Nepoznati Zagreb

Centar grada je oduvijek patio od nedostatka dječjih igrališta .. jer, nije tu bilo puno mjesta za smještaj sprava i spravica, pješčanika i penjalica, tobogana i ljuljački. A kada bi ih i stavili, to je obično bilo u nekom od dvorišta za koja znaju tek "lokalci" .. takvo je npr dvorište u koje se ulazi iz Tomićeve (u kojem je posljednje dvije godine gostovao "Art in park") ili recimo dvorište između Ilice i Prilaza Đure Deželića, kod Dalmatinske ulice!

A ovih sam dana slučajno naišao i na još jedno takvo igralište koje je čak posve nedostupno - jer je pod ključem. A pod ključem je jer je više puta bilo meta posjeta vandala i narkomana. Igralište je sad, rekao bih, vrlo rijetko korišteno, a u njega sam zašao dobrotom gospođe iz frizerskog salona koji se nalazi u dvorištu te zgrade u Berislavićevoj ulici koja čuva ključ igrališta.



Ulaz u haustor iz kojeg se može doći na igralište. Berislavićeva ulica. Snimio: Vanja


Pogled kroz vrata dok još nisam dobio ključ. Snimio: Vanja


Prva impresija po ulasku. Snimio: Vanja


Neobična penjalica kakvu još nisam vidio u Zagrebu. Snimio: Vanja


Dno igrališta. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Već dugo neobnovljena fasada ... Snimio: Vanja

Oznake: Berislavićeva ulica, centar, igralište, djeca

Pred koji dan sam prošao pored školskog igrališta Osnovne škole Nikole Tesle u Prečkom ... veći dio ljeta (bar onaj koji sam bio u Zagrebu ) je zjapilo prazno ... i sad, odjednom, sve puno ljudi, školaraca, starijih, mlađih, igraju košarku, nogomet, rolaju se, pričaju ... baš je lijepo vidjeti ovakvu živost, a ne samo pojedince i grupice kako bulje u ekrančiće! Vidi se da je još samo malo preostalo do početka nastave!
(naravno, ovome doprinosi i napokon normalna temperatura, više nije preko 30 u kasnopopodnevnim satima!)



Jarnovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: kolač, preko, trešnjevka, igralište, djeca

... tako da ga se najprije prekrije asfaltom i zatim čeka dovoljno dugi niz godina dok ga ne probije trava!

Evo kako to izgleda na primjeru igrališta kod DIF-a (Kineziološkog fakulteta) na Savi!

A pogledajte i još jedan moj prijašnji post na sličnu temu OVDJE.











Sve fotke snimio Vanja.

Oznake: DIF, trava, asfalt, igralište, priroda

Igralište na rubu šume iznad Bačuna. Snimio: Vanja


Zagreabački podsljemenski kvartovi kriju mnoge zanimljivosti i žao mi je što češće ne nalazim vremena da se prošećem po tim dijelovima grada. Ima tamo puno ostataka prošlosti, starih kućica i raznih detalja iz davnih desetljeća pa i stoljeća koji su već posve nestali iz ravnijih gradskih kvartova koje je urbanizacija brzo pregazila. Ima tu i novovjekih zanimljivosti, ponajviše u obliku raznoraznih "urbanih vila", češće bizarno-groznih nego lijepih ... a na kraju su tu i lijepi pogledi na grad i okolicu te uvijek zanimljive južne padine Medvednice sa svojom termofilnom florom, najčešće šumama hrasta, graba i kestena, koja zatim malo-pomalo prelazi u gorsku bukovu šumu. Ne smijem tu zaboraviti niti voćnjake i vinograde, često zapuštene, koji se nalaze na dodiru Grada i Prirode, uz liniju šume.

Uglavnom, volim šetnje tim predjelima i drago mi je što sam u posljednjih deset dana čak dvaput imao priliku prošetati se Bačunom, jednim od tih podsljemenskih prigradskih naselja, koje se stisnulo između svojih većih i bolje poznatih susjeda, Gračana i Markuševca. U najužim crtama Bačun obuhvaća dio oko Markuševečke ceste između dva izrazita prijevoja koja ga dijele od već spomenutih susjeda. Jedan je prijevoj onaj gdje se nalazi okretište "petnajstice", kod Tunela (na toj strani Bačun zapravo ne seže do samoga prijevoja već tek tamo negdje do potoka Blizneca), dok se na drugoj strani prijevoj nalazi kod ulice Bibekov breg od koje se padina spušta prema crkvi Sv. Šimuna u Markuševcu.

Jedna šetnja, u koju sam krenuo sa obitelji i prijateljima, vodila nas je do Bačunskog kamenoloma i zanimljivog šumskog grebena koji vodi do vrha Strmopeči (549 m) od kojeg markirane planinarske staze vode u smjeru Puntijarke i Hunjke ... no, o njoj neće biti riječi danas, već možda nekog drugog puta. Druga šetnja, u koju sam krenuo sam, povela me naseljenom padinom iznad dolina potoka Blizneca i Črne Vode i to sve do ruba šume i zanimljivog kurioziteta, nogometnog igrališta usječenog u brdsku padinu, uz samu šumu. Za igralište sam znao već otprije (hvala ti, Mladene, na informaciji o igralištu, uočenom na Google Earthu!), no nisam ga nikad vidio uživo pa sam ga poželio vidjeti i svojim očima. Parkirao sam se kod Područne škole Bačun i krenuo u brdo, ali ne posve nasumce, već zanimljivom stazicom koja me je privukla već za prvog posjeta Bačunu, onom s prijateljima. Radi se o stazici koja se od Markuševečke ceste odvaja kod malog dućana i lako ju je uočiti zbog pomalo neobičnog detalja - betonirana je i vodi između dvaju dvorišta, a posuta je mnoštvom pivskih čepova - čini se da je to THE mjesto lokalne škvadre koja si dođe cugnuti pivicu u trenucima dokolice. Nakon 20 metara te betonske stazice postaje očito da se ispod betonskog sloja zapravo nalazi potočić koji se čuje i vidi kroz uzidanu rešetku. No, staza se ubrzo odvaja od potočića (koji izlazi na vidjelo dana) i nastavlja krivudati između vrtova, kroz šumarke, podno zanimljive pušnice kojoj je vlasnik podario vrata skinuta sa nekog lifta ... Lijepa staza koja otkriva zelenu pozadinu naselja naposlijetku se ponovo sastaje sa potočićem kod ulice Bačun. Po njoj možete vrlo brzo doseći šumu i nakon još 15-tak minuta hoda kamenolom u dolini potočića. No, ako želite naciljati igralište tu trebate skrenuti lijevo, u ulicu Lučki put, a onda odmah iz nje, opet desno, uzbrdo, u ulicu Doljek. Tu ste već na najdirektnijem putu za igralište, no postoji i okolni put, nastaviti ulicom Lučki put i potom strmom stazicom uzbrdo kroz voćnjake ... Kako god krenuli, put će vas dovesti na završetak asfalta na strmini između livada. Mjesta za parkiranje tu baš i nema, a cesta koja prelazi u VRLO kvrgavi strmi makadamski put nije baš "car friendly" - dakle, bolje je parkirati uz glavnu cestu.

I, od kraja asfalta ostaje još desetak minuta hoda, strmo uzbrdo, do zaravni na rubu šume. Kome je zapravo palo na pemt da tamo napravi igralište - pojma nemam. Bagerom je otkopan dio padine, postavljeni su golovi, zaštitna mreža, uokolo ima nekoliko klupa pa i mali roštilj (vjerujem da je fora biti tamo za ljetnih večeri, uz svjetla grada u daljini i pivce u ruci ), a ono što me je najviše iznenadilo je priključak za struju - netko je povukao kabel od najbližih kuća (možda za rasvjetu ili električni ražanj ili frižider za pivu? )!

To nije jedino takvo igralište u gradu, u Mikulićima postoji veće i bolje uređeno igralište na kraju ulice Supleti, kod izvora ... no, ovo je posve sigurno igralište sa najljepšim pogledom. Svratite ako ste kad u blizini!



Pogled prema gradu sa prilaza igralištu. Snimio: Vanja


Bukovac, Maksimirska šuma i južnin dijelovi grada od igrališta. Snimio: Vanja


Pogled prema Dotrščinskoj šumi i Dubravi iza nje. Snimio: Vanja


U ravnini terena. Snimio: Vanja


Klupe i ognjište uz teren. Snimio: Vanja


Električna instalacija uz teren. Snimio: Vanja


Karta sa ucrtanim prilazom igralištu (puna linija: ulicom, isprekidana linija: pješačkom stazom kroz voćnjak)

Oznake: Bačun, igralište, šuma, maksimir

Pješačka staza između Tijardovićeve ulice i Zagrebačke avenije. Snimio: Vanja


Volim ovu fotku. Pokazuje kako ljudi mogu na "neinvazivan način" zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem, bez previše cifranja i utroška novaca i materijala. Jasno, mogli bismo s jedne strane prigovarati da je ova pomalo vijugava staza nepraktična za kiše, da je teško prolazna za djecu u kolicima i invalide i da ju nije lako čistiti od snijega (recimo, popločavanje ili uska asfaltna traka bi bio kompromis prema udobnosti i široj upotrebljivosti staze ) ... a sa druge strane bi se moglo prigovoriti ulickanosti friško pokošene livade, mogla bi ona biti i nepokošena.

No, prigovarali vi (ili bilo tko drugi) s ove ili one strane prirodno-društvenog spektra, baš volim ovakve stazice i uživam šetati se po njima kao što uživam i gledajući njihove najčešće blago zaobljene forme.

Nakon ovog utjecaja Društva na Prirodu, pogledajmo jedan zgodan slučaj utjecaja Prirode na Društvo koji sam uočio za jučerašnjeg posjeta Trnju!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Podsjećaju me na "tunere" u Bakarskom zaljevu ... Snimio: Vanja


Riječ je o sportskom terenu pored Pedagoške akademije. Snimio: Vanja


Da, riječ je o Pedagoškoj akademiji u Savskoj i o već dugo zanemarenom igralištu koje leži pored Šetališta Jurja Gagarina. Tu je na jednoobraznom od čovjeka uređenom okolišu (asfalt) niknuo niz prirodnih "stazica", otočića, koji su se poput uzorka leopardove kože proširili po čitavome igralištu ... zaista zanimljiv travnati "uzorak", uvid u to kako priroda vraća oduzete joj površine kada se čovjek njima više ne služi!

Oznake: trnje, Savska cesta, igralište, Pedagoška akademija, asfalt, trava

Lijepi zimski početak dana ...


Prečko, igralište uz Lhotkinu ulicu. Snimio: Vanja

... i njegov lijepi kraj!


Zalazak sunca iznad Savske Opatovine. Snimio: Vanja

Oznake: preko, Zima, igralište, Sunce, fotka