer sam svjestan da se u ovom postu ipak radi o samo mojem subjektivnom dojmu i vaši su sigurno u ovom ili onom segmentu drugačiji.

Napomena: "svi veći zagrebački centri" su oni sa stotinjak i više trgovina/lokala, a to su, poredani od zapada prema istoku:
- Westgate
- King Cross
- City Center One West
- Arena centar
- Avenue Mall
- City Center One East
- Garden Mall

Nakon njih je dosta veliki jaz nakon kojeg se nalaze manji centri koji su često skupljeni oko jedne velike trgovine (najčešće tipa "hipermarket" - Super Konzum, Mercator, Emmezeta, Interspar, Getro itd) ili pak skup puno malih trgovina (Importanne Centar, Importanne Galerija, Shopping centar Prečko itd) i čiji se posjetitelji u njima kraće zadržavaju što znači da su i klupe u njima uglavnom rijetkost i nalaze se u pravilu na neatraktivnim lokacijama koje ne zagovaraju ikakvo iole duže zadržavanje. Zavežite cipelu, pojedite pecivo, pričekajte partnera dok telefonira ili presložite prtljagu i krenite dalje bez suvišnog zadržavanja.

Krenimo, dakle, u šetnju trgovačkim centrima i sjednimo tu i tamo na neku od njihovih klupa i pokušajmo osjetiti kako nam je ...

Za početak pogledajmo tabelu u kojoj se nalaze svi moji sabrani podaci:



Sakupio i obradio: Vanja


Napomene:

Westgate - dovoljno mjesta za sjedenje na ne osobito ugodnim tapeciranim "klupama" bez naslona i udobnijim sofama. Pozicije su većinom ne osobito "romantične" , u praznim "džepovima" u sredini širokih hodnika u prizemlju, ispod stepenica i na drugim mjestima koja ne odišu atmosferom, a ne nude i neki poseban pogled na izloge ili prolaznike. Najbolja mjesta su na prvom katu, uz otvore s kojih se pruža pogled na prizemlje i pokretne stepenice. Nema sjedećih mjesta u blizini WC-a što nije praktično. Pozicioniranje kafića (s malo vanjskih sjedišta s pregledom zbivanja u hodnicima) potiče upotrebu klupa.

King Cross - po mom osobnom mišljenju šampion na ovome području. Sjedećih mjesta ima dovoljno i atraktivnog su izgleda (klupe ovalnog oblika sa naslonom), dobro se uklapaju u ambijent (postavljene su u osima ne preširokih hodnika) i omogućuju dobar pregled zbivanja oko njih dok su istovremeno često bar donekle zaklonjena biljkama ili reklamnim natpisima. Na žalost, ni ovdje nema sjedećih mjesta u blizini WC-a. Kafića je malo tako da su klupe nužnost.

City Center One West - jedan od lošijih primjera, klupe su neudobne (metalne, bez naslona) i dosta njih se nalazi na neatraktivnim mjestima (npr. široki ulazni koridor), a i ima ih puno manje nego kod konkurencije. S druge strane, dovoljno je sjedećih mjesta kod jednog od WC-a (prvi kat, sjever, pored "Drogerie Markt" trgovine). Kafići su razbacani po svim stranama centra tako da se vjerojatno računalo da će velik dio posjetilaca za odmor odabrati neki od njih. Po svim pokazateljima je CC1 West najlošije opremljen klupama od svih posjećenih centara.

Arena centar - na prvi pogled mi se učinilo da je sjedećih mjesta malo i da se nalaze na neugodnim mjestima, međutim pomniji pregled je pronašao prosječan broj sjedišta na prosječno odabranim mjestima, najčešće u osi hodnika, gdje ponekad vlada gužva. Isto tako, dio sjedišta je bez naslona i ne osobito ugodan. Kafići su koncentrirani na dva-tri mjesta što klupe čini nužnošću.

Avenue Mall - situacija je vrlo slična onoj u Arena centru, s time da je ugodnost sjedenja nešto veća zbog boljeg pozicioniranja klupa i sofa. Kafići su vrlo važan dio centra tako da su klupe ovdje manje bitne jer, čini se, većina ljudi izabire pauzu u kafićima.

City Center One East - klupa ima dovoljno, no pozicije im baš nisu atraktivne, dijelom zbog podosta velike "ogoljelosti" uređenja tako da prevladava ugođaj "avionske piste" odnosno sjedenja na prometnoj cesti, ovisno o lokaciji. Dizajn nekih klupa podsjeća na (tvrdi) ležaj!

Garden Mall - ovaj je centar manji od ostalih pa je i broj klupa srazmjerno manji. Zanimljiva je kolekcija šarenih sofa na katu (pored restorana) koja pruža mogućnost ugodnog sjedenja na dobrom mjestu i u ugodnoj atmosferi. S druge strane, veliki samoposlužni restoran dobrog "štimunga" također pruža mogućnost ugodnog sjedenja tako da su "besplatne" klupe rezervirane uglavnom samo za kratku pauzu. Dizajn klupa je vrlo zanimljiv i pomalo neuobičajen, osobito njihova dimenzija!

Što reći za kraj ovog pregleda?

Nadam se da će vas ponukati da i vi obratite pažnju na sve te sitnice koje su dio naše svakodnevice i koje također grade naš život!

A sad pogledajte zbirku fotki i pokušajte ocijeniti i sami koliko bi vam na svakom od tih mjesta bilo ugodno pročitati novine, pojesti pecivo, nahraniti dijete ili ga zabaviti na 15-tak minuta, sačekati dragu osobu ...!



Westgate: Tapecirane klupe bez naslona ... ne zovu na dulji odmor, no makar osiguravaju dobar pregled, a i imaju zaleđe ograde. Snimio: Vanja


Westgate: Već spomenute tapecirane klupe koje se svojom krivuljom koja prati galeriju dobro uklapaju u preostali interijer. Snimio: Vanja


Westgate: Pogled iz sjedilačke perspektive ... kao što se vidi, projektant interijera se nije mučio sa stvaranjem ugođaja oko ove lokacije. Snimio: Vanja


Westgate: Mjesto za odmor ili pozicija prometnika na aerodromskoj pisti? Snimio: Vanja


Westgate: Skulptura ili klupa? Teško je reći ... no, štogod to bilo, nije osobito udobno za sjedenje. Snimio: Vanja


King Cross: Jedini centar u kojem su klupe ne tek nadopuna prostora nego i faktor njegova uljepšavanja - ugodne za sjedenje, dobro uklopljene u prostor i čak lijepe. Snimio: Vanja


City Center One West: Prva i druga klasa sjedalica. Ovo je jedna od rijetkih lokacija koja ima bar minimum ugođaja, ostale su gotovo potpuno neatmosferične i djeluju kao da ih je netko stohastički posijao po centru popunjavajući praznine. Snimio: Vanja


Avenue Mall: Dizajn a la gajbe za voće je u redu, na žalost, nema naslona. Lokacija OK, u mirnijem dijelu centra,a li ipak sa pogledom. Snimio: Vanja


Avenue Mall: Fotelje na raskršću - odmorite se i uživajte u poziciji prometnika - ako ništa drugo, imate dobar pregled situacije. Snimio: Vanja


Garden Mall: Klupe slijede temu prirode kojom je uređen centar .... pa je onda u skladu s time dodano i drvce kao zgodan detalj.


Garden Mall: Zanimljiv detalj naslona i zelenilo iza leđa - sviđa mi se. Snimio: Vanja


Garden Mall: Kutak za popravljanje raspoloženja! Snimio: Vanj


City Center One East: Zanimljiva oživljavajuća boja i popunjavanje inače mrtve lokacije ispod stepenica koja, na žalost, ne obećaje dobar pregled okoline. Snimio: Vanja


City Center One East: Narančasti azil u kojem bi se za silu dalo i dremnuti ... (iako ga sigurno nadgledaju kamerama) Snimio: Vanja


City Center One East: Neudobni ćoškasti četverosjed, no makar u dobrome društvu ... Snimio: Vanja

Oznake: klupe, trgovački centri, shopping centri

Tramvajsko okretište Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: taxi, preko

Dječje igralište, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: list, preko

Park između Lhotkine i Dobronićeve ulice, Prečko. Snimio: Vanja

Oznake: klupa, milka, lhotkina, dobronićeva

Sivo, hladno, bljuzgavo ... možemo li se uopće još sjetiti da postoje i topli i sunčani dani?

Postoje, naravno - neka vam ova ljetna sličica bude podsjetnik na to, veselim se takvim danima zajedno sa vama!!!


Zorkovačka ulica, pored vrtića. Snimio: Vanja

Napomena: Primio sam od nekih od vas obavijest da nisu mogli komentirati moje postove kao neregistrirani korisnici (konkretno, posljednji post o osnovnoj školi Horvati. Moje postavke bloga su od samog početka takve da dozvoljavam komentiranje SVIM čitaocima i ovakvi slučajevi me ljute, onemogućavaju moj kontakt sa čitaocima. Javio sam se tehničkoj podršci blog.hr-a i informirao ih o problemu, rekli su da se to ponekad dešava, ne znaju tome razlog, ali isto tako se brzo i vraća u normalno stanje.

Stoga, kad vam se zaželi komentirati, a ne možete ... pričekajte malo, pa pokušajte ponovo, uvijek mi je drago čuti i vaš glas!!!

Oznake: zorkovačka

Da li ste znali da se druga najstarija trešnjevačka osnovna škola uopće ne nalazi u središnjem dijelu Trešnjevke, ne tamo dalekom od centra grada, već na njenom rubu, u nekadašnjem selu Horvati (škola se danas nalazi na samome početku Horvaćanske ceste)? To je škola "Horvati", jedno vrijeme poznata i kao škola "Braća Ribar"!
(najstarija škola na Trešnjevci uopće se nalazi u Rudešu, otvorena je 1895. godine, dakle dvije godine prije ove u Horvatima!)

To je škola sa bogatom poviješću i želio bih vam u ovom postu dati bar dio zanimljivih informacija sadržanih na školskoj web stranici !

07.08.1895. - Izdana je naredba "kraljevske hrvatske-slavonske-dalmatinske vlade" o gradnji seoskih pučkih škola diljem tadašnje Hrvatske.

12.09. 1897. - Te je godine izgrađeno u Hrvatskoj 17 škola, među njima i škola u Zagrebu-Horvatima. Do te su godine djeca iz Savske ceste i sela Horvati pohađala dječačku i djevojačku donjogradsku školu u Samostanskoj ulici (danas Varšavska) odnosno vježbaonicu uz Mušku učiteljsku školu, školu u Krajiškoj ulici i školu u Samostanu sestara milosrdnica. Područje nove škole je bio X. školski kotar, cijela Savska cesta s obje strane od ženske kaznionice i utoka potoka Kuniščaka u Jelenovac (danas Gagarinov put) pa do Savskog mosta i Horvata.
Školu je otvorio načelnik grada Zagreba Adolf pl. Mošinski, a učiteljski zbor je sačinjavalo troje učitelja koji su vodili tada četverogodišnju školu sa dvije učionice.



Izgled Horvata 1878. godine, prije izgradnje škole. Izvor: Knjižnice grada Zagreba.


Izgled Horvata 1898. godine, uočite natpis "Pučka škola" na mjestu škole! Izvor. Knjižnice grada Zagreba.


1901. - Prigrađene su još dvije učionice.

1910. - Prigrađene su još dvije dodatne učionice, ravnateljska pisarnica i kuhinja za podvornika.

1927. - Škola ima 489 učenika u 12 odjela. U travnju se prigrađuju još dvije nove učionice i poprima sadašnji izgled sa 8 učionica.

1930. - Do te godine školu su vodila četiri ravnajuća učitelja: Franjo Dolovčak, Stjepan Rovešnjak, Bartol Tomečak i Franjo Mihaliček.

01.09.1930. - Nakon 33 godine djelovanja škole, ona se dijeli na Državnu narodnu mušku školu i Državnu narodnu žensku školu, a školu su polazili i učenici Više narodne škole.

1937. - Viša narodna škola se više ne spominje.

1941. - Državna narodna muška osnovna škola Davorina Trstenjaka i istoimena ženska škola su ponovo spojene u jednu školu, Državnu mješovitu pučku školu, sa ravnateljem Marijanom Filjkom.

Od 20.11.1944. do travnja 1945. - Nastava je prekinuta zbog Drugog svjetskog rata.

1945.-1948. - Škola se više puta reorganizirala i na kraju postaje sedmogodišnja s oko 750 učenika. Radilo se u tri smjene sa oko 50 učenika po odjelu.

oko 1950. - U školu se uselila i zubotehnička škola, u turnusu sa nižim razredima.

1953.-1954. - Škola postaje osmogodišnja, zgrada je temeljito uređena i radila je sa 20 odjela.

1957.-1958. - Škola radi u čak četiri smjene.



Izgled Horvata 1858. godine.


1960/61 - U školu dolazi novi direktor Boris Vegar koji je u njoj ostao skoro 25 godina i postizao odlične rezultate na mnogim područjima.

19.11.1960. - Škola dobiva ime "Braća Ribar", otvoren je sportski park s asfaltiranim igralištem oko škole su posađeni jablanovi i breze. Škola je imala preko 1000 učenika u 26 odjela i radila je u četiri smjene.

26.10.1964. - Godina velike poplave u kojoj stradava i škola. Iste godine u školu dolaze učenici iz novosagrađenog naselja Srednjaci, škola radi sa 27 odjela u tri smjene.

01.09.1971. - Više od 300 učenika i 10 učitelja odlazi u novu školu na Srednjacima, prelazi se na kabinetsku nastavu, a pokreće se i produženi boravak.

1978.-1979. - U školu se uvodi centralno grijanje.

1982/1983. - Od te školske godine škola radi u dvije smjene.

1984/1985. - Od te školske godine učenici više ne moraju nositi kute.

05.03.1985. - Škola se oprašta od dugogodišnjeg ravnatelja Borisa Vegara koji odlazi za direktora novoosnovane škole Jarun, zamjenjuje ga Zvonimir Slovenc.

1989./1990. - Adaptacija i rekonstrukcija zgrade.

1997. - Proslava 100-godišnjice škole uz posjet tadašnje ministrice Ljiljane Vokić.

Što se priča iz školskih dana tiče, čuo sam jednu iz prve ruke (hvala jednoj bivšoj učenici te škole!), iz kasnih 70-tih ... U to doba je u školi radio domar Pavel, vrlo živopisan lik, tad je već bio podosta star, visok, sa ogromnim trbuhom, uvijek u plavoj kuti ... i glasom kao "stric Bedanec" iz Kekeca!
Uvijek je ujutro stao pred ulaz i viknuo "Jedna glava, jedna brada!" - to je bio znak da se djeca poslože u redove, po razredima, prije nego će ući. Zahvaljujući fizičkoj pojavi i tom glasu bio je prilično autoritativan, nema da netko ne bi poslušao, a zapravo je bio pravi dobrica!



Nekadašnji glavni ulaz u školu. Snimio: Vanja


Zanimljiva nekadašnja dvorišna vrata (sada stalno zatvorena). Snimio: Vanja


Stari držači zastava. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Sigurnosna ograda ispred škole (sada izvan funkcije, jer je ulaz premješten na stražnju stranu) postavljena još davnih 50-tih ili 60-tih, malo je još takvih u gradu! Snimio: Vanja


Stražnja strana zgrade sa igralištem i sadašnjim glavnim ulazom. Snimio: Vanja

Oznake: osnovna škola horvati, Horvaćanska cesta

... moj omiljeni zimski motiv za čekanja proljeća ........ lijepo je bilo danas na nekoliko centimetara svježeg pahuljastog snijega .... ali i uz pogled na prvi procvali jaglac u prirodi!!!


Pustodol iznad Gračana. Snimio: Vanja

Oznake: građani, pustodol, granje, Sunce

Preksutra, 10.02.2013., je tradicionalni početak kineske Nove godine - ove godine počinje godina zmije!
(više o kineskom praznovanju nove godine možete vidjeti u članku Wikipedije na hrvatskom jeziku, u skraćenom obliku, odnosno u puno dužem, na engleskom jeziku!)

A kakve to veze ima sa Zagrebom?

Ove godine je proslava kineske nove godine stigla i u Zagreb - istina, skromno, sa samo dva svijetleća stupa i nekoliko lampiona na Jelačić placu, no za početak je i to dovoljno (baš ću pogledati hoće li Nova godina biti na neki način obilježena u kineskim dućanima!).

Za vas koji, kao i ja, rijetko svraćate na Trg, evo i nekoliko fotki snimljenih pred koji sat!



Snimio: Vanja


Uokvirena "vura". Snimio: Vanja


Ban Jelačić s "kapicom". Snimio: Vanja


Eto nas u kineskom aranžmanu ...


Nas i kineza 4 milijarde ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Za kraj, uobičajeni "biser" pidgin engleskog! Snimio: Vanja

Oznake: jelačić plac, kineska nova godina

... godina 20. stoljeća!


Popis izdanih brojeva western priča u seriji "Laso", 1976. godine.

Možda su neki od vas, kao i ja, sredinom 70-tih čitali western priče u reviji "Laso" ... tad sam bio star točno koliko i moj sin sada i gutao sam knjige, romane i stripove svih vrsta. Tad su mi imena Louisa L'amoura, G.F. Ungera i H.S. Sharona bila važnija od pisaca lektire i tu i tamo sam pomišljao tko su ti ljudi. Znao sam već za Karla Maya i njegovu životnu priču pa sam pomišljao da su i ovi pisci tog kova ... no poslije, sa odrastanjem i otkrivanjem da je Timothy Tatcher zapravo pseudonim Nenada Brixyja, a da se iza imena Frederik Ešton krije Mitar Milošević, mislio sam da su i ta tri iemna u stvari pseudonimi nekih pisaca kojima se možda najbliža prerija nalazila u Zagorju ili Slavoniji. Ali, uz pritajeno veselje sam ipak ustanovio da ti ljudi postoje (vidi linkove na Wikipediju uz njihova imena!), odnosno barem prva dva, dok detalje o H.S. Sharonu usprkos mome trudu nisam pronašao.

Oznake: western romani

Trešnjevčanke, trešnjevčani i svi vi koji to niste ali se tako osjećate, pozor!

Prije nekoliko dana mi se mailom javila Ivana Šajn, studentica arhitekture i voditeljica Sekcije mladih pri Društvu arhitekata Zagreba, i zamolila me za pomoć pri izradi diplomskoga rada .. naime, tema njenog rada je Trešnjevački plac i njegov razvoj kroz povijest te bi joj dobro došla svaka informacija, stara fotka, priča, bilo što što može obogatiti njen rad, dati mu veću vrijednost.

Ja sam već pisao ponešto na blogu o Trešnjevačkom placu (pogledajte OVDJE!), znamo da je plac nastao 30-tih godian prošlog stoljeća, da ispod njega u podzemlju teku potoci Jelenovac i Kuniščak, znamo da je u blizini nekad bilo i kino, da su se na samome placu ljeti prikazivali filmovi u 50-tima .... no, siguran sam da je moguće saznati još puno više o povijesti placa pa vas stoga molim u Ivanino i moje ime da sve što znate napišete u komentarima ili pošaljete na moju mail adresu (vidi desno od bloga).

Hvala vam unaprijed!!!

A kao mali uvod u tu priču, evo i nekoliko izreza iz starih karata tog diejla Trešnjevke!



1878. godina


1898. godina


1926. godina (urbanizacija okolnog prostora)


1932. godina, plac već postoji!


1949. godina.


1958. godina (još uvijek ne pod imenom Trg Oktobarske revolucije!)

Oznake: Trešnjevački plac, Trešnjevački trg

Protekla nedjelja je bila pravi dan za šetnju po “rubu prirode” i hvatanje svježeg zraka i sunca kojeg smo, napokon, napokon, napokon, vidjeli u većim količinama, a ne samo na čajnu žličicu svaki peti dan.
(za pravu prirodu je ipak još malkice prerano, još je sve puno otapajućeg snijega, blata, vode … a opet, osjećam zov prirode, ne šeće mi se više samo po gradu …)

I, krenuh ja sa obitelji na Jelenovac, uz Jelenovački potok uzbrdo do Vrhovca i onda po Jelenovcu nazad, gledajući šumu, slušajući žuboreći potok, upijajući sunce … i na povratku, kod Šercerove ulice, naletismo na zanimljivu grupaciju kuća o kojima nisam baš puno znao pa onda po povratku uputih mail mojim dragim uvijek dobro obaviještenim prijateljima i evo što dobih od njih (VT, Mladene, hvala vam puno na informacijama!).

Selo Jelenovac, kažu oni, se spominje već u 16. stoljeću - 1801. ima 5 kuća i 4 stanovnika, u 17. stoljeću se zove "Brežuljak Jelenovec", a 1878. godine su tu 4 kuće koje su i danas prisutne, to su upravo te kod raskršća sa Šercerovom!


Isječak plana grada iz 1878. godine sa označenim kućama kod raskršća Jelenovca i današnje Šercerove ulice.


Pogled na spominjano raskršće iz Google Eartha, Mladene, hvala!.

Ako stanete na raskršće Jelenovca i Šercerove i okrenete se prema jugu (prema gradu), sa vaše desne strane je kuća koja je zabilježena već 1860. godine, a danas nosi kućni broj 45. Još ne tako davno je kuća bila u dosta lošem stanju (pogledajte fotke!), no čini se da se ipak radi na obnovi.

Lelja Dobronić piše o toj kući 1963. godine slijedeće: ”Godine 1868. sagrađen je ljetnikovac u vinogradu reda Milosrdne braće na Jelenovcu po nacrtima graditelja Janka Jambrišaka. On je tipa stilizirane seljačke kuće s drvenim rezbarenim balkonima i zabatom. Neki su drveni ukrasi u toku vremena uklonjeni, inače je stanje ostalo nepromijenjeno."

Ono što danas odlikuje tu kuću je lijepa drvena konstrukcija sa balkonom, nekoliko lovačkih trofeja na njoj i vrlo lijepa kućica za ptice u vrtu ispred nje.


Južna strana kuće u 60-tima, preslika fotografije iz knjige Lelje Dobronić.


Južna strana kuće ove nedjelje. Snimio: Vanja


Sjeverna strana kuće, pred koju godinu u vrlo lošem stanju. Snimio: VT


Pogled sa susjednog brijega, Vrhovca. Snimio: Mladen

Preko puta, na sjeverozapadnom ćošku Jelenovca i Šercerove, na kućnom broju 46, nalazi se lijepa vila sa tornjićem o kojoj nemam dodatnih podataka ... ona je u odličnom stanju, za razliku od svojih susjeda na brojevima 44 i 45.


Pogled s ulične strane. Snimio: Mladen


Što se tiče kuće preko puta (kućni broj 44), o njoj je pronađeno slijedeće u registru zaštićenih dobara grada Zagreba:

Ljetnikovac Andrijević;sred.19.st.; dogradnja 1914; zaštićeno kulturno dobro; Z-0726 / Narodne novine br.63/03; 
Slobodnostojeći ladanjski objekt–ljetnikovac, na vrhu ulice Jelenovac, podigla je veleposjednička obitelj Andrijević sredinom 19.st. Točna godina izgradnje nije poznata, kao ni graditelj. Obitelj Andrijević posjedovala je veliko imanje na Jelenovcu, s vinogradima, šumom i gospodarskim objektima, sve do kraja II.sv.rata. Iako je novijim intervencijama izmijenjeno izvorno stanje objekta, ovaj ljetnikovac zadržao je bitne arhitektonske karakteristike,kao i kvalitetno hortikulturno uređenu okućnicu.

Prema nekim informacijama tu je kuću obitelj Andrijević kupila od starosjedioca Jelenka (vjerojatno otud dolazi ime Jelenovac!).


Dvorišni pogled. Izvor. Registar zaštićenih dobara grada Zagreba

Dr. Stanko Andrijević (1841.-1894.) iz spomenute obitelji je bio zagrebački gradonačelnik od 1876. do 1879., a pamtit će se prvenstveno po zagovaranju ideje da se Zagreb opskrbljuje vodom ne iz izvora Medvednice (kao što je zagovarao njegov prethodnik na gradonačelničkom mjestu, Vončina) već iz bunara u savskoj ravnici i realizaciji prvog vodovoda koji je otvoren u srpnju 1878. godine. Uz to, za njegova mandata su sagrađene i škola Milosrdnica u Gundulićevoj ulici, palača suda na Zrinjevcu i škola na Kaptolu, provedena je gradska numeracija kuća, a probijene su i neke nove ulice: Đorđićeva, Primorska, Palmotićeva, Kolodvorska (danas Jagićeva).
(podaci o dr. Stanku Andrijeviću preuzeti su iz časopiosa Zagreb, moj grad, broj 8 iz studenog 2007. godine, vidi http://www.zagrebmojgrad.hr/site/mercury/20101028-zgmg-8-pdf-87c0.pdf , stranica 14.)

Ne zaboravimo, po njemu je dobila ime i Andrijevićeva ulica, koja se nalazi nedaleko Jelenovca i bolnice u Vinogradskoj.

Južno od te kuće (ljetnikovca) nalazi se nekoliko jednostavnijih objekata u nizu koji izgledaju kao gospodarske zgrade. O njima sam saznao da je tamo nekad bila farma pilića, ali i sjedište firme E.C. Inspekt d.o.o. Propagandni tekst kaže slijedeće:
“Fizikalno-kemijski laboratorij tvrtke E.C. Inspekt d.o.o. ima dugogodišnju tradiciju. Prvo je djelovao u sustavu radne organizacije Jugoinspekt Zagreb OOUR Agrokontrola Zagreb, poslovna jedinica Zavod za vinarstvo i vinogradarstvo od 1954. g. na lokaciji Jelenovac 84, Zagreb. Fizikalno – kemijski laboratorij sa suvremenom opremom te kvalificiranim i stručnim osobljem stoji Vam na raspolaganju za obavljanje širokog spektra analiza proizvoda." (Ti objekti su po staroj uličnoj numeraciji imali kućni broj 84)

Trenutno su zgrade i cijelo njihovo dvorište zapušteni, a parcela južno od njih zarasla u bagreme i grmlje … šteta, jer bi sa tog grebena bio lijep vidik na sjeverni dio Pantovčaka!


Pogled na jednu od zgrada. Snimio: VT


Ulični pogled. Snimio: VT

Oznake: jelenovac, šercerova, stanko andrijević

Potok Jelenovac. Snimio: Vanja

Oznake: jelenovac

... po mom osobnom izboru (zahvaljujući dizajneru plakata i simpatičnom modelu)!


Matetićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: reklama

Tržnica Sesvete. Snimio: Vanja


Predložite im bolji natpis (u duhu jezika i po mogućnosti i sa više duha)!

Oznake: tržnica, sesvete, pečenjara, kuhano